Svake noći Boga za te molin,
Pivajući kamenu i drači.
Kroacijo, ka mater te volin,
Umorna si, samo mi ne plači.
Sve ću pisme pokloniti tebi,
Sve đardine, neka mi te kite.
Kroacijo, iz duše te jubin,
Ja te volin ka i mati dite.
Kroacijo, iz duše te jubin,
Ja te volin ka i mati dite.
Još se sićan oni riči,
Što mi uvik priča ćaća:
Nemoj sine nikud ići,
Tvoj je kamen maslina i drača.
Nek te rani kora kruva,
Kapja vina, zrno soli.
Nek ti kušin bude stina,
Al Hrvatsku sine voli.
Pisme će ti pivati slavuji,
Svirat će ti moje mandoline.
Svaku stopu ove zemlje jubi
Kad odrasteš voljeni moj sine.
Svaku stopu ove zemlje jubi
Kad odrasteš voljeni moj sine.
Još se sićan oni riči,
Što mi uvik priča ćaća:
Nemoj sine nikud ići,
Tvoj je kamen, maslina i drača.
Nek te rani kora kruva,
Kapja vina, zrno soli.
Nek ti kušin bude stina,
Al Hrvatsku sine voli.
Danas sam molio za tebe, za tvoj život, zaželio ti sve najbolje,
zamolio nebo da te blagoslovi dobrim zdravljem i srećom.
Molio sam da te ispunjavaju i okružuju nada, vjera i ljubav.
Zamolio sam tvog anđela čuvara da te čuva i štiti od svake boli
i da te zaogrne veseljem, zadovoljstvom, mirom i blagostanjem.
Danas sam molio za tebe. Molio sam da te vodi mudrost,
da doneseš odluke koje će unaprijediti tvoj život
i učiniš one promjene koje su za tvoju dobrobit.
Molio sam za tebe obilje dobrih prilika,
sposobnost da ostvariš svoje ciljeve
i iskusiš radost ispunjenosti.
Molio sam da bude uslišana svaka želja tvoga srca,
da bude zadovoljena svaka tvoja potreba i ostvaren svaki tvoj san.
Danas sam molio za tebe.
Molio sam da budeš spreman na sve što ti život pruža
i za sve kroz što prolaziš. Molio sam da tvoj duh bude jak
i da te vodi i čuva na svakom koraku,
na svakoj stazi koju odabereš.
Molio sam da ti nebo potvrdi da si vrlo poseban
i da ti zemlja bude dobra.
Molio sam Boga da ti pokaže svoj savršeni put.
Danas sam molio za tebe.
/Donna Fargo/
******************
Petre, ljubiš li me??
Voliš li me?
*** /Koliko često i mi u svome životu postavljamo to pitanje osobama do kojih nam stalo,
i koliko često nam je potrebna potvrda i to ne samo riječima nego i djelima?/
*****************
Pitanje je postavljeno i Petru koji se sjetio svoga zatajenja!
Isuse, TI sve znaš! - odgovori mu Petar
/A Isus i sada, nakon uskrsnuća iznenađuje apostole svojom pažnjom i nježnošću.
I sada su praćeni od Isusa!
Na isti diskretan način On to čini i sa nama na našim životnim putovima.
Sve do trenutka našega susreta s njima i pitanja: Ljubiš li me?/
Svi ćemo biti suđeni po mjeri ljubavi iskazane prema bližnjemu ...
"Uvijek sam smatrao velikim darom Božanskoga milosrđa to što su mi rođenje
i ponovno rođenje dani, da to tako kažem, zajedno, istoga dana...
Tako sam istoga dana postao članom svoje obitelji i velike Božje obitelji.
Da, zahvaljujem Bogu što sam mogao iskusiti što to znači 'obitelj';
što sam mogao iskusiti što je to očinstvo, tako da mi je iznutra bila razumljiva riječ o Bogu Ocu...
Pred njim snosimo odgovornost, no u isto nam vrijeme daje povjerenje,
jer je u njegovoj pravednosti uvijek razvidno milosrđe i dobrota kojom prihvaća
i našu slabost te nas uspravlja, tako da malo-pomalo učimo uspravno hoditi."
Da ti mogu uhvatiti dugu, učinio bih to!
Samo za tebe, da njezinu ljepotu dijelim s tobom.
U dane kad se osjećaš usamljeno,
kada sve nevolje ovoga svijeta padnu na tebe,
i kada ti se čini da je kraj, da izlaza nema,
mogao bih podići planinu samo za tebe.
To bi bila planina iskrenosti, mjesto na kojem možeš biti sam sa sobom.
Da isplačeš dušu i da se pomiriš i oprostiš sa najdražima!
Da mogu sve tvoje probleme uzeti u svoje ruke, bacio bih ih u more.
Ali sve te stvari su meni nemoguće.
Ne mogu ti podići planinu ni uhvatiti dugu ...
Zato dopusti mi da budem ono što najbolje znam:
prijatelj koji je uvijek uza te
Hodam ovim svijetom tražeći osmijeh. Tražim ga svakog dana, osmijeh prijatelja.
Osmijeh nastaje tamo gdje nestaje mržnja, netrpeljivost, neprihvaćanje.
Tamo gdje mogu staviti svoje srce da slobodno poskakuje.
Osmijeh nastaje na licu Boga kada ga ujutro pozdravimo.
Osmijeh nastaje tamo gdje ljudima pristupamo jednostavno, kao ljudi, kao braća.
Nemojmo uskraćivati ljudima svoj osmijeh, on je dokaz sreće.
Kada bi ljudi razmišljali srcem ovaj svijet bio bi bajka. A vjerujem da svi mi volimo bajke.
Živjeti sretno do kraja života! Nije nemoguće, sreća se nalazi u nama!
Često padnemo, udaljimo se od stada Božjega. A Isus uvijek dolazi po nas.
Samoća je teška i kad se udaljimo od našeg ''stada'' postajemo nesretni. Lutamo bez cilja.
Ali tada se vraćamo kući nošeni pravom ljubavi, ljubavi koja se otkriva oko nas.
Tu ljubav zatim mi moramo nositi okolo. Na sasvim jednostavan način, prihvaćanjem i osmijehom.
Gospodine, znam da sam stvoren za sreću, i uvijek je nađem u tebi.
Ti mi je daruješ na najljepši mogući način, time što me dotičeš svakog dana zrakama svoje ljubavi, što mi dopuštaš da živim u ovom svijetu kojeg si stvorio iz ljubavi. Raj nastaje ondje gdje ljudi imaju srca jedni za druge, gdje žive u ljubavi kao braća, hodajući hrabro u život jedni s drugima. Svi smo mi jedna obitelj, i djeca smo jednog stvaranja, stvaranja koje ima svoje počelo u Ljubavi.
Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu. /1 Iv 4,16/
Pogled na tragove stopala uvijek ima u sebi nešto utješno:
drugi su išli istim putem. /Helmut Walters/
STOPE U PIJESKU Jedne noći neki čovjek usni san u kojem je vidio sebe kako korača plažom s Gospodinom.
A po nebu su prolazili prizori iz njegova života. I primijeti uza svaki prizor tragove dvaju para
stopala u pijesku: jedni pripadahu njemu, drugi Gospodinu.
Kad mu se prikazao i posljednji prizor, okrene se i pogleda stope u pijesku.
Puno puta uza stazu njegova života pojavljivao se samo jedan trag stopala.
A bijaše to, opazio je, u najtežim i najtužnijim životnim trenucima.
Budući da ga je to uznemirilo, upita Gospodina:
"Gospodine, rekao si da ćeš uvijek hoditi sa mnom odlučim li jednom slijediti Te.
A primjetio sam da se upravo uz najteže trenutke u mom životu pruža samo jedan trag stopala.
I ne razumijem zašto bi me ti ostavio onda kad sam Te najviše trebao."
A odgovori Gospodin: "Sine moj, drago moje dijete, volim te i nikad te ne bih napustio.
A ono doba, doba tvojih iskušenja i patnji, koje prati samo jedan trag stopala u pijesku,
bijaše to onda kad sam te nosio u naručju." /Nepoznati autor/
Željeli bismo, Isuse, da i danas stupiš u našu sredinu,
u naše zajednice, u naše obitelji, u naš narod, u našu domovinu,
među narode u njoj i da se čuje u svakom srcu tvoj pozdrav: "Mir vama!"
Daruj mir uplašenim srcima. Daruj mir svim ljudima koji osjećaju tjeskobu i strah.
Daruj mir svima onima koji osjećaju da im se srce ispunja ogorčenjem i mržnjom.
Ne dopusti da išta negativnog, đavolskog, nađe mjesta u našim nutrinama.
Došao si svojim učenicima i obdario ih punomoći praštanja.
Daruj i nama danas Duha Svetoga. To nam treba više nego gospodarska sigurnost,
više nego zemljopisna neokrnjenost. Više od svih materijalnih interesa i dobara potreban nam je tvoj Duh.
Daruj nam svoga Duha! Daj da mislimo i djelujemo prosvijetljeni Duhom tvoje ljubavi!
Neka u nama bude Duh ljubavi, Duh praštanja, Duh mira!
Neka on u nama učini ono što po svojoj naravi ne možemo. Duha nam svoga daj, Gospodine Isuse!
Neka u nama bude Duh tvoga uskrsnuća, Duh kojim si uskrsnuo od mrtvih nakon nepravde i patnje,
nakon križa i smrti, Duh koji i danas može pokazati da je svako trpljenje blagoslov
ako u srcima ljudi nema mržnje ili osvete.
Daruj nam svoga Duha, Isuse. Udahni ga i u nas, kao što si ga udahnuo u svoje učenike.
Oni su postali novi ljudi. U njih je utkana tajna tvoga uskrsnuća, dionici su tvoga novog stvaranja.
Duh koji je lebdio nad vodama pri prvom stvaranju, Duh što si ga udahnuo u prvog čovjeka da postane živo biće,
u tvome uskrsnuću, Gospodine, postaje zalog novog stvorenja, nove zemlje i novog neba.
Ti, Gospodine, činiš nešto bitno novo.
Upravo te za tu novost i molimo danas! Jer samo u njezinu svjetlu moguće je,
Gospodine, vjerovati u mir u našim srcima, u mir u našim domovima, u mir u našoj domovini!
Samo kada tvoj Duh Sveti u nama sve čini novo! Učini nas novima! Ostvari na nama novo stvaranje!
Daj da u dubinama svoga bića osjetimo potrebu za dubokim zahvatom Duha Svetog
te se dadnemo oblikovati po tvojoj svetoj volji! Tako neka bude! Amen!
/Fra Zvjezdan Linić/
Znam, vrijeme neumoljivo teče,
možda, kada te jednom vidim, ni prepoznati te neću,
ali još više znam, ono po čemu ćemo se prepoznati
u srcu je ostalo, ne mijenja se.
I to je jedino važno, PO ČEMU ĆEMO BITI PREPOZNATI?
********************************************
U cijelom životu Bože ima li takvoga trena
kojega u čistoj dobroti učinismo
bez ikakve zadnje namjere i računa?
***********************
A jedan mladić reče: - Govori nam o prijateljstvu.
I on odvrati govoreći:
- Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju,
a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega
spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se
reći ˝ne˝, niti se suzdržavate od ˝da˝.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaju osluškivati
njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve
čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja
se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti
razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina
planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim
produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja
vlastite tajne nije ljubav, nego bačena mreža: hvata
samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu
plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama
ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha i diobe
radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i
okrjepljuje se.
Došla sam k vama da vas pozdravim. Moje je ime Sreća i sastavni sam dio života...
života onih koji vjeruju u snagu ljubavi i života onih koji vjeruju da je ljubav beskonačna.
A znate da sam u braku?
Davno sam se vjenčala za Vrijeme
i ono vam je odgovorno za rješenje mnogih problema
koji vam na početku izgledaju veliki i bezizlazni. Ono izgrađuje srca i osobnost,
liječi rane i pobjeđuje tugu... Vrijeme i ja zajedno imamo troje djece.
Naša su djeca Prijateljstvo, Mudrost i Ljubav.
Prijateljstvo je najstarije dijete... lijepo, iskreno, veselo i nasmijano.
Zbližava ljude, a da pri tome nikoga ne ranjava već utješi svakoga kome se približi držeći ga za ruku.
Mudrost je naše drugo dijete.
Ona je pametna, sa čvrstim principima i neprestano uči i sve je zanima.
Najsličnija je svom ocu Vremenu. Možete zamisliti kako je to kad njih dvoje koračaju zajedno –
Mudrost i Vrijeme.
Najmlađa je Ljubav.
Koliko posla s njom!!! Tvrdoglava je, uporna i prevrtljiva...
tako ponekad želi živjeti na samo jednom mjestu...
a onda se nakon nekog vremena sjeti i kaže da je stvorena
da bi živjela u dva srca, a ne samo u jednom.
Ah, moja je Ljubav vrlo složena i zapletena osoba, tako da zna i pokoju nesmotrenost počiniti...
i to samo kakvu! Kada do toga dođe na scenu moram pozvati njezina oca.
Vrijeme dođe i pokuša pokrpati rane koje je njegova kći Ljubav izazvala,
a često u pomoć priskoči i Mudrost, mada nije u svim slučajevima
od velike koristi sa svom svojom pameću. Jednom mi je jedna osoba rekla:
"... na kraju sve dođe na svoje... na ovaj ili na onaj način.
Ako se stvari još nisu sredile i posložile znači da još nismo na našem pravom putu...".
Zato, kažem vam, vjerujte mojoj obitelji...
mom suprugu Vremenu i mojoj djeci... Prijateljstvu, Mudrosti i Ljubavi.
Budete li imali povjerenja u njih, znajte, da ću i ja...
Sreća... jednog dana svakako pokucati na vaša vrata.
I nikad se ne zaboravite smiješiti!
Svetoj Žrtvi uskrsnici
dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi,
Krist nas grješne preporodi.
Sa Životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
I živ živcat opet vlada.
Marijo, o reci, što je?
Što ti oko vidjelo je?
„Grob ja vidjeh Krista Boga,
svijetlu slavu uskrsloga.
Anđele i platno bijelo,
u kom bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je,
Krist, moj Gospod, i sve moje;
pred vama će tamo, gdje je
cvjetna strana Galileje!“
Znamo, da si doistine
uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan ,
budi nama milostivan!
Amen! Aleluja!
Ovo je dan što ga učini Gospodin!
Kličimo i radujmo se danas!
Hvalite Gospodina, jer je dobar, jer je dovijeka njegovo milosrđe.
- Aleluja, aleluja.
Žrtvovan je Krist naše vazmeno janje.
/Prazan grob na uskrsno jutro znak je da je ljubav jednom za svagda pobijedila smrt te da naš put na zemlji ne završava u grobu. Jer nakon Uskrsa grobovi nisu samo grobovi, nego su mostovi u beskonačnost, oni su obećanje neuništivosti svakoga od nas, početak vječnosti. Kad u svojemu životu otvorimo prostor ljubavi, osjetit ćemo kako strah od smrti gubi moć nad nama./
PJEVAJ HVALE MAGDALENO
PJEVAJ HVALE MAGDALENO
JER USKRSNU JAGNJEŠCE
TRGNU IZ SNA LJUDSTVO SNENO
SVLADA TMINE , MOĆI ZLE
ZDRAVO , ZDRAVO SPASA CIJENO
ZDRAVO JANJE POMIRBENO
SVRŠILA SE KRVNA ŽRTVA
KRIST POBJEDI SVIJETA GRIJEH
OBNOVI NAM CARSTVA MRTVA
PADE PAKLA BIJES I SMIJEH
ZDRAVO , ZDRAVO SPASA CIJENO
ZDRAVO JANJE POMIRBENO
SUZA SREĆE NEK' TI REČE
MAGDALENO S OKA TVOG
USTA GOSPOD KAKO REČE
USTA S GROBA VELJI BOG
ZDRAVO , ZDRAVO SPASA CIJENO
ZDRAVO JANJE POMIRBENO
SINU DUŠI USKRSNUĆE
KRISTE DAJ DA ŽRTVE PLOD
ON ISPUNI TO ČEZNUĆE
USKRISI LJUDSKI ROD
ZDRAVO , ZDRAVO SPASA CIJENO
ZDRAVO JANJE POMIRBENO
NEK' MINE MAJKO
NEK' MINE MAJKO S LICA TVOG
TA TUGA DUBOKA
GLE SINA TVOGA PREMILOG
PUN SLAVE ON SE SJA
SA MAJKOM BOŽJOM MARIJOM
SVI POJMO KRISTU KRALJU SVOM
ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA.
VEĆ BJEŽI EVO CRNI MRAK
PRED SVIJETLOM NJEGOVIM
VEĆ SJA O MAJKO KRIŽA ZNAK
NAD HRAMOM PRESVETIM
SA MAJKOM BOŽJOM MARIJOM
SVI POJMO KRISTU KRALJU SVOM
ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA.
IZ SJAJNIH MAJKO RANA PET
SVU MILOST IZDIŠE
A SRCE MU JE DIVNI CVIJET
S KOG LJUBAV MIRIŠE
SA MAJKOM BOŽJOM MARIJOM
SVI POJMO KRISTU KRALJU SVOM
ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA.
SA STRANA SVIH SE ORI GLAS
IZ GRUDI PUKU TVOM
O VODI MAJKO U RAJ NAS
SVOM SINU USKRSLOM
SA MAJKOM BOŽJOM MARIJOM
SVI POJMO KRISTU KRALJU SVOM
ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA, ON VLADA.
Uskrsna svijeća tradicionalno je bijele ili žute boje,
s grčkim slovima alfa i omega koja označuju da je
Isus početak i kraj te s križem
na kojem je označeno pet Isusovih rana
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo Anđela,
nek uskliknu službenici Božji
i s pobjede tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja!
Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana blijeskom
i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja neka osjeti
da je nestalo po čitavome svijetu mraka!
Nek se veseli i Majka Crkva urešena bljeskom tolikoga svijetla
i silnim poklicima naroda nek ova odjekne dvorana!
Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivom Bogu Ocu svemogućem
i Sinu njegovu jednorođenomu Gospodinu našemu Isusu Kristu
svim zanosom srca i duše i službom svega glasa slavu pjevati.
On je za nas vječnome Ocu Adamov dug isplatio
i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom krvlju .
Ovo su naime vazmeni blagdani u kojima se onaj pravi Jaganjac kolje,
čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika.
Ovo je noć u kojoj si najprije učinio da naši oci, sinovi Izraelovi,
izvedeni iz Egipta, More Crveno neovlaženim prijeđu stopama.
Ovo je, dakle, noć koja je svjetlošću ognjenoga stupa rapršila tmine grijeha.
Ovo je noć koja danas po svem svijetu one što u Krista vjeruju
od tmina grijeha i od opačina svijeta otima, vraća milost, i pridružuje svetost.
Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.
O, divne li dobrote tvojega milosrđa prema nama!
O, nedokučiva li zanosa ljubavi: da roba otkupiš Sina si predao!
O, zaista potrebna Adamova grijeha što Kristovom smrti bi uništen!
O, sretne li krivice koja je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja imati!
Svetost dakle ove noći goni zločine, pere krivice i nevinost vraća palima,a radost tužnima.
O, zaista blažene noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje.
U milosnoj, dakle, ovoj noći primi sveti Oče večernju žrtvu hvale.
Od pčelinjeg rada noćas ti Crkva, po rukama službenika,
kao blagdanski poklon pridonosi ovu svijeću.
Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeće posvećena na čast tvoga imena neoslabljena ostane,
da razgoni tamu ove noći.
I primljena na ugodni miris svijetlima nebeskim neka se pridruži!
Plamen njezin jutarnja zatekla Danica!
Danica, koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih,
koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova.
S Marijom, našim uzorom, našom nadom u boli i dostojanstvu, pravim primjerom vjere u Tebe, danas i mi uđimo u mir i posjetimo Isusov grob. Neka nam taj Isusov grob danas bude snaga i utjeha. Za sva naša progonstva, promašaje u životu, patnje, ovisnosti, bolesti i žalosti.
/Šutnja je prostor u kojem progovara Božja riječ. /
Hvala ti Isuse za most koji se upravo danas gradi između Boga i nas, Tebe i nas. Između zemaljskog života i života u vječnosti. S tom nadom išćekujmo sutrašnji, ali i konačni dan slave uskrsnuća Gospodinova.
Bazilika Svetoga groba
To je kršćanska crkva u Jeruzalemu u kojoj se štuje Kalvarija i Isusov grob.
Nalazi se na mjestu gdje se nalazila Golgota, brdo Kristove Kalvarije.
Tamo je u 1. stoljeću bio napušteni kamenolom izvan jeruzalemskih zidina,
a oko njega bilo je smješteno groblje čiji su ostaci i danas vidljivi.
Kako se slavi u Jeruzalemu pročitajte OVDJE I OVDJE
"I stvori Bog čovjeka na sliku i priliku svoju"/Postanak 41, 27/. Sućutna Veronika. Isus si je njezinim rupcem otro krvavo lice.
I na rupcu je ostavio obris svoga lica. Veronikin se rubac u vrijeme
besmrtnoga Dantea častio u bazilici Svetoga Petra u Rimu. Jednoga je dana, čini se,
Dante ondje zatekao jednoga našega, Hrvata - u ushitu pred licem Isusovim.
U svom Raju pjesnik nam predstavlja svetog Bernarda u zanosu pred rajskom ljepotom.
I taj zanos uspoređuje: "...poput onoga koji, možda iz Hrvatske,
dođe da vidi Veroniku našu, pa vjekovječnom čežnjom nezasićen veli:
O Gospode moj, Isuse Kriste, pravi Bože, tako li je, dakle, izgledalo lice tvoje!"
Produžimo razmišljanje!
Povežimo petu i šestu postaju križnoga puta - Šimuna Cirenca i svetu Veroniku.
Na posljednjem sudu Isus će nas prepoznati po tom jesmo li ga mi umjeli prepoznati u svojoj
braći i sestrama: u ljudima potrebnima naše pažnje, naše pomoći, naše ljubavi.
Papa Pavao VI, zaključujući II. vatikanski koncil, reće:
"U licu svakoga čovjeka, osobito kad je prozirno od suza i bolova, moramo prepoznati lice Krista...
Da bi se upoznalo Boga, treba upoznati čovjeka. "Odrazujem li svojim licem lice Isusovo ?
Prepoznajem li na svakom čovjeku lice Isusovo ?
To je "biti ili ne biti" i Hrvatske i svijeta, i mene i tebe: BITI LICE KRISTOVO.
V. ŠIMUN CIRENAC POD ISUSOVIM KRIŽEM
"Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi.I da me tko utješi, ali se ne nađe" /Psalam 69, 21/. Isus je sustao na svom križnom putu. I nesmiljeni mu se vojnici smiliše.
Marko je zapisao u svom Evanđelju: "I izvedoše ga da ga razapnu.
I prisile nekog prolaznika koji se vračao s polja,
Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ" (Marko 15, 20...).
Kršćansko je srce uvijek slutilo da su se pod zajedničkim križem sljubila ova dva srca:
Isus i Šimun Cirenac.
Najprije prisiljen izvana, a onda s Isusom sljubljen, Šimun pomaže Isusu nositi križ.
Plod te ljubavi bijahu dva nova Kristova učenika:
Cirenčevi sinovi, dobro poznati u prvoj kršćanskoj zajednici.
Ako ikada, danas je ova postaja križnog puta izazovna i pozivna.
Koliko bijede, koliko žalosti oko nas! Koliki bi željeli da im bar malo olakšamo križ života,
da im budemo Šimun Cirenac.
Matej završava svoje Evanđelje, prije muke Isusove,
velikim prizorom posljednjega suda (Matej 25, 31...).
Ono po čemu će ljudi biti suđeni je ljubav, ljubav jednih prema drugima.
Dva puta na tom sudu Isus ponavlja, pozitivno i negativno:
"što god ste učinili jednomu od najmanje moje braće, meni ste učinili." I što
"niste učinili jednomu od najmanje moje braće, meni niste učinili" (Matej 25, 40. 45).
Ljubav je i suosjećaj. Ali nadasve - LJUBAV JE ČIN...
„Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen“
„Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.“
Gospodin, budući da je ljubio svoje, do kraja ih je ljubio znajući da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta k Ocu, za večerom je svojima oprao noge i dao im zapovijed ljubavi.Da im ostavi dokaz svoje ljubavi, da neće svojih nikada napustiti i da ih učini dionicima svojeg Vazma, ustanovio je Euharistiju kao spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća te apostolima zapovjedio da je slave sve do njegova ponovnog dolaska. U tom trenutku postavio ih je svećenicima Novoga saveza. /Iv 13,1-15:/
**********
Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog.
Sve nas sabra sad u jedno ljubav Krista,
zanos naš i naša radost nek je u njem.
Boga živog mi se bojmo, ljubeći ga.
A nek srca naša veže ljubav prava.
Kad se dakle sakupljamo mi u jedno,
nek se više i ne dijele naše misli.
Nek je konac zlobnim svađam, a i raspram.
U sredini našoj neka bude Krist Bog.
Skupa s blaženima nama podaj vidjet,
proslavljenim lice tvoje, Kriste Bože.
radost što je neizmjerna, i to prava,
po sve vijeke, i kroz vječnost svu bez kraja.
Amen.
Posljednja večera Leonardo da Vinci,
1495.-1498.
tempera na ciglenom zidu 422 × 904 cm
Santa Maria delle Grazie, Milano
Veliki slikar Leonardo da Vinci prihvatio je da oslika blagovalište samostana
Svete Marije od Milosti u Milanu, a slika je trebala predstavljati
Isusovu posljednju večeru s apostolima.
Htio je da ta freska bude remek – djelo pa je radio mirno i osobito pažljivo.
Iako su fratri u samostanu bili nestrpljivi, slika je vrlo sporo napredovala.
Za Isusov lik Leonardo je mjesecima tražio prikladno lice koje bi imalo sve potrebne crte:
lice s izrazom snage i blagosti, duhovnosti, puno jasnoće. Napokon ga je našao:
Isusa je predstavljao Anđelo, prostodušan i čist mladić kojega je sreo na ulici.
Godinu dana kasnije Leonardo je šetao siromašnim četvrtima Milana,
po zadnjim i najsumnjivijim krčmama. Tražio je lik Jude, apostola izdajice.
Tražio je lice koje bi odražavalo nemir i razočaranje,
lice čovjeka spremna izdati najboljeg prijatelja.
Nakon mnogo noći provedenih među propalicama svih vrsta,
Leonardo spazi čovjeka za kojega je mislio da bi najbolje predstavljao Judu.
Poveo ga je u samostan i pripremio se za slikanje.
Toga trenutka u mladićevim je očima zasjala suza.
'Zašto?' upita Leonardo gledajući to mračno lice.
'Ja sam Anđelo', promrmlja čovjek,
'onaj isti koji Vam je služio kao model kad ste slikali Isusovo lice.'
Iv 13,21-30.36-38: Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči:
"Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!"
Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika
- onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče:
"Pitaj tko je taj o kome govori." Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?"
Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj." Tada umoči zalogaj,
uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini brzo!" Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao.
Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!"
- ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.
Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori:
"Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije."
Nato će mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom?
Život ću svoj položiti za tebe!" Odgovori Isus: "Život ćeš svoj položiti za mene?
Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš."
*************************************************************************** Sablasne sjene maslina počele su opet svoj ples pred Judinim očima
i on pokri lice dlanovima i baci se na tlo. Kako pobjeći od tih prikaza, kamo se sakriti?
Misli su mu grozičavo letjele mozgom. U jednom trenutku učini mu se da nije ovdje sam.
Suspregnu dah: da, čuo je tihe korake. Naglo se podignu s tla i nađe se okom u oko
– sa Šimunom.
- Oh, uzdahnu jedva čujno, kojena popustiše i on pade pred Šimunove noge.
- Juda ustani, ovdje je sve svršeno .
- Ne - jeknu Juda – ne! Ne mogu, ne mogu ! Izdao sam krv nevinu!
- Pusti sad! On će ti oprostiti, On je Bog...
- Ne može mi oprostiti! Šimune, ja sam ga izdao! - I ja sam ga izdao...
- Što to govoriš?
- Da, Juda, ja sam ga zatajio, rekao sam da ga ne poznajem, iz straha za svoju glavu!
- Šimune, ti...
- Istina je! Dogodilo se kako mi je prorekao. Ali On mi je oprostio. Oprostit će i tebi.
- Ne, ne! Nije to isto. Radi mene je pošao u smrt, ja sam ga predao na smrtnu osudu...
- Juda, pošao je u smrt radi svih nas. I radi tebe i radi mene i radi svih, cijeloga svijeta.
Osjećam da time nije sve svršeno.
- Kako nije sve svršeno? On je umro, a smrt je svršetak.
- Ne i za Njega, jer on je Bog!
- Što hoćeš time reći? Misliš da bi se mogao opet vratiti među nas?
- Ne znam! Ništa ne razumijem, ali osjećam da to ne može biti kraj.
Ja vjerujem da je On Sin Božji i zato ovo ne može biti kraj.
- Šimune, ako se On ponovo vrati... kako bih mu mogao u lice pogledati?!
Ne, to ne bih mogao podnijeti...
- Juda, zaboravljaš da On prašta...
- Da, ali ne takvima kao što sam ja!
- On ne pravi razlike među ljudima kao što to mi činimo.
Zar si zaboravio baš sve što smo doživio dok smo bili s Njime?
- Ne spominji mi...
- Hajde sada, već je mrak. Idemo k braći...
- Ne, ne idem, ne mogu! Ja sam izdajica, izdajica...
- Juda – Šimun mu se sasvim približi i stavi mu ruku na rame.
Juda skoči kao da ga je opekao taj dodir. Srce mu se popne u grlo,
strah ga ponovo dograbi svojim pandžama. U mozgu opet zabljesnu misao: pobjeći, pobjeći...
Juda se naglo okrenu od Šimuna i zaleti se u mrak. Šimun je gledao kako nestaje u sjeni maslina... /"U sjeni starih maslina", s. M. Bonita Kovačić, OCD/
"U Judi je sa svim užasom isplivalo na površinu ono što je posvuda oko Isusa
postojalo kao mogućnost.
Nemamo nikakva razloga izdizati se iznad Jude"
/Romano Guardini/
Molimo Boga da nas očuva od puta zatajenja, izdaje i očajanja,
da nikada ne zastranimo u takvu bezizlaznu tamu!
... uz obljetnicu preminuća Karola Wojtyle, našega Velikoga Pape IVANA PAVLA II
Moleći se za Njega i moleći se Njemu ...
Donosim i jedan izvadak iz meni vrlo drage knjige /nekima se često navraćam uvijek s istim osjećajima i oduševljenjem srca/:
Pismo prijatelju Židovu Jednostavna i neobična zgoda prijatelja Karola Wojtyle
/GIAN FRANCO SVIDERCOSCHI/
.....................................................................................................................................................................................
Ovo je povijest dvaju dječaka, krščanina i Židova, koji su živjeli u poljskom gradiću izmeđe devedesetih i tridesetih godina: prijatelji, profesori, ljubavi, prijateljstva i neprijateljstva pripadaju dvama normalnim dječacima ... ....................................................................................................................................................................................
DODATAK Dragi Jurek!
Deveti svibnja o. g., na mjestu sinagoge uništene u prošlom ratu, podići će se spomen-ploča u čast Židovima iz Wadowica i okolice koji su bili žrtve progona i zatim ubijeni od nacista.
Zahvaljujem Ti puno na pismu u kojem me o tome obavještavaš. Mnogi od Tvojih ubijenih Sunarodnjaka i Istovjeraca bili su naši kolege u osnovnoj i kasnije u wadowičkoj gimnaziji, gdje smo zajedno polagali maturu prije pedeset godina. Svi su oni, kao Wadowčani, bili stanovnici tog Mjesta za koje smo obojica – i Ti i ja – vezani sjećanjem na naše djetinjstvo i mladost
Sjećam se dobro wadowičke sinagoge. Nalazila se pokraj naše gimnazije. Vidim još povorke vjernika koji su za blagdane odlazili u sinagogu na molitvu.
Kada pođeš 9. svibnja u Wadowice. Moraš svima reći, svima tamo okupljenima, da se zajedno s Njima sjećam ubijenih Sunarodnjaka i Istovjeraca i tog mjesta molitve koje su napadači razorili.
Osjeća duboko štovanje za sve to i sve one kojima ćete odati počast 9. svibnja ove godine u Wadowicama.
Dopusti mi, na kraju, da citiram, još jednom, riječi koje sam izgovorio pri susretu s predstavnicima Židovske zajednice u Varšavi za vrijeme trećeg hodočašća u Domovinu.
„Crkva, a u toj Crkvi svi ljudi i narodi osjećaju se sjedinjeni s Vama... Naravno, oni stavljaju na prvo mjesto vaš narod, njegove patnje, njegovo uništenje, kada žele govoriti ljudima, narodima i čovječanstvu opomenom; u Vaše ime i Papa diže prestrogi glas opomene. A Papa iz Poljske ima prema tome poseban odnos, jer je zajedno s vama proživio sve to ovdje, u ovoj zemlji.“ (14. lipnja 1987.).
Ako držiš uputnim, možeš ovo pismo javno pročitati Srdačno te pozdravljam Ivan Pavao II. Vatikan, 30. ožujka 1989
KRIST NA ŽALU
Karol Wojtyla
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
O Bože ...
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
O Bože ...
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.
O Bože ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ... /Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
- 22:43 -
