mislijedneplavusche
17.04.2015., petak
pjesme na drveću
 inače, ova je pjesma zajedno sa slikom koju sam mrknula negdje s neta, prvi put objavljena 23.9. neke godine! pjesme su kao crveće koje raste, raste godinama... ili jednodnevni cvjetić koji otvori latice poput onog jednodnevnog leptira, i usahne ostavivši tanak trag oplođen riječju... Pjesme na drveću Strgnut ću pjesme s drveća Na kojem se suše, mokre, Još se cijede na granama, Svježe i neožmikane Tek proplakane Zašto bih bila strpljiva I čekala da se smire Slučajnom zavjetrinom skrite Da problijede od suvišnog sunca I na kraju se, presušene, smežurane, Kao urod starih žalosti U prah otepu i raznesu tuđim cipelama Pobrat ću ih jednu po jednu Izdajničke krpe Koje bi netko tašt nazivao neuspjehom No ja ću ih samo premjestiti Tamo gdje neće lelujati tako izazovno Kao gaćice mladih djevojaka Pustit ću ih da se suše Možda Još pametnije Da ih čvrsto sažmičem Tako je moja mama prala pelene Do bijeloga oribane na rifljači Da iscijedim zadnje kapi Svježeg sjećanja I spustim Onako suhe i beskrvne Nek leže na dnu ormara kasnije ću dodati koju sličkicu i glazbicu, sad nemam baš vremena, no, eto, @-ette... |