"Istina će niknuti iz zemlje":
riječ je o jednom naviještaju, obećanju,
praćenom ostalim izrazima koji zajedno glase ovako:
"Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa.
Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih"
/Ps 85, 11-14/
Danas su se te proročke riječi ispunile!
U Isusu, rođenom u Betlehemu od Marije Djevice,
ljubav i istina su se stvarno susreli, pravda i mir su se zagrlili;
istina je nikla iz zemlje, a pravda gleda s nebesa.
Sveti Augustin ovako to lijepo i jezgrovito tumači:
"Što je istina? Sin Božji. Što je zemlja? Tijelo.
Priupitaj se gdje je Krist rođen i vidjet ćeš zašto je istina nikla iz zemlje…
istina je rođena od Djevice Marije"
/En. in Ps. 84,13/
A u jednom božićnom nagovoru kaže:
"Tim blagdanom koji se ponavlja svake godine slavimo
dakle dan u kojem se ispunilo ono proroštvo: 'Istina je nikla iz zemlje i pravda je pogledala s nebesa'.
Istina koja je u krilu Očevu je iznikla iz zemlje
jer je bila također u krilu jedne majke.
Istina koja drži čitav svijet iznikla je iz zemlje
jer ju je na svojim rukama držala jedna žena…
Istina, kojoj ni nebo nije dovoljno veliko da bi je obuhvatilo,
je iznikla iz zemlje i bila položena u jasle.
U čiju se korist tako uzvišen Bog učinio tako poniznim?
Sigurno ne zbog vlastite koristi,
već na našu veliku blagodat, ako vjerujemo"
/Sermones, 185, 1/
Čestit svijetu, danak svemu jer ogranu sunce njemu,
tužni mrak je prošao, Sunce Isus došao! Zapjevajmo malenomu Kralju noćas rođenomu
Slava Bogu višnjemu a mir ljud'ma po njemu! Došao je uzdisani i od Boga obećani
Željni sviju Spasitelj svijeta Razveselitelj! Zapjevajmo malenomu Kralju noćas rođenomu
Slava Bogu višnjemu a mir ljud'ma po njemu! Dijeva majka svijetu svemu nema mjesta u Betlemu.
Za stan nađe štalicu, za postelju slamicu. Zapjevajmo malenomu Kralju noćas rođenomu
Slava Bogu višnjemu a mir ljud'ma po njemu! U ponoći to se zgodi kada Djeva Majka rodi,
Rodi Sina svojega, vijekom Sina Božjega. Zapjevajmo malenomu Kralju noćas rođenomu
Slava Bogu višnjemu a mir ljud'ma po njemu!
...............................................................
.........................................................................
p.s. par fotografija
... - Božićni ugođaj u našem domu ...:
............. sve četiri zajedno gore ra/osvijetljući skori Dolazak .............
...ova četvrta nedjelja došašća neposredno prethodi Božiću
– danu kada se Krist utjelovio u našu povijest ...
Krist se utjelovio u našu povijest;
pozvao nas je da se i mi utjelovljujemo u ovo naše vrijeme,
da ispunjavamo Božji naum sa svijetom
i da poput Marije donosimo svima,
s kojima se susrećemo,
istinsku radost.
Blagoslovljen Isus plod utrobe tvoje!
Plod ljubavi tvoje!
Marijo, svojim si pohodom Elizabeti priuštila radost
kakvu ona do tada nije poznavala.
To je bila radost koja je preplavila njezino biće,
radost koja je doprla i do ploda njezine utrobe.
Osjetila je da je i dijete ispod njezina srca
i u dubinama njezina tijela
osjetilo prisutnost koja usrećuje!
Marija, postala si izvorom radosti,
uzrokom radosti.
Blagoslovljena bila, Marijo, što si prihvatila
službu ljubavi i slijedila glas srca.
... ova, treća nedjelja došašća, ...
... latinski se zove Gaudete, na hrvatskom Radujte se, ...
... nazvana je po Pavlovu pozivu Filipljanima ...
... koji možemo čuti u današnjem drugom čitanju ... Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!
Blagost vaša neka je znana svim ljudima!
Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što,
nego u svemu – molitvom i prošnjom,
sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.
I mir Božji koji je iznad svakog razuma
čuvat će srca vaša
i vaše misli
u Kristu Isusu.
/Fil 4, 4-7/
... Kršćanska nada ...
... iščekivanje ponovnog dolaska Gospodina Isusa Krista ...
... i njegov konačni sud, ...
... to nas treba radovati ...
Prvi kršćani, a među njima posebno vrijedi istaknuti sv. Pavla, vjerovali su
da će Krist ponovno doći još za vrijeme njihovog naraštaja,
te ih je ta vjera nosila i u progonima i u mučenjima.
Njihov život sastojao se u toj radosnoj nadi.
Radosno su iščekivali Kristov konačni sud,
pobjedu dobra, Božjega milosrđa i pravednosti.
Kroz povijest, osobito srednji vijek, Kristov dolazak
sve se više promatrao kao dies irae – dan srdžbe,
a kršćanski Bog sve više kao strogi sudac.
I danas se teško otarasiti tog pogrešnog viđenja Boga,
koji nam se, upravo suprotno,
objavio u Novom zavjetu kao Ljubav
/1 Iv 4, 8b/
Tako je iščekivanje tog radosnog dana i konačnog susreta s Njim
postalo strahovanje od suda i izbjegavanje svake pomisli na taj dan.
Umjesto takvog stava, Pavao nas danas poziva da zauzmemo pravi kršćanski stav:
U ovom došašću, kad se pripremamo slaviti
uspomenu na prvi Gospodinov dolazak,
pokušajmo sebi posvijestiti radost njegova drugog dolaska
i konačnog susreta s njime u vječnosti,
kad će biti novo nebo i nova zemlja
/Otk 21, 1/,
kada ćemo biti oslobođeni
sve ljudske prolaznosti i nedostatnosti.
.............................................. Oh Come, Oh Come Emmanuel ..............................................
U naše srce ulazi jedan poseban osjećaj
za mirom, nježnošću, blagošću, ono blago treperi,
svo je u radosnom iščekivanju, nježnom dozivanju, u pokretu prema Božiću,
... prema Svjetlu - Isusu Kristu - koji ima doći ...
A svaka nova zapaljena svijeća je poziv da porastemo u svjetlu vjere,
ljubavi, praštanja i zajedništva
................................................
......................................................
............................................................
"Pripravite put Gospodnji,
poravnajte mu staze!"
/Mt. 3,3/
Ivan Krstitelj nas ove druge nedjelje došašća poziva
da se i nama dogodi Božić, da i nama dođe Riječ Božja ....
jer tek kad se u čovjeku rodi Bog, u čovjeku se rodi i čovjek,
- koliko je u nama boštva, toliko je čovječnosti -
poziva nas da budemo "cestari", "putari"
- da pripravljamo put kojim nam Isus dolazi -
................ Advent je ................
... pripravljajmo, ispunjavajmo, slegnjujmo, ...
... izravnavajmo, izglađujmo, ...
kako bi smo vidjeli "spasenje Božje",
i čuli:
"Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje!"
Bog "razdire nebesa", izlazi iz svoje tajanstvene božanske svetosti,
silazi na zemlju, postaje čovjekom, i ulazi u našu povijest,
a čovjek koji "sjedi u tmini" i "obitava mrkli kraj smrti",
- u tami grijeha, neznanja i usamljenosti -
žudi za svjetlom, za istinom,
željno čeka objavu Gospodina našega Isusa Krista.
I tako se Božja ljubav i čovjekova nada isprepliču.
.................................................................................
........................................................................
..................................................................
Došašće, to dato nam povlašteno vrijeme,
u nama budi čežnju za svjetlom, za srećom,
............... za Gospodinom ................
poziva da nadiđemo našu ravnodušnost, hladnoću, lijenost, mrtvilo,
te da pjesmom i molitvom idemo ususret Kristu Gospodinu,
jer u njemu se ne pripremamo samo na godišnju proslavu
obilježavanja Isusova rođenja,
nego želimo još više u tome vremenu pripremati se
za eshatološki susret s Kristom.
Tko li je nebeska Djevica ta, u jasno sunce obučena.
Mjesec joj sjajni pod nogama, kruna zvijezda u kosi sja.
Tko li je nevini rajski taj cvijet, što mu se divi sad čitav svijet.
Nebo i zemlja klanjaju se, ispred lica Djevice te.
Majkom će postati Djeteta tog, u kojem će se objavit Bog.
Milosti puna zato je sva, nema u njoj grijeha ni zla.
Božji gle anđeo silazi k njoj, neka mi bude po riječi toj.
Gospodnje evo službenice, Bogu svome darujem sve.
Svako stvorenje i svemir sav zna, Djevica to je obećana.
Blistava zora što zove dan, puka svoga čežnja i san.
....................................................................................
...........................................................................................................................
... Sutra je veliki blagdan ...,
jedan od onih koji se tiču čitave povijesti spasenja ljudskoga roda,
- ... dan koji su prorokovali veliki proroci ... -
dan koji je bio temelj za spasonosno Utjelovljenje Božje u tijelu najveće službenice.
Posuda koja će ga primiti morala je biti čista i neokaljana -tota pulchra i imacullata-
morala je biti bez sjene grijeha, bez istočnog grijeha, neokaljana,
sačuvana takvom posebnom povlasticom od Boga:
Ona koju je Otac imao u planu već od početka stvaranja
... Marija - Bogorodica i Djevica ...
Beskrajna je radost imati za majku Bezgrješnu Mariju! ............................................................................
...................................................................
.............................................................
Začeće bezgrješno Tvoje mi štujemo,
buduć da od Crkve utješno čujemo
da Ti si jedina od sveg svijeta ljudi
začeta nevina!
/iz POSLANJE BEZGRJEŠNE U ŽIVOTU ČOVJEKA, Njoj preporučeni - Z. Tuba/
........................................................................................
Vrlo stara pohvala u čast Bogorodici,
koja se nalazi u samostanu franjevaca konventualaca u Šibeniku
i po mjestu nalazišta nazvana je "Šibenska molitva", iz 1345.,
spada u naše najstarije spomenike pisane latinicom.
Ova molitva je odraz jedinstvenog umjetničkog nadahnuća
i jezično ostvarenje koje zaslužuje pozornost.
O blažena, o prislavna, o presvitla,
Svrhu vsih blaženih Bogom živim uzvišena,
S vsimi Božjim dari urešena.
O prislavna, prije vsega vika Bogom živim zbrana.
O umiljena Divo Marije.
Gospoje, ti si blaženih patrijarh uprašanje.
Gospoje, ti si blaženih prorokov proročanstva ispulnjenje.
Gospoje, ti si anjelsko pozdravljenje.
Gospoje, ti si Boga živoga obsijanje i okripljenje.
Gospoje, ti si Svetoga Duha osvečenje i okripljenje.
Gospoje, ti si Sina Božna Mati i vsemu svitu saznanje i proslavljenje...
Nakon ove predivne molitve
zaustavimo se na trenutak i uspokojimo svoje misli.
Oslobodimo se tjeskoba i pogledajmo oko sebe.
Što vidimo?
Vidimo svijet ispunjen ljepotom.
Vidimo život ispunjen mogućnostima.
Vidimo snove koji se rađaju, njeguju i ostvaruju.
Da, postoje izazovi. Postoji tuga. Postoji nasilje i mržnja.
Ali još više postoji ljubav, dobrota, radost.
Budućnost je neizvjesna.
A to znači da nema ograničenja
koliko je lijepom i radosnom možemo učiniti.
Ono što imamo jest sadašnji trenutak.
On je potpun, onakav kakav treba biti.
To je vrijeme za život.
Razmišljajmo o dragocjenosti svoga života
i o tome kako smo blagoslovljeni jer smo ga iskusili.
Najbolje što možemo učiniti za budućnost jest
živjeti sa svime što imamo u sadašnjosti.
Stvarajmo trajne pozitivne vrijednosti za svijet u kojem živimo.
Otvarajući svoje srce bližnjemu otvaramo se Bogu
i u zajedništvu s Bezgrješnom molimo: "O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo,
i za one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje svete Crkve,
i za sve one koji su tebi preporučeni". .............................................
.................................................................
.......................................................................................
.................................................................
.............................................
Ovdje u tišini, Bogu svom ću dati život koji nikad ne prestaje sjati,
vjera ga i ljubav neprestano krasi, Božja u njem milost ne da da se zgasi.
Bog je u tišini i kada smo sami, Bog je svjetlo pravo, kada smo u tami.
Zapali svjetlo svojim životom, nadolij ulja svojom dobrotom,
Zapali mnogo i drugih svijeća, po cijelom svijetu nek cvate sreća.
I kada noć ugasi sva svjetla svoja, zasjat će tad svjetlost u Bogu moja,
kao sunce zlatno u bezbroj niti i sve zvijezde sitne slične će Mu biti.
Bog je u tišini i kada smo sami, Bog je svjetlo pravo, kada smo u tami.
Zapali svjetlo svojim životom, nadolij ulja svojom dobrotom,
Zapali mnogo i drugih svijeća, po cijelom svijetu nek cvate sreća.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...