s.mirjam
ponedjeljak, 31.10.2011.
... Vječna svjetlost ...
 ................................. ....................................... ...................................................... ......................................................................... ............................................................................................... Requiem aeternam Requiem aeternam dona eis, Domine, Et lux perpetua luceat eis. Te decet hymnus, Deus, in Sion, et Tibi reddetur votum in Jerusalem. Exaudi orationem meam, ad Te omnis caro veniet. Dona eis Domine, dona eis requiem aeternam et lux perpetua luceat eis. ...................................... ..................................................... .................................................................... ............................................................................................... ........................................................................................................................... Lux aeterna luceat eis, Domine, cum sanctis mis in aeternum, quia pius es. Requiem aeternam dona eis, Domine, et lux perpetua luceat eis, cum sanctis tuis in aeternum, quia pius es.  |
- 17:54 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
vječna svijetlost svjetlila im....
i neka im obasja puteve vječnosti
počivalii u miru Božjem
BTB!!!
topli ti pozdrav.... (smotani 31.10.2011. 21:16)
AMEN (M.Split 31.10.2011. 22:08)
Kakav život bi volio imati iza sebe u trenutku smrti? Taj bi odgovor mogao dobro osvijetliti put u ovome danu. Što sam naučio iz života i smrti mojih dragih? Vide li oni moje korake po zemlji ili me gledaju ravno u srce? Vide li sebe u njemu? Što mislim da bi oni željeli da činim? Što bi mi savjetovali? Pokušavaju li mi reći da je i smrt slavlje života, i da mu valja izraziti zahvalnost živeći ga smisleno i punim plućima, tj. u iskrenoj ljubavi. Pokoj mrtvima, svako dobro živima ;) (Ali dražeN :) 01.11.2011. 12:03)
@ smotani, M. Split ...
......................................
................................. .....
...................................................................... ..........................
13 Nećemo da budete u neznanju, braćo,
o onima koji su usnuli,
da ne tugujete kao drugi
koji nemaju nade.
14 Doista, ako vjerujemo
da je Isus umro i uskrsnuo,
onda će Bog i one koji usnuše u Isusu,
privesti zajedno s njime.
15 Ovo vam uistinu velimo
po riječi Gospodnjoj:
mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji,
nećemo preteći onih koji su usnuli.
16 Jer sam će Gospodin
- na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje -
sići s neba.
I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,
17 a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima
biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak.
I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
/1 Sol 4/
........................................................................ ........................
......................................
............. .........................
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 06.11.2011. 20:07)
@ Ali dražeN :) ...
................ a da pročitaš ... :-) ............
/možda i poneki odgovor nađeš .../
.......... IME I ZABORAV ..........
"„Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbjeći sudbinu svega što je ljudsko: prolaznost i zaborav“, reče naš nobelovac Ivo Andrić u Znakovima pored puta. I uistinu, sve što čovjek stvori svojim naporom neizbježno kapitulira u susretu s prolaznošću i, u načelu, pada u zaborav. Svjedoci smo da u trenu propadne i ono što, ljudskim očima promatrano, djeluje toliko moćno da čovjek posumnja u Božju svemoć pa čak i opstojnost. Bez obzira je li riječ o ljudskim umotvorinama ili rukotvorinama sve ima sličnu sudbinu. ...
„Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći“, pomalo rezignirano zaključuje biblijski Propovjednik (1,11). U borbi protiv ovoga ljudi će katkada učiniti sve kako bi njihovo ime ostalo „vječno živjeti“ na zemlji. Međutim, zemaljska prolaznost upućuje nas na razmišljanje i traganje za područjem neprolaznosti i ugradnjom vlastitoga imena u tu stvarnost unatoč suprotnim primjerima koje uočavamo....
... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...
... Ljudi zaborave tko su i što su, ne sjećaju se ni svojega roda, svojih prijatelja, susjeda. Zaboravu prepuštaju i one žive čije ime odjekne u svijetu, a kamoli neće one koji su ovaj svijet napustili, a za njih nitko osim njihovog šireg biotopa nije čuo. Međutim, i u ovomu se potvrđuje da ljudska logika nije istovjetna Božjoj. U Božjoj bašči svatko je „popularan“, svatko poznat. Samo što se ova popularnost ne stječe pompoznim djelima sumnjivoga karaktera nego onim svakodnevnim življenjem dara života.
Način na koji se to ostvaruje određuje i konačni čovjekov položaj kada se životna zavjesa spusti. Popularniji u toj zbilji su oni koji se češće druže s Onim tko ima vlast i čija je zadnja. Zbog toga je važnije stjecati ime u Nebu nego na zemlji činiti i čuda. Potvrdu tomu dao je Krist Isus onda kada reče:
„Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ /Lk 10,20/
One čija imena krase Knjigu života, a već su njezini dionici, molimo na Svisvete da budu naši zagovornici kako bismo se i mi mogli otrgnuti zemaljskim zakonitostima prolaznosti i zaborava. ... "
/Katolički tjednik/
...................................
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 06.11.2011. 20:42)
i neka im obasja puteve vječnosti
počivalii u miru Božjem
BTB!!!
topli ti pozdrav.... (smotani 31.10.2011. 21:16)
......................................
................................. .....
...................................................................... ..........................
13 Nećemo da budete u neznanju, braćo,
o onima koji su usnuli,
da ne tugujete kao drugi
koji nemaju nade.
14 Doista, ako vjerujemo
da je Isus umro i uskrsnuo,
onda će Bog i one koji usnuše u Isusu,
privesti zajedno s njime.
15 Ovo vam uistinu velimo
po riječi Gospodnjoj:
mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji,
nećemo preteći onih koji su usnuli.
16 Jer sam će Gospodin
- na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje -
sići s neba.
I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,
17 a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima
biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak.
I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
/1 Sol 4/
........................................................................ ........................
......................................
............. .........................
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 06.11.2011. 20:07)
................ a da pročitaš ... :-) ............
/možda i poneki odgovor nađeš .../
.......... IME I ZABORAV ..........
"„Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbjeći sudbinu svega što je ljudsko: prolaznost i zaborav“, reče naš nobelovac Ivo Andrić u Znakovima pored puta. I uistinu, sve što čovjek stvori svojim naporom neizbježno kapitulira u susretu s prolaznošću i, u načelu, pada u zaborav. Svjedoci smo da u trenu propadne i ono što, ljudskim očima promatrano, djeluje toliko moćno da čovjek posumnja u Božju svemoć pa čak i opstojnost. Bez obzira je li riječ o ljudskim umotvorinama ili rukotvorinama sve ima sličnu sudbinu. ...
„Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći“, pomalo rezignirano zaključuje biblijski Propovjednik (1,11). U borbi protiv ovoga ljudi će katkada učiniti sve kako bi njihovo ime ostalo „vječno živjeti“ na zemlji. Međutim, zemaljska prolaznost upućuje nas na razmišljanje i traganje za područjem neprolaznosti i ugradnjom vlastitoga imena u tu stvarnost unatoč suprotnim primjerima koje uočavamo....
... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...
... Ljudi zaborave tko su i što su, ne sjećaju se ni svojega roda, svojih prijatelja, susjeda. Zaboravu prepuštaju i one žive čije ime odjekne u svijetu, a kamoli neće one koji su ovaj svijet napustili, a za njih nitko osim njihovog šireg biotopa nije čuo. Međutim, i u ovomu se potvrđuje da ljudska logika nije istovjetna Božjoj. U Božjoj bašči svatko je „popularan“, svatko poznat. Samo što se ova popularnost ne stječe pompoznim djelima sumnjivoga karaktera nego onim svakodnevnim življenjem dara života.
Način na koji se to ostvaruje određuje i konačni čovjekov položaj kada se životna zavjesa spusti. Popularniji u toj zbilji su oni koji se češće druže s Onim tko ima vlast i čija je zadnja. Zbog toga je važnije stjecati ime u Nebu nego na zemlji činiti i čuda. Potvrdu tomu dao je Krist Isus onda kada reče:
„Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ /Lk 10,20/
One čija imena krase Knjigu života, a već su njezini dionici, molimo na Svisvete da budu naši zagovornici kako bismo se i mi mogli otrgnuti zemaljskim zakonitostima prolaznosti i zaborava. ... "
/Katolički tjednik/
...................................
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 06.11.2011. 20:42)
petak, 14.10.2011.
... La voce del silenzio ...
 Šutnja ne znači samo odsutnost govora. Možemo šutjeti, a da nam u nutrini duha bude kao na tržnici. Isto tako možemo biti na tržnici, a da u nutrini ostvarimo tišinu i šutnju duha. Boga susrećemo u tišini, u šutnji koja još više pojačava našu samoću i čini nas sposobnijima za susret s Bogom. Poznat nam je susret proroka Ilije s Bogom na brdu Horebu. Glas reče Iliji: Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi. Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. /1Kr 19, 11-13/ Oci iz pustinje imaju izvanredno iskustvo šutnje i tišine ... Zgoda iz života opata Arsenija, koji je pripadao gotovo prvoj generaciji otaca iz pustinje, svjedoči nam o važnosti šutnje u našem životu. Bio je najprije odgojitelj na carskom dvoru u Rimu. Dok je bio na dvoru imao je pred sobom karijeru jer je odgajao careve sinove. Budući da je bio pobožan, znao se ovako moliti: Gospodine, vodi me na takav način da se spasim. Jednom zgodom za vrijeme molitve čuo je glas koji mu je rekao: Zašuti! To znači ostvari tišinu i šutnju u svojoj nutrini i naučit ćeš što ti je činiti. Malo nas toga danas u svijetu potiče na šutnju i tišinu. Naprotiv, sve je usmjereno na to da nam privuče pažnju i da zaplijeni našu pozornost. Moramo se upravo boriti za trenutke šutnje i mira. Svijet je preplavljen slikama koje napajaju naše oči, pun je riječi i govora koji ispunjaju naše uši. Preplavljeni smo pravom bujicom riječi. Nalazimo ih svugdje oko sebe: na panoima, reklamnim pločama, ekranima i vrpcama. Svud oko nas vrvi od ispisanih riječi koje svjetlucaju i privlače našu pažnju. Okruženi smo televizijskim i radio aparatima. Hodamo s vokmenima na ušima, svuda pljušte riječi i nije čudo da im više ne vjerujemo, da lako gazimo zadane riječi. Naše je vrijeme vrijeme inflacije riječi. Nije čudo što su nam riječi često puta mjed što ječi i cimbal što zveči. Upravo zbog toga je riječ izgubila svoj smisao i značenje. Lako je izričemo ne misleći pritom na njezino stvarno značenje. Stoga toliko nesporazuma i manjka prave komunikacije. Sve dok budemo živjeli u inflaciji riječi, doživljavat ćemo devalvaciju misli. Sve dok nam riječi ne budu izlazile iz duboke šutnje, one neće ukazivati na pravi smisao. Samo iz istinske šutnje mogu izlaziti prave i smislene rječi. I sama Utjelovljena Božja Riječ je izišla iz vječne šutnje i zato je njezin govor bio tako plodan. Moramo se znati zaustaviti, dati prostora Bogu i miru. Jedino s Bogom i u miru možemo popraviti tkivo svoje duše. Zato je potrebno zašutjeti, stvoriti u nutrini ozračje u kojem se može roditi prava riječ. Sva su se velika djela rodila u šutnji i tišini. Tako će nas šutnja naučiti govoriti i moliti. ed ho sentito nel silenzio una voce dentro me… e tornan vive tante cose che credevo morte ormai… E chi ho tanto amato dal mare del silenzio ritorna come un'onda nei miei occhi, e quello che mi manca nel mare del silenzio ... mi manca sai molto di piů… Ci sono cose in un silenzio, che non mi aspettavo mai, ... vorrei una voce… Ed improvvisamente ti accorgi che il silenzio ha il volto delle cose che hai perduto ed io ti sento amore, ti sento nel mio cuore, stai riprendendo il posto che tu non avevi perso mai, che non avevi perso mai, ... che non avevi perso mai… Volevo stare un po' da solo per pensare tu lo sai, ma ci son cose in un silenzio che non mi aspettavo mai, ... vorrei una voce… Ed improvvisamente ti accorgi che il silenzio .................... ... tu non avevi perso… tu non avevi perso mai. /Andrea Bocelli/ * * * I wanted to be alone a while to think, as you know, And in the silence I heard a voice inside myself And many things that I thought were dead now came back to life. And the person I loved so much returned from the sea of silence Like tears flooding my eyes, and the one I’m missing in the sea of silence ….......... You know I miss You very much ….......... There are things in silence that I never expected ….......... I want a voice ….......... And suddenly You realize that the silence has the appearance of things You lost, and I hear You love, I feel You in my heart, You’re reclaiming the place that You hadn’t ever lost that You hadn’t ever lost, that You hadn’t ever lost I wanted to be alone a while to think, as You know, but there are things in silence that I never expected, ….......... I want a voice ….......... .............................. .................................................... .........................................................................  ......................................................................... .................................................... U Gospodina se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. Sva radost tvoja neka bude Bog, On će ispuniti želje tvoga srca. Prepusti Bogu putove svoje, u Njega se uzdaj i On će sve voditi. ..................................................... .............................. Pravda će tvoja zasjati kao svjetlost i tvoje pravo ko sunce podnevno ..................................................... ..............................  |
- 21:21 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
Tišina nema tugu, ni sreću, ali ima nas ;) (Ali dražeN :) 15.10.2011. 09:00)
pozdrav (don branko 15.10.2011. 19:23)
eh draga Mirjam...malo sam u zaostatku....i, čitajući o jeseni a slušajući ovu predivnu pjesmu i sam sam malo zalutao mislima.....
da, predivne boje jeseni u nama doista stvaraju jednu posebnu inspiraciju....
nadam se da si ti ojačala i ozdravila ....i da si ovaj vikend provela u svojoj oazi :)
BTB!!!
topli ti pozdrav .... (smotani 16.10.2011. 16:00)
Moramo se znati zaustaviti,
dati prostora Bogu i miru.
lijep pozdrav draga Mirjam (carla 18.10.2011. 08:32)
...tišina preČesto, zatomljuje najGlasnije jauke...
...tišinom se branimo od najNesnosnije buke...
. (posrnuo… 18.10.2011. 08:38)
Često poželim šutnju, ali teško ide, skoro nikako. Lijepo si opisala čime smo sve okruženi, a tišine nigdje... Šutjeti i zašutjeti... zašto je tako teško? Pozdrav (mamaposebnogdjeteta 18.10.2011. 10:04)
Hvala draga moja Mirjam na predivnim riječima kod mene! Vole Te Luki+Goldie (luki 2 19.10.2011. 09:10)
---čim starija bivam...sve više me "vuče" tišina...
...i ja se nadam da si dobro....
...pozdrav, draga... (Magdalena 22.10.2011. 23:46)
@ smotani,
:-))) ... koliko sam ojačala, ne znam, ...
no, trenutno se osjećam jako zdravo, jako dobro - jako ... :) ...
... ... ... ... ... nakon ovoga predivnoga vikenda ...
... - a koji to nije bio divan a da je proveden u mojoj oazi ?!? :-) ...
........................... zaista divan !!! ............................
... I kako je tu sada i dosta onoga slatkoga umora ...
... - hahahaha, nešto se i radilo unatoč svemu ... -
... i kako mi je potrebna 'dugospavajuća' priprema pred radni tjedan ...
... - trebam puuuno sna te rano liježem ... /i rano se budim!/ ... -
... ... ... ... ... bježim na spavanac ... :-)))))
- no, ne prije nego što Gospodinu mome zahvalim za sve ovo ...
... ... ... ... dubokim, velikim, iskrenim HVALA ! ...
/Časoslovom Ga slavim svim srcem, svom dušom svojom, ...
... ... u svjesnosti ... sjedinjenosti mojih molitava ...
... ... sa molitvama čitavoga Njegovoga puka ...
..................... naroda Božjega ........................./
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 23.10.2011. 21:16)
Hvala na rođendanskim čestitkama! Srdačan pozdrav, Luki+Goldie (luki 2 24.10.2011. 12:08)
@ magdalena,
... dobro sam ... - nije to još ono kako bi baš trebalo biti, ili kako je bilo, ... :-) ... /pa i 'godina proizvodnje' nas podsjeća, da cajger ide, da vrijeme prolazi i ... da starimo te će sve manje biti onoga što možemo, što je mladost nekada mogla, al' se ipak nadam da s godinama stječemo neko 'iskustvo', nadam se da u spoznaji bar malo napredujemo, i da neki mir, sabranost, trpljivost, strpljivost, šutljivost, prodiranje u dubinu ... baš ta nazovi nemoć potiče, daje, i ta usporenost i odmjerenost kao da pospješuje naše misli i da sve to ima veću snagu, jače se doživljava i dulje traje .../ no, poslije svega što su 'doturi' rekli, mislili, ovo je zaista dobro i ... ovo malo mirovanja i povlačanja iz buke u svoj mir i tišinu mi je puno toga donijelo; nekako, kada sam primila da je tako, kao da se sve u meni smirilo, baš je zavladao neki mir i ... mogla sam prebirati, moliti, razmišljati, čitati Sveto pismo koje nikada sa toliko pažnje nisam iščitavala, a uvijek sam to željela i trudila se oko toga ... , polako red po red, poglavlje po poglavlje, bez žurbe, sa ponavljanjem, vraćanjem na jednu te istu rečenicu i više puta ... - 'radila sam' ono što već dugo nisam iako sam i prije mislila da je i to bilo ono mirno, sabrano ... , ovo je bilo bogatije ...više me je ispunjavalo ... I dok su svi nekuda žurili, bila sam u samoći, onoj blagoslovljenoj ... , čekajući ih bez nervoze, dosade, i vrijeme kao da bi u tren prošlo ili kao da ga nije ni bilo ... pa i povratak na posao sam primila mirno ... ...
I podijelila bi sa Tobom ovaj tekst - Naš život u samoći, Henri J.M. Nouwen, - ...Živjeti kršćanskim životom znači živjeti u svijetu a pritom ne biti od svijeta. Ta unutarnja sloboda raste u samoći. Isus je otišao na samotno mjesto, moliti se, to jest, rasti u spoznanju kako mu je sva moć koju ima podarena; da sve riječi koje govori dolaze od njegova Oca; i da sva djela koja je učinio nisu doista njegova nego djela Onoga koji ga je poslao. Na samotnom mjestu Isus se oslobodio obveze da uspije. ... Život bez samotnog mjesta, to jest, život u čijem središtu nije tišina, lako postaje razarajući. Kad se držimo rezultata svojih djela kao jedinog sredstva samoidentifikacije, postajemo sebični i zauzimamo obrambeni položaj. Tada ljudska stvorenja promatramo prije kao neprijatelje koje moramo držati dalje od sebe nego kao prijatelje s kojima dijelimo darove života. ... U samoći možemo polagano razotkriti opsjenu vlastite sebičnosti i u svojem središtu otkrivamo da nismo ono što možemo zadobiti nego ono što nam je dano. U samoći čujemo glas Onoga koji nam je govorio prije nego smo mogli izreći ijednu riječ; koji nas je iscijelio prije nego smo mogli ikome pomoći; koji nas je oslobodio davno prije nego smo mogli osloboditi druge i koji nas je ljubio mnogo prije nego smo mi ikome mogli pružiti ljubav. U toj samoći otkrivamo da je važnije biti nego imati i da mi vrijedimo više od ishoda svojih nastojanja. Otkrivamo da život nije imovina koju moramo braniti nego dar u kojem zajedno uživamo. Spoznajemo da iscjeliteljske riječi koje govorimo nisu naše vlastite nego su nam dane; ljubav koju pružamo dio je veće ljubavi; a novi život koji rađamo nije svojina na koju se možemo navezati nego dar koji je potrebno primiti. ... U samoći postajemo svjesni da vrijednost nije isto što i korisnost. Tome nas može mnogo naučiti staro drvo u taoističkoj priči o drvosječi i njegovu učeniku.
Drvosječa i njegov učenik hodali su velikom šumom. Kad su naišli na golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo stablo hrasta, drvosječa zapita učenika: "Znaš li zašto je ovo drvo toliko golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo?" Učenik pogleda učitelja i odgovori: "Ne ... Zašto?" "Zato jer je beskorisno", odgovori drvosječa. "Da je korisno, već bi ga davno posjekli i od njega načinili stolove i stolice, ali budući da je beskorisno, naraslo je tako visoko i postalo toliko lijepo da možeš sjesti u njegovu sjenu i odmoriti se."
U samoći možemo sazreti a da nismo opterećeni svojom korisnošću i pružati usluge koje nismo namjeravali pružiti. U mjeri u kojoj smo se oslobodili ovisnosti o ovome svijetu, ma što on značio - oca, majku, djecu, karijeru, uspjeh ili nagrade - možemo osnovati zajednicu povjerenja u kojoj malo toga treba čuvati, a mnogo dijeliti. Jer kao zajednica povjerenja, svijet možemo shvatiti ozbiljno, ali nikada ne preozbiljno. U njoj možemo usvojiti ponešto od mentaliteta pape Ivana XXIII koji se znao smijati na vlastiti račun. Kada ga je jedan visoko odlikovani službenik upitao: "Sveti Oče, koliko ljudi radi u Vatikanu?", zastao je na trenutak i rekao: "Pa, mislim, polovica njih."
Kao zajednica povjerenja naporno radimo, ali nas nedostatak rezultata ne uništava. Kao zajednica povjerenja međusobno se neprestano podsjećamo da smo družina slabih, neprestano razgoljenih Onome koji nam na samotnim mjestima našeg postojanja govori: Ne boj se. Prihvaćen si.
... i hvala ti magdaleno ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 24.10.2011. 22:08)
:))))) drago mi je da si, iako još osjetim ne u potpunosti, ali, puno bolje ;) i, siguran sam da su tome pridonijeli predivni trenuci u tvojoj oazi:)
i da, zahvaliti uvijek treba..... i sam se, u večernjim molitvama, osim zahvale, prisjetim i kako mi je bilo- ne tako davno...i kako onda ne klicati? ne klicati životu i svakome novome danu? uvijek postoje i naše neostvarene želje... htijenja, tihe molitve koje, dok izgovaramo čvrsto vjerujemo u njihovo ispunjenje...ali, iskreno, kada je zdravlja, kada osjetim svoj napredak, onda je i sve drugo puno lakše...ma ne moraju se svi naši snovi ispuniti...ali, dok je topline, vedrine, sreće svih oko nas......i meni su molitve ispunjene :)
i da, odmaraj puno...jer, odmor je ono što za savršeni oporavak treba.;)
a ja, sada sa manjim radnim adrenalinom pokušavam nadoknaditi propuštene trenutke svojih gušta ;)
eto, oboje se vraćamo u formu i to mi je drago;))))))
BTB!!!
topli ti pozdrav draga Mirjam .... (smotani 24.10.2011. 23:24)
Hvaljen Isus i Marija,
draga Misjam, drago mi je pročitati da ide na bolje uz Božju pomoć i zrelo razmišljanje koje nam svima daješ i snagu koju možemo crpiti iz tvojih postova ali i komentara. U tišini je naš najveći razgovor, molitva sa Učiteljem, ne kaže se zaludu šutnja je zlato. Zaista živimo u inflaciji riječi i devalvaciji misli, razmislimo o onome što smo pročitali, o našemu bližnjemu, da malo smanjimo naš govor i ponos spustimo se na zemlju i dozvolimo da i drugi nešto reče, onda će mo znati slušati i Boga koji nam govori kroz savjest ali od bukje ga često ne čujemo. Ako njega slušamo ne trebamo se bojati ni da nam je dolinom smrti proći ;)
Prepusti Bogu putove svoje,
u Njega se uzdaj i On će sve voditi.
LP i BB (Voyager-nova generacija 25.10.2011. 20:38)
@ luki 2, ...
... ... ... hvala tebi na uvijek lijepim riječima ...
... ... i te lijepe riječi su potrebne ovome svijetu ...
... one ga obogaćuju, potiču ga na lijepe, plemenite osjećaje, ...
... čine da on postaje, nastaje ljepši, prihvatljiviji, pitomiji, domaćiji ...
te mislim da bismo svi trebali više služiti se, posezati za lijepim, dobrim
............ .... u svim našim odnosima .............
a ta lijepa riječ, gesta, ... proizlazi i put pronalazi ka drugome ...
......... iz naših dubokih, plodnih šutnji i promišljanja ........
... o životu, o njegovoj prolaznosti, našoj ulozi, misiji u njemu, ...
... i ona je ona koja ostaje ubilježena, zapamćena, ...
................ vječno u našem središtu, u srcu ....................
............................. mijenjajući ga .............................
stoga, odlučimo, budimo ljubav, osmijeh, lijepa riječ drugome
"Lijepa riječ otvara mnoga vrata, pa čak i ona teška željezna"
Riječ je darovana samo čovjeku.
Ptica ima cvrkut, ...
list ima šum, ...
potok ima žubor, ...
insekt ima zujanje. ...
Sve stvoreno ima svoj jezik, ...
ali je samo čovjekov jezik od riječi sazdan.
Ljudi se njima sporazumijevaju.
Druga stvorenja komuniciraju svojim načinima.
Riječ može biti lijepa, ali i ružna ...
Ona može liječiti, ali i rane nanositi ...
Ona može razveseliti, ali i rastužiti ...
Ona može obodriti, ali i destimulirati ...
... i pazimo na svoje riječi, dajmo im da zore u nama ...
... dok ne sazore i pokažu se u svoj svojoj ljepoti ...
........ iznjegujmo ih pažljivo, da plod donesu ...
.................... u svoje vrijeme .......................
„Riječi treba mjeriti, vagati, a ne brojati.“
„Lijepa riječ je kao lijepo drvo:
korijen mu je čvrsto u zemlji,
a grane visoko prema nebu;
... ono plod svoj daje ...
... ... u svako doba ...
koje Gospodar njegov odredi!“
..................................................................
........................................................................
Mno go mojih riječi potječe od moje taštine.
Govorim mnogo jer precjenjujem svoju vrijednost.
A želio bih
da moj sud bude milostiv,
moja odluka oprezna,
moj odgovor odmjeren.
To ću postići samo tako
da moja riječ izlazi iz šutnje,
Želio bih da moja riječ
drugim ljudima bude pravedna.
Želio bih da ih ne uvrijedi,
ne ponizi, ne obeshrabri.
Svojim riječima želio bih liječiti,
želio bih čistiti,
stvarati mir i snagu davati.
To ću ostvariti samo ako ne izgovorim sve
što mi na pamet padne.
Nije blizu ono što je korisno reći;
ono je daleko.
Želio bih šutjeti jer mi treba šutjeti
da dočekam
dok moja riječ ne dođe izdaleka,
kako bih je čuo i mogao reći.
Gospodine,
moja riječ nije dovoljna.
Šutjet ću da naučim
razlikovati Tvoju riječ od svoje.
Jer, želio bih biti Tvoja usta,
a ne moja.
Daj mi svoju Riječ.
/Jörg Zink/
... Gospodine ...
............................
... hvala luki ...
... od srca ...
....... :-) ........
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 25.10.2011. 21:59)
@ mamaposebnogdjeteta,
... Da, zašto je tako teško šutjeti ? - na to je teško odgovoriti ...:
Kao maloj, sjećam se, često su se ljutili što sam šutljiva i često su znali moliti me ili čak zapovijediti mi da govorim. Mislim da su se bojali da se iza te šutnje nešto ne skriva ... A ja sam voljela šutnju, tišinu, smetala me je buka, ili neka vika, ne daj Bože svađa i sl. Istina je i da sam bila zasanjano dijete te sam često tražila mirna mjesta da mogu preslušavati svoje misli i snove ... :-). ... Tek puno poslije ću zaslugom jedne osobe koja me je privukla u crkvu malo jače, dublje, uvodeći me u zajednicu koja me zadivljivala, kojoj su tišina, smirenost, bili sastavni dio života, pravi život, ... kroz tihu molitvu naučiti biti u šutnji, tišini - samo od sebe će to početi, biti ... – i tu sam silno želeći, sudjelujući, mirno promatrajući i upijajući, 'učeći' odvajati svoje misli, maštarije i sanje, svoje buke, odricati ih se nedajući im da me zaokupljaju i zarobljavaju, ne bojeći se prazne šutnje u traženju one neke 'druge tišine' koju sam na njima vidjela, upoznala da je to ona prava Tišina poslije koje si ispunjen, zadovoljan, odmoren, miran, spreman za opet vratiti se u 'svijet' i nastaviti sa radom - akcijom poslije te kontemplacije ... - osnažene voljom, većim elanom, i boljim rezultatom, a neopterećen svime time ... Dakako da se opet puno poslije sve to kada sam otišla iz te sredine izgubilo, u buci velikoga grada je nestalo i zaboravilo se... Nisam ni tražila, samo je nekako opet došlo, opet nabasah, naiđoh ... i opet istim oduševljenjem duše sam zastala, prionula, nastavila, a najviše sam uz šutnju stala u jednom težem razdoblju života; ona me je izvukla, privukla i povukla na mnogo toga što mi pojašnjava, ispunjava, osmišljava život. I dala mir, snagu ... Molitva je sastavni dio tišine, šutnje, ali ne mora uvijek biti usmena. Ili počinje kao usmena, a najbolje je kada usta zašute, a ona se nastavi u srcu, u dubinama, .. u duhu ... Ne znam koliko sam razumljivo to napisala, ali znam, mislim da svatko od nas ima svoj put i način kao postiže šutnju, dolazi do tišine /mislim na onu tišinu u sebi .. :) ... / i da je svi i nesvjesno želimo, osjećamo da nam je potrebna, a kada je jednom postignemo, osjetimo, težimo, želimo je još više ... :)))))))))) ...
I znam da je meni osobno jako potrebna, nužna ...
te je često odem potražiti, zaželim je se,
na mjestima koja mi nekako pašu,
više mi je omogućuju ...
I da ovo podijelim sa tobom,
... draga Mama ... :
Slušati
Govori se gotovo bez prestanka. Nesuvremenim se smatra onaj koji nastoji da jedan cijeli dan ili u određene sate ne govori. Komu je stalo da mu riječi imaju smisla, pokušat će održati šutnju u određeno vrijeme. Šutjet će tko želi postići da njegova riječ pogodi, da djeluje, da rasvjetljuje. Šutjeti ne znači nužno biti nijem, ali znači odreći se govora i govoriti samo ono što se prije jasno „čulo“. ... Tko se povuče u samoću ispočetka ne nalazi tišinu nego buku, buku koja je u njemu samom. Pokuša li da umiri mnoge glasove sjećanja, straha ili obrane, može se dogoditi da mu u mislima izbije prava revolucija koju neće moći ugušiti. Stara je Kina za ovo imala sliku: Misli su majmuni koji na stablu mozga skaču s grane na granu. Hvataj jednu za drugom i bacaj ih na zemlju dok se stablo ne oslobodi. Meni se postavlja pitanje: može li to uopće uspjeti, jer majmuni se mogu opet popeti s druge strane i revolucija će biti veća nego prije. ... Vjerojatno mi više ne možemo ostvariti ono što učitelji zapadne meditacije zovu „ispražnjenjem“. Mi počinjemo odlagati misli tako da strpljivo izdržimo njihovo vrcanje i lepršanje te u mnogim mislima i upadicama pokušavamo čuti riječ koja dolazi s druge strane. Tu tuđu riječ ćemo primiti, ona će nadvladati mnoštvo drugih misli, i na koncu nećemo biti prazni nego ispunjeni novom, tuđom riječi. ...
„Šutnja je riječi isto što mreža plesaču na užetu.“ /Max Picard/
..........................................
Dugo te nema ...
Zašutjela si ...
Poštivam ...
I čekam ...
... :-) ...
.. od srca ...
... uz pjesmu ...
Nađeni Bog - Navještenje
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.
/Antun Branko Šimić/
............................
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 27.10.2011. 17:44)
i iz tisine nam dolaze najljepse poruke (borut 28.10.2011. 10:32)
Nekoliko puta sam provirivala da vidim ima li odgovora. Poput djeteta... Čitam. Sama u tišini. Suze su same krenule. U mislima previranja. Potreba svjedočiti drugima o Božjoj milosti i prisutnosti u mom životu. Biti dar drugima. I dajem. A opet... želim pobjeći od svega negdje gdje mogu biti samo ja i moj Bog. Inercija je jača. I baš kada odlučim reći dosta je dogodi se nova osoba, nova potreba. Ne mogu odbiti. Ne, nije mi važno niti moje ja. Jednostavno događa se bez moje volje a opet na radost drugima. Hvala ti na usmjeravanju. Dva vikenda za redom bili smo na putu. Na redu su redovite kontrole, nenadane brige... Zato me nema. Ti i dio ljudi koji dolaze kod tebe na blog (Magdalena) posebno ste mi u srcu. (mamaposebnogdjeteta 28.10.2011. 14:50)
@ don Branko,
... i tebi ...
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 29.10.2011. 18:02)
@ carla,
... da draga ...
... stoga se često zaustavim ..
... i odletim u svoju oazu željna mira, tišine ...
... željna napuniti baterije ispražnjene silnom trkom, gužvama, bukom, ...
... željna zaustaviti kaos misli i osjećaja proizašlih iz svega toga ...
... te najčešće zastanem uz moje more, kojega i ti toliko voliš, ...
... ili u dugim šetnjama hodajući upijam zvuke tišine kroz divnu prirodu ...
... dotičem ljepotu osjećajući Blizinu i posvješćujem si ono bitno, ...
... vraćajući se sebi ... i svome Bogu ... Miru našemu ...
I ne znam zašto, ...
ali ovdje mi se nameću riječi Ane Frank ...
koja je iz svoje samoće, istina iz prisilne izolacije, ..
... nadahnuto napisala, pretočila svoje duboke misli u riječi, ...
- o prirodi, o samoći, o tišini, miru, ljepoti, o vječnome dobru, o Bogu, ...
... O toliko toga što nam vrijedi pročitati ...
... prepustiti se, nazrijeti, dohvatiti, ... iskusiti ...
... već ovdje .............................................
„Najbolji lijek za sve one koji se boje, usamljeni su ili nesretni, je da izađu van, negdje gdje mogu biti sasvim sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer jedino onda čovjek osjeća da je sve onako kako treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne. Sve dok to postoji - a to će sigurno uvijek tako biti - znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve bile okolnosti. I čvrsto vjerujem da priroda donosi utjehu svim nedaćama.“
/Dnevnik Ane Frank/
... hvala draga carla ...
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 29.10.2011. 22:38)
Prekrasno, lijep pozdrav. Na ovom blogu liječim dušu. (gospa moja 30.10.2011. 17:33)
@ Voyager-nova generacija,
... i ja odzdravljam na najljepši kršćanski pozdrav:
.............. Hvaljen Isus i Marija ! Navijeke !!! :-) ...
Koliko se puta nakon napornih dana, buke, vike, trke i stresa, zaželimo naći u tišini i kada se sve utiša, svjetla pogase i sami ostanemo, a svijest i savijest proradi, umorni i posramljeni pred Gospodinom se preispitivamo i zaključimo uvijek iznova da trebamo/da opet iznova moramo u poniznosti povući se, zastati i Boga staviti na prvo mjesto jer, kada je Bog na prvom mjestu sve je na svome mjestu ... i odnosi sa ljudima se popravljaju, dolaze na svoje jer se utiša ono naše 'ja', naše sebičnosti i naše buke te postajemo sposobniji slušati drugoga ... otvara se prostor koji nam omugučuje da čujemo ... I sretni poslije toga 'razgovora' i Njegovoga oproštenja kojega uvijek dobivamo u takvim povlaštenim, dragocijenim trenucima Tišine osjetimo da je teret skinut, da se duša odmorila makar i samo načas u Njegovom krilu bila ... I tako osvješteni novom zadobivenom snagom krećemo naprijed prepuštajući Mu se, uzdajući se u Njegovo milosrđe i Njegovu snagu ... hodeći sa Njime moleći Ga da bude sa nama u svim danima našega života, moleći Ga da i mi budemo sa Njim - da se ne iznevjerimo, da ne skrenemo ... i da Mu se uvijek iznova svjesni svojih grješnosti vraćamo ...
... Hvala Bogu, dobro sam :))) ... I kako sam se u ovome odmoru, miru i samoći - bolovanju :) - načitala ... evo i ovo:
Prvo mjesto ...
Za svakog čovjeka, a pogotovo za svakog kršćanina važno je da si postavi i odgovori na pitanje o tome što mu je ili tko mu je na prvom mjestu u životu – to je važno zbog više razloga. Točan, istinit odgovor pomoći će čovjeku da dobro ocjeni svoj život, da pravilno usmjeri svoje snage, da odijeli dragocjeno od bezvrijednoga. Jer, ono što mi pomaže u ostvarenju onoga što je za mene na prvom mjestu u životu, je za mene dragocjeno i obrnuto. I nadalje, za to što mi je najvažnije trudit ću se trošiti najviše vremena kojim raspolažem, trošit ću najviše svojih snaga, materijalnih dobara, najviše će me veseliti… Najbolje je da vidimo što u Božjoj riječi piše o tome, jer, to je sigurno istina. Možemo krenuti od onoga što nam je svima poznato, što nalazimo u Starom i u Novom zavjetu što je i Isus potvrdio. Ako nismo, morali bismo već jedanput početi s provođenjem u životu najveće i prve zapovjedi – da svim svojim srcem, svom svojom dušom, svom svojom snagom, svim svojim umom – ljubimo Boga – već iz toga vidimo što treba zauzimati prvo, najvažnije mjesto u životu svakoga čovjeka. I vrlo dobar pokazatelj toga što nam je uistinu važno, što nam je na prvom mjestu je da vidimo, što je to, što nas čini sretnima ili nesretnima, za što nam nije svejedno imali ili ne imali, što zaokuplja naš um i naše srce. ... Što je to za što bismo mogli dati sve što imamo? Sjetimo se Isusovih riječi o blagu sakrivenom na njivi, čovjek proda sve što ima da bi kupio tu njivu, ona mu je očito bila najvažnija. Provjerimo, postoje li ciljevi, stvari za koje bi mi mogli ili jesmo prekršili Božje zapovijedi? Pogledajmo primjere ljudi iz Biblije, što ih je vodilo u donošenju odluka, u njihovim izborima. Sjetimo se Suzane iz knjige proroka Danijela, najvažnije joj je bilo da ne sagriješi pred Gospodinom, ništa drugo. I Josipu kojega su braća prodala u ropstvo u Egipat, nije razmišljao kako da zadrži položaj, nego da ne sagriješi protiv Boga. Sjetimo se i majke onih sedam sinova iz knjige o Makabejcima. Ona je toliko ljubila Boga, toliko joj je On bio važan, a tako je odgajala i svoju djecu, da je odabrala prije i smrt, nego uvrijediti Boga, Boga voljeti više nego i sam život! I Isus kaže:
"Tko ljubi svoj život, izgubit će ga" i "Tko ljubi oca ili majku, više nego mene, nije mene dostojan . Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan ." /Mt 10, 37)/ Čak u Lukinom Evanđelju piše, "a ne mrzi...", konkretno, ne pristati na grijeh svom (djetetu) za ljubav, nego, Bog na prvom mjestu, ne iz navodne ljubavi, prekršiti i jednu Božju zapovijed. Vjerujem da ćemo jednoga dana kad Boga vidimo licem u lice, kad vidimo Njegovu dobrotu, veličinu, puninu i savršenost u svemu, uistinu žaliti što mu, unatoč Njegovim upozorenjima, nismo u svojim životima dali prvo mjesto. Što u našim mislima, odlukama, srcu, On nije imao najvažnije mjesto. ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 30.10.2011. 18:40)
...
U Psalmu 37, 4-5 kaže: "
Sva radost tvoja neka bude Jahve : on će ispuniti želje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi."
Znači, Bog nam treba biti sva radost, ali ne trebamo se bojati, On će i ispuniti želje našega srca i ako mu damo i uzdamo se u njega, On će i voditi naše putove. Trebali bi se prestati bojati da ako sve damo Bogu, ako nam je On najvažniji, da gubimo, naprotiv, mi dobivamo i to najbolje. Bogu dati prvo mjesto, ništa drugo da nam ne bude važnije bitno je i zbog još jednog razloga, ne zaboravimo, u duhovnom smo ratu, ono na što smo navezani, što nam je jako važno, mjesto je gdje nas đavao može dobiti i poraziti.
Sveta Terezija Avilska kaže – da onaj koji je istinski ponizan i koji se je odrekao svega, da se može boriti sa cijelim paklom. Kad je čovjek istinski ponizan i ne navezan ni na što, đavao mu ne može ništa, nema područje gdje bi ga porazio.
Da je to istina potvrđuju i Isusove riječi u Lukinom Evanđelju, 14. poglavlje, 25-32 redak, o čovjeku koji je počeo graditi, a nema čime završiti, o onome koji je zaratio sa jačim od sebe – svaka navezanost, sve što nam je ispred Boga nas oslabljuje, činim ranjivima i daje mjesto neprijatelju da nas pobijedi. Šteta je u ovom kontekstu ne spomenuti i što Pavao kaže u poslanici Filipljanima u 3. poglavlju:
"A sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu…" /Fil 3, 7-9/
Nemojmo reći, ma to je previše za nas, to je bilo za svetog Pavla, sjetimo se, prva zapovijed upućena svakom čovjeku je:
"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim." /Mt 22, 37 i Pnz 6, 4-9/
I, Pismo kaže da će pred njim prignuti svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati:
"Isus Krist jest Gospodin" na slavu Boga Oca. /Fil 2, 10-11/.
Svaki će čovjek, bilo kako se deklarirao, kao vjernik ili nevjernik, jednoga dana polagati račun o svojim izborima i o onome što je u svom životu stavio na prvo mjesto. Naime, svima nam je isti Stvoritelj i svi smo stvoreni za isti konačni cilj, da se vratimo svome Stvoritelju, da se na ovoj Zemlji okoristimo svojom slobodom i proslavimo Njega svojim životom.
.......................................................................... ..................
... hvala na posjeti, dobrim željama i poticaju ......
......................... :-) ...........
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 30.10.2011. 18:51)
Hvala na predivnim odgovorima na komentare
LP i BB (Voyager-nova generacija 30.10.2011. 21:53)
@ posrnuo ...
... postoje razne šutnje ...
... ali ova je šutnja koju želim, često poželim ... ...
... šutnja koja vraća, obnavlja, odmara, jača, ...
... šutnja - mjesto tihoga susreta, ...
... mjesto sastanka, prostranoga boravka, ...
... odmaka i primaka, odsutnosti i divne prisutnosti, ...
... bezglasnoga razgovora, ... i jasnoga odgovora, ...
... hvala na posjeti...
... i od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 31.10.2011. 18:57)
@ Ali dražeN :)
... kada se pronađemo u šutnji, ...
... kada u sebi stvorimo tišinu ...
... osjetimo sebe u Njoj malene, ...
... ... možda načas izgubljene ...
... u Njenom divnom beskraju ...
... a kada nas zamiluje, primi ...
... .... osjetimo puninu ...
... i divna nas milost obuzme ...
... osjećajući Njegovu blizinu ...
...................................................
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 31.10.2011. 19:09)
da, predivne boje jeseni u nama doista stvaraju jednu posebnu inspiraciju....
nadam se da si ti ojačala i ozdravila ....i da si ovaj vikend provela u svojoj oazi :)
BTB!!!
topli ti pozdrav .... (smotani 16.10.2011. 16:00)
dati prostora Bogu i miru.
lijep pozdrav draga Mirjam (carla 18.10.2011. 08:32)
...tišinom se branimo od najNesnosnije buke...
. (posrnuo… 18.10.2011. 08:38)
...i ja se nadam da si dobro....
...pozdrav, draga... (Magdalena 22.10.2011. 23:46)
:-))) ... koliko sam ojačala, ne znam, ...
no, trenutno se osjećam jako zdravo, jako dobro - jako ... :) ...
... ... ... ... ... nakon ovoga predivnoga vikenda ...
... - a koji to nije bio divan a da je proveden u mojoj oazi ?!? :-) ...
........................... zaista divan !!! ............................
... I kako je tu sada i dosta onoga slatkoga umora ...
... - hahahaha, nešto se i radilo unatoč svemu ... -
... i kako mi je potrebna 'dugospavajuća' priprema pred radni tjedan ...
... - trebam puuuno sna te rano liježem ... /i rano se budim!/ ... -
... ... ... ... ... bježim na spavanac ... :-)))))
- no, ne prije nego što Gospodinu mome zahvalim za sve ovo ...
... ... ... ... dubokim, velikim, iskrenim HVALA ! ...
/Časoslovom Ga slavim svim srcem, svom dušom svojom, ...
... ... u svjesnosti ... sjedinjenosti mojih molitava ...
... ... sa molitvama čitavoga Njegovoga puka ...
..................... naroda Božjega ........................./
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 23.10.2011. 21:16)
... dobro sam ... - nije to još ono kako bi baš trebalo biti, ili kako je bilo, ... :-) ... /pa i 'godina proizvodnje' nas podsjeća, da cajger ide, da vrijeme prolazi i ... da starimo te će sve manje biti onoga što možemo, što je mladost nekada mogla, al' se ipak nadam da s godinama stječemo neko 'iskustvo', nadam se da u spoznaji bar malo napredujemo, i da neki mir, sabranost, trpljivost, strpljivost, šutljivost, prodiranje u dubinu ... baš ta nazovi nemoć potiče, daje, i ta usporenost i odmjerenost kao da pospješuje naše misli i da sve to ima veću snagu, jače se doživljava i dulje traje .../ no, poslije svega što su 'doturi' rekli, mislili, ovo je zaista dobro i ... ovo malo mirovanja i povlačanja iz buke u svoj mir i tišinu mi je puno toga donijelo; nekako, kada sam primila da je tako, kao da se sve u meni smirilo, baš je zavladao neki mir i ... mogla sam prebirati, moliti, razmišljati, čitati Sveto pismo koje nikada sa toliko pažnje nisam iščitavala, a uvijek sam to željela i trudila se oko toga ... , polako red po red, poglavlje po poglavlje, bez žurbe, sa ponavljanjem, vraćanjem na jednu te istu rečenicu i više puta ... - 'radila sam' ono što već dugo nisam iako sam i prije mislila da je i to bilo ono mirno, sabrano ... , ovo je bilo bogatije ...više me je ispunjavalo ... I dok su svi nekuda žurili, bila sam u samoći, onoj blagoslovljenoj ... , čekajući ih bez nervoze, dosade, i vrijeme kao da bi u tren prošlo ili kao da ga nije ni bilo ... pa i povratak na posao sam primila mirno ... ...
I podijelila bi sa Tobom ovaj tekst - Naš život u samoći, Henri J.M. Nouwen, - ...Živjeti kršćanskim životom znači živjeti u svijetu a pritom ne biti od svijeta. Ta unutarnja sloboda raste u samoći. Isus je otišao na samotno mjesto, moliti se, to jest, rasti u spoznanju kako mu je sva moć koju ima podarena; da sve riječi koje govori dolaze od njegova Oca; i da sva djela koja je učinio nisu doista njegova nego djela Onoga koji ga je poslao. Na samotnom mjestu Isus se oslobodio obveze da uspije. ... Život bez samotnog mjesta, to jest, život u čijem središtu nije tišina, lako postaje razarajući. Kad se držimo rezultata svojih djela kao jedinog sredstva samoidentifikacije, postajemo sebični i zauzimamo obrambeni položaj. Tada ljudska stvorenja promatramo prije kao neprijatelje koje moramo držati dalje od sebe nego kao prijatelje s kojima dijelimo darove života. ... U samoći možemo polagano razotkriti opsjenu vlastite sebičnosti i u svojem središtu otkrivamo da nismo ono što možemo zadobiti nego ono što nam je dano. U samoći čujemo glas Onoga koji nam je govorio prije nego smo mogli izreći ijednu riječ; koji nas je iscijelio prije nego smo mogli ikome pomoći; koji nas je oslobodio davno prije nego smo mogli osloboditi druge i koji nas je ljubio mnogo prije nego smo mi ikome mogli pružiti ljubav. U toj samoći otkrivamo da je važnije biti nego imati i da mi vrijedimo više od ishoda svojih nastojanja. Otkrivamo da život nije imovina koju moramo braniti nego dar u kojem zajedno uživamo. Spoznajemo da iscjeliteljske riječi koje govorimo nisu naše vlastite nego su nam dane; ljubav koju pružamo dio je veće ljubavi; a novi život koji rađamo nije svojina na koju se možemo navezati nego dar koji je potrebno primiti. ... U samoći postajemo svjesni da vrijednost nije isto što i korisnost. Tome nas može mnogo naučiti staro drvo u taoističkoj priči o drvosječi i njegovu učeniku.
Drvosječa i njegov učenik hodali su velikom šumom. Kad su naišli na golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo stablo hrasta, drvosječa zapita učenika: "Znaš li zašto je ovo drvo toliko golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo?" Učenik pogleda učitelja i odgovori: "Ne ... Zašto?" "Zato jer je beskorisno", odgovori drvosječa. "Da je korisno, već bi ga davno posjekli i od njega načinili stolove i stolice, ali budući da je beskorisno, naraslo je tako visoko i postalo toliko lijepo da možeš sjesti u njegovu sjenu i odmoriti se."
U samoći možemo sazreti a da nismo opterećeni svojom korisnošću i pružati usluge koje nismo namjeravali pružiti. U mjeri u kojoj smo se oslobodili ovisnosti o ovome svijetu, ma što on značio - oca, majku, djecu, karijeru, uspjeh ili nagrade - možemo osnovati zajednicu povjerenja u kojoj malo toga treba čuvati, a mnogo dijeliti. Jer kao zajednica povjerenja, svijet možemo shvatiti ozbiljno, ali nikada ne preozbiljno. U njoj možemo usvojiti ponešto od mentaliteta pape Ivana XXIII koji se znao smijati na vlastiti račun. Kada ga je jedan visoko odlikovani službenik upitao: "Sveti Oče, koliko ljudi radi u Vatikanu?", zastao je na trenutak i rekao: "Pa, mislim, polovica njih."
Kao zajednica povjerenja naporno radimo, ali nas nedostatak rezultata ne uništava. Kao zajednica povjerenja međusobno se neprestano podsjećamo da smo družina slabih, neprestano razgoljenih Onome koji nam na samotnim mjestima našeg postojanja govori: Ne boj se. Prihvaćen si.
... i hvala ti magdaleno ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 24.10.2011. 22:08)
i da, zahvaliti uvijek treba..... i sam se, u večernjim molitvama, osim zahvale, prisjetim i kako mi je bilo- ne tako davno...i kako onda ne klicati? ne klicati životu i svakome novome danu? uvijek postoje i naše neostvarene želje... htijenja, tihe molitve koje, dok izgovaramo čvrsto vjerujemo u njihovo ispunjenje...ali, iskreno, kada je zdravlja, kada osjetim svoj napredak, onda je i sve drugo puno lakše...ma ne moraju se svi naši snovi ispuniti...ali, dok je topline, vedrine, sreće svih oko nas......i meni su molitve ispunjene :)
i da, odmaraj puno...jer, odmor je ono što za savršeni oporavak treba.;)
a ja, sada sa manjim radnim adrenalinom pokušavam nadoknaditi propuštene trenutke svojih gušta ;)
eto, oboje se vraćamo u formu i to mi je drago;))))))
BTB!!!
topli ti pozdrav draga Mirjam .... (smotani 24.10.2011. 23:24)
draga Misjam, drago mi je pročitati da ide na bolje uz Božju pomoć i zrelo razmišljanje koje nam svima daješ i snagu koju možemo crpiti iz tvojih postova ali i komentara. U tišini je naš najveći razgovor, molitva sa Učiteljem, ne kaže se zaludu šutnja je zlato. Zaista živimo u inflaciji riječi i devalvaciji misli, razmislimo o onome što smo pročitali, o našemu bližnjemu, da malo smanjimo naš govor i ponos spustimo se na zemlju i dozvolimo da i drugi nešto reče, onda će mo znati slušati i Boga koji nam govori kroz savjest ali od bukje ga često ne čujemo. Ako njega slušamo ne trebamo se bojati ni da nam je dolinom smrti proći ;)
Prepusti Bogu putove svoje,
u Njega se uzdaj i On će sve voditi.
LP i BB (Voyager-nova generacija 25.10.2011. 20:38)
... ... ... hvala tebi na uvijek lijepim riječima ...
... ... i te lijepe riječi su potrebne ovome svijetu ...
... one ga obogaćuju, potiču ga na lijepe, plemenite osjećaje, ...
... čine da on postaje, nastaje ljepši, prihvatljiviji, pitomiji, domaćiji ...
te mislim da bismo svi trebali više služiti se, posezati za lijepim, dobrim
............ .... u svim našim odnosima .............
a ta lijepa riječ, gesta, ... proizlazi i put pronalazi ka drugome ...
......... iz naših dubokih, plodnih šutnji i promišljanja ........
... o životu, o njegovoj prolaznosti, našoj ulozi, misiji u njemu, ...
... i ona je ona koja ostaje ubilježena, zapamćena, ...
................ vječno u našem središtu, u srcu ....................
............................. mijenjajući ga .............................
stoga, odlučimo, budimo ljubav, osmijeh, lijepa riječ drugome
"Lijepa riječ otvara mnoga vrata, pa čak i ona teška željezna"
Riječ je darovana samo čovjeku.
Ptica ima cvrkut, ...
list ima šum, ...
potok ima žubor, ...
insekt ima zujanje. ...
Sve stvoreno ima svoj jezik, ...
ali je samo čovjekov jezik od riječi sazdan.
Ljudi se njima sporazumijevaju.
Druga stvorenja komuniciraju svojim načinima.
Riječ može biti lijepa, ali i ružna ...
Ona može liječiti, ali i rane nanositi ...
Ona može razveseliti, ali i rastužiti ...
Ona može obodriti, ali i destimulirati ...
... i pazimo na svoje riječi, dajmo im da zore u nama ...
... dok ne sazore i pokažu se u svoj svojoj ljepoti ...
........ iznjegujmo ih pažljivo, da plod donesu ...
.................... u svoje vrijeme .......................
„Riječi treba mjeriti, vagati, a ne brojati.“
„Lijepa riječ je kao lijepo drvo:
korijen mu je čvrsto u zemlji,
a grane visoko prema nebu;
... ono plod svoj daje ...
... ... u svako doba ...
koje Gospodar njegov odredi!“
..................................................................
........................................................................
Mno go mojih riječi potječe od moje taštine.
Govorim mnogo jer precjenjujem svoju vrijednost.
A želio bih
da moj sud bude milostiv,
moja odluka oprezna,
moj odgovor odmjeren.
To ću postići samo tako
da moja riječ izlazi iz šutnje,
Želio bih da moja riječ
drugim ljudima bude pravedna.
Želio bih da ih ne uvrijedi,
ne ponizi, ne obeshrabri.
Svojim riječima želio bih liječiti,
želio bih čistiti,
stvarati mir i snagu davati.
To ću ostvariti samo ako ne izgovorim sve
što mi na pamet padne.
Nije blizu ono što je korisno reći;
ono je daleko.
Želio bih šutjeti jer mi treba šutjeti
da dočekam
dok moja riječ ne dođe izdaleka,
kako bih je čuo i mogao reći.
Gospodine,
moja riječ nije dovoljna.
Šutjet ću da naučim
razlikovati Tvoju riječ od svoje.
Jer, želio bih biti Tvoja usta,
a ne moja.
Daj mi svoju Riječ.
/Jörg Zink/
... Gospodine ...
............................
... hvala luki ...
... od srca ...
....... :-) ........
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 25.10.2011. 21:59)
... Da, zašto je tako teško šutjeti ? - na to je teško odgovoriti ...:
Kao maloj, sjećam se, često su se ljutili što sam šutljiva i često su znali moliti me ili čak zapovijediti mi da govorim. Mislim da su se bojali da se iza te šutnje nešto ne skriva ... A ja sam voljela šutnju, tišinu, smetala me je buka, ili neka vika, ne daj Bože svađa i sl. Istina je i da sam bila zasanjano dijete te sam često tražila mirna mjesta da mogu preslušavati svoje misli i snove ... :-). ... Tek puno poslije ću zaslugom jedne osobe koja me je privukla u crkvu malo jače, dublje, uvodeći me u zajednicu koja me zadivljivala, kojoj su tišina, smirenost, bili sastavni dio života, pravi život, ... kroz tihu molitvu naučiti biti u šutnji, tišini - samo od sebe će to početi, biti ... – i tu sam silno želeći, sudjelujući, mirno promatrajući i upijajući, 'učeći' odvajati svoje misli, maštarije i sanje, svoje buke, odricati ih se nedajući im da me zaokupljaju i zarobljavaju, ne bojeći se prazne šutnje u traženju one neke 'druge tišine' koju sam na njima vidjela, upoznala da je to ona prava Tišina poslije koje si ispunjen, zadovoljan, odmoren, miran, spreman za opet vratiti se u 'svijet' i nastaviti sa radom - akcijom poslije te kontemplacije ... - osnažene voljom, većim elanom, i boljim rezultatom, a neopterećen svime time ... Dakako da se opet puno poslije sve to kada sam otišla iz te sredine izgubilo, u buci velikoga grada je nestalo i zaboravilo se... Nisam ni tražila, samo je nekako opet došlo, opet nabasah, naiđoh ... i opet istim oduševljenjem duše sam zastala, prionula, nastavila, a najviše sam uz šutnju stala u jednom težem razdoblju života; ona me je izvukla, privukla i povukla na mnogo toga što mi pojašnjava, ispunjava, osmišljava život. I dala mir, snagu ... Molitva je sastavni dio tišine, šutnje, ali ne mora uvijek biti usmena. Ili počinje kao usmena, a najbolje je kada usta zašute, a ona se nastavi u srcu, u dubinama, .. u duhu ... Ne znam koliko sam razumljivo to napisala, ali znam, mislim da svatko od nas ima svoj put i način kao postiže šutnju, dolazi do tišine /mislim na onu tišinu u sebi .. :) ... / i da je svi i nesvjesno želimo, osjećamo da nam je potrebna, a kada je jednom postignemo, osjetimo, težimo, želimo je još više ... :)))))))))) ...
I znam da je meni osobno jako potrebna, nužna ...
te je često odem potražiti, zaželim je se,
na mjestima koja mi nekako pašu,
više mi je omogućuju ...
I da ovo podijelim sa tobom,
... draga Mama ... :
Slušati
Govori se gotovo bez prestanka. Nesuvremenim se smatra onaj koji nastoji da jedan cijeli dan ili u određene sate ne govori. Komu je stalo da mu riječi imaju smisla, pokušat će održati šutnju u određeno vrijeme. Šutjet će tko želi postići da njegova riječ pogodi, da djeluje, da rasvjetljuje. Šutjeti ne znači nužno biti nijem, ali znači odreći se govora i govoriti samo ono što se prije jasno „čulo“. ... Tko se povuče u samoću ispočetka ne nalazi tišinu nego buku, buku koja je u njemu samom. Pokuša li da umiri mnoge glasove sjećanja, straha ili obrane, može se dogoditi da mu u mislima izbije prava revolucija koju neće moći ugušiti. Stara je Kina za ovo imala sliku: Misli su majmuni koji na stablu mozga skaču s grane na granu. Hvataj jednu za drugom i bacaj ih na zemlju dok se stablo ne oslobodi. Meni se postavlja pitanje: može li to uopće uspjeti, jer majmuni se mogu opet popeti s druge strane i revolucija će biti veća nego prije. ... Vjerojatno mi više ne možemo ostvariti ono što učitelji zapadne meditacije zovu „ispražnjenjem“. Mi počinjemo odlagati misli tako da strpljivo izdržimo njihovo vrcanje i lepršanje te u mnogim mislima i upadicama pokušavamo čuti riječ koja dolazi s druge strane. Tu tuđu riječ ćemo primiti, ona će nadvladati mnoštvo drugih misli, i na koncu nećemo biti prazni nego ispunjeni novom, tuđom riječi. ...
„Šutnja je riječi isto što mreža plesaču na užetu.“ /Max Picard/
..........................................
Dugo te nema ...
Zašutjela si ...
Poštivam ...
I čekam ...
... :-) ...
.. od srca ...
... uz pjesmu ...
Nađeni Bog - Navještenje
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.
/Antun Branko Šimić/
............................
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 27.10.2011. 17:44)
... i tebi ...
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 29.10.2011. 18:02)
... da draga ...
... stoga se često zaustavim ..
... i odletim u svoju oazu željna mira, tišine ...
... željna napuniti baterije ispražnjene silnom trkom, gužvama, bukom, ...
... željna zaustaviti kaos misli i osjećaja proizašlih iz svega toga ...
... te najčešće zastanem uz moje more, kojega i ti toliko voliš, ...
... ili u dugim šetnjama hodajući upijam zvuke tišine kroz divnu prirodu ...
... dotičem ljepotu osjećajući Blizinu i posvješćujem si ono bitno, ...
... vraćajući se sebi ... i svome Bogu ... Miru našemu ...
I ne znam zašto, ...
ali ovdje mi se nameću riječi Ane Frank ...
koja je iz svoje samoće, istina iz prisilne izolacije, ..
... nadahnuto napisala, pretočila svoje duboke misli u riječi, ...
- o prirodi, o samoći, o tišini, miru, ljepoti, o vječnome dobru, o Bogu, ...
... O toliko toga što nam vrijedi pročitati ...
... prepustiti se, nazrijeti, dohvatiti, ... iskusiti ...
... već ovdje .............................................
„Najbolji lijek za sve one koji se boje, usamljeni su ili nesretni, je da izađu van, negdje gdje mogu biti sasvim sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer jedino onda čovjek osjeća da je sve onako kako treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne. Sve dok to postoji - a to će sigurno uvijek tako biti - znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve bile okolnosti. I čvrsto vjerujem da priroda donosi utjehu svim nedaćama.“
/Dnevnik Ane Frank/
... hvala draga carla ...
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 29.10.2011. 22:38)
... i ja odzdravljam na najljepši kršćanski pozdrav:
.............. Hvaljen Isus i Marija ! Navijeke !!! :-) ...
Koliko se puta nakon napornih dana, buke, vike, trke i stresa, zaželimo naći u tišini i kada se sve utiša, svjetla pogase i sami ostanemo, a svijest i savijest proradi, umorni i posramljeni pred Gospodinom se preispitivamo i zaključimo uvijek iznova da trebamo/da opet iznova moramo u poniznosti povući se, zastati i Boga staviti na prvo mjesto jer, kada je Bog na prvom mjestu sve je na svome mjestu ... i odnosi sa ljudima se popravljaju, dolaze na svoje jer se utiša ono naše 'ja', naše sebičnosti i naše buke te postajemo sposobniji slušati drugoga ... otvara se prostor koji nam omugučuje da čujemo ... I sretni poslije toga 'razgovora' i Njegovoga oproštenja kojega uvijek dobivamo u takvim povlaštenim, dragocijenim trenucima Tišine osjetimo da je teret skinut, da se duša odmorila makar i samo načas u Njegovom krilu bila ... I tako osvješteni novom zadobivenom snagom krećemo naprijed prepuštajući Mu se, uzdajući se u Njegovo milosrđe i Njegovu snagu ... hodeći sa Njime moleći Ga da bude sa nama u svim danima našega života, moleći Ga da i mi budemo sa Njim - da se ne iznevjerimo, da ne skrenemo ... i da Mu se uvijek iznova svjesni svojih grješnosti vraćamo ...
... Hvala Bogu, dobro sam :))) ... I kako sam se u ovome odmoru, miru i samoći - bolovanju :) - načitala ... evo i ovo:
Prvo mjesto ...
Za svakog čovjeka, a pogotovo za svakog kršćanina važno je da si postavi i odgovori na pitanje o tome što mu je ili tko mu je na prvom mjestu u životu – to je važno zbog više razloga. Točan, istinit odgovor pomoći će čovjeku da dobro ocjeni svoj život, da pravilno usmjeri svoje snage, da odijeli dragocjeno od bezvrijednoga. Jer, ono što mi pomaže u ostvarenju onoga što je za mene na prvom mjestu u životu, je za mene dragocjeno i obrnuto. I nadalje, za to što mi je najvažnije trudit ću se trošiti najviše vremena kojim raspolažem, trošit ću najviše svojih snaga, materijalnih dobara, najviše će me veseliti… Najbolje je da vidimo što u Božjoj riječi piše o tome, jer, to je sigurno istina. Možemo krenuti od onoga što nam je svima poznato, što nalazimo u Starom i u Novom zavjetu što je i Isus potvrdio. Ako nismo, morali bismo već jedanput početi s provođenjem u životu najveće i prve zapovjedi – da svim svojim srcem, svom svojom dušom, svom svojom snagom, svim svojim umom – ljubimo Boga – već iz toga vidimo što treba zauzimati prvo, najvažnije mjesto u životu svakoga čovjeka. I vrlo dobar pokazatelj toga što nam je uistinu važno, što nam je na prvom mjestu je da vidimo, što je to, što nas čini sretnima ili nesretnima, za što nam nije svejedno imali ili ne imali, što zaokuplja naš um i naše srce. ... Što je to za što bismo mogli dati sve što imamo? Sjetimo se Isusovih riječi o blagu sakrivenom na njivi, čovjek proda sve što ima da bi kupio tu njivu, ona mu je očito bila najvažnija. Provjerimo, postoje li ciljevi, stvari za koje bi mi mogli ili jesmo prekršili Božje zapovijedi? Pogledajmo primjere ljudi iz Biblije, što ih je vodilo u donošenju odluka, u njihovim izborima. Sjetimo se Suzane iz knjige proroka Danijela, najvažnije joj je bilo da ne sagriješi pred Gospodinom, ništa drugo. I Josipu kojega su braća prodala u ropstvo u Egipat, nije razmišljao kako da zadrži položaj, nego da ne sagriješi protiv Boga. Sjetimo se i majke onih sedam sinova iz knjige o Makabejcima. Ona je toliko ljubila Boga, toliko joj je On bio važan, a tako je odgajala i svoju djecu, da je odabrala prije i smrt, nego uvrijediti Boga, Boga voljeti više nego i sam život! I Isus kaže:
"Tko ljubi svoj život, izgubit će ga" i "Tko ljubi oca ili majku, više nego mene, nije mene dostojan . Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan ." /Mt 10, 37)/ Čak u Lukinom Evanđelju piše, "a ne mrzi...", konkretno, ne pristati na grijeh svom (djetetu) za ljubav, nego, Bog na prvom mjestu, ne iz navodne ljubavi, prekršiti i jednu Božju zapovijed. Vjerujem da ćemo jednoga dana kad Boga vidimo licem u lice, kad vidimo Njegovu dobrotu, veličinu, puninu i savršenost u svemu, uistinu žaliti što mu, unatoč Njegovim upozorenjima, nismo u svojim životima dali prvo mjesto. Što u našim mislima, odlukama, srcu, On nije imao najvažnije mjesto. ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 30.10.2011. 18:40)
U Psalmu 37, 4-5 kaže: "
Sva radost tvoja neka bude Jahve : on će ispuniti želje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi."
Znači, Bog nam treba biti sva radost, ali ne trebamo se bojati, On će i ispuniti želje našega srca i ako mu damo i uzdamo se u njega, On će i voditi naše putove. Trebali bi se prestati bojati da ako sve damo Bogu, ako nam je On najvažniji, da gubimo, naprotiv, mi dobivamo i to najbolje. Bogu dati prvo mjesto, ništa drugo da nam ne bude važnije bitno je i zbog još jednog razloga, ne zaboravimo, u duhovnom smo ratu, ono na što smo navezani, što nam je jako važno, mjesto je gdje nas đavao može dobiti i poraziti.
Sveta Terezija Avilska kaže – da onaj koji je istinski ponizan i koji se je odrekao svega, da se može boriti sa cijelim paklom. Kad je čovjek istinski ponizan i ne navezan ni na što, đavao mu ne može ništa, nema područje gdje bi ga porazio.
Da je to istina potvrđuju i Isusove riječi u Lukinom Evanđelju, 14. poglavlje, 25-32 redak, o čovjeku koji je počeo graditi, a nema čime završiti, o onome koji je zaratio sa jačim od sebe – svaka navezanost, sve što nam je ispred Boga nas oslabljuje, činim ranjivima i daje mjesto neprijatelju da nas pobijedi. Šteta je u ovom kontekstu ne spomenuti i što Pavao kaže u poslanici Filipljanima u 3. poglavlju:
"A sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu…" /Fil 3, 7-9/
Nemojmo reći, ma to je previše za nas, to je bilo za svetog Pavla, sjetimo se, prva zapovijed upućena svakom čovjeku je:
"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim." /Mt 22, 37 i Pnz 6, 4-9/
I, Pismo kaže da će pred njim prignuti svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati:
"Isus Krist jest Gospodin" na slavu Boga Oca. /Fil 2, 10-11/.
Svaki će čovjek, bilo kako se deklarirao, kao vjernik ili nevjernik, jednoga dana polagati račun o svojim izborima i o onome što je u svom životu stavio na prvo mjesto. Naime, svima nam je isti Stvoritelj i svi smo stvoreni za isti konačni cilj, da se vratimo svome Stvoritelju, da se na ovoj Zemlji okoristimo svojom slobodom i proslavimo Njega svojim životom.
.......................................................................... ..................
... hvala na posjeti, dobrim željama i poticaju ......
......................... :-) ...........
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 30.10.2011. 18:51)
LP i BB (Voyager-nova generacija 30.10.2011. 21:53)
... postoje razne šutnje ...
... ali ova je šutnja koju želim, često poželim ... ...
... šutnja koja vraća, obnavlja, odmara, jača, ...
... šutnja - mjesto tihoga susreta, ...
... mjesto sastanka, prostranoga boravka, ...
... odmaka i primaka, odsutnosti i divne prisutnosti, ...
... bezglasnoga razgovora, ... i jasnoga odgovora, ...
... hvala na posjeti...
... i od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 31.10.2011. 18:57)
... kada se pronađemo u šutnji, ...
... kada u sebi stvorimo tišinu ...
... osjetimo sebe u Njoj malene, ...
... ... možda načas izgubljene ...
... u Njenom divnom beskraju ...
... a kada nas zamiluje, primi ...
... .... osjetimo puninu ...
... i divna nas milost obuzme ...
... osjećajući Njegovu blizinu ...
...................................................
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 31.10.2011. 19:09)
četvrtak, 06.10.2011.
Ipak, jesen je ... :) ... - evo, došla nam je ...
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * Jesenji motiv Jesen u Zagreb posve tiho došeta u papučama bez peta. Tek okom trepneš, a već su njeni puti zasuti lišćem što žuti. Ćilim se rujni pred njom podatno pruža satkan od uvelih ruža. I tko je sretne, namah tražiti stane mahnito minule dane. I ja ih tako u lišću tražim i ištem pred žutim sveučilištem. Pado sam i ja tu, da bješe milota, na ispitima života. Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu s rukom u praznome džepu. Jer negdje u suncu, teška, još neobrana i moja se svija grana. /Gustav Krklec/  * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * .......................................................................... ............................................................. ................................................. Otac i četiri sina Bio jednom jedan čovjek koji je imao 4 sina. Želio je da njegovi sinovi nauče da ne smiju suditi o stvarima i događajima suviše brzo. I tako, poslao je svakog sina, jednog za drugim u potragu za stablom kruške koje se nalazilo daleko od njihova doma. Prvi sin je otišao u zimu, drugi sin u proljeće, treći je otišao u ljeto, a najmlađi sin je otišao u jesen. Kada su se svi vratili natrag, otac ih je pozvao da mu opišu što su vidjeli. Prvi sin je rekao da je drvo bilo ružno, savijeno i uvrnuto. Drugi sin je rekao da je drvo bilo prekriveno sa zelenim pupoljcima i da je puno obećanja. Treći sin se nije složio sa predhodnim pričama. On je rekao da je drvo bilo prepuno cvijeća koje je mirisalo tako ugodno i izgledalo predivno, bilo je to nešto najljupkije što je on ikada vidio. Posljednji sin se nije složio ni sa jednim od predhodne trojice. On je rekao da je drvo bilo u jeku zrelosti, otežalo od plodova, puno života i ispunjenosti. Otac je potom objasnio sinovima da su svi bili u pravu, zato što je svako od njih ponaosob vidio samo jednu sezonu u životu drveta. Rekao je sinovima da ne mogu suditi o drvetu ili o osobi samo na temelju jedne sezone. Rekao im je da bit njihovog postojanja, zadovoljstva, radosti, i ljubavi koja dolazi od tog života, može biti mjerena jedino na kraju, kada se sve sezone života zaokruže.  Ako odustanete kada je zima, propustiti ćete obećanja vašeg proljeća, ljepotu vašeg ljeta i ispunjenost vaše jeseni. Ne dozovolite da bol jedne sezone uništi radost i zadovoljstvo svih ostalih. Ne sudite o životu na osnovi jedne teške sezone. Ustrajte tijekom teških faza u životu i bolja vremena će sigurno doći u tim trenucima ...  "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! ..... Tražite i naći ćete! ..... Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." /Lk 11, 9-10/  |
... - činjenica je kako je ljeto ipak završilo. U 11 h i 4 min 23.09. stigla nam je i kalendarska odnosno astronomska jesen. To je službeni početak jeseni na sjevernoj hemisferi, a on za stanovnike južne zemljine hemisfere znači početak proljeća. Na sjevernoj polutci se dani polako sve više skraćuju, i tako sve do 22. prosinca kada će na prvi dan kalendarske zime nastupiti zimski solsticij s najkraćim danom u godini. Prvi dan jeseni dan i noć traju po 12 sati, a postupno nakon tog datuma, dani postaju za minutu kraći od noći, a noći minutu duže od dana. Postoje dva jesenska razdoblja: rana jesen koja traje od 22. rujna do kraja listopada i kasna jesen koja traje od početka studenog, sve do 21. prosinca .............................. 
- 22:45 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
Što možemo učiniti u ovom trenutku da bi život bio bolji? Kada naslutimo odgovor, učinimo to. Kako to često biva, ideja je jednostavna, ali tako se lako zaigrati nečim nebitnim, i da, već ćemo naći neki izgovor, makar pred drugima, a život je tako kratak i nema čovjek dvije mladosti, samo eto, toga se sjeti tek u starosti, ili čak malo kasnije. Ljubav i mir ;) (Ali dražeN :) 07.10.2011. 16:05)
@ Ali dražeN, ...
....................... Da, vrlo lako i čak i prečesto se 'zaigravamo' nečim nebitnim, ali nas život i životni događaji uvijek vraćaju ... ili pak nastoje vratiti ... - onome bitnome, 'pikaju' nas, znakovima raznim opominju, ukazuju, ... podsjećaju nas da nam je ovaj život dan, darovan, samo taj naš život, jedan i vrlo važan i vrlo vrijedan, onaj kojim zavrijeđujemo, kojim hodimo i upravo tim hodom njime nekamo stižemo - kamo ? - ... i on vrlo brzo prolazi i brzo ga 'potrošiti' možemo; sa onoga bitnoga lako možemo skrenuti, zalutati, ... pa i posve promašiti ... i od one prvotne opčinjenost zvijezdama za kojima težimo, za kojima dušom čeznemo, za onima u nju usađenim, njoj danim, u konačnici njoj namijenjenim ... se raznim činima odvratiti i ... jednom namjesto njima, zvijezdama, zaista se u prah povratiti, sami sebi presuditi ... i zvijezde nekad sanjane i nama svima kao cilj kojem krećemo dane, ... ne zaslužiti. Zvijezdama nas nosi i upravlja sve ono što je lijepo u životu, vodi nas k njima sve ono dobro i na dobro učinjeno u ovome svijetu, sve ono Ljubavlju upravljano i ono upravljeno Njoj ... , sve ono što unatoč poteškoćama, jadima, bolima, pa i zlu, predstavlja utjehu i daje mir već u ovome, zemaljskome svijetu koji se ponekad čini - ... i više od ponekad .. - površan, mračan, pesimističnim,... A zvijezde i dalje bacaju svoju svjetlost. Svraćaju nam pozornost. I opominju. Na pravi odabir nas upućuju. Traže nas. Svijetle. I zovu ...
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
/A. B. Šimić/
Mir i dobro ti,
dragi Dražene ...
... od srca ...
...... :-) .........
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 07.10.2011. 21:30)
Priču imam na jednoj krasnoj prezentaciji, ovu Šimićevu pjesmu obožavam , a jesen......uvijek pomislim na Cesarićeve stihove...
Ona je tu.U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
pozdrav iz mog toplog doma...od srca :) (pahuljica 08.10.2011. 15:18)
predivno mirjam... uživan i u jeseni :) (M.Split 08.10.2011. 21:06)
pozdrav veliki ostavljam :))) (tajanad 09.10.2011. 17:31)
@ pahuljica, ...
... i tebi draga ...
... iz moga toploga, zagrijanoga :), doma ... - jučer sam nakratko upalila grijanje ... jer mi bilo hladno dok ležim, dok mirujem i baš moram ležati, a i inače je svima poznato da mi je uvijek zima :) ...
... No, Cesarić, ... da, jako sam voljela poeziju ... i izabrala sam ga ... za maturu, između ostalih ... Imala sam jako dobroga profesora književnosti i baš je ono davao sve od sebe, svu svoju ljubav prenosio na nas, a mi smo čitali, 'gutali' ... Gušt mi je bio slušati i jedva sam čekala njegov sat ... :) ...
... Jesenje jutro ...
Obukoh se
Prozoru priđoh,
A vani: jesen.
Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu
I cijelu mi sobu namiriše kišom.
Ne veli ni: zdravo!
Sjedne.
Zanesen
Izusti: "Jesen".
Ta riječ je bila tako svježa
Ko naranča na grani
Nakon kiše.
/Dobriša Cesarić/
... sreća da je danas toplije ...
... bez kiše je, svjetlije, sunčano, ...
tako da sam i na misu polako otišla ...
ohrabrila se ... i iako sam većinom presjedila,
... - snagu još vratiti treba ...:) ... -
.... drago mi je da sam bila ....
...... polako ide dobrome ...
:))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
još malo, nadam se i vjerujem da ...
........... Bit će, bit .............
................................................
............. ..............................
i poželjeh tako i cijelu je ovdje ispisati ....
... Jesen ...
Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.
A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.
... i za kraj i ovu, ...
gdje se koristi riječ
........ - pahulja ...
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama
/Dobriša Cesarić/
... ... i iako jako volim jesenje tišine ... ...
... to doba svo prepuno neke mistike, dubine ...
... pa taj jesenji kolorit boja, obilje ploda ...
... ... sve nekako pjesnički, puno rime ...
... ... ipak dok gledam kroz prozor ... ...
- sjetna što ne mogu poskočiti, prošetati ... -
....................... pjevam: ....................
Jesen stiže dunjo moja ...
... od srca ti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 09.10.2011. 18:35)
Čudni su putovi Gospodnji...:)
Jučer sam pjesmu prevrtila u svim verzijama......iz duše je tiho zapjevala...i ovdje sad se osmjehnula na tvoj izbor....ponovo....
Puno lijepih želja za oporavak ti šaljem i znam da će biti sve dobro.
Osmijeh ti ostavljam.....:))))))))
ps nadam se da pahulja neće ostati sama u tišini ;) (pahuljica 09.10.2011. 20:20)
Liejpa je jesen, samo me malo strah jer je Ljeto nije dugo puštalo na tron - da se ne spoji sa gospođom Zimom :((((
Hvala Ti na uvijek prekrasnim riječima kod mene! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 10.10.2011. 10:49)
Lijepi post o jeseni s poučnom pričom. Kod nas je bilo pravo ljeto s kupanjem u moru još u prošli četvrtak, a u petak je pao snijeg na obližnjim planinama. (gogoo 10.10.2011. 13:51)
@ pahuljica, ...
... volim tišinu, ...
... i često je poželim, ...
... poželim u sebi stvoriti šutnju ...
... a prečesto unatoč žarkoj želji ne uspijevam ...
... te zamolim/molim Gospodina da je On stvori, ...
... ... da odmakne od mene svu tu buku, ...
... žurbu, prezaposlenost, rastresenost mojih misli ...
... i da šuteću prazninu koja nakon toga ostane ...
... ... ispuni svojom nazočnošću ...
... da Njegova Riječ u pravo vrijeme ...
...................... u meni može donijeti ploda ...
......................
..................... - to je tako potrebno mojoj duši ... :
Stvoriti šutnju
'Gospodine, pripremi moje srce, moj duh, osjećaje i dušu za sebe.
Stvori šutnju u meni i kad budem posve mirna,
ispuni, Bože, šuteću prazninu svojom nazočnošću,
svojim blagim svjetlom,
svojom mudrošću i ljubavlju.
S disanjem probudi u meni slutnju svoje nazočnosti,
dok mi ne postane znanje i uvjerenje.
Odmori me u svojoj šutnji
bez slika i maštanja.
I kad, Gospodine, izmaknem vremenu,
daj da čujem poruku,
riječ koja će u pravo vrijeme
u meni donijeti plod.'
/Otto Gillen/
... ;-) ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 10.10.2011. 20:57)
@ gogoo,
... upravo taj dan sam se spremala na svoje more i opraštanje sa ljetom, na još jedan divan boravak u mojoj oazi - kada se iznenada stuštilo nevrijeme, zapadao snijeg i posve promijenio moje planove ...
A evo, danas je opet bilo toplo i dok sam polako šetala - u sklopu svojih dnevnih laganih vježbi hodanja u cilju povratka organizma u formu ... - nebo mi je dalo nadu da ću uskoro opet moći dole i da će još biti i toplijih jesenjih dana ... Jesen je inače prekrasno razdoblje godine kada se uvuče u nas neka blaga sjeta, sve postaje nježnije, sporije, tiše, prestaju gužve i lakše se diše ... vjetrić olukom zviždi i žuto lišće kovitla, nosi, te neku sjetnu glazbu sviri i dušu uznosi, ... dok kišica po prozoru lupka jutra su lijena i snena, navlačeć dekicu na bradu čekamo da posve zazori i pokaže se sva ljepota njena: obilje boja, mirisa, ploda, ... puno tišine i mira ... dok uz more šećemo galeb kruži i val se prek obale diže, zubato sunce probijajuć se do nas pruža zraku svoju, ... spuštajuć glavu moru sve bliže ... :-) ...
... hvala ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 11.10.2011. 22:37)
Pozdrav mirjam, opet si predivno napisala post o jeseni a priča je predivna i poučna.
Evo danas opet imamo lijepe sunčane dane kao da idemo iu proljeće ;)
Želim ti oporavak i puno sunčanih pozdrava ;)
BB (Voyager-nova generacija 12.10.2011. 20:50)
pozdrav (don branko 14.10.2011. 16:22)
@ Voyager-nova generacija,
... Da, i danas sam prošetala onoliko koliko sam mogla, ...
/... uporno to radim svaki dan ... :-) ... i ne odustajem .../ I bilo je sunčano, iako hladno i vjetrovito, te sam uživala polako s noge na nogu hodeći ... i prebirući, ... za mnogošto, za sebe i za mnoge ... - a ima toga ... ... Znaš, otkada baš ne mogu punom parom raditi ... jer se još moram čuvati - ... hodati, ali i i štedjeti nogu ... :( ... - to mi se nekako nameće posve spontano ... dok sam u miru, oslobođena od prevelike žurbe i pritiska većega rada ... A to će još, vjerujem, malo potrajati - ... tako mi kažu ... - i opet ću moći ... I tad ću i svome moru otići ... Puno je još toga ostalo nedovršeno u kući, a i posla u vrtu kojega svaku jesen napravim pripremajući ga za proljeće ... Eto, stalno pratim prognozu i možda već sljedeći vikend budem mogla ... :-) ... , a bit će sunčano ... :-) ... I unaprijed se veselim tome !
... i ovo ti donekle može opisati moju ljubav prema zemlji ...
Volim zemlju i beskrajno zelenu travu koja poput mekog saga leži na njoj, volim svaki cvijetak koji nježno ispruži svoju glavicu iz tog zelenog prekrivača. Volim zemlju i svaku povrtnu biljku koju s ljubavlju posadim, a ona mi svojim lijepim i zdravim plodovima vraća utrošeno vrijeme i brigu koje sam provela s njom. Volim zemlju i sve moje ljubičaste i bijele grmove cvijeća, jer posadila sam ih da mi uljepšavaju dane, a oni tako prkosno bujaju da ne mogu ostati neprimjećeni niti kod slućajnih prolaznika koji im se dive ... Volim zemlju, i dok je promatrajući i mrveći premećem iz jedne u drugu ruku postajem svjesna istine da ću jednom postati dio nje ...
... hvala na dobrim željama ...
... od srca ti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 20:44)
@ don Branko ,
... ... :-) ... ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 20:47)
@ M. Split, .. @ tajanad, ...
... moram priznati da ove godine baš nekako posebno uživam u jeseni,
kao da više primjećujem sve ono što ona nosi, ... donosi ... i svojim pojavkom odnosi ... razmišljajući o puno toga ... i veseleći se svemu ...
te od srca zahvaljujući ... za sve plodove ... kojima nas nesebično daruje ... / ... a prethodilo joj je proljeće, ... ljeto ... i smijenit će je zima ... -
koja će svojim mirom i tišinom pripremiti teren za novo proljeće ... :-) .../
... hvala ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 20:54)
@ luki 2,
... Istina da je ljeto bilo dugo, i predugo, i nije se baš dalo sa svoga 'trona' - ... a .. koliko je to samo odlučilo ili ga je netko tko svime ravna pustilo ... :-) ... , a ono se protegnulo i zavladalo ... , ali opet kada je vrijeme došlo uzmaknut moralo ... :-) ... - ali ni jesen nije odustala od svoga, njoj je dopušteno, a ona je odlučila biti onoliko koliko joj je dato, poklonjeno, i obilježiti svoje doba njoj svojstvenim i samo njom danim darovima ... i trajati koliko traje ... :)))))))))))) ...
... ........... hvala draga Luki ...
... na posjeti, pozdravima, dobrim željama, ...
............... na puno srca ...
... I Goldie-ci pusa :*) , mazmaz, ... :) ...
jučer sam nakratko bila sa pudlom naše kćeri, kod nje i njenih, i jako mi se obradovao; sad me već i po hodu i po govoru prepoznaje ... i glasno i uporno svraća pozornost na sebe lavežom, mahanjem repića, igrom ... - uistinu divno uživanje i lijep osjećaj ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 21:14)
....................... Da, vrlo lako i čak i prečesto se 'zaigravamo' nečim nebitnim, ali nas život i životni događaji uvijek vraćaju ... ili pak nastoje vratiti ... - onome bitnome, 'pikaju' nas, znakovima raznim opominju, ukazuju, ... podsjećaju nas da nam je ovaj život dan, darovan, samo taj naš život, jedan i vrlo važan i vrlo vrijedan, onaj kojim zavrijeđujemo, kojim hodimo i upravo tim hodom njime nekamo stižemo - kamo ? - ... i on vrlo brzo prolazi i brzo ga 'potrošiti' možemo; sa onoga bitnoga lako možemo skrenuti, zalutati, ... pa i posve promašiti ... i od one prvotne opčinjenost zvijezdama za kojima težimo, za kojima dušom čeznemo, za onima u nju usađenim, njoj danim, u konačnici njoj namijenjenim ... se raznim činima odvratiti i ... jednom namjesto njima, zvijezdama, zaista se u prah povratiti, sami sebi presuditi ... i zvijezde nekad sanjane i nama svima kao cilj kojem krećemo dane, ... ne zaslužiti. Zvijezdama nas nosi i upravlja sve ono što je lijepo u životu, vodi nas k njima sve ono dobro i na dobro učinjeno u ovome svijetu, sve ono Ljubavlju upravljano i ono upravljeno Njoj ... , sve ono što unatoč poteškoćama, jadima, bolima, pa i zlu, predstavlja utjehu i daje mir već u ovome, zemaljskome svijetu koji se ponekad čini - ... i više od ponekad .. - površan, mračan, pesimističnim,... A zvijezde i dalje bacaju svoju svjetlost. Svraćaju nam pozornost. I opominju. Na pravi odabir nas upućuju. Traže nas. Svijetle. I zovu ...
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
/A. B. Šimić/
Mir i dobro ti,
dragi Dražene ...
... od srca ...
...... :-) .........
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 07.10.2011. 21:30)
Ona je tu.U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
pozdrav iz mog toplog doma...od srca :) (pahuljica 08.10.2011. 15:18)
... i tebi draga ...
... iz moga toploga, zagrijanoga :), doma ... - jučer sam nakratko upalila grijanje ... jer mi bilo hladno dok ležim, dok mirujem i baš moram ležati, a i inače je svima poznato da mi je uvijek zima :) ...
... No, Cesarić, ... da, jako sam voljela poeziju ... i izabrala sam ga ... za maturu, između ostalih ... Imala sam jako dobroga profesora književnosti i baš je ono davao sve od sebe, svu svoju ljubav prenosio na nas, a mi smo čitali, 'gutali' ... Gušt mi je bio slušati i jedva sam čekala njegov sat ... :) ...
... Jesenje jutro ...
Obukoh se
Prozoru priđoh,
A vani: jesen.
Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu
I cijelu mi sobu namiriše kišom.
Ne veli ni: zdravo!
Sjedne.
Zanesen
Izusti: "Jesen".
Ta riječ je bila tako svježa
Ko naranča na grani
Nakon kiše.
/Dobriša Cesarić/
... sreća da je danas toplije ...
... bez kiše je, svjetlije, sunčano, ...
tako da sam i na misu polako otišla ...
ohrabrila se ... i iako sam većinom presjedila,
... - snagu još vratiti treba ...:) ... -
.... drago mi je da sam bila ....
...... polako ide dobrome ...
:))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
još malo, nadam se i vjerujem da ...
........... Bit će, bit .............
................................................
............. ..............................
i poželjeh tako i cijelu je ovdje ispisati ....
... Jesen ...
Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.
A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.
... i za kraj i ovu, ...
gdje se koristi riječ
........ - pahulja ...
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama
/Dobriša Cesarić/
... ... i iako jako volim jesenje tišine ... ...
... to doba svo prepuno neke mistike, dubine ...
... pa taj jesenji kolorit boja, obilje ploda ...
... ... sve nekako pjesnički, puno rime ...
... ... ipak dok gledam kroz prozor ... ...
- sjetna što ne mogu poskočiti, prošetati ... -
....................... pjevam: ....................
Jesen stiže dunjo moja ...
... od srca ti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 09.10.2011. 18:35)
Jučer sam pjesmu prevrtila u svim verzijama......iz duše je tiho zapjevala...i ovdje sad se osmjehnula na tvoj izbor....ponovo....
Puno lijepih želja za oporavak ti šaljem i znam da će biti sve dobro.
Osmijeh ti ostavljam.....:))))))))
ps nadam se da pahulja neće ostati sama u tišini ;) (pahuljica 09.10.2011. 20:20)
Hvala Ti na uvijek prekrasnim riječima kod mene! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 10.10.2011. 10:49)
... volim tišinu, ...
... i često je poželim, ...
... poželim u sebi stvoriti šutnju ...
... a prečesto unatoč žarkoj želji ne uspijevam ...
... te zamolim/molim Gospodina da je On stvori, ...
... ... da odmakne od mene svu tu buku, ...
... žurbu, prezaposlenost, rastresenost mojih misli ...
... i da šuteću prazninu koja nakon toga ostane ...
... ... ispuni svojom nazočnošću ...
... da Njegova Riječ u pravo vrijeme ...
...................... u meni može donijeti ploda ...
......................
..................... - to je tako potrebno mojoj duši ... :
Stvoriti šutnju
'Gospodine, pripremi moje srce, moj duh, osjećaje i dušu za sebe.
Stvori šutnju u meni i kad budem posve mirna,
ispuni, Bože, šuteću prazninu svojom nazočnošću,
svojim blagim svjetlom,
svojom mudrošću i ljubavlju.
S disanjem probudi u meni slutnju svoje nazočnosti,
dok mi ne postane znanje i uvjerenje.
Odmori me u svojoj šutnji
bez slika i maštanja.
I kad, Gospodine, izmaknem vremenu,
daj da čujem poruku,
riječ koja će u pravo vrijeme
u meni donijeti plod.'
/Otto Gillen/
... ;-) ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 10.10.2011. 20:57)
... upravo taj dan sam se spremala na svoje more i opraštanje sa ljetom, na još jedan divan boravak u mojoj oazi - kada se iznenada stuštilo nevrijeme, zapadao snijeg i posve promijenio moje planove ...
A evo, danas je opet bilo toplo i dok sam polako šetala - u sklopu svojih dnevnih laganih vježbi hodanja u cilju povratka organizma u formu ... - nebo mi je dalo nadu da ću uskoro opet moći dole i da će još biti i toplijih jesenjih dana ... Jesen je inače prekrasno razdoblje godine kada se uvuče u nas neka blaga sjeta, sve postaje nježnije, sporije, tiše, prestaju gužve i lakše se diše ... vjetrić olukom zviždi i žuto lišće kovitla, nosi, te neku sjetnu glazbu sviri i dušu uznosi, ... dok kišica po prozoru lupka jutra su lijena i snena, navlačeć dekicu na bradu čekamo da posve zazori i pokaže se sva ljepota njena: obilje boja, mirisa, ploda, ... puno tišine i mira ... dok uz more šećemo galeb kruži i val se prek obale diže, zubato sunce probijajuć se do nas pruža zraku svoju, ... spuštajuć glavu moru sve bliže ... :-) ...
... hvala ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 11.10.2011. 22:37)
Evo danas opet imamo lijepe sunčane dane kao da idemo iu proljeće ;)
Želim ti oporavak i puno sunčanih pozdrava ;)
BB (Voyager-nova generacija 12.10.2011. 20:50)
... Da, i danas sam prošetala onoliko koliko sam mogla, ...
/... uporno to radim svaki dan ... :-) ... i ne odustajem .../ I bilo je sunčano, iako hladno i vjetrovito, te sam uživala polako s noge na nogu hodeći ... i prebirući, ... za mnogošto, za sebe i za mnoge ... - a ima toga ... ... Znaš, otkada baš ne mogu punom parom raditi ... jer se još moram čuvati - ... hodati, ali i i štedjeti nogu ... :( ... - to mi se nekako nameće posve spontano ... dok sam u miru, oslobođena od prevelike žurbe i pritiska većega rada ... A to će još, vjerujem, malo potrajati - ... tako mi kažu ... - i opet ću moći ... I tad ću i svome moru otići ... Puno je još toga ostalo nedovršeno u kući, a i posla u vrtu kojega svaku jesen napravim pripremajući ga za proljeće ... Eto, stalno pratim prognozu i možda već sljedeći vikend budem mogla ... :-) ... , a bit će sunčano ... :-) ... I unaprijed se veselim tome !
... i ovo ti donekle može opisati moju ljubav prema zemlji ...
Volim zemlju i beskrajno zelenu travu koja poput mekog saga leži na njoj, volim svaki cvijetak koji nježno ispruži svoju glavicu iz tog zelenog prekrivača. Volim zemlju i svaku povrtnu biljku koju s ljubavlju posadim, a ona mi svojim lijepim i zdravim plodovima vraća utrošeno vrijeme i brigu koje sam provela s njom. Volim zemlju i sve moje ljubičaste i bijele grmove cvijeća, jer posadila sam ih da mi uljepšavaju dane, a oni tako prkosno bujaju da ne mogu ostati neprimjećeni niti kod slućajnih prolaznika koji im se dive ... Volim zemlju, i dok je promatrajući i mrveći premećem iz jedne u drugu ruku postajem svjesna istine da ću jednom postati dio nje ...
... hvala na dobrim željama ...
... od srca ti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 20:44)
... ... :-) ... ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 20:47)
... moram priznati da ove godine baš nekako posebno uživam u jeseni,
kao da više primjećujem sve ono što ona nosi, ... donosi ... i svojim pojavkom odnosi ... razmišljajući o puno toga ... i veseleći se svemu ...
te od srca zahvaljujući ... za sve plodove ... kojima nas nesebično daruje ... / ... a prethodilo joj je proljeće, ... ljeto ... i smijenit će je zima ... -
koja će svojim mirom i tišinom pripremiti teren za novo proljeće ... :-) .../
... hvala ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 20:54)
... Istina da je ljeto bilo dugo, i predugo, i nije se baš dalo sa svoga 'trona' - ... a .. koliko je to samo odlučilo ili ga je netko tko svime ravna pustilo ... :-) ... , a ono se protegnulo i zavladalo ... , ali opet kada je vrijeme došlo uzmaknut moralo ... :-) ... - ali ni jesen nije odustala od svoga, njoj je dopušteno, a ona je odlučila biti onoliko koliko joj je dato, poklonjeno, i obilježiti svoje doba njoj svojstvenim i samo njom danim darovima ... i trajati koliko traje ... :)))))))))))) ...
... ........... hvala draga Luki ...
... na posjeti, pozdravima, dobrim željama, ...
............... na puno srca ...
... I Goldie-ci pusa :*) , mazmaz, ... :) ...
jučer sam nakratko bila sa pudlom naše kćeri, kod nje i njenih, i jako mi se obradovao; sad me već i po hodu i po govoru prepoznaje ... i glasno i uporno svraća pozornost na sebe lavežom, mahanjem repića, igrom ... - uistinu divno uživanje i lijep osjećaj ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 14.10.2011. 21:14)
nedjelja, 02.10.2011.
I'm Your Angel ... :) ...
............. "I'm Your Angel" ............. No mountains too high, for you to climb All you have to do is have some climbing faith, oh yeah No rivers too wide, for you to make it across All you have to do is believe it when you pray And then you will see, the morning will come And everyday will be bright as the sun All of your fears cast them on me I just want you to see ... I'll be your cloud up in the sky I'll be your shoulder when you cry I'll hear your voices when you call me ............... I'm your angel ........... And when all hope is gone, I'm here No matter how far you are, I'm near It makes no difference who you are I'm your angel, I'm your angel ... I saw the teardrops, and I heard you cry All you need is time, seek me and you shall find You have everything and you're still lonely It doesn't have to be this way, let me show you a better day And then you will see, the morning will come And all of your days will be bright as the sun So all of your fears, just cast them on me How can I make you see ... I'll be your cloud up in the sky ... ........................................... I'm your angel, I'm your angel ... And when it's time to face the storm I'll be right by your side Grace will keep up safe and warm And I know we will survive And when it seems as if your end is drawing near Don't you dare give up the fight Just put your trust beyond the sky ... I'll be your cloud up in the sky ... ........................................... I'm your angel, I'm your angel ... /Celine Dion & R Kelly/  P.S. ... nakon današnjeg dana ... ... i nekih razmišljanja, promišljanja ... ... ... prebiranja po svojoj duši ... ... te oživljavanja divnih uspomena ... ... ... poželjeh i ovo staviti ... :-) ... - na današnji blagdan našega serafskoga oca ... .................... sv. Franje .................. .............velikoga mironosca.................. koji je želeći vratiti mir u ljudske duše ... ... često činio nesvakidašnje .......... ... pronoseći svijetom Njegov mir ... ... donoseći mir Gospodnji, ...... ................... Kristov mir .... ...................................................... ................................................................ ................................................................................ ................................................................................................ ................................................................................................................ Svi čeznemo za mirom. Ali često ne nalazimo puta koji vodi do mira. Tu trebamo anđela mira koje će nas uvesti u tajnu mira, koji će nas nemirne ljude umiriti i darovati nam nutarnji kao i vanjski mir. Mir nije jednostavno ostvariv, nego je uvijek dar s kojim čovjek mora odgovorno postupati. Kad nas prati anđeo mira i našem životu daruje zadovoljstvo i pomirenje, tada i sami moramo postati anđeli mira za druge. Isus naziva blaženima mirotvorce koji su postali anđeli mira u ovome svijetu. Ne postoji samo mir među ljudima, nego i unutarnji mir, mir duše. Biblija zna da čovjek po sebi nije sposoban za mir sa sobom, sa stvorenjem i s ljudima. Stoga se sam Bog mora umiješati. On šalje svoga Sina, Isusa Krista, velikog Mironosca. Luka, grčki evanđelist, navješta Isusa kao onoga koji drugačije od Augusta cara mira donosi mir cijelom svijetu, bez oružja, jedino svojom ljubavlju. Kad se rodio, anđeli su navijestili mir na zemlji. Anđeli su nam otvorili oči za mir koji mi sami ne uspijemo stvoriti. Ali anđeli nisu samo navjestitelji mira, nego nam i donose mir. Anđeo mira odgovoran je ne samo za zemlju, nego se brine i za tvoj unutarnji mir. Želim ti da vjeruješ anđelu mira, da se dadneš od njega pozvati i razgovarati s neprijateljima svoje duše, razgovarati i sa strancima i nepoznatim ljudima oko sebe, da bi mogao zaključiti sporazum koji traje. Samo tako može nastati mir, prostor ljubavi i slobode, u kojem nastaju blagostanje i dobro osjećanje, u kojem si u skladu sa sobom i čitavim stvorenjem, u kojem se odzvanja nešto od sklada raja u tvome svijetu. Anđeo mira te uvodi u mir ako si opet upao u užurbanost. Ali ti sam moraš naći malo odmora na različitim cestama tvoje svagdašnjice, da bi te on mogao uvesti u nutarnji mir. Ali ako sebe tako natjeravaš u zaposlenost, da ga pokraj sebe previdiš, onda on nema nikakve šanse. Tvoja duša će onda doći do mira, ako ti sam sa sobom dobro postupaš, ako prestaneš samog sebe osuđivati. Ako pogledaš svoju dušu dobrim i blagim pogledom punim nježnosti. I trebaš hrabrosti, sići u tamne ponore tvoje duše. I ako tamo nađeš svjetlo Ljubavi Božje, onda više ne trebaš bježati od sebe. Onda možeš ostati kod sebe i uživati mir. Anđeo MIRA će ti tada potvrditi: "Otpusti se" Trebaš biti onakav kakav jesi. Najprije otpočini, odmori se. Onda opet možeš ići komadić tvoga puta kojeg si sebi zacrtao. No najprije iskoristi mir. U miru ćeš najprije doći u jedinstvo sa sobom. A kad budeš u jedinstvu sa sobom nitko te više neće izvući iz mira. /Anselm Grun/  |
- 21:40 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
Neka te čuvaju anđeli ;) (Ali dražeN :) 03.10.2011. 10:48)
Hvala za link, poslusaj i ovu izvedbu! (borut 03.10.2011. 20:26)
Ovaj tvoj post odmah me podsjetio na jedan drugi kojem sam se danima vraćala u vremenu kad si ga napisala.Nisam upamtila kad je to bilo...Činilo mi se da nije prošlo mnogo vremena jer je još živo u mom sjećanju. Kad sam prevrtjela arhivu nisam mogla vjerovati....27.9.2008.Vjerojatno postoji razlog zašto sam baš njega upamtila najjače.....Znam samo da je tih dana u mom životu bilo mnogo Anđela.....kako nevidljivih, tako i onih u ljudskom obličju.....
I Ti si moj anđeo.....anđeo nade, utjehe i vjere.....slušam govor Tvoje duše i pokušavam slijediti svjetlucavi trag tvojih riječi....u svom srcu...i svom životu.....
Topli pozdrav na krilima dežurnog Angeleka šaljem ti u ovu noć..... (pahuljica 03.10.2011. 22:57)
@ Ali dražeN :) ...
... hvala Dražene ...
... Bog mira bio sa tobom ...
... i evo, u duhu čitanja ove nedjelje ...
Fil 4
6 Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu
- molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem –
očitujte svoje molbe Bogu.
7 I mir Božji koji je iznad svakog razuma
čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
8 Uostalom, braćo,
što je god istinito,
što god časno,
što god pravedno,
što god čisto,
što god ljubazno,
što god hvalevrijedno;
je li što krepost,
je li što pohvala –
to nek vam je na srcu!
9 Što ste naučili, i primili,
i čuli,
i vidjeli na meni –
to činite i
Bog mira bit će s vama!
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 04.10.2011. 22:39)
lijep pozdrav draga Mirjam (carla 05.10.2011. 11:52)
@ borut,
... hvala ...
... uistinu divno društvo, prekrasno druženje uz pismu ...
... 'di su Dalmoši i pisma je tu, uvik sa njima ...:-) ...
... a slušan jedan divan glas koji vodi pismu i šaljem mu pozdrav ...
... kao i ciloj ekipi koja se veseli, slavi, ... piva ...
Vama, od srca, ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 05.10.2011. 20:13)
@ carla,
... i tebi na tako divnim životnim postovima koje rado čitam ...
... uživaj sa svojima, sa jubavi svojom ...
... pusu joj šaljem :-*) ...
...od srca ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 05.10.2011. 20:16)
@ pahuljica,
... iako sam ovaj tjedan krenula na posao, još nisam dobro i ... još sam pod terapijom; poslije posla odmaram pripremajući se za drugi radni dan - moram se čuvati, rekoše, još neko vrijeme, ... a baš polako teče taj oporavak :( ... no, ... strpljivo podnosim ... čekam ... bit će ...
... i baš u ovo doba su neki dragi događaji koje svake godine iščekujem, kojima se radujem i sa veseljem im prisustvujem, ... :-) ... , ali i oni tužni, sjećanja na rođendan za zemaljski život drage mi osobe koja je jako označila moj život ... svojom ljubavlju, dobrotom, životnom mudrošću koju mi je prenosila, ... te rođendana još jedne za vječni život koja je tako nenadano otišla ... - ni na grob im nisam mogla otići kao uvijek i čim zdravlje dopusti otići ću ...
... i ove dane molim za njih, za moje anđele, ...
... a molim i njih da nas i dalje prate
... i mole za nas, da nas zagovaraju ...
... da nas čekaju ...
... hvala lijepa i tebi šaljem ovoga Angeleka, Anđela mira, ...
............ neka te prati i čuva na svim putovima tvojim ... jer
Bog anđelima svojim zapovijedi
da te čuvaju na svim putovima Tvojim.
... i čitava Angels guard je uz nas ... :-) ...
Psalam 91
... od srca ...
BTB !!! (mirjam 05.10.2011. 21:19)
... evo tekst ... :) ... :
Psalam 91
1 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2 reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!"
3 Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
4 Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
5 Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
6 ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
7 Pa nek' padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
8 Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
9 Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
10 Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11 Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
12 Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
14 Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
16 Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat' mu spasenje svoje."
...
... imala sam i sama potrebu, ...
... - upravo sad potaknuta, ... -
......... nanovo iščitavati ...
... iz razuma u srce spustiti, usaditi ...
......... posvijestiti si ovo, ...
......... duboko pohraniti, ...
... vjeru ojačati i prihraniti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 05.10.2011. 22:50)
I Ti si moj anđeo.....anđeo nade, utjehe i vjere.....slušam govor Tvoje duše i pokušavam slijediti svjetlucavi trag tvojih riječi....u svom srcu...i svom životu.....
Topli pozdrav na krilima dežurnog Angeleka šaljem ti u ovu noć..... (pahuljica 03.10.2011. 22:57)
... hvala Dražene ...
... Bog mira bio sa tobom ...
... i evo, u duhu čitanja ove nedjelje ...
Fil 4
6 Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu
- molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem –
očitujte svoje molbe Bogu.
7 I mir Božji koji je iznad svakog razuma
čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
8 Uostalom, braćo,
što je god istinito,
što god časno,
što god pravedno,
što god čisto,
što god ljubazno,
što god hvalevrijedno;
je li što krepost,
je li što pohvala –
to nek vam je na srcu!
9 Što ste naučili, i primili,
i čuli,
i vidjeli na meni –
to činite i
Bog mira bit će s vama!
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 04.10.2011. 22:39)
... hvala ...
... uistinu divno društvo, prekrasno druženje uz pismu ...
... 'di su Dalmoši i pisma je tu, uvik sa njima ...:-) ...
... a slušan jedan divan glas koji vodi pismu i šaljem mu pozdrav ...
... kao i ciloj ekipi koja se veseli, slavi, ... piva ...
Vama, od srca, ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 05.10.2011. 20:13)
... i tebi na tako divnim životnim postovima koje rado čitam ...
... uživaj sa svojima, sa jubavi svojom ...
... pusu joj šaljem :-*) ...
...od srca ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 05.10.2011. 20:16)
... iako sam ovaj tjedan krenula na posao, još nisam dobro i ... još sam pod terapijom; poslije posla odmaram pripremajući se za drugi radni dan - moram se čuvati, rekoše, još neko vrijeme, ... a baš polako teče taj oporavak :( ... no, ... strpljivo podnosim ... čekam ... bit će ...
... i baš u ovo doba su neki dragi događaji koje svake godine iščekujem, kojima se radujem i sa veseljem im prisustvujem, ... :-) ... , ali i oni tužni, sjećanja na rođendan za zemaljski život drage mi osobe koja je jako označila moj život ... svojom ljubavlju, dobrotom, životnom mudrošću koju mi je prenosila, ... te rođendana još jedne za vječni život koja je tako nenadano otišla ... - ni na grob im nisam mogla otići kao uvijek i čim zdravlje dopusti otići ću ...
... i ove dane molim za njih, za moje anđele, ...
... a molim i njih da nas i dalje prate
... i mole za nas, da nas zagovaraju ...
... da nas čekaju ...
... hvala lijepa i tebi šaljem ovoga Angeleka, Anđela mira, ...
............ neka te prati i čuva na svim putovima tvojim ... jer
Bog anđelima svojim zapovijedi
da te čuvaju na svim putovima Tvojim.
... i čitava Angels guard je uz nas ... :-) ...
Psalam 91
... od srca ...
BTB !!! (mirjam 05.10.2011. 21:19)
Psalam 91
1 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2 reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!"
3 Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
4 Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
5 Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
6 ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
7 Pa nek' padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
8 Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
9 Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
10 Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11 Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
12 Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
14 Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
16 Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat' mu spasenje svoje."
...
... imala sam i sama potrebu, ...
... - upravo sad potaknuta, ... -
......... nanovo iščitavati ...
... iz razuma u srce spustiti, usaditi ...
......... posvijestiti si ovo, ...
......... duboko pohraniti, ...
... vjeru ojačati i prihraniti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ... (mirjam 05.10.2011. 22:50)
| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (3)
Linkovi
- Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
YOUTUBE
IMAGE
TinyPic
POEZIJA
GLAZBA -
SLUŽAVKE
MALOG ISUSA
NEWS.VA
Radio Vatikan
BITNO.NET
Časoslov
i misna čitanja
ŽIVO VRELO
- Liturgija dana
Drinske mučenice
IKA
KTA
Portal Glas Koncila
Portal Glasa Koncila
Zagrebačka nadbiskupija
Katolički tjednik
OFS KAPTOL
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
Hercegovački franjevci
Svetište Gospe Sinjske
- Duhovna misao ...
Župa sv. Juraj
Veritas
Pater Luka Rađa
Borut i Vesna
Borut i Vesna
Jeruzalem,
Jeruzalem ...
Betanija
blago meni
carla
čiovka
miris duše...
Ema
gali
gogoo
gospa moja
gustirna
Julijana
kalorijski restoran minus40kg ... dražeN ;)
Luki
magdalena
mamaposebnogdjeteta
Martinovo srce
Mirta
Mjehurić sapunice
Nissnisa
promatram, razmišljam
shadow-of-soul
sjena
smotani
Sursum corda
Tamo gdje je srce
Tipkovnica
U mojoj kuhinji
Cook and Play
više od stolice
Voyager
- nova generacija
Dolina Neretve
.............. METKOVIĆU, ...........
.... Tebi, moj rodni grade ....
Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
. ... ...
... ... .
* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
... naša dica ... :)
. . Dajem vam srce . .
......
......
*..... - 29. rujan 2012. - ..........*
........... 21. ožujak 2011. .......
............... 04. srpanj 2003. ....
................... 03. ožujak 1980.
*...- HVALA - .........................*
... našem genijalcu !!! ... :-) ...
* * * * * * * * * * * * * *
*...... -14. svibanj 2011. - ......*
............. 28. svibanj 2008. .....
.................. 07. siječanj 1984.
*... - HVALA - ........................*
... našoj najljepšoj !!! ... :-) ...
-hvala Ti za 08.04.2013.-
* * * * * * * * * * * * * *
..........
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
***********************
*********************
*****************
******
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
***
***
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi.
Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno.
Sva zvona i katedrale ...
*******************
*********************
***********************
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda.
Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
* * * * * * * * * * * *
...... Počivao u miru Božjem !
Papa Ivan Pavao II.
... ... bit će 1. svibnja
... ... ... proglašen blaženim !!!
..Proglašenje 1.svibnja 2011..
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla:
'Ne bojte se'.
* * * * * * * * * * * * * *
... Spomendan 10. veljače ...
Kardinal Stepinac, 1943. :
"...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
....................................
"Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
KAD POBIJEDI ISTINA
- dokumentarni film o
bl. Alojziju Stepincu
I danas Stepinac
poziva na hrabrost !!!
»Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!«
Blaženi Alojzije Stepinac
Oporuka
kardinala Stepinca
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana
Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale ...
Na skaline ispred dvora ...
/Srđan & Buco/
* * * * * * * * * * * * *
Vratio sam se živote
... ... ... :-) ... ... ...
/Kemal Monteno/
Borute HVALA !!!
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
*****
*****
******** Božuri ********
*******************
**********************
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ...
Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...