potiljkom struji sad dah tvoj vrući
leđa pred tobom bestidno naga
tek sanjiv šapat u mojoj kosi
i nježnost meka, topla i draga
vještinom maga odižeš pramen
dlanova punih zlaćanih niti
tek uzdah samo, sputana Eho,
ne želiš svoju žudnju mi kriti
trenutak samo, stisnut do bola
i ruka krene, dašak vreline
obgrli trbuh, traži mekoću,
obrise boka, struka dubine
plamti mi koža, ramena bukte
niz leđa rosa požude vrela
dotakni, ljubi, dograbi, uzmi,
ta što još čekaš, dajem se cijela...
prsti i dalje prolaze mirno,
polako dirnuv treptave grudi,
pa onda skrenu, nemarni, laki,
kušajuć što li se u meni budi...
ne mogu više, žerava peče
i vrat i kožu. zabacim kose,
unatrag čelo, tražim ti usne
k žuđenom tebi valovi nose
|