mislijedneplavusche
17.03.2015., utorak
dialogos
 Ugasi tog glupog claydermana, molim te Nije sad vrijeme za sladunjave zabavljače los vegaskih kasina Bachov d-mol bi bio bolji početak Uvertira u duge korake bijega nakon ubojstva kojeg svatko počini Stope za tobom ostaju priljepljene kao rašireni dlanovi u pećinama davnih lovaca A tebi očito nije jasno, ta nije dobro da svatko onuda tumara Trag kontaminacije raširit će se U koloniju zloćudnih bakterija A što ćeš onda? Prekrit će tvoje postojanje i putrificirati obični pseudomonas A onda će na tom mjestu porasti bujna trava i nitko ti neće staviti novčić u usta Da haronu platiš prijevoz do carstva sjena Odloži pustolovne bajke o monte christu I ne trančiraj nesmiljenom pedanterijom Žalosnu scenu oproštaja, gdje andromahu posljednji puta grli konjokrota hektor (molim da zapaziš kvalitetu heksametra) zamorno je čitati o čavlu o kojeg će se objesiti glavni junak na kraju priče ionako je najljepši roman napisan diskretnim mirisom potiljka jedne dvorske dame na rižinom papiru boje ljubičice finom kaligrafijom rezerviranom samo za ljubav već mi je dosadilo enciklopedijsko nabrajanje životinjskog svijeta po kladogramu, navigacijskih uređaja, dijelova raketnog motora i detaljni opisi keramike žarnih polja ne zanimaju me ni beskrajni popisi značajnih turističkih destinacija niti njihove cijene jadikovke o bivšoj ženi, ljubavnicama i zavidnim prijateljima niti o načinu posluživanja bijelih vina (pazi, ovo je izborna berba prosušenih bobica, arhivsko) Podastireš mi svoje blebetanje Kao da prosipaš bisere otetih ogrlica s nečijeg nježnog vrata ruke se tvoje nisu ni taknule filigrana a nemaš pojma da nisi mi rekao ništa, baš ništa nepoznato uzalud uporno mašeš bahatim prstom i otpravljaš me kao nemarnu služavku tvoja je logoreja već nesnosna ne kažu uzalud, starci žive u svojem posebnom svijetu a ja sam te samo htjela pitati koje je apsolutne magnitude moja zvijezda moja zvijezda ili si me već obrisao s koordinata svog osobnog hertzschprung-russelovog dijagrama?  |