... pisala sam o običaju umivanja u cvjetnoj vodi u momu kraju ...
Vodi porijeklo od djevojačkoga umivanja u proljetnome cvijeću koje bi se stavilo u lavor vode i time odavalo počast vodi i cvijeću, mladosti i proljeću ... kasnije su svi, i stariji članovi domaćinstva, prilazili posudi u kojoj je voda s laticama raznovrsnog cvijeća. Mlađi su smatrali da će im lice biti ljepše i rumenije, a stariji da će dobro otrti oči s vodom i cvijećem, da im vid bude vedriji. ... Običaj traje i danas ... i sinoć sam potopila cvijeće u vodu da se jutros obitelj umije nastavljajući tradiciju iz moga djetinjstva kada bi mi mama ili baka priredile tu cvjetnu kupku. Da, i jutros smo uljepšali svoja lica u cvjetnoj vodi iako već dugo nisam u kraju iz kojega potječe taj običaj ...
... Cvjetnica ...
.................................. Slavi se osam dana prije Uskrsa kao uvod u Veliki tjedan kada proslavljamo najveće tajne kršćanstva: Isusovu Muku, Smrt i Uskrsnuće. Kao i tada kada je sav narod dočekao Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe mašući palminim i maslinovim grančicama i mi smo to danas učinili sa blagoslovljenim maslinovim grančicama ... pjevajući i kličući: Hosana ! Gle, On ide ...
...
Na samom početku vjerničkoga susreta otkriva se pravi sadržaj Cvjetnice:
Danas se skupljamo kako bi započeli slavlje
Vazmenog otajstva,
Muke i Uskrsnuća Kristova.
Isus je ušao u svoj grad Jeruzalem spreman prihvatiti križ znajući da je došao Njegov čas ... I za malo vremena će sve biti vidljivo: poslije silnoga oduševljenja svjetine Njegovim dolaskom, poslije pravih ovacije i slavlja nastaje obrat. Mijenja se raspoloženje svjetine ... Stoga se ova nedjelja zove i nedjelja istine jer će pasti maske svima koji su se zatekli u tom događaju i razotkrit će se namisli mnogih srdaca ...
Moći ćemo kroz ovu nedjelju vidjeti svu bijedu grješnoga čovjeka, od izdaje, prodaje čovjeka, zataje, prevare, laži, glume, prijateljstva - neprijateljstva, gomilanja strasti svjetine, moći mase, zabluda i klanjanja idolima kao bogovima ... ,
...
Različiti svjetovi su se sudarili u tom trenutku i zaigrali igru na život i smrt ...
................................................................................................................ God's way
Na kraju ćemo vidjeti Pobjednika, obrat kakav nitko ne bi očekivao: najveći gubitnik slavi i uvodi čitavo čovječanstvo u Život, u Vječnost. No, to će se moći vidjeti tek na završnoj postaji, poslije muke, znoja, krvi, sramotnoga križa, mučne smrti i ukopa ... ... Uskrsnuće ...
Potrebno je ovo vrijeme provesti u tišini i dubokom razmatranju o svom životu, o ovozemaljskome trajanju, o načinu kako iskoristiti vrijeme ovoga života pred nama i krenuti od vlastitoga umiranja, umiranja sebi, svojoj sebičnosti, ... , zlom načinu života i okrenuti se prema životu koji nas čeka i kojega sa žudnjom iščekujemo ...
...
Stoga očišćeni i pomireni sa Bogom i ljudima /nekada je moja baka prije odlaska na sv. Ispovijed sve ukućane molila za oproštenje .../ opranih, umivenih srca u cvjetnoj kupelji ... smjelo krenimo ...
... na Put koji nije lagan ! ! ! ...
Čovjek je cvijet što cvate na ovoj zemlji,
........ ali mu je korijen u vječnosti ...
.........................................................
Pripazimo da ovdje posve ne ocvatemo,
pazimo da nam se ovdje ne osuši korijen
... ... ... ... ... zauvijek ! ! ! ... ... ... ...
... ... ... ... ... ... .. /B.D./... ... ... ... ... ... ... ...
..................................... Ave mundi spes Maria ....................................
........................ Ave mundi spes Maria, ave mitis, ave pia, ave plena gratia.
........ Ave virgo singularis, quć per rubum designaris non passus incendia.
................................ Ave rosa speciosa, ave Jesse virgula:
................................ Cujus fructus nostri luctus relaxavit vincula.
........Ave cujus viscera contra mortis foedera ediderunt filium.
........................ Ave carens simili, mundo diu flebili reparasti gaudium.
Ave virginum lucerna, per quam fulsit lux superna his quos umbra tenuit.
........ Ave virgo de qua nasci, et de cujus lacte pasci res cćlorum voluit.
........................................ Ave gemma coeli luminarium.
........................................ Ave Sancti Spiritus sacrarium.
........................ Oh, quam mirabilis, et quam laudabilis hćc est virginitas!
........................ In qua per spiritum facta paraclitum fulsit foecunditas.
Oh, quam sancta, quam serena, quam benigna, quam amoena esse virgo creditur!
........ Per quam servitus finitur, posta coeli aperitur, et libertas redditur.
........ Oh, castitatis lilium, tuum precare filium, qui salus est humilium:
........................ Ne nos pro nostro vitio, in flebili judicio subjiciat supplicio.
Sed nos tua sancta prece mundans a peccati fćce collocet in lucis domo.
........................................................ Amen dicat omnis homo.
Hail, hope of the world, Mary, hail, meek one, hail, loving one, hail, full of grace
Hail O singular virgin, who wast chosen to not suffer flames through brambles
................................ Hail, beautiful rose, hail, staff of Jesse:
................ Whose fruit loosened the chains of our weeping
................ Hail whose womb bore a son against the law of death
........ Hail, O one lacking comparison, still tearfully renewing joy for the world
Hail, lamp of virgins, through whom the heavenly light shone on these whom shadow holds.
Hail, O virgin from whom a thing of heaven wished to be born, and from whose milk feed.
................................ Hail, gem of the lamps of heaven
................................ Hail, sanctuary of the Holy Ghost
................ O, how wonderful, and how praiseworthy is this virginity!
................ In whom, made through the spirit, the paraclete, shone fruitfulness.
........ O how holy, how serene, how kind, how pleasant the virgin is believed to be!
Through whom slavery is finished, a place of heaven is opened, and liberty is returned.
................ O, lily of chastity, pray to thy son, who is the salvation of the humble:
................ Lest we through our fault, in the tearful judgment suffer punishment.
But may she, by her holy prayer, purifying from the dregs of sin, place us in a home of light
................................................. Amen let every man say.
..... .....
Zdravo, Marijo, milosti puna,
..... Gospodin s tobom.
Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje,
............... Isus ................
Sveta Marijo, Majko Božja,
..... moli za nas grešnike,
sada i na čas smrti naše.
......................................................... Badem cvjeta u proljeće među prvima ...
......................................................... na hebrejskom se zove šeked, "bdjelac".
11 I dođe mi riječ Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja ću: "Vidim granu bademovu." 12 Tada mi Jahve reče: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!"... /Jr 1, 11 -12/ ...
.............................................. Rekao sam drvu badema
.............................................. brate, pričaj mi o Bogu
.............................................. i gle, badem je procvjetao
“Sinko, ti si uvijek sa mnom, i sve moje - tvoje je.
No, trebalo se veseliti i radovati,
jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje,
izgubljen bijaše i nađe se.“
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4 "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' 7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." 8 "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' 10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika."11 I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12 Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. 13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14 "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17 "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" 20 "Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21 A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' 22 A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." 25 "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27 A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' 28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29 A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' 31 Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'"
........................................................................... Parable of the prodigal son
......................................................................... from the film Jesus of Nazareth
* * *
Otkad postoje ljudi
i dokle god bude ljudi,
ponavljat će se prizor iz današnjeg evanđelja,
... Isusova parabola o rasipnom sinu ...
I svi ćemo se moći uvijek prepoznati
i u starijem i u mlađem sinu:
bilo da odlazimo,
udaljavamo se od kuće Očeve,
a onda prepuni tuge za izgubljenim
i nanovo spoznatim se vraćamo
i nadamo se ...
vjerujemo da će nas raskajane,
bez obzira na sve, primiti;
bilo da kruti u svojoj pravednosti
i u umišljenosti o svojoj bezgrešnosti,
u svojoj oholosti ne sudjelujemo
u radosti povratka svoga brata
niti u plemenitosti i sreći Očeva srca.
...
kamena srca ne dozvoljavamo povratak ...
...
Od 39 evanđeoskih parabola vjerojatno se najviše pamti
i najjače našem vjerničkom srcu govori ova parabola o „rasipnom sinu“
......................... / Lk, 15,11…/.............................................
............. Ova parabola sačinjava kratak sažetak evanđelja.
......
Doživljavajući kroz nju neizmjernost Božjega milosrđa osjećamo sigurnost,
osjećamo da uvijek, ali baš uvijek,
možemo računati na Njega,
na Njegovu Ljubav.
...
Da nas naš nebeski Otac uvijek čeka,
radosno prima i prašta ...
........
.............................................................................. "Nemo tam pater ut Deus“
........................................................................ "Nitko nije takav otac, kao što je Bog“.
............................................................................................ /Tertulijan/
Majka je najljepši cvijet u pjesnikovoj bašti i miris toga cvijeta. Ona je biljka koja liječi, pčela koja neumorno radi, kap vode na suhim usnama, i zvijezda vedra koja se smiješi, kao što pjesnik pjeva u pjesmi Majčina suza.
....................................................................... Majčina suza, zvijezda vedra
................................................................... Što bdi nad tobom dok se smiješiš,
....................................................................... Koja te čuva, koja te gleda,
....................................................................... Da ti se ništa ružno ne desi.
...................................................................................... /Milošević/
............................................. Moja mati je bila velika sirota,
............................................. tuju je zemlju kopala, tuje pode je prala.
............................................. Sva svoja lita otkidala je od svoga života,
............................................. i malo po malo sve je drugin razdavala.
............................................. Od vrha do dna su noj dani bili puni rabote,
............................................. noći je živila u strahu i škrbi za druge.
............................................. Svako je brime nosila sama od svoje dobrote,
............................................. prez plaće je služila svima, bolje od najbolje sluge.
............................................. Ona je ovce čuvala, drugi su vunu strigli,
............................................. ona je prasce hranila, drugi su jili pršute.
............................................. Sve ča je s mukon prikupila, drugi su lako digli:
............................................. od mrsa, vina i smokav, od sira i skute.
I meni je čuda dala, a ja san njoj malo vrnuja,
daleko je ona od mene , sama prez ninega svoga.
Da prosi ča od bližnjega, ki zna ko ki bi je čuja,
i kad bi Boga molila, Bog bi druge pomoga.
/Mate Balota/
........... Moja Mati ..............
"Old Woman Praying,"
by Matthias Stom,
Flemish painter,
1600-c. 1649
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...