.............................. Ključ života .................................
............................................................
..............................
U dugom bijelom holu
Tek koraci su moji
I sjena što me prati
Al' duge su minute
U svakoj od njih može
Po jedna vječnost stati.
.............................. Znam da se boriš
.............................. Vidim ti lice
.............................. U sretnom bolu
.............................. Ljepotom zari
.............................. I sobom nosi sad
.............................. Radost novu.
........................................................... U mislima ću svojim
........................................................... U praznik nježnih riječi
........................................................... Pretvorit ovu veče
........................................................... I bit ću pored tebe
........................................................... U trenu kada život
........................................................... Sa izvora poteče.
.......................................................................................... Svu ljubav svoju
.......................................................................................... Tebi sam dao
.......................................................................................... Dok srce diše
.......................................................................................... A ti me učiš
.......................................................................................... Da ljubav znači
.......................................................................................... Još mnogo više.
... Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci
... Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci
... Što je, ljubavi moja, sva ljubav koju ja poklanjam tebi
... Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni.
.................................................................................. U mislima ću svojim
.................................................................................. U praznik nježnih riječi
.................................................................................. Pretvorit ovu veče
.................................................................................. I bit ću pored tebe
.................................................................................. U trenu kada život
.................................................................................. Sa izvora poteče.
................................................. Svu ljubav svoju
................................................. Tebi sam dao
................................................. Dok srce diše
................................................. A ti me učiš
................................................. Da ljubav znači
................................................. Još mnogo više.
... Novi život se rađa i ...
... sretne pjesme mi
... naviru zvuci ...
... Novi život se rađa, ...
... a ključ života
... u tvojoj je ruci
... Što je, ljubavi moja, ...
... sva ljubav koju
... ja poklanjam tebi
... Što je, ljubavi moja,
... prema toj sreći
... što pružaš je
... ... meni ... ...
........ ........
Lijepo je bilo danas promatrati nas i našu djecu
okupljene oko stola ... i slušati njihove planove,
.................. njihovo zamišljanje života ...........
.................... pripremanje za život .................
....... moje srce je igralo i ispunjalo se radošću
... I ne znam iz kojih razloga duša je zapjevala
...................................................................
evo, upravo ovu pjesmu !!! ............ ...........
...... Nedjelja je dan slavlja, a ni jedno slavlje nije
potpuno i pravo, ako u njemu nema radosti. Zato,
neka Dan Gospodnji u našim srcima izazove radost.
Različite su izvana: glatke ili sjajne, divnih živih boja ili pak neugledno sivih,
grube il' hrapave ...
No, ispod oklopa su sve one nježne i mekane.
Baš kao i ljudi ...
Često se i njima dogodi da neugodno zrnce padne im u samu tu mekoću i nježnost
te ih grubo rani.
Maknuti ga ili mu se već prije znati izmaknut ?
Ma, pokušavaju one samo bol ublažit i rane svoje koje im zrnce nemilice zadaje izliječit ...
I neke tako i uginu ...
A one neke, po nečem drukčije, posebne, koje strpljenjem trpljenje svoje nose,
rane svoje obavijaju sedefom,
sloj po sloj,
da im ublaži bol,
i sve lakše i lakše patnju podnose ...
I tako iz boli izraste divan kamen.
Patnje, borbe, života, ljubavi znamen !!!
Ljude koji u sebi nose bisere, prepoznat ćeš po blistavim osmjesima ...
Skupljene su u njoj tajne
što ih šapću morske vlati
a u njene usne sjajne
sve ljepote mogu stati
Sve što živi u daljini
nepoznati neki život
sve sto traje il' se čini
nekad lijepo, nekad krivo
Školjka mi priča, lijepo mi priča
školjka mi priča, tiho mi priča
Sva rođenja i sve smrti
ona njezno prima u se
stari svijet dok struja vrti
tajne joj ljepotu bruse
Primaknem li svome uhu
njenu tvrdu, rahlu koru
premda žedna i na suhu
o samoći ili o moru
Školjka mi priča, lijepo mi priča ...
Kad su glasni, kad nas plaše
razgovori pred oluju
ona sve to čudno pase
sve to njene uši čuju
I o brodu i o dragom
što ih skriše noći plave
što ih nekom hladnom snagom
vječno njišu morske trave
Školjka mi priča, lijepo mi priča ...
I u hladnom tom pejzažu
njen je sedef poput hrama
gdje se čudna svjetla slažu
a izbija samo tama
Njezin biser sja se dugom
i treperi poput rose
o životu vječnom, dugom
dok joj more plete kose
Školjka mi priča, lijepo mi priča ...
................................
/Tereza Kesovija, Školjka/
... Školjka je simbol hodočasnika ...
......... Znak da je i naš život ..........
........ jedno veliko hodočašće ........
...... prema nebeskoj domovini ......
/... školjka sv. Jakova ima centralno mjesto ..
............ u grbu pape Benedikta XVI; ............
.......... i time želi sačuvati u sjećanju ............
........... slijediti tradiciju Ivana Pavla II., .......
........... toga velikog hodočasnika ................
........ koji je obišao sve dijelove svijeta ........./
Bio jednom neki kralj te imao izuzetno lijepu i pametnu kćer. Kraljevna je, međutim, patila od čudnovate bolesti. Kako je odrastala, sve su joj više slabile ruke, noge, vid i sluh.
Mnogi su je liječnici pokušavali izliječiti, ali uzalud.
Jednog je dana na kraljevski dvor došao starac za kojeg se pričalo da poznaje tajnu života.
Svi se dvorijani sjatiše oko njega moleći da pomogne bolesnoj kraljevni.
Starac dade djevojci zatvorenu košaricu od vrbova šiblja i reče:
"Čuvaj ga, njeguj, pa ćeš ozdraviti."
Radosna i puna nade, kraljevna otvori košaru,
no kad je vidjela što je u njoj, bolno se razočarala.
U košari je plakalo dijete, jadno i mnogo bolesnije od nje same
Djevojci se ipak sažali, uze dijete u naručje i poče ga tješiti.
Prolazili su mjeseci. Djevojka je neprestano mislila na dijete.
Hranila ga, tetošila, smiješila mu se,
danonoćno bdijela nad njim uz velike i mnoge žrtve.
Nakon sedam godina dogodilo se nešto nevjerovatno.
Jednog jutra dijete se počelo smijati i hodati.
Kraljevna ga uze za ruku,
te smijući se pjevajući, zaplesa s njim.
Bila je radosna, lijepa i sretna kao nikad dotad.
Nije ni primjetila da je ozdravila.
/Bruno Ferrero/
...................................................
...................................................
...................................................
...................................................
...................................................
...................................................
... da uvijek budemo spremni u/vidjeti potrebe drugih oko sebe,
... te da tako, uz Tvoju pomoć, izađemo iz začaranog kruga svoga 'ja',
... da sve više zaboravljajući sebe, osjetimo radost i ispunjenost u poslanju koje si nam predao:
... 'Biti za drugoga' ... gledati/ugledavati drugoga, spaziti čovjeka, ...
... krenuti mu ususret u njegovim potrebama...
... I otkrivajući Ljubav otkrivati ljepotu svoje plemenitosti ...
... te doživljavajući svoju novu/preporođenu narav otkriti svoju nadnaravnost,
... 'ono malo više', srce koje iz Ispunjenosti nesebično daje ...
......................................................................Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2011 .................................................................................. 19. je godina otkako je papa Ivan Pavao II. ............
...................................................................... proglasio Svjetski dan bolesnika - obilježava ga cijeli svijet
.............................................................................. Papa ga je vezao uz Mariju, koja je bliska čovjeku, ......
................................................................................................ ali koja je bliska i Isusu, .........................
....................................................................................... Bogu koji je na se uzeo naše patnje i boli. ...........
......................................................................................... "njegovom se modricom izliječiste" ..................
...................................................................................................... /usp. 1 Pt 2, 24/ ...............................
....................
....................
....................
.................... "Život je Božji dar vama. Način na koji ga živite, vaš je dar Bogu." ...
.................... "Ljubav je život ... Ako propustite ljubav, propustili ste život." ........
................................................................/Leo Buscaglia/ ......................................
........................................................................................................................
........................................................................................................................
........................................................................................................................
Sad otpuštaš slugu svojega Gospodaru,
po riječi svojoj u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje.
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na rasvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.
Danas spominjemo početak ispunjenja obećanja ... I to obećanje se događa u skromnosti.
U Hramu su Ga dočekali predstavnici naroda, pobožni i mali ljudi, Šimun i Ana. Ne bi bili spoznali Božjeg pomazanika, spas za Izraela i prosvjetljenje svih naroda, da im nije objavio Duh Sveti.
I sami roditelji se čude proročkim riječima starca, ni oni nisu posve spoznali tajnu svojeg djeteta ...
Oni će tek postupno doživjeti u čemu se sastoje ova obećanja.
Božje ispunjenje uvijek je veće od svega što ljudi mogu zamisliti i poželjeti.
I mi kršćani koji u vjeri već znademo mnogo više nego što su znale osobe kod prikazanja Isusa u Hramu, nositelji smo obećanja, ljudi nade u konačno ispunjenje. Znademo da ga je čovjekova zloća raspela na križ. Vjerujemo da je njegova smrt na križu cijena spasenja svijeta. Vjerujemo u njegovo uskrsnuće i uzvišenje o desnu Očevu. Ali to još ne vidimo. Ono što vidimo jest da je svijet još uvijek u zlu i nevolji, da sasvim druge "sile i snage" upravljaju njegovim tijekom, da je Bog skriven i da njegov Pomazanik izgleda nemoćan. I tako i dalje čekamo uzdajući se u obećanja, u nadi u posljednji Gospodinov dan, kada će se njegove riječi ispuniti. Svijet ide dalje kao da se nije ništa od onoga što vjerujemo nije dogodilo. nailazimo na protivljenje i otpor mnogih koji o tome neće ni da čuju. Odgovor je ravnodušnost mnogih. Ali to nas ne smije obeshrabriti, već trebamo biti nositelji nade za ovaj svijet. Proročica je Ana slavila Boga i svima o tome pripovijedala. I mi trebamo svojim životom svjedočiti u radosti i pouzdanju, da se vjera drugih zapali na našoj. .../Župa Medulin/
U moru mrtvog svjetla bezbrojnih živinih lampi, reflektora, svjetlećih cijevi ponovo smo naučili poštovati živo svjetlo. Ima ljudi koji satima dugo gledaju u plamen vatre na kominu ili u peći, ili pale svijeću ako su sami kod kuće. Žele nešto živog, toplog imati oko sebe da bi rastjerali samoću.
Tako često izgleda i naš svagdašnji svijet - unosimo uvijek neke nove, osjetno jake znakove.
Poput svijeće.
Svijeća kao žrtva i svijeća za pokojnike ima vrlo dugu povijest pa čak i prije kršćansku.
Tek na početku prvog stoljeća počelo se svijeću stavljati na oltar.
I tu je ostala, iako još vrlo rijetko služi da dade svjetlo.
Na vrhuncu liturgijske godine, ali i u važnim trenucima kršćanskog života, svijeća igra važnu ulogu.
U bogoslužju Vazmenog bdijenja, kod krštenja, prve pričesti, potvrde i kod sprovoda.
Tu nas svijeća podsjeća da je Krist svjetlo svijeta, te da bismo i mi kršćani trebali biti za druge i svjetlo, i svijeće.
Kad se na Vazmenom bdijenju unosi svjetlo Uskrsne svijeće u tamnu crkvu,
može se osjetiti što je smisao svećenikovog ili đakonovog trostrukog poklika:
«Svjetlo Kristovo.»
Na Svijećnicu je stari običaj blagoslivljati svijeće.
Tu se svijeća upotrebljava u svom značenju kao žrtva,
ali isto i kao naznaka Krista -
«Svjetlo na prosvjetljenje naroda»!
/Lk 2,32/
Najdublje značenje svjetla svijeće je u tome da dok ono svijetli i izgara, nestaje.
Živjeti i ljubiti može samo onaj koji se daruje.
Tko želi sebe sačuvati, taj ne može ljubiti.
Primjer i riječ Isusova nas u tome uče.
Promijenimo malo riječ Pisma
/Mt 10,39/:
Kad bi svijeća htjela svoj vosak zadržati za sebe, ugasila bi se.
A ako ga gubi i izgara, svijetli.
A to je i smisao svijeće.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...