Na čas sam se vratila ...
............................ na posal je tribalo doć ...
............................................................ i već mi fali ...
.........................................................................................
..................................................................................................
.................................................................................................................
...
... i u malom predahu ...
... prisjećam se svoga boravka doli ...
... moga mora ...
...
... prebirem ...
...
... dok mu se opet
... ne vratim ...
... /vrlo brzo .../
...
.................... ...sjedim na klupi, u zavjetrini, i ne znam,
................. premda su mi usta otvorena, kazati
.............. ni riječi pred veličanstvom mora,
........... pred modrim šumorom vječnosti ...
........ /Dragutin Tadijanović/
....................................
... dok tako sjedite negdje uz jadransku obalu, boravite na nekom od naših prelijepih otoka i uživate u laganom povjetarcu koji puše s mora i ugodno hladi vaše tijelo neka se u vama pobudi osjećaj sreće što ste se rodili baš tu i da je to Jadransko more baš naše. Gledajući valove kako u vječnom ritmu slijede svoj put do obale, zadivite se nad tom ljepotom koja se zove Jadransko more ...
Zaronite u njegovo plavetnilo,
pustite da u vama probudi osjećaje,
zagrlite ga i budite zahvalni ...
.............................................................................................. I tko god da me slučajno ugleda uz more
..................................................................................................... vidjet će upravo takvu sliku,
........................................................................................................ kako sama .......................
............................................................................................... i kao odvojena od svijeta gledam daleko,
.................................................................................................... ... gledam u more,
.................................................................................................... ... razmišljam o svemu ...
.................................................................................................... ... prebirem ...
.................................................................................................... ... mislima se obraćam
.................................................................................................... ... Njemu ...:
.............................................. "Usamljenost je nešto najdragocjenjenije na svijetu
.............................................. ako čovjek zna kako da je iskoristi.
.............................................. Ona doprinosi da se izgradi izdržljivost
.............................................. i dopušta čovjeku da hladno posmatra sebe
.............................................. i sve svoje nedostatke i vrline;
.............................................. dopušta mu da dobije neku perspektivu o stvarima.
.............................................. Omogućava mu da se suoči i da podnese mnoge stvari
.............................................. koje bi inače bile nepodnošljive."
.............................................. Vinko Coce - Dalmacija, more, ja i ti
Kada sunce u posteju ode
I kada galeb na siku sleti
Snaga tišine, zagrli more
Bez krila čovik može da leti
Kada sunce u posteju ode
Svitla lanterni na moru se pale
Kalajte jidra, fermajte brode
Sluša bi more dok valja žale
Kako je lipa litnja noć
Kad žal sa morem govori
Kako me smanta miris taj
Kad miris puste borovi
Kako je lipo pod nebom
Pod vedrim nebom moje ljubavi
Dalmacija, more ja i ti
Kada sunce u posteju ode
I kad maestral na moru padne
Svitla lanterni tiho se pale
Još samo usne tvoje mi fale
Kako je lipa litnja noć
Kad žal sa morem govori
Kako me smanta miris taj
Kad miris puste borovi
Kako je lipo pod nebom
Pod vedrim nebom moje ljubavi
Dalmacija, more ja i ti
.......................................
.......................................
Dalmacija dušu ozdravi
.......................................
..................................................
.................................................................
..................................................................................
....................................................................................................
nevjerojatno je koliko dijelim s tobom ove osjećaje prema najljepšem moru na svijetu, i da, ponosan sam da je moje, naše, da ga poznam, da imam priliku pogledat mu i zaviriti u tu toplu i bogatu dušu i mene je, kao i svaki puta, i ove godine opilo nekom novom posebnošću...vjerojatno i zbog mojih misli, osjećaja koje su u dodiru s tom plavetnom toplinom zasjale punim sjajem, izbacile iz mene mnogobrojne predivne misli... a dio ću ih ponoviti i tebi, jer znam da te nije bilo, da možda nisi vidjela kod mene...i nadam se da se nećeš ljutiti za toliku slobodu, ali, jednostavno...povukle su me tvoje misli o škoju..... /ovo je samo jedna u nizu...neke su na blogu, neke u dnevniku, a neke nosim u srcu/ neobična je ta struja koja me prožme gledajuć to zeleno plavo polje, neobična je struja tih vala kada se propinju a odmah nakon toga nestaju u suton..... eh, more.....
Svakim valom kojim me maziš Kao da na moj život paziš Zato nježno prilazim ti more Slušam tvoj šum koji me zove
Prilazim ti, svakog trena, bliže Zapinjem o, stare, ribarske mriže I pitam se dal mi one život pletu Pitam se dal u mom životu našle su metu?
I gledam te mriže, neobično prazne Gledam kao životne promašaje – zarazne Okrećem glavu pogledom ka moru Daleke dubine kao da me zovu
Uputio sam se mjestu tvoga glasa Uputio se pognutoga stasa S poštovanjem koje tebi more dajem Svakom se valu tvojem ja predajem
I nose me vali dalje, sve dalje Kao da na krilima imaju peraje A ja, kao na delfinu, jašem na njima I čekam da ponese me još jedna plima
iskreno se nadam da se ne ljutiš za ove moje misli ( odabrao sam kraću da ne okupiram tvoj blog - kao da već nisam;))))
i, uživaj draga Mirjam punim plućima kad god je prilike, a u ostalo vrijeme neka te hrane te predivne slike koje s toliko ljubavi nosiš
BTB!!!
topli ti pozdrav i....lijepo je vidjeti te opet ;))))) (smotani 25.08.2010. 21:45)
@ smotani, ... toliko je toga još ostalo u srcu ... ... /divne slike mora .../ ... još sam pod jakim dojmom kao i uvijek kada stignem, ... osobito poslije dugoga boravka na moru, uz more. ... kao i svaki put teško mi je kada odem/dođem, ... tako rado bih ostala ... , ... a mora se ić', mora se poslu, dužnostima, ... , ... mome životu .......................... ... koji je ovdje gdje živimo i radimo, gdje jesmo ... ... od mora se mora odvojiti i poć'. ..................... No, znam da ću se vratiti, da ću mu opet doć', i da mu se uvijek vraćam. I uvijek mu se veselim .................... .... Toliko si puno od svojih dubokih osjećaja /...i sličnih mi razmišljanja.../ iskazao u ovoj pjesmi ... ... Hm, čini mi se da me 'čitaš', u dušu zaviruješ ... :-) ... .... no, ne ljutim se, ... ... dragi prijatelj koji isto osjeća, koji se istome veseli, za istim čezne, ... ... samo uvećava radost, ... ... ... u radosti se jedni drugima približavamo ... ... radost raste, ... ... sa njom rastemo i mi ... ... ljudi ... ... ... ljubav usmjerena istome cilju je umnožava ... ... ... More dušu, ... ... ... duše nam ozdravlja ...
Hej, draga naša, vratila se ti nama! Baš sam se pitala gdje si tako dugo... Ali iskreno, ljeto i jest vrijeme za odmor i druženje s dragim ljudima, a ovdje smo svi onda znatno manje, mada i ovdje ima ljudi koji su nam jako dragi...
More, predivno more! Kako sam sretna što mogu uživati u tim divnim danima ondje, uz svoju djecu, bez puno obveza, s puno mira i dijeleći zajedno najljepše trenutke. Preko godine nas svašta nosi. I zato sam zaista posebno zahvalna za te dane, kao i ti. Život je lijep, hvala Bogu.
Hej, dobro nam se vratila! Tko o čemu, ti i ja skoro uvijek o moru. ;-) Zato rado navraćam kod tebe. Mislim da bi i tebi pristajao nick "morska neman" koji su meni neki blogeri "zalijepili". :-)))))) Srdačan pozdrav i BTB! (Tamo gdje je srce 29.08.2010. 13:05)
Dobro došla nazad!Eto i mi stigli iz toplica a more samo sanjamo!Pozdrav veliki (JADRANKA2612 30.08.2010. 09:43)
@ JADRANKA2612, Hvala lijepa na dobrodošlici ... Dugo smo bili - kako neki kažu, ali mi smo tamo doma i uvijek nam je prekratko ... i uvijek nam je teško otići ... A mora se ... ;( /lakše je kada znamo da ćemo se vraćati ... ... i nanovo dolaziti .../. No, kada tako vrativši se pomalo sjetna ovdje sretnem divne i drage ljude koji mi se toplo raduju ... i dobrodošlicom me dočekuju, ... ... srce mi poskoči i obraduje, ... razveseli se ... Tu smo ! I drago mi je da ste se i vi vratili. I da vam je bilo lijepo u toplicama - koliko god i teško ... da ste našli divno društvo, krasne ljude sa kojima ste se družili, ... a i terapije su bile na radost i užitak sina - osobito bazen. Poljubi mi ga jako *. Uživajte na moru ... Mogu misliti koliko mu more znači, ... koliko se u njemu osjeća slobodno, neopterećeno, ... ... I bilo bi zaista dobro da ima veliki i duboki bazen u mjestu u kojem ste ... /... da mu noge ne dodiruju tlo .../ kako bi svaki dan mogao osjećati tu oslobođenost ... ... i radost ... ... ... i željela bih, iz dubine srca, da i drugi shvate ... ... i koliko mogu se pobrinu da tako bude što češće ... ... da bude sretan ... ... Divno ga je vidjeti tako sretna !/ ... Dao Bog !!!
More ima posebnu snagu; i zato ga toliko volimo....Prelijepo! Hvala Ti na prekrasnim riječima kod mene - treba uživati u druženjima, ja još uvijek očekujem ispijanje kavice, na primjer...:)))))) Ili finu limunadu i koliće ..:))))) Čekam Te! Hvala Ti na lijepim riječima za Dubrovnik i Terezu! Pusa, pozdrav od Luki+Godie (luki 2 30.08.2010. 22:45)
VESNA tvoje mi rijeci i zelje kao melem legnu na moje bolesno tijelo. Hvala ti i na tvojim toplim mslima koje takodjer osjecam. Draga Mirjam hvala ti (borut 01.09.2010. 13:12)
@ borut, VESNA, hvala tebi Draga ... ... ... Ustraj ... ... ... .. do pobjede .. ... Toliko Ti se divim na vedrini koju unatoč svemu nosiš, koju svima nama daješ, /... na lica i u srca .../ ...... kojom nas učiš ........, primjerom nam pokazuješ, ............... kako ... , u ljubavi, iz ljubavi, za ljubav, ............. boriti se ... dan za danom biti, ... živiti, ... radost života pronositi, ... i svojim životom ... naše živote, a osobito svojih najbližih koji te silno vole, koji ti se vesele, /... koji te trebaju .../ ... blagoslivljati ... ... U mislima sa Vama, i žarkim željama, nesalomljive nade i čvrste vjere ... od srca ... sa osmijehom ... ............. :-) ....... ................................. iz najdubljih dubina ...
malo sam svratio do tvog škoja.... uživati u tvom pogledu, osluškivati šum kojeg si ostavila i... radovati se, kao i ti, predivnim sjećanjima....
BTB!!!
topli ti pozdrav...... (smotani 01.09.2010. 21:15)
Rođena u ravnici ali more...ne mogu bez njega. Kažu da krv nije voda - moj pok. otac je jako volio more iako je i on rođen u ravnici. Usamljenost ? Dobro je, ponekad osamiti se, osluškivati sam sebe... (šašava mamica 02.09.2010. 09:36)
@ smotani, ma, radim već punom parom, zahuktao se posao i ne dozvoljava baš puno 'maštanja' te nema puno vremena za sjećanja ... Nije lako poslije one širine, slobode ... ljepote ... Najviše mi fali friške arije ... i uvijek kada se vratim osjećam se k'o stješnjena ... , nedostaje mi zraka. ... Još se privikavam i nanovo usvajam radne navike ... Ali, ona ljepota je pohranjena na sigurno mjesto, tu je u dubinama i kada ovako dođem poslije napornoga dana dam si maha: I sjećanja navru, izviru i divne osjećaje bude ... Napunjaju srce nanovo svjetlom, mirisom, toplinom, plavetnilom i divnom dubinom ... Milo mi je tada pri duši ... I ništa me ne guši ... Šapćem im ... Tiho da ih ne uznemirim, ne uplašim i ne otjeram ... Blago sa njima zborim ... I nježno ih taknem, pomilujem ... Da ih sebi približim jasnije da ih vidim, zapamtim jače ... a srce od sreće skače ! ... ... Ha, ha, ha, ... :)))))))))))))))))))))))))))))
Navratit ću ti uskoro ... /... ručak brzo treba spremit, moji radnici - udarnici skoro gladni stižu - mislim da danas neću proći samo uz rižu ... ... ha, ha, ha, ... a možda da dodam i bižu .../
Eto, u koiko se stvari nas dvije slažemo, raga Mirjam! Slažem se sa Tvojim koemntarom kod mene: hokej je zanimljiv, dinamičan, ali i iscrpljuči, koliko i lijep sport.... Drago mi je da je pomogao u ozdravljenju - to je najvažnije! pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 02.09.2010. 22:49)
Čitajući, na trenutak mi je zastao dah i kao da sam bila bosa na tom kamenu, dok su nebeske violine svirale odu moru, uzimajući njegov šum kao sviralo više, osjetila sam taj mir. Lijepo je navratiti do tebe. U svemu daješ Bogu veličinu i slavu. U tebi je veliko srce. Pozdrav. (mamaposebnogdjeteta 03.09.2010. 09:13)
@ Dnevnik šašave mamice, da to smatram itekako potrebnim te svako toliko odjurim/o u tu tišini ... i osluškujem. Hvala Bogu da imamo tu našu oazu, naše more, i da si to možemo priuštiti. To mi je postalo jako važno - susresti se sa sobom, ... ... sa mojim Gospodinom u samoći ... ... osamiti se u tišini i miru ... I ispunjena i obnovljena se vratiti svakodnevnim obavezama i životnim zadacima ... A more ? Moja ljubav. Uvijek i zauvijek. Bez mora bih teško izdržala. Drago mi je da ste uz more vezani i vi iz ravnice /nije li i to prostranstvo poput mora?/, a ne samo mi sa mora koji smo otišli daleko te čeznemo, čeznemo, ... i stalno mu navraćamo ... Hvala na posjeti !
@ mamaposebnogdjeteta, hvala draga Majko ... ... da, prekrasno je slušati šum mora, ... ... osluškivati ... ... moliti, srcem zazivati ... ... u dnu duše odgovore tražiti ... ... .....................ili ... ... samo beskrajno šutjeti, ... gledati i uživati ... ... mirom, tišinom, ... se napunjati ... ... .................. diviti ... ................................................. ... I dotaknuti, samo da je dotaknuti ... ... dok pred Njim pognute glave nepomičan stojiš ... ... pred prostranstvom, veličanstvom, dubinom, ljubavi beskrajnom ... ... dok se ni disati se usuđuješ ... ... da ne pomutiš, da ne izgubiš ... ... On ti nudi sve ... ... sve svoje i samoga sebe ... za tebe, za mene, za nas, ... ... za tvoju/moju, našu radost, ... za život, ... ... za naš spas ... ... snagu ti daje ... ... ustraje ... ... ne ostavlja, od mene/tebe ne odustaje ... ... za tvoj/moj naprijed ... ... se žrtvuje ... ... ... samo vjeruj, samo vjeruj ... ... / tiho, nježno, blago, ... šapće ti ... .... ne boj se Majko, ... idi, slijedi Me, vodim te .../ ...
Slažem se, draga Mirjam s Tvojim komentarom kod mene: koliko jezika znaš...:)))))) Hvala Ti! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 05.09.2010. 19:36)
vidim ja, draga moja, da si ti još uvijek opijena predivnim osjećajima koje nosiš u sebi ;))) i, drago mi je zbog toga - (ipak, nadam se da je uz rižu bilo još barem malo kruha ;)))) i neka, kad god posrnemo trebamo i moramo naći nešto lijepo da nas povuče naprijed.... i škoj, ljepota prirode, ali, ponajviše ljepota i toplina dragih ljudi koji nas okružuju.... i onda, onda je lakše koraknuti naprijed, ma koliko boli, ma koliko teško bilo....
BTB!!!
topli ti i lijepi pozdrav draga Mirjam ;) (smotani 05.09.2010. 20:38)
@ luki 2, ... a povrh svega ljubav ... .............. jer ............................. " Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. ... " .... i upravo to je ono što uz nesumljivo veliko znanje stečeno velikim radom i odricanjem ... najviše cijenim u profesorskom zvanju. ............. I kod Tebe !!! - kolikom se ljubavlju i požrtvovnošću daješ ... .... koliko se daješ svojim učenicima, ... ............... /prenoseći im znanje/ ... ............... I uspjeh je onda ... ..................... i prevelik ... ........... Na obostranu radost .... ................... :))))))))))) ...
lijepi pozdrav s mora. BTB (JAPSIK 05.09.2010. 22:39)
Draga Mirjam pronalazim ljepote ovoga našega mora svakodnevno.Koliko god uživam u brdovitoj lici,slavonskoj ravnici i svim kutcima naše Lijepe ipak mi je more u krvi:) Pozdrav draga veliki (Nisa 06.09.2010. 11:18)
@ smotani, da, istina ... I ovaj put kao da mi je bilo najteže dosad ... otići ... /dal' sam stvarno otišla ... ?/ Ne, nije mi se nikako dalo ... Iako sam i predugo bila, kako kažu, sve više je prijanjalo uz srce, ... da ostanem ... , sve više me more zvalo ... ... ... A sjećanja, sjećanja divna ... ću u dubine brižno pohraniti ... I malo, pomalo ... kada zatreba, kada stisne, ... ma, ne kada posrnem već kada srce čežnjom vrisne, u škrinjicu posezati ..., kada ogladnim, njima se hraniti ... /a, i neće biti to tako dugo, doskora ću opet moru, ... bila bura ili jugo ... :)))/ ... Škola počinje ... , posao me zapuhnuo još i više, obitelj me treba ... i ima, ima .. bit će i za komad hljeba :))) ... A jesen je i počele su kiše ... ... Treba se vratiti, ... opet započeti ... , tamo gdje smo stali ... ... treba nastaviti ... životom ... ... koračati ... ... naprijed ... ... treba hoditi ...
Lipa moja da te nema trebalo bi te izmislit..............lijepo,lijepo.................. (Ivana 06.09.2010. 23:26)
@ gali, da, počni slušati grmljavinu. I uživat u njoj ... bar nekada sam uživala, pa zašto ne bih i sad ? Ta zar nisam rođena i zar nisam živjela pod okriljem moga Ilije Gromovnika. I nikada me stoga nije bilo strah. Dok je grmilo i sijevalo i dok bi se moja manja sestra uz mene stisla /u istom bismo krevetu spavale jer ju je uvijek bilo strah pa bi je majka stavila do mene ... / gledala sam u nebo i otvorenih usta i uha slušala bez daha, sa nadom ... ; znala sam da on to gore sve premješta, poslaguje, slaže, kada se sve pogubi i ispremješa dovodi u sklad, u pravo stanje, svakome sa ljubavlju želeći da odredi put, usmjeravajući da ispravno i dobro mjesto nađe ... I pričala bih joj i pričala, i svojom pričom uz smijeh je uspavala ... dok bi se gore smirivalo, dok ne bi grmit prestalo, i blago i tiho rominjat počelo pa onda i mene umornu i mirnu uspavalo, ... do jutra mi divnu pjesmu pjevalo. ... I odtada volim kada grmi, kada sijeva, veselim se jer on to i mene na pravi put sprema ... I nema stat, tek sada će ono pravo počet, samo nemoj odmah zaspat. ... Ostani budna gali samo još malo. I pusti se, otvori uho nek sluša, sluša, ... sve dok ti se sva tom divnom melodijom ne ispuni duša. ... ha, ha, ha, ... ... Draga gali zaista se uvijek oduševim kada navratiš i uvijek mi osmijeh na lice staviš ... /ma, dovoljno da se samo pojaviš ... :))). Malo je ljudi koji tako lijepo znaju razgaliti duše drugih bez pol muke, Tebi to stvarno ide od ruke. Svaka Ti čast ! Ostani takva i kada se plovat ne može i kada baš ne znaš što si htjela ... Evo, upravo sad dok nisi znala nasmijala si me i baš ti iskreno, od srca hvala ! :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
@ Nisa, kada ti jednom u krv more uđe, gdje god da odeš možeš ga naći jer, jer ga sa sobom, u srcu nosiš ... i u svemu ga možeš pronać, vidjet djeliće njega ... I kada mu se vratiš, nanovo kada dođeš mu ... da ga cijela vidiš, da okom to prostranstvo zagrliš ... da ga opet cijela nađeš ... ... u srce još jače, u svoje dubine, da ga staviš ...
More, more, more...! Danas je kod nas posljednji dan godine (po zidovskom kalendaru) i odoh dolje, k njemu! (borut 08.09.2010. 15:07)
@ borut, i ja bih tako rado, ali ... ... kako ne mogu ... pozdravi ... more ... I kako i ja jako volim Pupačića, željela bih priložiti jednu meni dragu pjesmu - za vas:
IZMEĐU NEBA I ZEMLJE Omišalj na Krku
More i kopno Grad nad obalom I rub bijelog pijeska između neba i zemlje Gle kako prebiru U visinama borovi Prstima sitnim poput sunčanih zraka Iglicama šapata Od kog se nabire more Zrnce po zrnce svjetlosti Preostale iz davnina Kap po kap znoja iscijeđenog iz umrle krvi Na svakom zrncu po stopa Otisnuta prema nebu; Vjetar miluje more da u spokoju bez plača sniva Kopno se propinje na prste Čekajući uzalud lađe A grad je zatvorio tamu i prekrio se ostacima krovovlja Sa zidina bježe štakori Ali nemaju kuda Padaju zvijezde Negdje posrću stope I ukrštavaju se na kontinentu, na oceanu, na nebu Povorka iz davnina izvire Povorka ne prestaje Tutnji Povorka sve dalje korača Cijeli moj narod korača između neba i zemlje /Josip Pupačić/
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...