Marketing
arhaični versi
bard se boji neuspjeha kod drage
skromnost te priječi, ti, barde ludi
i strah da njojzi slučajno padne
u krilo netko tko ljubit ne zna?
mislim da to su isprike jadne!
tašta vrlina po sebi jeste
kad dušom kriješ tu ljubav strasnu,
kad znaš da možda i boljih ima
dok čežnje tiho venu i gasnu
dobro ti znadeš, ne krij od sebe
da svaka žena sretna bi bila
imati tvoju ruku na bedru
zanosnu čežnju tad ne bi krila
no žena, eto, čudna je biljka
Justina stremi širini neba,
radosnom smijehu, stapanju duša,
potpunost dvojstva sad ona treba
a ti joj daješ mrvičak sebe
ono što samom tek ti je drago
a žena, mili, potpuno želi
sačuvat za se blistavo blago
ako se daješ, reći će Ona,
tad želim cijeli svemir pred sebe,
svaki tvoj dašak, kapljicu znoja,
svaki trenutak, cijeloga tebe!
djeva ne da!
beštija taština sad te maznu
kuhat se u loncu, muka živa
kad se djene u tom svijetu praznu
pamet, um i duša teško pliva
pomiri se, sultanija ne da
nije ona došla samozvana
nutkala ti nije svoga meda
pretjerane mašte to je hrana.
promućni si glavom, aga dragi
jel ti daješ ono što joj treba???
vi muškarci, o moj Bože blagi,
umišljate da ste poklon s neba!
zašto djeva ne da?
već napisah u vremena davna
ženska duša tanana je čipka
paučice mreža zlatna, ravna
za dragoga najmilija zipka
i ne dijeli djeva svoje duše
na razboje kud kome omili
potpuno nek preda sebe dilber
svetkovat će u slasti i svili
cijelom biću sultanija vapi
dat će sebe ako on se preda
zanimanje kano rosa hlapi
čim nasluti da joj on se ne da
sve il' ništa, ispravna je strana
svaka prava dama stav svoj drži
uzalud ti britkog jatagana
uma, znanja, strasti što te prži.
ne jauči, vremenom ne kuni
za svoj čemer izgovor ne beri
men' se čini da te gadno buni
što je ala zatvorila dveri.
Post je objavljen 16.03.2015. u 23:02 sati.