mislijedneplavusche
17.01.2015., subota
za annaboni, kamenčići za bolje snalaženje na putu kroz šumu poezije...
|
tražiti neki posebni sinopsis u lirskoj pjesmi, ma kako izgledala narativno po strukturi, nema naročitog smisla. čitala sam pjesme i filozofske spise sv. tereze avilske, i da ne znam njezin životopis i povijesnu pozadinu, smatrala bih te pjesme očitanjem najvatrenije čulne ljubavi prema posebnom muškarcu. i jesu! no ne radi se o partnerskoj romantičarskoj ljubavi prema nekom vitezu, nego dubokom, egzaltiranoj, ekstatičnoj ljubavi prema vjerskom subjektu/objektu obožavanja. budući da nisam tako duboko u vjerskim vodama niti senzibilizirana za takvu vrstu poezije, nisam ih mogla doživjeti u onoj punini i vrijednosti kao što bi mogao neki odani vjernik. no, iz dobro napisanih stihova i najokorjeliji nevježa osjetit će ili neće, ovisno o sposobnosti vlastitog senzibiliteta i strpljivosti odgonetanja, ljepotu samih riječi, njihovog smisla, zvučnosti i osnovni dojam kojeg pjesma ostavlja na čitaocu. ako nema ni trunke talenta u tom smislu, onda znači da nema ni empatije, i onda nema ni smisla raspravljati o poeziji. sama struktura pjesme izgleda razlomljeno, s poveznicom motiva lopate kao simboličkog sredstva za rješavanje nakupljenih nepravdi. lopata je sredstvo kojim se nasipavaju rupe, iskopaju, pa zakopaju, zakopava se blago, no zakopavaju se i strvine. lopata je stvar kojom možeš pljesnut nekog po guzici, ili ga mlatnut tako da se opruži. kad se govori o cijeni nečega u nominalnoj vrijednosti, onda svaka lopata zemlje, možda i zlatne prašine, ima vrijednost. robnu. konkretnu. materijalnu. koliko lopata vrijede dani provedeni u nadi? koliko lopata iznosi svaka poruga mojoj svakoj vlasi na glavi, i koja je vrijednost oka modrog kao najdublje more? stih je slobodan, uzo bilnu upotrebu simbolike, metaforike, uzvika, nabrajanja, oksimorona, detalja upravnog govoraa koji doprinose dinamici stihova, ritam je uglavnom ujednačen, brz, no pjhesničke slike čvsto stegnute sintagmama, uz dosta aluzija na neke svima poznate situacije iz svakodnevnog života. osnovna tema pjesme je ljubav, strukturalno: razgovor o ljubavi. zapravo monolog. imaginarni sugovornik kojem na temelju nekih nedoumica i indirektno nabačenih pitanja, sugovornik (opet meni omiljena ich forma) odgovara. ton pjesme je tvrd, odrješit, taman. vlada koloristička jednoličnost (sinestetički).  Pošto ljubav, malena? već prvi stih pokazuje smijer dijaloga, sumnja u čistoću lljubavi kojoj valja biti čista, neukaljana, bez ikakvih natruha grijeha; izraz "malena" , uobičajeni ljubavni epitet, nježni pridjev prisnosti koji se otjelovljuje kao imenica, konkretna osoba grubi odrešiti odgovor: Jedna lopata za oduševljenje jednom guzom, A drugi ćeš puta uzeti kameru Neupitni digitalni dokaz trenutne zaigranosti indiskretni detalj implicitne seksualne konotacije, vrlo čest u stvarnom životu, oduševljenje, čisti puteni pokazatelj čulne napetosti i želje Jedna lopata za svaku minutu Vremena kojem je ukinuto poštovanje - vrijeme koje valja poštovati i cijeniti kod onih koji ga imaju premalo, takvu neobzirnost obično imaju oni koji nisu u stanju razumjeti, koji ne znaju kud će od puste osamljenosti i dosade, i smatraju da se svi trebaju ravnati po njima, uz povremene blagonaklone ustupke A obećao si mi 1001 smrt Ako ne budem poslušna - vrlo česta želja ljudi da onaj drugi bude potpuno pokoran i da posluša sve savjete i naredbe, pod krinkom brižnosti i ljubavi. zapravo sebična manipulacija i izazivanje osjećaja krivnje kod onog drugog Jednom ću lopatom odalamiti Sve one o kojima si rekao prljavu riječ - zapravo izdvajanje činjenice da se o drugima vrlo ružno i s nepoštovanjem govori iza leđa, naravno, neprimijetljivo, nekažnjeno, pa bi bilo interesantno znati što se priča kasnije drugima o sugovorniku (obično se radi o insinuacijama, pretjervanjima ili degutantnoj indiskreciji) Rovove ćeš kopati i neće ih biti dovoljno na poljima širokim kao istok kopat ćeš dok se ne izvrne koža s ruku i obraza Da se umiješ u svojem kasnom kajanju - pa osoba iz pjesme osjeća da takvo nedolično i nečasno ponašanje valja biti kažnjeno, stoga "krivac" neka iskusi muku kopanja jame za sve one pogane riječi koje je izrekao o drugima, uključujući i istočnu stranu svijeta poznatu po visoravnima, nepreglednim ravnicama i stepama (tj. širokom prostoru) U noći kad si skupljao zvijezde I dijelio ih širokogrudno Malo meni A malo bijelim snovima koji su izbjegli krvoproliće -kitica govori o ružnoj navici istovremenog udvaranja i slanja komplimenata, što je uvredljivo i prosto ponašanje, u to je upletena i situacija kad se spominju bivše ljubavi, posvećuju im se pjesme, no istovremeno se daje kroz kontekst i direktno do znanja da se misli i na sadašnju ljubav. I u toj noći (govorim o tebi, srećo!) U pjesmi za mrtve bilo je mene potpuno žive S kolačima, tajnim znakom poljubaca I ruševinama koje valja obnoviti ja nisam ta što ponosno ostavlja svoj buket na raspelu Nit mislim za tako nešto podnijeti račun - a takvo je ponašanje ne samo nekavalirsko nego i degradirajuće za one koji su otišli, a namjerno kompetitivno za one koji su ostali. pri tomu je posebno degutantan detalj samohvale o činu poklonstva onima koji više nisu prisutni. Pošto ljubav za one Što nude podsmješljivu priču o ženama Koje čekaju triput - pitanje vrednovanja ljubavi onih ljudi koji s podmijehom odaju tuđe intimne tajne, ne, ne bih željela da o meni netko kasniej priča da sam zahtijevala posebni krevet, adekvatni položaj i određene, vrlo kontolirane kretnje, s detaljnim opisom koje i kako, khm, khm Khajuraho  Khajuraho Khajuraho - ovdje je simbolika višestruke radnje naglašena iterativnim oblikom i aliteracijom na jedan od hinduskih hramova posvećenih kama-sutri Zgrnut ću riječi lopatom Volimteljubimtemalena Ineželimnikakveznanstvenerasprave - uz navođenje uobičajenih ljubavnih izljeva strasti i odrešite naredbe udaljavanja zbivanja od ičega sa strane Zgrnut ću stihove repetirane u beskonačnost Jer zanijekao si me već prve noći Prebrisati slike jedine istine iz tvoje privatne zbirke ogledala I ti ćeš ponovno sjati u svojoj nevinosti - u kontrastnom prikazu naglog preokreta nijekanja bliskosti i nesposobnosti gledanja istini u oči, usprkos prethodnim verbalnim dokazima ljubavi i odanosti Koliko lopata košta klečanje pred golim ramenom durge osvetnice  I pljesak nakon uspješne predstave U kazalištu zvanom: obrana od opće opasnosti - u skladu s višekratnim obratom situacije, dirigiranim ne toliko osobnom odlučnošću koliko kalkulatorstvom i manipulacijom situacije na terenu, ponovno upucavanje onoj koja ga je nemilo istjerala iz svog životopisa, i ponovno moljakanje i puzanje na koljenima usprkos istovremenom obraćanju drugoj strani: Jer mogao bi me vječno voljeti Mogao bi sa mnom živjeti A meni je suza tako nepoznat pojam I opasno je na suho rađati - mogao bih te vječno voljeti, mogao bih s tobom živjeti, no si si, eto, okrutnica, pa sam primoran ljubav zatražiti ošet s druge strane, možda mi uspije milostivu umilostiviti, da se smiluje meni, koji tako uspješno manevriram...kakav notorni deja vu!  Kolika je cijena smijehova i snjegovića zakonika i dubokog mora, igara u kojima valja stajati mirno dok ne obaviš jutarnju smotru o milosni generale ruku praznih od snova  koliko lopata valja štedro izbrojiti da plati se suma sumarum za gomilu usahlih ljubavi - i na koncu svečana zakletva da one druge, više nema, da je s tim gotovo, da je otišla, no neprestano u javnosti izranjaju ti posmrtni ostaci koji su navodno već pokopani i nepovratni. nek košta da košta no ja ne naplaćujem arheološke artefakte zaboga! Za sva ostala tričava dugovanja lopata mi baš dobro leži u ruci  zaključak: detaaljiziran prikaz psiholoških vrlo čestih pojava među ljudima, moralno prema svim etičkim parametrima neprihvatljivi, uobičajene situacije tipa "obećanje ludom radovanje", neodgovornost prema osobnim emocionalnim relacijama s drugim osobama koje su ukazale povjerenje i odanost. po pitanju strukture takvih ličnosti valjalo bi načiniti cijeli novi esej, no budući da je ovo samo analiza pjesme, koja govori o nekim neugodnim temama o međuljudskim odnosima općenito, a na primjeru jedne imagirnarne veze koja je zbog navedenih razloga došla svome kraju, a ne stvarnih osoba, onda je suvišno o tomu ovdje razglabati. daklem, pjesma je ilustracija međusobne duševne udaljenosti, nesretne konstelacije različitih očekivanja i namjera, gdje je zapravo glavni kontrast u nesposobnosti spoznaje i samospoznaje sugovornika i odlučnosti druge osobe da zbog mnoštva navedenih razloga riješi konflikt odlaskom. i teško je za vjerovati da netko od čitalaca bađš nika nije doživio situaciju u kojoj je bio izigran, kojem se lagalo, kojem su se govorila nesuvisla opravdanja, i koji se konačno izvukao iz situacije neopravdane privrženosti nekoj drugoj osobi. dakle, jedan općeniti događaj, dobro poznat svima, situacija koju su opjevavali pjesnici otkad je pismenosti, pisali romani, tragedije, znanstveni traktati, psihoanalitički protokoli, a ja, eto , jednu pjesmuljicu. :)  |