mislijedneplavusche
16.03.2015., ponedjeljak
arhaični versi
 bard se boji neuspjeha kod drage skromnost te priječi, ti, barde ludi i strah da njojzi slučajno padne u krilo netko tko ljubit ne zna? mislim da to su isprike jadne! tašta vrlina po sebi jeste kad dušom kriješ tu ljubav strasnu, kad znaš da možda i boljih ima dok čežnje tiho venu i gasnu dobro ti znadeš, ne krij od sebe da svaka žena sretna bi bila imati tvoju ruku na bedru zanosnu čežnju tad ne bi krila no žena, eto, čudna je biljka Justina stremi širini neba, radosnom smijehu, stapanju duša, potpunost dvojstva sad ona treba a ti joj daješ mrvičak sebe ono što samom tek ti je drago a žena, mili, potpuno želi sačuvat za se blistavo blago ako se daješ, reći će Ona, tad želim cijeli svemir pred sebe, svaki tvoj dašak, kapljicu znoja, svaki trenutak, cijeloga tebe! djeva ne da! beštija taština sad te maznu kuhat se u loncu, muka živa kad se djene u tom svijetu praznu pamet, um i duša teško pliva pomiri se, sultanija ne da nije ona došla samozvana nutkala ti nije svoga meda pretjerane mašte to je hrana. promućni si glavom, aga dragi jel ti daješ ono što joj treba??? vi muškarci, o moj Bože blagi, umišljate da ste poklon s neba! zašto djeva ne da? već napisah u vremena davna ženska duša tanana je čipka paučice mreža zlatna, ravna za dragoga najmilija zipka i ne dijeli djeva svoje duše na razboje kud kome omili potpuno nek preda sebe dilber svetkovat će u slasti i svili cijelom biću sultanija vapi dat će sebe ako on se preda zanimanje kano rosa hlapi čim nasluti da joj on se ne da sve il' ništa, ispravna je strana svaka prava dama stav svoj drži uzalud ti britkog jatagana uma, znanja, strasti što te prži. ne jauči, vremenom ne kuni za svoj čemer izgovor ne beri men' se čini da te gadno buni što je ala zatvorila dveri. |