Luka evanđelist u svojim djelima sustavno govori o molitvi
te pouku o molitvi nalazimo i u današnjoj prispodobi o farizeju i cariniku:
9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici,
a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
10 "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio:
'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu,
nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'
14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj!
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
/ Lk 18,9-14./
... gdje nas u prispodobi uči da ona treba biti i ponizna. Ističe da Isus nije bio ogorčen na farizeje. Nije Mu zasmetalo farizejsko predano vršenje Zakona nego njihov temeljni stav prema Bogu i prema ljudima. Samohvala i oholost ! Carinik je pak svjestan svoje grješnosti i spuštena pogleda u poniznosti dolazi zamoliti Boga za oproštenje. I upravo stoga je vrijedan poštovanja. I njegova molitva je plod te svijesti potrebne obraćenja i spasenja.
Ova priča nije samo o jednom umišljenom farizeju, nego i o svima nama ...
I o onima koji puno mole i trude se živjeti po Božjim i crkvenim zapovijedima,
nastoje biti pravi vjernici. Često odu u duhovnu oholost ...
Nitko nije izuzet od opasnosti umišljene pravednosti.
......... Od oholosti je gora samo lažna poniznost.
'Sebe ispravno voljeti - niti se uznositi, niti se omalovažavati! -
prepoznavajući svoju vrijednost', najčešće se ne mora
posebno naglašavati ljudima koji žive
znajući od kuda svaki dar i talenat.
.........
Ohol čovjek ne podnosi uspjeha drugoga. Potajno se raduje kad drugome ne ide, ili kad mu ide slabije. Ljut je kad vidi da nekome ide bolje. To se najčešće očituje na profesionalnom planu, u onom što radimo, zatim na emotivnom, osobito dok smo mlađi pa i na vjerskom, jer se netko, po našem mišljenju, približio Bogu više nego mi. Zašto ljudi toliko tračaju, ogovaraju i kleveću? Jer su oholi! Jer smo oholi! Oholost je najčešći simptom naše grešnosti. Ukoliko se priznaješ grešnikom, znaš da griješiš i to priznaješ, morat ćeš priznati barem neku vrstu oholosti. Oholost je i sotonu koštala prvog mjesta među anđelima (najjednostavnije rečeno), oholost je simbol ovoga svijeta, oholost se skriva pod tisuću naših sitnih ljudskih postupaka i misli.
Ako se ovdje prepoznajemo na dobrom smo putu;
što se više u ovom prepoznajemo više ćemo imati snage i želje reći poput carinika:
.................................................................................... «Bože, milostiv budi meni grešnome/grešnici!»
Isus čak ništa ne kaže o tome da je carinik donio odluku da će se promijeniti, da više neće griješiti. No, u istom tom Lukinom evanđelju nekoliko poglavlja nakon ovog, nalazimo događaj, obraćenja Zakeja, carinika u Jerihonu. Taj obraćeni carinik nakon susreta s Isusom izjavljuje da pola svoga imanja daje siromasima i da vraća četverostruku onima koje je prevario. Tada mu Isus upućuje one tako utješne riječi:
... «Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov!» ...
Ovaj naš carinik iz prispodobe očito još nije obraćen. No i takav, poluobraćen, ipak odlazi kući opravdan
za razliku od «pobožnog», oholog farizeja.
Među pravoslavnim kršćanima, barem u monaškoj tradiciji očuvala se specifična molitva brojanice koju oni nazivaju Isusova molitva. Na ispletenoj brojanici koja obično ima 33 čvora
ponavljaju se upravo ove riječi carinikove:
................
....... «Bože milostiv budi meni grešnomu».
No, ne zaboravimo, nakon priznanja slijedi i obraćenje, mijenjanje. I to ne samo jedno za cijeli život nego svakodnevno, tokom cijelog života. Cilj nam je ona Pavlova rečenica koju smo čuli u drugom čitanju:
«Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska.
Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao!»
Dakle ne bojmo se našeg «trna u tijelu, anđela sotoninog», pa neka ih je i više od jednog, može se!
....... Put je jednostavan.
....... Zove se istina,
....... poniznost i
....... predanje Bogu.
Hezihatska molitva koja vodi do takvog mira, u kojem duša može boraviti s Bogom, je molitva srca. Za nas, koji smo više usmjereni na razum, vrlo je važno učiti moliti srcem i iz srca. Pustinjski oci pokazat će nam put. Iako oni nisu stvarali teoriju molitve, njihove konkretne zgode i upute daju nam građu od koje su kasniji pravoslavni pisci izgradili vrlo izrazitu duhovnost. Duhovni pisci s brda Sinaja i Atosa te Starci iz Rusije devetnaestoga stoljeća, ukorijenjeni su u pustinjačkoj tradiciji. Najbolju formulaciju za molitvu srca nalazimo u riječima ruskog mistika Teofana Samotnika:
«Moliti znači spustiti se od razuma u srce i tamo proboraviti pred licem uvijek prisutnog i sveznajućeg Gospodina, koji u tebi stanuje».
To je bila središnja misao hezihazma kroz sva stoljeća. Molitva je stajanje pred Bogom s razumom u srcu, to jest u onoj točki našeg bića gdje nema ni razdjeljenja ni razlike i gdje smo sasvim jedno. Tu stanuje Duh Božji i tu se događa veliki susret. Tu govori srce srcu, jer tu smo pred licem sveznajućeg Boga, koji u nama stanuje.
Ovdje nam mora biti jasno, da riječ srce upotrebljavamo u punom biblijskom značenju. U običnom govoru riječ srce označuje mekoću. Označava sjedište osjećajnog života. Izrazi «puca mi srce» ili «srdačno» pokazuju da srce često promatramo kao mjesto topline, mjesto osjećaja, nasuprot hladnom razumu, odakle ishode naše misli. Ali u judeo-kršćanskoj tradiciji riječ srce označava izvor svih psihičkih, emocionalnih, intelektualnih, voljnih i ćudorednih snaga.
Iz srca izviru neprepoznatljivi impulsi kao i svjesni osjećaji, raspoloženja i želje. I srce ima svoje razloge i središte je opažanja i spoznaja. Konačno, srce je sjedište volje. Stvara planove i donosi dobre zaključke. Tako je srce središnji i sjedinjujući organ našeg osobnog života. Srce nam određuje osobnost i zato ono nije samo mjesto gdje stanuje Bog, nego i mjesto kamo su usmjereni najžešći napadi Sotone. To srce je mjesto molitve. Molitva srca je molitva koja se diže Bogu iz središta osobnosti te stoga zahvaća cijelu našu ljudskost.
Jedan od pustinjskih otaca, Makarije Veliki, rekao je:
«Glavna je zadaća atlete /to jest monaha/ ući u svoje srce».
To ne znači da monah treba pokušati moliti samo osjećajem, ali bi on trebao težiti za tim, da mu molitva preoblikuje cijelo biće. Najdublja je spoznaja pustinjskih otaca, da ulaz u srce znači ulaz u kraljevstvo Božje.
Drugim riječima: put k Bogu vodi kroz srce.
Izak Sirac piše:
«Teži za tim da uđeš u riznicu ... to jest u svoju nutrinu, i tu ćeš okriti nebesku riznicu, jer to je jedna te ista riznica. Ako ti uspije ući, vidjet ćeš obadvije. Ljestve po kojima se uspinje u to kraljevstvo skrivene su u tebi, u tvojoj duši. Budeš li se čuvao grijeha, okrit ćeš prečke tih ljestava po kojima ćeš se uspinjati.»
..... A Ivan Karpatios kaže:
«U molitvi se mora računati na mnoge muke i borbe, da bi se došlo do duhovnog raspoloženja u kojem prestaje svaka rastresenost; to je nebo u srcu, mjesto gdje u nama živi Krist, kako nam tvrdi apostol».
Kroz svoje izreke upućuju nas pustinjski oci na vrlo mistično gledanje molitve. Odvraćaju nas od naših vježbu, koje samo jačaju razum i koje u Bogu gledaju problem s kojim se trebamo sučeliti. Pokazuju nam, da prava molitva prodire do u srž naše duše i ne ostavlja ništa netaknuto. Molitva srca je molitva u kojoj svoj odnos ne možemo ograničiti na zanimljive riječi ili pobožne osjećaje. Takva molitva preobražava – to je njezino svojstvo – cijelo naše biće u Krista i to upravo zato, što nam otvara oči za istinu o nama samima i istinu o Bogu. U svom srcu se prepoznajemo kao grešnici, koje okružuje Božje milosrđe. Iz tog unutarnjeg gledanja vapimo:
«Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku!».
Molitva srca nagoni nas da apsolutno ništa ne skrivamo pred Bogom i da se bez pridržaja prepustimo njegovom milosrđu. Tako je molitva srca molitva istine. Ona razokriva mnoge iluzije o nama samima i o Bogu te nas dovodi do istinskog susreta između grešnika i milosrdnog Boga. Po toj istini dolazimo do mira jednog hezihaste. U onolikoj mjeri u kojoj se ta istina usidri u našem srcu, bit ćemo manje rastreseni svjeskim mislima, a naše će nas srce kao i sve stvorenje, utoliko jasnije i bistrije upravljati prema Gospodinu.
Tako će se u našoj molitvi ostvariti Isusova riječ:
«Blaženi čista srca, oni će Boga gledati» (Mt 5,8).
Napasti i borbe trajat će do kraja našeg života, ali ako smo čista srca, i u nemirnom ćemo životu nalaziti mir. Otuda pitanje, kako se može vježbati molitva srca u iscrpljujućoj dnevnoj zaposlenosti? Osvrnimo se sada na to pitanje vježbe.
Druga je oznaka molitve srca, da je ona neprestana. Pitanje, kako treba ispuniti opomenu svetog Pavla «Molite bez prestanka!», stajalo je u središtu hezihazma već od vremena pustinjaka pa sve do ruskih monaha devetnaestog stoljeća. Zanimanje za to svjedoče mnogi primjeri s oba kraja hezihatske tradicije.
U vrijeme pustinjskih otaca postojala je neka pijetistička sekta, takozvani mesalijanci. Naglašavali su neku pretjeranu duhovnost i smatrali svaki fizički posao neprikladnim za monaha. Nekoliko monaha te sekte dođoše jednog dana opatu Luciju.
«Starac ih upita: 'Čime se vi bavite?' Oni odgovoriše: 'Ni prstom se ne dotičemo nikakva posla, nego kako veli apostol, molimo bez prestanka.' Na to im starac reče: 'Jedete li vi'' Oni odvrate: 'Dakako da jedemo.' On im kaže: 'I dok vi jedete, tko u međuvremenu moli mjesto vas?' I opet im reče: 'Zar vi ne spavate?' Oni odgovore: 'Dakako da spavamo.' A starac će na to: 'I dok vi spavate, tko u međuvremenu moli mjesto vas?' Na to nisu znali odgovoriti. On im reče: 'Oprostite mi, ali vi ne činite to što govorite. A ja ću vam pokazati da ja, premda obavljam poslove, neprestano molim. S Bogom se spustim na zemlju, omekšavam palmine niti i pletem od njih užad. Pri tom govorim: 'Smiluj mi se, Bože, u velikom milosrđu svome i po mnoštvu smilovanja svoga izbriši moje bezakonje.' Tada ih upita: 'Zar to nije molitva?' Oni odgovoriše: 'Dakako da jest.' Tada im on reče: 'Ako tako provedem cijeli dan u radu i molitvi, zaradim šest novčića, manje ili više, svejedno. Od toga dva novčića ostavim pred vratima kao milostinju, a za ostale kupim hranu. Dok ja jedem ili spavam, moli za me onaj koji je dobio dva novčića. I tako po milosti Božjoj neprestano molim'».
Taj događaj je praktični odgovor na pitanje:
«Kako mogu moliti bez prestanka, ako sam zauzet drugim poslovima?» Ovaj odgovor uključuje i bližnjega u molitvu. Po mojoj ljubavi drugi postaje sudionikom u mojoj molitvi i ona i na taj način postaje trajna molitva.
U devetanestom stoljeću, kad više nije bilo poteškoća s mesalijancima, našao se potpuniji odgovor na to pitanje. Nalazimo ga u poznatoj zgodi o nekom ruskom seljaku, pod naslovom : Istinita kazivanja jednog ruskog hodočasnika. Ona ovako počinju:
«Ja milošću Božjom kršćanin, po svojim djelima veliki grešnik ... »
U dvadesetčetvroj nedjelji poslije Duhova dođoh u crkvu na bogoslužje, da se pomolim; čitalo se iz poslanice Solunjanima, iz petog poglavlja, redak sedamnaesti, koji glasi: Molite bez prestanka! Ta mi se riječ naročito usjekla u dušu i počeo sam razmišljati, kako se može moliti bez prestanka, kad svaki čovjek mora obavljati i druge poslove da bi živio».
Seljak putuje od mjesta do mjesta, od jedne crkve do druge, da čuje propovijedi o molitvi. Kad se sit naslušao i nije shvatio kako treba moliti bez prestanka, prestao je ići na javne propovijedi, nego je odlučio s Božjom pomoći potražiti iskusna i učena čovjeka, koji bi mu mogao protumačiti neprestanu molitvu. Nakon duga traženja stiže seljak do nekog manastira u kojem je živio iskusni starac, monah. Ovomu reče seljak:
«Čuo sam već mnoge propovijedi, ali ni iz jedne nisam naučio, kako bi se moralo moralo moliti bez prestanka: uvijek se govorilo samo o pripravi na molitvu, o plodovima molitve ili slično. A nigdje nisam čuo uputu, kako treba bez prestanka moliti i što takva molitva znači. Često sam čitao Bibliju i u njoj tražio to što sam čuo, ali ni tu nisam stekao željenu spoznaju. Tako sam, evo, sve do sada ostao u neznanju i nemiru ...
Iskažite mi dobrotu časni oče, protumačite mi što to znači – neprestana, unutarnja moliva – i kako se može naučiti.»
Starac pun ljubavi prihvati molbu i pouči seljaka Isus-molitvu. Reče:
«Neprestana nutarnja Isus-molitva je neprekidno zazivanje božanskog Imena Isusa Krista, duhom i srcem, pri čemu si predočimo njegovu stalnu prisutnost i molimo ga milosrđe u svakom poslu, na svakom mjestu, u svako vrijeme, dapače i u snu. To se može izraziti slijedećim riječima: Gospodine Isuse Kriste, smiluj se meni!».
I dok je seljak hodočasteći prolazi Rusijom ponavlja na tisuće puta tu molitvu. Isus-molitvu prihvaća kao svog pravog suputnika. A onda jednog dana osjeti, da molitva sama od sebe počinje prelaziti u srce. Kaže: «Srce mi je kucajući svakim novim otkucajem počelo ponavljati riječi molitve ... Prestao sam je izgovarati ustima i zanosno osluškivao kako je izgovara srce».
Ovdje okrivamo drugi put do neprestane molitve. U nutrini ona sama nastavlja moliti pa i kad s nekim razgovaramo ili se koncentriramo na svoj posao. Molitva je postala djelo Duha Božjega koji me vodi kroz život.
Vidimo, evo, kako po ljubavi prema bližnjemu i po djelovanju Isus-molitve u srcu, može cijeli naš dan postati neprestana molitva. Time nije rečeno da trebamo oponašati monaha Lucija ili ruskog hodočasnika. Ipak bih predložio da i mi u svom apostolatu koji je pretrpan radom, težimo za neprestanom molitvom. Tako ćemo ili jeli ili pili ili što drugo radili sve činiti na slavu Božju /usp. 1 Kor 10,31/. Ljubiti Boga i raditi na njegovu slavu, to ne smije ostati samo pobožna želja na koju tu i tamo mislimo. To mora postati nutarnje, neprestano slavljenje Boga.
/Henry J. M. Nouwen, Put srca/
draga mirjam već dugo, dugo redovito dolazim u tvoj dom , ali pokušavam samo tiho odškrinuti i opet zatvoriti vrata....i vraćam se...svakodnevno. Ne pročitam uvijek sve, ne odslušam sve...uzmem koliko mogu i koliko mi treba u tom trenutku...ali vraćam se opet.I danas bih tiho zatvorila vrata ali..previše me dotaklo......iščitala sam sve...i znam da ću opet ponovo jer....našla sam odgovore koje sam dugo tražila i nisam se usudila nikome spominjati pitanja....Tebi sad ostavljam ovdje trag ...želim ti reći hvala za sve tvoje stranice, a posebno za one koje su unijele svjetlo i mir u moje srce...i ne samo u moje, nego vjerujem, i u mnoga druga...... tiho ću zatvoriti vrata do ponovnog kucanja...... ostavljam ti topli pozdrav u ovo svjetlošću obasjano, kišovito, tmurno prijepodne (pahuljica 25.10.2010. 09:37)
Prije nekoliko dana u ruke mi došla knjiga "Ispovjesti ruskog hodočasnika". Čitam je u skladu sa svojim tempom; po malo, otkidajući pasuse, razmišljajući... i tako u tom svemu, navratim na tvoj blog. Kad ugledam temu! Nasmijala sam se od srca. Tko traži, nađe. Pozdrav od srca. (mamaposebnogdjeteta 25.10.2010. 13:10)
Hvala ti puno na ovoj priči o malom slijepcu Orobindu. Znaš... kod tebe se redovno obogatim. Pitam se tko si, tko piše tvojim prstima, tko ti rečenice slaže? Postojiš li?... Još jednom, pozdrav. (mamaposebnogdjeteta 25.10.2010. 13:54)
Hvaal Ti na lijepoj rođendanskoj čestitci kod mene, i kao uvijek - dragom i poučnom postu! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 25.10.2010. 17:24)
Opet si se maksimalno potrudila! Ovaj post je prava duhovna obnova! Hvala ti za uloženi trud! (Sve je lijepo, krasno i korisno, jedino sam se malo mučila s čitanjem plavih slova.)
ovo mi je zaista bilo i još uvijek jest više nego potrebno ... .................................................... ................... ................................................. /promijenila sam boju slova te se nadam da se sada lakše čita ... :))/ ...................................................................... .............................
hvala ti draga Mirjam...... bio sam već .. ali, sa svojim poznatim očnim poteškoćama i bojama, malo sam ispreskakao neke dijelove... i zato, hvala ti za promjenu boje ;) ponavljat ću se ako kažem da mir koji ovdje nađem, tu predivnu toplinu ali i bogatstvo riječi, vjere, ljubavi i nadanja je nešto neprocjenjivo....... i da svaki put kad se vratim iščitam nešto novo, snažnije, dublje proživljeno i doživljeno...sa većom vjerom otvorenog srca da primi... da primi ovu predivnu toplinu, snagu ali i da nalazim i odgovore ali i puteljke, put....... ali, ma koliko se ponavljao nikada istoga dovoljno neću primiti, nikada dovoljno drugima dati...zato, doći ću opet.... u miru tvoga doma tražiti odgovore, snagu, svjetlost....
Draga Mirjam ja ti isto moram reći jedno veliko Hvala za svaki redak napisan ovdje... Ne mogu reći da sam vjernik,ne mogu reći da sam nevjernik...veliki sam tradicionalist.Unatoč nekim mojim stavovima u tvom domu pronalazim mir,ljubav,toplinu,odgovore i provirim još dublje u svoje srce i lakše nastavim hodati i zato ti Hvala na svakoj tvojoj riječi (Nisa 27.10.2010. 20:51)
Pozdrav iz ovih, danas vrucih - 30 stupnjeva) krajeva! (borut 28.10.2010. 12:13)
@ mamaposebnogdjeteta, imam tu knjigu već dugo i neprestano je u posudbi - toliko sam valjda o njoj pričala da je ljudi požele pročitati. Oduševljeni su no, uvijek je dugo na čitanju - ne čita se u jednom dahu nego, kako si i rekla, dio po dio, sustavno, a uz to 'sili' moliti i moliti i promišljati, uvijek težiti boljem i savršenijem ... Spremam se opet, po ne znam koji put, na čitanje kada mi se vrati :))). Tako je to kada me nešto baš oduševi - postoje neke knjige koje stalno nosim sa sobom ili sam ih dugo nosila pa u pauzama dok nešto čekam čituckam/. Na net-u nađeno: ISPOVIJEST RUSKOG HODOČASNIKA ... Starac se prekrižio i počeo govoriti: - Zahvali Bogu, dragi brate, što je otkrio u tebi neodoljivu čežnju za spoznajom neprestane molitve. Spoznaj u tome Božji poziv i umiri se s uvjerenjem da se do sada izvršila nad tobom kušnja suglasnosti tvoje volje s glasom Božjim i da ti je dano razumjeti da se nebesko prosvjetljenje neprestane unutrašnje molitve postiže ne mudrošću ovoga svijeta niti izvanjskom znatiželjom, nego, naprotiv, siromaštvom duha i djelotvornim iskustvom, u jednostavnosti srca. Stoga nikako nije čudo što nisi mogao čuti nešto o biti molitve i spoznati kako se može domoći njezinog neprestanog djelovanja. I zaista, premda se o molitvi ne propovijeda malo i premda ima mnogo pouka raznih spisatelja, a budući da su sva njihova rasuđivanja osnovana većinom na umovanju, na shvaćanju prirodnog razuma, a ne na djelotvornome iskustvu, tako oni naučavaju više o svojstvima molitve nego o samoj molitvi. Netko lijepo rasuđuje o potrebi molitve, drugi o njezinoj moći dobrotvornosti, treći o sredstvima za savršenstvo u molitvi, tj. o tome da za molitvu trebaju ustrajnost, pažnja, toplina srca, čistoća misli, pomirenje s neprijateljima, poniznost, skromnost i ostalo. A, što je sama molitva i kako naučiti moliti, na ta osnovna i neophodno potrebna pitanja vrlo se rijetko nalaze iscrpna objašnjenja kod današnjih propovjednika. Ta se pitanja teže mogu shvatiti od svih spomenutih njihovih rasuđivanja i iziskuju tajanstveno znanje, a ne samo školsku učenost. I što je još žalosnije, ohola stihijska mudrost nagoni na to da se Božje stvari mjere ljudskim mjerilom. Mnogi rasuđuju o molitvi sasvim naopako, misleći da pripravna sredstva i podvizi proizvode molitvu, a ne da molitva upravo rađa podvige i kreposti. U tome slučaju oni nepravilno zamjenjuju plodove i posljedice molitve s njezinim sredstvima i oblicima i tako umanjuju snagu molitve. A to je potpuno protivno Svetom pismu jer apostol Pavao naučava o molitvi ovim riječima: "Preporučujem prije svega da se da se obavljaju prošnje, molitve... (1 Tim 2,1) Prva pouka u riječima Apostola sastoji se u tome što molitvu postavlja prije svega: "Preporučujem prije svega da se obavljaju molitve..." Ima mnogo dobrih djela koja se zahtjevaju od kršćanina, ali djelo molitve mora biti prije svih jer se bez njih ne može izvršiti nikakvo drugo dobro djelo. Ne može se bez molitve naći put do Gospoda, shvatiti istinu, razapeti tijelo (put) sa strastima i požudama, biti prosvijetljen u srcu svjetlom Kristovim i s Njim se spasonosno sjediniti bez prethodne i česte molitve. Velim česte, jer su savršenstvo i ispravnost molitve izum naših mogućnosti, kako govori apostol Pavao: "... ne znamo što da molimo kako valja..." (Rim 8, 26). Dakle samo je učestalost i ustrajnost dana u udio našim mogućnostima kao sredstvo da postignemo čistoću u molitvi koja je mati svakog duhovnog dobra. "Steci majku i dobit ćeš potomstvo", govori sv. Izak Sirski. Nauči steći najprije molitvu i lako ćeš ispuniti sve kreposti. U ovo su nejasno upućeni i malo govore oni koji se malo razumiju u djelovanje i tajanstvena naučavanja svetih otaca. Razgovarajući tako, stigosmo da samog pustinjačkog samostana, a da to nismo ni osjetili. Da ne propustim priliku uz ovog mudrog starca i da se brže ispuni moja želja, požurih da mu kažem: - Budite dobri, časni Oče, pa mi objasnite što znači unutarnja neprestana molitva i kako se može na nju priviknuti. Vidim da to poznate do u tančine i iz iskustva. Starac je ljubazno uslišao ovu moju prošnju i pozvao me k sebi: - Dođi sada k meni, dat ću ti knjigu svetih otaca i ti ćeš moći podrobno razumjeti molitvu i priviknuti se na nju uz pomoć Božju. Uđosmo u ćeliju i starac poče govoriti: - Neprekidna unutarnja Isusova molitva jest neprekidno i stalno zazivanje imena Isusa Krista ustima, razomom i srcem. Ona je predstavljanje Njegove postojane prisutnosti, uz prošnju Njegova smilovanja, za svakim poslom, na svakom mjestu, u svako vrijeme, dapače i u snu. Izražava se ovim riječima: **Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se!** Ako se netko privikne ovom zazivanju, osjećat će veliku utjehu, ali i potrebu da obavlja uvijek ovu molitvu, tako da bez molitve uopće neće moći ni biti, a ona će se sama po sebi u njemu izlijevati. Razumiješ li sada što je neprestana molitva? /KS, 1995., *metanoja 77*/
Draga Mirjam, zadovoljstvo mi je pročitati Tvoje prekrasne riječi - tople, drage.....Hvala Ti na njima; i Ti si meni posebno draga, jer si iskrena i mudra; razumiješ baš sve..... Pusa, pozdrav; vole Te Luki+Goldie (luki 2 29.10.2010. 16:38)
@ Nisa, draga, ne znam kako, ne znam zašto, ... ali srce me nečim privučeno odvelo do tvoga bloga i osjetivši nešto drago, blisko, toplo, srodno, ... tu me zadržalo ... ... da ... ... svratim, napojim se,... ... zadovoljna odem ... ... sa pomisli ... ... eto me opet ... ........ :)))) .......... ... uvijek radoznalo, ... ... naći ću, baš tu ću naći ... ... dubine razaznajući, dio po dio čitajući, ... ... to je ono što sam tražila, otići ću ... ... i vratiti se ... ... Hvala ti draga Nisa ! ... Uvijek dobrodošla ... ... od srca ...
@ pahuljica, hvala Tebi na pregršti toplih pahuljica koje mi/nam si ostavila, ... i dođi opet ... :))
Bajka o toplim pahuljicama Jednom davno živjelo je dvoje sretnih ljudi po imenu Tim i Maggie sa svoje dvoje djece Johnom i Lucy. Da bi shvatili kako su bili sretni, morate razumjeti kako je bilo u to vrijeme. Vidite, u to vrijeme svatko je pri rođenju dobio malu, nježnu torbu s toplim pahuljicama. Kad god bi netko posegnuo u torbu, mogao je iz nje izvaditi tople pahuljice. Tople pahuljice su bile vrlo tražene jer su činile da se svatko tko ih dobije osjeća prožet toplinom i mekoćom. Ljudi koji nisu redovito dobivali tople pahuljice bili su u opasnosti da im se razvije bolest koja je uzrokovala da im se kralježnica skvrči te bi potom umrli. Tih dana bilo je vrlo lako dobiti tople pahuljice. Svaki put kad bi ih netko trebao, mogao je doći do tebe i reći: želio bih imati tople pahuljice! ďďż˝Š Tada bi ti posegnuo u torbu i izvadio tople pahuljice veličine ruke male djevojčice. Kada bi pahuljica ugledala svjetlo dana, nasmiješila bi se i procvala u veliku, čupavu toplu pahuljicu. Tada bi ju postavio na rame, glavu ili krilo osobe i ona bi se privinula i rastopila na njegovoj koži i učinila da ga prožme dobar osjećaj. Ljudi su stalno jedni od drugih tražili tople pahuljice i kako su se slobodno davale, dobiti ih dovoljno nije nikad bio problem. Bilo ih je uvijek mnogo za razmjenu i svi su zbog toga bili sretni i osjećali se najčešće toplo i pahuljasto. Jednog dana zločesta je vještica postala ljuta jer su svi bili sretni, zadovoljni i nitko nije kupovao njezine napitke i masti. Bila je vrlo lukava te je smislila opak plan. Jednog prekrasnog jutra došla je Timu dok se Maggie igrala s njihovom kćeri i šapnula mu u uho: „Pogledaj Time, vidi koliko toplih pahuljica Maggie daje Lucy. Znaš, ako tako nastavi možda će ih potrošiti i onda više neće ostati niti jedna za tebe.“ Tim je bio zapanjen. Okrene se vještici pa joj reče: „Želiš li reći da neće više biti toplih pahuljica u našoj torbi kada posegnemo za njima?“ A vještica odgovori: „Ne, naravno da neće, i jednom kad ih potrošiš, to je sve. Više ih nećeš imati.“ Potom odleti dalje na metli smijući se i krešteći. Tim to primi k srcu i počne primjećivati svaki put kad bi Maggie davala tople pahuljice nekom drugom. Čak se zabrinuo i uznemirio jer je volio Maggiene tople pahuljice i nije htio ostati bez njih. Bio je uvjeren da nije u redu da Maggie troši svoje tople pahuljice na djecu i druge ljude. Počeo se žaliti svaki put kad bi vidio da ih daje nekom drugom, a kako je i Maggie njega voljela, prestala je često davati tople pahuljice drugim ljudima i počela ih čuvati samo za njega. Djeca su to promatrala i uskoro pomislila kako je pogrešno davati tople pahuljice svaki put kad te netko traži ili se tako osjeća. Oni su također postali vrlo oprezni. Promatrali su svoje roditelje i kad god su osjetili da netko od njih daje previše toplih pahuljica, počeli bi prigovarati. Bili su zabrinuti i kad god bi oni sami drugima davali tople pahuljice. Iako su uvijek nalazili tople pahuljice kad bi posegnuli u torbu, sve rjeđe i rjeđe su za njima posezali i postajali su sve više škrti. Ubrzo su ljudi zamijetili nedostatak toplih pahuljica i počeli se osjećati sve manje toplo i pahuljasto. Kralježnice su im se počele savijati, a ponekad bi i umirali zbog bolesti i nedostatka toplih pahuljica. Sve češće odlazili su zlobnoj vještici kupovati njezine napitke i masti, čak unatoč tome što se činilo da ti pripravci uopće ne djeluju. Dakle, situacija je postala vrlo ozbiljna. Zla vještica koja je sve to promatrala nije stvarno željela da ljudi umiru (jer mrtvi ljudi ne kupuju njezine napitke i masti) te je smislila novi plan. Svi su dobili torbu vrlo nalik onoj s toplim pahuljicama, osim što je ta torba bila hladna. U vještičinoj torbi nalazile su se hladne bodlje. Te hladne bodlje nisu činile da se ljudi osjećaju toplo i pahuljasto, već su činile da se umjesto toga osjećaju hladno i bodljikavo. Ali su sprečavale da se ljudima savijaju kralježnice. I od tada, kad god bi netko rekao: „Ja želim tople pahuljice“, ljudi koji su brinuli da ne iscrpe svoju zalihu bi rekli: „Ne mogu ti dati tople pahuljice, ali želiš li možda hladne bodlje?“ Ponekad bi dvoje ljudi prišlo jedno drugom misleći da će dobiti tople pahuljice, ali bi jedan ili drugi odmah promijenili mišljenje i završili bi dajući jedan drugom hladne bodlje. I kao posljedica toga vrlo je malo ljudi umiralo, ali je vrlo mnogo ljudi bilo nesretno i osjećalo se hladno i bodljikavo. Od dolaska vještice razmjenjivalo se sve manje i manje toplih pahuljica. Zbog toga su one, za razliku od ranijih shvaćanja da su dostupne kao zrak, postale izuzetno vrijedne. To je dovelo do toga da ljudi rade različite stvari u namjeri da ih nabave. Prije nego što se pojavila vještica, ljudi su znali biti u grupama od troje, četvero ili petero, ne zabrinjavajući se ppreviše tko kome daje tople pahuljice. Nakon dolaska vještice, ljudi su se počeli (mirjam 29.10.2010. 17:42)
... odvajati u parove i čuvati svoje tople pahuljice isključivo jedan za drugoga. Ljudi koji bi se zaboravili i dali svoje tople pahuljice nekom drugom, odmah bi se osjetili krivim zbog toga što su znali da će njihov partner biti ogorčen zbog gubitka toplih pahuljica. Ljudi koji nisu mogli pronaći darežljiva partnera, morali su kupovati svoje tople pahuljice i morali su mnogo raditi da bi za njih zaradili. Neki ljudi su nekako postali popularni i dobivali mnogo toplih pahuljica ne morajući ih vratiti. Ti ljudi su zatim prodavali tople pahuljice ljudima koji su bili nepopularni i trebali ih da prežive. Drugo što se dogodilo je da su neki ljudi uzimali hladne bodlje, kojih je bilo bezgranično mnogo i koje su bile lako dostupne. Bojali su ih u bijelo i pahuljasto i davali ih kao tople pahuljice. Te krivotvorine toplih pahuljica su zapravo bile plastične pahuljice i izazivale su dodatne teškoće. Primjerice, dvoje ljudi koji bi se susreli i slobodno razmjenjivali plastične pahuljice, pretpostavljali su da će im one učiniti da se osjećaju dobro. No, umjesto toga oni bi se osjećali loše. Kako su mislili da razmjenjuju tople pahuljice, ljudi su postajali zbunjeni, pa zbog toga nisu otkrivali da su njihovi hladni, bodljikavi osjećaji zapravo posljedica činjenice da su primili mnogo hladnih plastičnih pahuljica. Tako je situacija bila vrlo, vrlo zloslutna, a sve je započelo dolaskom vještice koja je ljude uvjerila da jednog dana, kada to budu najmanje očekivali, mogu posegnuti u torbu i ondje više ne naći tople pahuljice. Nedugo nakon toga, došla je mlada žena u tu nesretnu zemlju. Izgledalo je kao da ona nije ništa čula o zloj vještici i nije bila zabrinuta da će potrošiti tople pahuljice. Davala ih je slobodno, čak i kad ju nisu tražili. Zvali su ju Žena-bok i osuđivali jer je djeci dala ideju da ne trebaju brinuti o trošenju toplih pahuljica. Djeca su ju vrlo voljela jer su se uz nju osjećala ugodno i sretno i počela su međusobno darivati tople pahuljice kad god su osjetila da za tim imaju potrebu i da im se to sviđa. Odrasli su bili vrlo zabrinuti pa su odlučili donijeti zakon kako bi spriječili djecu da crpe svoje zalihe toplih pahuljica. Zakon je proglasio kriminalnim djelom bezrazložno davanje toplih pahuljica, bez dozvole. Mnoga djeca izgleda da za to nisu brinula. Unatoč zakonu nastavila su darivati jedna drugoj tople pahuljice kad god su željela i kad god ih se tražilo. Kako je bilo mnogo, mnogo djece, gotovo koliko i odraslih, počelo je izgledati kao da bi se djeca mogla izboriti za svoje. Teško je reći što će se dalje dogoditi. Hoće li snage zakona i reda odraslih zaustaviti bezbrižnost djece? Hoće li se odrasli pridružiti Ženi-boku i djeci i iskoristiti priliku da će uvijek biti toplih pahuljica koliko god je potrebno? Hoće li se sjetiti dana koje njihova djeca žele vratiti, kad je toplih pahuljica bilo u izobilju jer su ih ljudi davali od srca, velikodušno i slobodno.
... potaknulo me da stavim i ovo... ... ... ... ... ... :-) ... ... ... ... ... ... ... :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
Draga Mirjam Iako, nije moj običaj....ali, moram, moram se osvrnuti na tvoju priču o pahuljici koju si namijenila našoj Pahuljici Raznježio sam se čitajuć... i vraćao na neke dijelove...savršen dodatak tvome postu (ma, kao i uvijek) doista, toplina riječi naše Pahuljice usporediva je toplinom pahuljice iz tvoje priče.... i neka, neka tih pahuljica što više U tvojoj torbi, tu, u ovome domu, pregršt je toplih pahuljica koje nesebično dijeliš...a ja, ja ih s radošću (bez pitanja;) uzimam...jer, topline nikada previše.... I, ne ljuti se što sam se umiješao..ali, morao sam...jer i sam sam osjetio tu toplinu ;) I s tom toplinom, sa smiješkom... tiho odlazim ;) Hvala ti!
BTB!!!
Topli ti pozdrav, pahuljast, ostavljam.... (smotani 30.10.2010. 17:07)
hvala mirjam...hvala smotani......i nek vam se još mnoge tople pahuljice nastane u vašim srcima kako bi ih mogli razdati dalje.... da svijetle u nečijim očima poput zvijezda ,pokazujući srcu put......
topli noćni pozdrav (pahuljica 30.10.2010. 22:51)
hvala pahuljice ;) (oprosti Mirjam..... na smetnji :))))))
Ovo je odličan post kao uostalom i svi do sada. Puno pozdrava i BB. (gospa moja 31.10.2010. 16:18)
@ pahuljica, @ smotani, ... nije me bilo doma ... , ali, evo, tako je lijepo pročitati i osjetiti toplinu iz vaših riječi, ... ... kao da je dodiruješ, ispunja srce i liječi dušu - ljudska topla riječ !!! osobito ovih dana mira i tišine, ... , dubokih sjećanja i spomena, ... na naše najmilije koji nam toliko nedostaju ... ... koji nas čekaju, koji nam se nadaju, ... koji mole da im se jednom, zaista, jednom u času nama neznanom u slavlju pridružimo, ... radosnih srdaca i sjajnih očiju zajedništvo potpuno postignemo, Lice vječno gledajući, vječno uronjeni u Njegovoj toplini, dobroti, ljepoti ... ....................................................................... ................. ... i kada se čovjek vrati sa za njega teškoga puta ... i dočeka ga ovakva iskrena i topla dobrodošlica ... mmmm, ... srce se proširi, toplinom napuni, ... uzdiše od sreće i kliče, ... nema veće ljepote !
Hvala tebi draga Mirjam na toplini koju nam pružaš, koju je ovdje tako lako osjetiti..... da, iskrenu, toplu, jednostavnu, veliku, snažnu......ljudsku! kako malo treba da se ta toplina širi....a koliko smo škrti na njoj? no, hvala Bogu na ovako dragim i predivnim ljudima koji, ipak, uz sve nevere života, hrabro i ponosno daju, pružaju...a nikada ništa ne traže.... ponizno zahvaljuju na tek dijelu topline što im biva "vraćena"...a zaslužuju....puno više.... no, njihova ljubav kojju toliko nesebično dijele vodi ih u svaki novi osunčan dan..... i zato...svima vam hvala!
BVB!!!
topli, od srca ti pozdrav, draga Mirjam..... (smotani 02.11.2010. 18:08)
“Zračilo je nešto, gorjelo, svjetlošću je bio okružen...”,
trudio mi ga se pater Mignon dočarati.
Pa me pogledao pitajući:
“................................................................................ Susreo si ga? E, onda znaš ! ! !”
......................... Ljubav nas Kristova nosi .....................
... sve što je Ante činio mogao je samo nošen snagom ljubavi ...
"Ljubav nas Kristova goni!" - piše Pavao,
... a Ante ga citira i dodaje:
"Ne da mi mira! Goni me na rad, na žrtvu, na žrtvu za čitav svijet."
... ako smo to shvatili, onda ćemo razumijeti srž Antina djelovanja.
................................... "Ljubavi nije dovoljno da se samo susretne. Valja stanovati.
................................... Valja biti jedno mislima i kucajima srca. Čuti, osjetiti, dati."
Zapravo, ...........
sve što je ikada napisao,
sve što je radio, živio ...
odsijeva istim Svjetlom.
Ujedinio je u sebi sebe,
drugoga i Boga
- i mogao je voljeti
dok ima života i ljudi.
Zahvalna sam na mogućnosti da pogledam ovaj kratki film o ocu Gabriću, čovjeku o kojem ne znam gotovo ništa. Film mi je potaknuo neka razmišljanja, molitve. Sada želim još više znati o tom čovjeku. Hvala ti Mirjam. Pozdrav. (mamaposebnogdjeteta 21.10.2010. 09:58)
@ mamaposebnogdjeteta, Rođena sam u Metkoviću. Kao mala sam se susrela sa njim. Ostavio je duboki trag u mome životu. Došao je na poziv moje bake koja nije ni očekivala da će doći i sa nama se zadržao u divnom razgovoru i druženju; sve nas je iznenadio, bili smo popriplično uzbuđeni kada je ušao u naš dom. Na vjeronauku smo puno i rado o njemu slušali. Često smo čitali njegova mnogobrojna i redovita pisma svojemu rodnom Metkoviću. Neobičan, divan čovjek koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Iz njega je zračilo. Njegove duboke oči su prodirale u duše ljudi, privlačile ih da su mu rado prilazili, dušu pred njim izlijevali. Mislim da je i baka to učinila dok su bili nasamo: iza toga je bila ozarena, ... - promatrala sam, čudila se, divila ... Jedna priča iz njegovoga pisma koju sam pronašla u Iskri - Župnom listu sv. Ilije Metković mi je posebna: MOJ OROBINDO- Bio je to njegov Božić, dan kad se je Isus po prvi put nastanio u jaslicama njegova srca. Božić mog dragog malog Orobinda, slijepca Orobinda. Dugo se od pripravljao za taj sretni dan. Pouku mu je davao naš revni katehista Bhoben. Sve je to Orobindo pamtio: i katekizam, i molitve i pjesme. Sve mora da bude pripravno Za taj veliki dan njegova života. Već je bila kasna noć kad sam se uz nasip Ganges rijeke približio Nafarganju. Odjednom dolje uz Anondov ribnjak odjeknu veseli poklik: »Fadar, fadar — Oče, oče!« Orobinov glas. Već od predvečerja od tu sjedi i čeka. Čeka na svog »gurua« svećenika. Kasna je noć, no za njega su dan i noć listo. Zapravo on noću i nema: vidjeti ono njegovo radosno lice, onaj podsmijeh, one raskriljene ruke. Uistinu, vječni dan vječne radosti. I kao malji prašumski jelen skoči on uz ribnjak prema nasipu Gangesa. Da pozdravi svoga svećenika, da se dotakne njegovih nogu i podigne prašumu tih nogu na svoje čelo. Bože dragi, kako si Ti divan, kako si velik u ovoj ljubav i sreći malog slijepca Orobinda! Uzeo me za ruku mali Orobindo. On će me voditi do kolibe Anondove: sve te staze on znade, svaku rupu, svaku lokvu na putu. Kao da mu ih Anđeli čuvari pokazuju. Iz daleka on već dozivlje majku: »Mama, onu novu hašuru pripravi. U tanjuru vodu donesi!« Pa je još jednom rukom preko hašure prešao: da se možda majka nije zabunila i staru hašuru donijela! I onda je po lijepom bengalskom običaju oprao svećenikove noge. A bile su toga dana i prašne i žuljave. Od ranog jutra sve do 8 sati navečer pješačili smo katehista Bhoben i ja. Sparina je bila nesnosna. Lađica nas imala čekati južno od Biradnogora, no lađari nisu više mogli izdržati strašnu vrućinu, pa su se iza podne vratili kući. A Bhoben li ja s misnim torbama na leđima, bez hrane i vode po onoj popodnevnoj vrućini morala do Amlametia, gdje smo lađicom prešli na Ranigorsku obalu Gangesa. Bilo je iza 10 sati navečer kad smo svršli krunicu i zajedno sjeli da založimo nešto riže i prženog povrća. I Orobindo sjeo uz nas. No on neće danas jesti. On je Isusu obećao da će postiti i da će čitavu noć bdjeti do nogu svog svećenika, Isusovog namjesnika. Zapravo smo i svi dugo bdjeli. Sparina je bila takova da se spavati nije moglo. A rojevi komaraca samo zuje i zuje ... Orobindo nam je ispjevao par pjesama koje je pripravio za sutrašnji veliki dan. Bila je to krasna večernja: i molitva i uspavanka. Zaspali smo onako na otvorenom, na hašurama — ko Betlehemski pastiru. Mi zaspali, ali ne Orobindo. Obećanje dano Isusu on izvršio. Pa je po noći i do svog ujaka otišao, gdje su mu dva brata i sestrice bile, da ih podsjeti da brzo ujutro ustanu, lijepo se operu i na Misu dođu. Sve to po tamnoj noći, osvijetljenoj njegovom ljubavlju i srećom. I ova noć pred Prvu Sv. Pričest kao da je i još svjetlija bila. Rano ujutro obukao je svoje najljepše odijelo: debeli kaput i vunene hlače. A temperatura već ujutro skoro 40°C ... No on je to lani za Božić dobio i on to mora Isusu pokazati i Isusa razveseliti. Misa bila na verandi kolibe. Pred malim oltarom prašumsko je cvijeće i male svjećice i »sandal« mirisni štapići. Kod prikazanja Orobindo i njegova sekica donose to kao dar na oltar, to i — svoje srce. A svi pjevaju »Onđoli boli — Ovaj vijenac, ovu žrtvu — srca naša, primi, o Isuse!« I Isus je to pitano. I s oltarom ujedinio. Mala koliba postaje živa katedrala, Orobindo prije Pričesti predvodi: »He Probhu Dišu, ešo amar oratore — He Učitelju — Isuse, dođi u srce moje.« Opet se Božična tajna obnavlja: u još jedne jaslice On dolazi. Ruka mi je drhtala od radosti, i ruka i srce, kad sam bijelu hostiju podigao. Mali slijepac Orobindo klečeći čekao je na Isusov dolazak. Kao da je htio otvoriti ona dva suha oka, na licu mu upravo rajski odsjev sreće, ruke ne sklopljene, već raskriljene kao da Isusa zagrliti hoće. I zagrlio Isusa, a i Isus njega. Božićni zagrljaj, zagrljaj Prve Sv. Pričesti. I od radosti poče Orobindo svoju zahvalnu molitvu. Glasno, da ga svi čuju. Da se svi s njime raduju. Bio je to razgovor ugodan: zahvala radosti, molba. (mirjam 21.10.2010. 17:27)
... »Orobindo Te je dugo, dugo čekao. I Ti si Orobinda čekao. I sada Ti kod Orobinda ostani....« I onda je slijedila duga lista imena. Za svakoga se on moli, nikoga on ne ispušta. Posebno spominje sve male slijepce čitavog svijeta, da bi i oni svi Isusa mogli ljubiti i u srcu čuvati. Pa sam na koncu Mise pozvao malog Orobinda pred oltar. Sklopili smo zajedno ruke, ruke i srca i blagoslovili i pozdravili sve prisutne i u ovoj maloj Anondovoj kolibi, i sve Vas, drage prijatelje i dobrotvore čitavim svijetom, pozdravili s »Tornader šanti houk — Bio mir s Vama«. Podignuvši sklopljene ruke k čelu i naklonivši se duboko, svi odgovorili: »Šainti, šanti.... Mir, mir«. /O. Ante Gabrić/ .............................. Draga, od srca ...
o Ocu Gabriću gledao sam neke emisije, sretao ga u dokumentarcima , ponešto i pročitao...ali, draga Mirjam - nisam siguran da sam ga ovako duboko i toplo doživio do ovog trenutka ...tu, kod tebe.... tvoj izbor, tvoji dodatni osjećaji i svjedočanstva u komentarima su nešto što su me i zadržali ovdje..i, siguran sam da ću se opet vratiti--- jer, ovo želim doživiti barem dijelom snage i punine kako si ti doživjela.... naročito me se dojmio ovaj film o O. Gabriću, koji je, u svega nekoliko minuta, pozvao me na mnoga promišljanja ali upalio mi i svijetlo da još više progledam u mnogim stvarima... nikada, nikada nismo dovoljno primili topline koja je oko nas, nikada nismo dovoljno isijali prikupljenu toplinu i podijelili je s drugima... uvijek, uvijek imamo snage, prostora ali i želje sve to ponoviti još većom snagom, još većim žarom.... malo sam odlutao mislima..... i hvala ti na ovom predivnom sjećanju uz godišnjicu odlaska dragog O.Gabrića......
Hvala ti na ruži - to je moje najdraže cvijeće! I uljepšala si mi dan. Danas mi je neki jadan dan - vani je lijepo, a ja...Ma, proći će... Sve prođe.
Želim Vam radostan i lijep vikend i sve dane nakon njega! Iz srca, (Julijana 23.10.2010. 14:46)
Ne mogu otvoriti filmic, ali sam siguran u nadahnutost svecenikovu! Lijepi pozdrav! (borut 23.10.2010. 18:44)
hvala ti draga Mirjam ;)
sad sam.... doista ispunjen toplinom, svjetlošću, prijateljskom ljubavi.... hvala ti!
BTB!!!
topli ti pozdrav...... (smotani 23.10.2010. 19:31)
@ Juijana, da, često se tako dogodi da nam dan bude baš jadan - kako si i sama rekla. I ovaj prošli tjedan je i za mene cijeli bio i pretežek ... I lomila sam se koliko sam mogla svojim snagama, a nije išlo te sam krenula, izišla van, ... izišla iz sebe, iz svoje čahure u koju su me svi ti dnevni događaji bili zatvorili kušajući naći ... , doći do onoga: I bi dobro !!! I u takvom danu pronaći ljepotu koliko god je nekada uistinu teško, koliko god se trudili i ne ide, i ne ide, pronaći onu iskonsku sreću za koju smo stvoreni, pronaći sreću u svome srcu, ... koju nam tako često remete razne zgode, loše vrijeme, ljudi, svijet i prekriju je kao nekim velom ... Vratiti se središtu. ... Stvoritelju !!! ... OTKRITI ČUDO !!! je predivno iskustvo, divan osjećaj povratka, ... /
Kad zastaneš ... I ne možeš se sjetiti ... Kako je izgleda Cvijet? što ti je htio reći dječji Osmijeh? kakve su bile Oči onog starca? Dal' je mladićev Korak bio lak? ... Spusti se nježno u svoje srce ... /da, još uvijek kuca i tako je toplo.../ i zapitaj se: "Gdje? Otkud sam to otišao?" I vrati se tamo ... ... u SRCE! Blagoslovljen budi Bog ! ! ! /mirjam/ ............................ ... izići negdje u prirodu i pronaći je u netaknutoj ljepoti prirode ...
Sreća ...
„... sa svog omiljenog mjesta na podu gledam plavo nebo i goli kesten, na granama kojeg sjaje kišne kapljice koje izgledaju poput srebra, i galebove i druge ptice koje klize na vjetru ... Dokle god ovo postoji, a ja mogu živjeti i to gledati, ovo sunce, ova nebesa bez oblaka, dokle god to traje, ne mogu biti nesretna ... Najbolji lijek za one koji su uplašeni usamljeni ili nesretni jest izaći van, nekamo gdje mogu biti posve sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer samo tada čovjek osjeća da je sve kao što treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne usred jednostavne ljepote prirode. Dokle god ovo postoji, a sigurno će uvijek postojati, znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve okolnosti bile. I čvrsto vjerujem da u svim nevoljama priroda donosi utjehu. /Oh, tko zna, možda neće dugo potrajati pa ću moći podijeliti ovaj neodoljivi osjećaj s nekim tko osjeća poput mene./ ... ... čeznem za slobodom i svježim zrakom, ali sada vjerujem da imamo valjanu naknadu za ono što nam je uskraćeno. ... Govorim o unutarnjoj nadoknadi: Kad sam gledala van ravno u dubinu prirode i Boga, bila sam sretna, doista sretna. A Peter, dokle god ovdje imam tu sreću, radovanje prirodi i još mnogo toga pored, dokle god čovjek to ima, čovjek može uvijek ponovno steći sreću. Sva bogatstva mogu biti izgubljena, ali ona sreća u tvom srcu može biti samo prekrivena velom, a ipak će ti donositi sreću dokle god živiš. Dokle god možeš bez straha gledati nebo, dokle god znaš da si iznutra čista i da ćeš naći sreću.“ /Dnevnik Anne Frank, 23.veljače 1944./
Ruža koju sam ti poklonila i meni je puno značila te mi je, stoga, još draže da je i tebi uljepšala dan , ...- ili ga bar malo učinila ljepšim - ... učinila ga još jednim divnim ... od Gospodina ... nama ... poklonjenim danom ... ................ Od srca ... / iz dubina, krasnih mirnih, Gospodom osunčanih, unatoč tmurnome danu ... :-)/
@ gali, Dijete bez razmišljanja ima povjerenja ... Ne može živjeti bez povjerenja u one koji ga okružuju. Njegovo povjerenje je životna stvarnost ... Da bismo mi susreli Boga, dajmo Mu, ... pružimo Mu najbolje što imamo, dajmo naše djetinje srce - spontano otvoreno, koje se usuđuje jednostavno pitati, koje želi biti ljubljeno .... ........................................... Djeca su i nepredvidljiva. Ona dolaze kad dođu, ne uvijek u pravom trenutku. Mora ih se primiti jer su tu. i kada kada se pojave, bilo vrijeme pravo ili ne. Tako i Isusa primamo .... kao što primamo dijete Znači treba biti budan ... I moliti .................. kako bismo ga mogli primiti kada dođe, ....... uvijek neočekivano, bio trenutak pogodan ili ne. ................................................................... Djec a su često prepuštena na milost onima koji nad njima imaju moć. I nikada unaprijed ne znaju kako će biti primljeni. No, onima će koji ih prime 'ma i s čašom svježe vode ponudi sa ljubavlju ', ako ih i ne shvate jako ozbiljno, podarit svu svoju ljubav ... dati im da se osjete sretnima, ................................................. radi njihove prisutnosti ...
@ borut, žao mi je da ti se filmić ne otvara ... meni je taj filmić nadopuna, proširenje svega onoga što sam o o. Anti Gabriću slušala, što sam o njemu čitala, što smo čitali, onoga što smo mu pisali, molitvom na koju nas je uvijek poticao mu pomagali znajući da i on na isti način neumorno pomaže nas da zadržimo povezanost u duhu, potičući nas na zajedništvo, na ujedinjenu snagu molitve iz toliko srdaca izrečene sa ljubavlju i žarom koja može mnogo dati i brda premiještati; onoga što smo pokušali materijalnoga prikupiti i poslati mu u te daleke krajeve koje je on zavolio, a zavolio je prvenstveno ljude koji su mu povjereni - i kojima ga je Bog poslao te su Ga u njemu prepoznali i stoga i zavoljeli ... I zato što sam ga i ja imala priliku upoznati, izbližega vidjeti, osjetiti snagu koja iz njega izbija i po njemu prepoznati Ljubav u njemu koja ga nosi ...
........................................................................ Bože, proničeš me svega i poznaješ
........................................................................ Ti znaš kada sjednem i kada ustanem
........................................................................ iz daleka Ti već misli moje poznaješ ...
.................................................................................................................................
......................................................................................................................
........................................................................................................
......................................................................................
........................................................................
Kada čujem riječi te, kada pomislim na sve
...................... što si mi dao, Kada vidim ptica let, kad procvjeta malen cvijet,
...................... znam da si znao.
Da ću i ja jednom vidjeti kako lijep je ovaj svijet
i da ću svima reći ... Tvoju riječ ...
Znam da si htio da danas ovdje budem ja,
...................... hvala Ti za to. Znam da jednak si nam Ti, al' opet toliko drukčiji,
...................... znam da je tako ...
Jer je ljubav koju pružaš mi toliko velika i zato znam da
...................... važna sam Ti ja.
I zato znam
sve sto si činio, za nas je,
za nas je, za Tvoje malene. I zato ja,
i zato ja, sad tu sam zbog Tebe.
Svaka suza koju za nas si pustio pokazuje da
...................... nada nije daleko
Moj sad život ima smisla, Dar koji sam toliko tražila, sve zbog Tebe.
Kad bi i drugi krenuli, a ne posrtali protiv sebe
spoznali bi da si ono za čim su žudjeli, spoznali bi
...................... koliko ih voliš Ti !!!
I zato znam ...
...............
......................
.............................
.................................. pokazuje
................................................... nada nije daleko
E, hvala Bogu za predivnu hrvatsku duhovnu glazbu, koja cvate posljednjih godina zahvaljujući djelovanju našeg dragog Hrvatskog katoličkog radija. Malo koja druga stanica pušta duhovnu glazbu, nažalost - ostatak socijalističkog razmišljanja da vjeri nije mjesto u javnom životu, da je ona samo privatna stvar pojedinca i da se o svemu može pričati, ali ne o Bogu i iskustvu vjere - ljubavi, ljudskosti, topline, življenja srcem... Ne razumiju da je s vjerom i pouzdanjem život mnogo jednostavniji i radosniji.
Ovakve pjesme zaista ljepšaju život, donose utjehu, radost i mir u srce, baš kao i program HKR-a, koji mi svaki dan obasja svjetlom. Srećom, imam priliku i na poslu slušati HKR i pomaže mi da mirnije prođem kroz sve dnevne situacije...A i kod kuće je podešena HKR frekvencija -ponekad prebacim stanicu, ali me bombardiranje reklamama, crnim vijestima, besmislenim skandalima opet vrati na "moju" stanicu. I hvala Bogu što postoje i oni i svi koji svjetlom nastoje obasjati naše dane! I ti i mnogi koji se trude dobrim mislima i djelima promjeniti svijet - u svom okruženju.
Znam da si htio da danas ovdje budem ja, ...................... hvala Ti za to. 17. 10. Eto tako se ja osjećam... i lijepa je ova jesen. pozdrav (mamaposebnogdjeteta 18.10.2010. 11:18)
Jako volim Ninu Badrić i kao osobu i kao pjevačicu, ali sa HKR baš nemam sreće, posebno što se tiče glazbe. Pozdrav i zagrljaj (mvko 19.10.2010. 14:55)
I još nešto o Sv. Franji ::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::
.................................
.................................
................................. "Franjo, zašto toliko voliš ova stvorenja?"
.............. "Jer", odgovori Franjo poslije nekoliko trenutaka razmišljanja,
.................................. "oni i mi smo slobodna Božja stvorenja."
Lijepo je živjeti u slobodnoj i divnoj zemlji, a još ljepše ako nam Krist srca uistinu čini slobodnim i predanim Njemu! Pozdrav iz srca i beskrajni blagoslov tebi i tvojima i svima! (Julijana 09.10.2010. 19:50)
"....Ti dišeš u meni Ti si toplo bilo U golubu mira u masline grani..."
predivan izbor draga Mirjam.... sa malim zakašnjenjem ( nisam imao prilike...) , ali, iskreno i od srca.. .Tebi i Tvojima sretan Dan Neovisnosti!!
@ Julijana, ... draga, uvik se sitin kako je baba sritna bila kada je tu slobodu za kojon je svom dušon u tišini srca čeznula, za koju su mnogi njeni živote dali, a od jada i muke ih više nije ni spominjala , e, neka ju je živa i dočekala - ma, ni virovat nan nije tila kad smo joj rekli i u čudu nas je gledala kad smo zastavu pred nju stavili ... i kada smo od srca se veseleć slavili ... /... a drago mi je, i hvala dragom Bogu da ju je prije uzeo k sebi, da nije nanovo prošla strahotu rata, da nije prošla strepnju i ono čekanje da joj se najmiliji živi i zdravi vrate .../ ... A kako sam opet pročitala od don Antuna Pećara i kako mi se čini da to upotpunjuje i post i tvoj komentar poželjela sam to staviti tu:
SLOBODA JE NAŠ POZIV ... ,,Za slobodu nas Krist oslobodi." Kakva jasna i lijapa rečenica! No odmah dolazi opomena: ostanite postojani i ne dajte se ponovo pod jaram ropstva. Tko bi to želio radije biti rob nego slobodan? No valja se preispitati: Koliko smo doista slobodni? Ne prepuštamo li se - više ili manje svjesno - uvije novim prisilama, zato što nismo dorasli slobodi? Ne tražimo li granice, usmjerenja, vodilje, štoviše i autoritete kojima bismo se mogli podvrgnuti, zato što nam kažu kako i kamo dalje? Ne damo li se - čak ako i izostavimo mnoge unutarnje prislile s kojima se vučemo kroz život - uvijek iznova porobiti bilo to od strane ljudi, ili posjeda, od uspjeha, od zahtejva koje nam nesmiljeno nameće društvo uspjeha? ,,Za slobodu nas Krist oslobodi." Sloboda nije jednostavna. Sloboda je avantura. Valja se usuditi živjeti bez sigurnosti, samo iz obećanja da će nam biti dano nebo, usuditi se po tom obećanju, bez obzira na neprohodnosti životnih putova, oblikovati svoj život, opušteno, s povjerenjem, radosno. Sloboda je naš poziv. Zato se od nas trajno zahtijeva da se oslobađamo loših ovisnosti, kako bismo sve više urastali u osloboditeljsku poruku evanđelja. ... ...
I Tebi i svima Tvojima od srca ... ......................................... :)))
@ smotani, ma, i ja sam bila na gruntu, ali poslije obavljenoga zaostatka posla u kući. Da mi samo vidiš izgrebane ruke od radova na vrtu na kojem već dugo nisam bila - ... hmmm, smijali bi se sada moji stari da to vide jer su me kada sam bila mala zadirkivali da sam ja samo za knjigu i za škole i da za me nije zemlja. E, a kako se sve to vrati i kako mi je sada milo ... mmm, i kako sada rado na zemlji radim, i kako mi vraća, dušu liči i odmara kada joj umorna iz grada dođem ... Puno me je posla dočekalo jer nisam bila obavila sve što je trebalo krajem ljeta misleći da ću se brzo vratiti - a ni sada nisam sve stigla .... Neka, neka, hvala Bogu, da opet odem ... :))))) ... I ja Tebi od srca čestitam /... i zaslužio si ... :)/ ..................... pa da zapjevamo ..................:
DOMOVINO MOJA ! ! ! U povijesnoj halji pradjedova mojih ponosno nosim tebe kao stijeg Domovino sveta sa zgarišta tvojih uskrsnula srca čista kao snijeg. Koliko si gorska oćutjeh davno, koliko snaga u ruci što te brani. Ti dišeš u meni, Ti si toplo bilo, u golubu mira, u masline grani ... Domovino moja, Domovino sveta, raskošnu te nosim ko stijenu od zlata, iz utrobe ja sam crven, bijeli, plavi, Rodiljo moja, Majko svih Hrvata ... Ja te čvrsto šutim za sve što su pali, preslabe su riječi pred oltarom časti. Čuvam te i volim ko blaženi naši, oni što su znali do Tebe narasti ... Domovino moja, Domovino sveta, ... :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
Lijepa čestitka; s malim zakašnjenjem, li od srca isto želim Tebi i Tvojima.... Tvoj komentar kod mene: sreća i zadovoljstvo ne mogu se, a i ne trebaju - sakriti...))))) Hvala Ti na lojeim riječima! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 12.10.2010. 00:06)
Prije nekoliko dana čitam članak o sv. Franji i poželim pročitati još više... i evo ti ga spominješ. Ostavljam ti pozdrav, u mislima si mi... (mamaposebnogdjeteta 12.10.2010. 13:10)
@ luki 2, slažem se i ne trebaju se skrivati ...
Sreća je 'zarazna', dobro ju je pokazivati ... ... i oko sebe radost širiti ... I kada si istinski sretan, ... duša kada pjeva ... ... prepuno kada srce bude... ... u njem ima mjesta za sve ljude .. Ne, ne može, a da se to ne vidi. ... - i nek se vidi - ... nek duša sretna bude, neka dijeli to veselje svima, sreća da prijeđe na sve ljude ... ... Uživaj draga i pusti duši da leti ... ... svaki cvijet srećom dotakne ... na svaki da blago sleti ...... :-) ... ... i duboko pamti te sate, ... te dane ...
@ mamaposebnogdjeteta, drago mi je da čitaš o sv. Franji i da želiš i više ... i o njemu bih zaista mogla puno i bez prestanka se diveći čitati upijajući i gledajući ga, razmatrajući njegov život kroz razne životopise, nastojeći ga, taj svijetli primjer žive vjere, nasljedovati ...
Kako je samo naš Serafski Otac sv. Franjo molio ... On je molio svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom i umom svojim. Sve stvoreno od njegovoga/našega ljubljenoga Stvoritelja, svoga i našega Oca, nazivao je braćom i sestrama. I za sve Mu zahvaljivao ! ! ! Slavio Ga je i pjesmom dobro znajući još od sv. Augustina da tko pjeva dvostruko moli. I sa kolikim je samo povjerenjem i pouzdanjem sve i sav se stavljao u Njegove ruke, prepuštajući se Njegovoj volji. Ne svojoj i sebi. I ni u čemu ne tražeći sebe već u svemu Njega i sve Njemu na slavu.. Ta ljubav prema Gospodinu, svome Ocu, njegovome i našemu, je već za njegova života nagrađena svetim ranama na njegovom tijelu koje su ga boljele, ali i kojima mu je Gospodin ukazao milost pokazavši mu svu svoju bezgraničnu ljubav. Silno je volio svoju braću, volio je život, ali još silnije Gospodina noseći Ga u svome srcu presretan Mu darujući sve. I sav se dajući ostavivši ovaj svijet još dok je gol se skinuvši i odričući se tim činom svega svjetovnog rekao: „ Od sada je Bog moj Otac !“ krenuvši putem Evanđelja Gospodina Isusa Krista sljedeći Ga dosljedno u svemu. ... Poslušan, ponizan, siromašan, ... Franjo! U potpunosti Mu se toliko predao da je kliktao i pjevao i sestrici smrti te joj u pjesmi pošao ususret znajući da po njoj ide svojoj najvećoj Ljubavi ...
I, evo, ovo posebno za tebe: FRANJEVAČKA MOLITVA ZA MIR
O Gospodine, Bože naš, učini me sredstvom tvoga mira. Gdje je mržnja da donosim ljubav; gdje je uvreda, praštanje; gdje je nesloga, jedinstvo; gdje je zabluda, istinu; gdje je sumnja, vjeru; gdje je očaj, nadu; gdje je tama, svjetlo; gdje je žalost, radost.
Dopusti da ne bih toliko tražio da budem tješen, već da tješim; da budem shvaćen, nego da shvaćam; da budem ljubljen, nego da ljubim.
Jer u darivanju je ono što primamo; u nijekanju sebe nalazimo nas same; u opraštanju da je i nama oprošteno; i u umiranju da smo rođeni na vječni život. ... ... i u mislima sa Tobom i svima Tvojima, ... osobito sa Markom, našim Junakom ... / ... Hvala, beskrajna hvala Gospodinu za svaki njegov korak !!!.../
Filmić kod mene doista je za zamisliti se i nudi puno pitanja, na koje sami moramo pronaći odgovore...Mene je osobno jako rastužio, bez obzira na "sretan" kraj.... Hvala na lijepim riječima za frizure, prenijela sam Goldie Tvoju poruku....Samo klima glavicom i jako je ponosna i vesela ...:)))))) Stoga - ja zahvaljujem u ime obje! :))))) Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 14.10.2010. 02:04)
Draga Mirjam, neka, neka su nam ruke izranjavanje - ali, duša i srce su nahranjeni i ispunjeni ;) predivno je to čeprkanje, to lomljenje, grebanje - jer pogled koji nakon toga ostaje je nešto za oko milo, srcu drago . i, volim, volim taj slatki umor, volim kad padnem od iscrpljenosti ali, ne volim kad se ovako zavirozim ;)))) ja sam, sramežljivo, stavio tek stihove koji me jako, jako diraju...ali, ne diraju li svi? nisu li baš svi toliko duboki toliko važni? e pa samo da znaš..... drugi puta neću štedjeti slova ;))))))))))))))))) i, hvala ti draga Mirjam na čestitkama ..;) svi, svi smo ih mi zaslužili i lijepo je slaviti taj dan - ma kako neki žele ga omalovažiti, ma kako izblijediti mu snagu...ipak, on u mom srcu zauzima jedno od posebnih mjesta ;)
Jedan topli pozdrav šalje Vam haloterapijski tim 1 Slane sobe Zagreb :) (slana soba 14.10.2010. 22:48)
Draga Mirjam, ne samo da je prekrasan Anđelak - nego i osoba, koja mi ga je poklonila! :)))) Vole Te Luki+Goldie (luki 2 16.10.2010. 22:52)
Draga Mirjam, konačno sam maloj Princezi, osobno, izručio tvoju pusu od prošlog tjedna - malo me zezalo vrijeme, malo njezine obveze, ritmike i ni sam ne znam što..... sjetila se, kad sam joj pričao, i "prošle" puse - nevjerojatna je ta njena memorija... ali, zadužila me, da teti Mirjam zahvalim i uzvratim slatku pusu ;) i.... samo da znaš, zbog palaćinkastog okusa puse koji si joj poslala morao sam, na brzaka, ispeći desetak ćapalinki - da osjećaj bude...potpun;))))))
želim ti ugodnu i lijepu ovu nedjelju, uz najmilije......
@ smotani, drago mi je, zaista iskreno od srca drago da je vesela i da joj pusa godi ... - djecu treba voljeti, često im to pokazati, poljubiti, podragati, uza se stisnuti ... ... da osjete blizinu, ljubav, toplinu, sigurnost, oslonac, ... ... da se vesele i da sretni i zadovoljni hodaju ovim svijetom znajući: ... Voljen sam/voljena sam ... ... bekrajno sam nekome važan/a ... značim mu ... i uvijek je tu kada mi treba ... ... za mene je spreman napraviti sve ... ... A, ... zato sam i poslala palaćinkastu pusu da se ne zaboravi, ... da se opet ponovi ... ... i dugo ponavlja, ... da postane običaj: svaka pusa jedna palaćinka, ... slatka, topla, mirisna, umazana, ljepljiva, šećerkasta, punih usta ... ... ma, sa iskrenom pusom iz ljubavi potpuna ... ... Da sa najmilijima sam, ... ... u kišnom danu dok rominja po prozoru u pauzi od draganja jedne malo veće mamine Princeze, ali uvijek i zauvijek moje najdraže Princeze ... bubane Princeze :(( koja treba i traži nježnost i prisustvo ... ... ... bit će dobro ... :)))))))))))))))))))))))))))))))
Tebi i tvojima najmilijima, osobito Principessi, od srca ...
@ luki 2, pokloni posebnih osoba iz ljubavi birani posebnim osobama su upravo ovakvi, ... ... mali, nježni, topli, dragi, lijepi, ... ... a prepuni poruke ... ... prepuni iskrene ljubavi ... ... ... Anđelak ... , divan je ... ... "Ova figurica govori univerzalnim jezikom o ljepoti i sreći, koja razgaljuje i ispunjava naš duh." ...
Sam Obred preminuća se slavi u predvečerje svetkovine
... ... ... sv. našega Oca Franje, 3. listopada ... ... ...
... ... ... Braćo i sestre,
... ... ... onih nekoliko dana što su mu preostali
... ... ... do njegova blaženoga preminuća,
... ... ... sveti je naš otac Franjo ponizno upućivao hvale Bogu,
... ... ... a svoju je braću poticao
... ... ... da zajedno s njim pjevaju pohvale Kristu.
... ... ... Sam je, koliko su mu to dopuštale tjelesne snage,
... ... ... zapjevao psalam
Glasom svojim Gospodinu vapijem,
glasom svojim Gospodinu se molim ...
... ... ... Pozvao je i sva stvorenja da hvale Boga,
... ... ... te ih je riječima što ih je svojevremeno sam napisao
... ... ... poticao na ljubav prema Svevišnjemu.
... ... ... Štoviše, i samu je smrt, pred kojom svi osjećamo strah,
... ... ... poticao na hvale i, hrleći joj radosno u susret,
... ... ... pozivao je da svrati k njemu govoreći:
Dobro mi došla, sestrice smrti !
... ... ... Saberimo se u poniznoj i iskrenoj vjeri
... ... ... da bismo po ovom spomenu Franjina preminuća
... ... ... i mi mogli biti dionici istih darova nebeskih.
... ... ... /Usp. 2 Čel. 217/
Iz izvješća sv. Bonaventure o preminuću svetoga našeg oca Franje
Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.
Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.
Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: “Bijaše blagdan Pashe”.
...................
Braćo i sestre,
blaženi je Franjo, predajući dušu Gospodinu, zapjevao ponizno
Glasom svojim Gospodinu vapijem, glasom svojim Gospodinu se molim.
I mi istom pjesmom ponizno uputimo svoje vapaje Svevišnjemu,
njemu prikažimo svoje tjeskobe jer on je naše utočište.
Glasom svojim Gospodinu vapijem /Ps 142/
Izlijevam pred njim molitvu svoju,*
tjeskobu svoju pred njim kazujem,
Kad klone u meni duša moja,*
ti znaš staze moje.
Na ovom putu kojim hodim*
sakriše mi zamku.
Gledam nadesno i vidim:*
nema nikoga tko bi me poznao.
Nije moguće da bježim*
i nitko se ne brine za dušu moju.
Vapijem k tebi, Gospodine,
i rekoh: ti si nada moja, *
dio moj u zemlji živih.
Pazi na molitvu moju, *
jer sam vrlo ponižen.
Oslobodi me od onih koji me progone, *
jer su jači od mene.
Izvedi iz tamnice dušu moju da slavim ime tvoje, *
iščekuju me pravedni dok me ne nagradiš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,*
kako bijaše na početku, tako i sada i vazda. †
i u vijeke vjekova.
Amen.
Izviješće brata Ilije o smrti svetog oca Franje
Sjećajte se našega oca i brata Franje i molite mu se!
Prije nego započnem govoriti, uzdišem, i s pravom: kao voda moji se razlijevaju krici, jer obistinjuje se moje strahovanje, obistinjuje se i vaše, snalazi me, evo, čega se bojah, snalazi i vas, jer je daleko od nas tješitelj, koji nas je nosio na svojoj ruci kao ovce; otišao je u daleku zemlju. Drag Bogu i ljudima primljen je u sjajne stanove.
Uistinu, prisutnost brata i oca našega Franje bila je svjetlo ne samo u nama koji smo bili blizu, nego i onima koji su od pravoga Svjetla, obasjao je one koji su bili u tami i koji su sjedili u smrtnoj sjeni, da bi upravio njihove noge na put mira. To je i učinio kao pravo sunce. Onaj koji s visine izlazi obasjavao je njegovo srce i zapalio je volju njegovu žarom svoje ljubavi, i on je propovijedao kraljevstvo Božje obrativši srca otaca k sinovima i nerazumne k razumnosti pravednih, i po svem svijetu spremao je Gospodin novi narod. Ime mu se pročulo od dalekih otoka i čitav se svijet divio čudesnim njegovim djelima.
Nemojte se, sinovi i braćo, žalostiti zato što se čak to dogodilo, jer otac sirota, Bog će nas tješiti svojom svetom utjehom; pa ako već plačete, plačite nad sobom, ne nad njim. Jer usred života u smrti smo, a on je iz smrti prešao u život.
Radujte se, jer prije nego je bio uzet od nas kao drugi Jakov blagoslovio je sve svoje sinove i svima oprostio grijehe, koje je tko od nas djelom ili mišlju učinio protiv njega.
I to rekavši, javljam vam veliku radost i čudo novo. Odvijeka se nije čulo za takav znak, osim u Sinu Božjemu, koji je Krist Gospodin. Kratko vrijeme prije smrti brat i otac naš pojavio se raspet; na svome je tijelu nosio pet rana koje su doista biljezi Kristovi. Njegove su ruke i noge imale ubode čavala, probodene s obiju strana, rane su bile trajne i pokazivale su crnu boju čavala, a njegova su se rebra pojavila kopljem probodena i često su gubila krv.
Zato braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima, jer nam se smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio ga pred anđelima.
Molite za njega, kao što je od nas prije tražio i molite njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje svete milosti.
Amen.
......................................................... Predraga braćo i sestre,
......................................................... dok se u ovome svetom slavlju spominjemo
......................................................... blaženoga preminuća Serafskoga Oca
......................................................... i čudesnih djela što ih je Svevišnji izveo po njemu,
......................................................... s pouzdanjem iznesimo Ocu nebeskom
......................................................... svoje potrebe i potrebe cijeloga svijeta.
......................................................... Molimo ga zazivajući:
Upravimo Ocu nebeskom svoju molitvu,
iščekujući dolazak njegova Kraljevstva:
Oče naš ...
Svevišnji Bože, ti si svetom našem ocu Franji,
siromašnom i poniznom svome sluzi,
na današnji dan udijelio nagradu vječnoga blaženstva.
Smjerno te molimo:
prosvijetli nas i nadahni svojom milošću
da bismo življenjem Kristova evanđelja
bili svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku
i tako postali dostojni
istoga blaženstva među tvojim svetim.
Po Kristu Gospodinu našem.
I sve vas, dragi moji, želim ovom prigodom blagosloviti posebnim blagoslovom
/kojim je sveti Franjo blagoslivljao i blagoslivlja sve nas/ :
........................................................................... Neka vas blagoslovi Gospodin
........................................................................... i neka vas čuva!
........................................................................... Neka vas licem svojim obasja,
........................................................................... milostiv neka vam bude!
........................................................................... Neka pogled svoj svrne na vas
........................................................................... i mir vam podari !
@ Dori, čitajući današnja čitanja: ... Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" /Lk 11, 1-4/ ... te i razmatranje: Moliti ... Ono što nam je na duši donijeti pred Boga, moleći ili plačući, šuteći ili vičući, tužeći se ili zahvaljujući. Za to nije potrebna nikakva određena forma, određeno vrijeme dana, neki posebni stav. Pa ni kad molimo molitvu Gospodnju, «Očenaš», nije riječ o tome da se očuva određena forma. Jer to i nije recitiranje jednog molitvenog obrasca, nego molimo «sa» Očenašem. Molitva s njime izoštrava naš pogled i otvara naše srce za mnogo veću širinu no što su naše privatne molitvene nakane. Molimo da njegovo kraljevstvo zahvati sve ljude, da se dogodi njegova volja premda to ne mora nužno biti i naša volja. Moliti ne znači tražiti da sve bude kako ja želim. Moliti znači imati povjerenja u Očevo obećanje: Ja te držim, što god da se u tvojemu životu dogodilo. Ti si moje dijete. Ako Očenaš postane našom svakodnevnom molitvom, sve ćemo više urastati u Božju volju, a briga oko dolaska njegovoga kraljevstva postat će nakana našega srca. Molitva Bože, ti naš Oče, zahvaljujemo ti što ti se s povjerenjem možemo obratiti kao Ocu, jer si nas prihvatio kao sinove i kćeri u svoju božansku obitelj. Daj da kroz razgovor s tobom sve bolje upoznajemo tvoju volju, umjesno da namećemo svoju volju. To te molimo po Isusu Kristu, koji nam po toj molitvi daje dijela u svojem unutarnjem životu. Amen. ... srce mi se razgalilo, ... svu obuzela neka milina i veselje na pomisao o Franji molitelju /da, ovih dana o njemu češće mislim i o njemu više čitam .../. ... i na Oče naš /by sv. Franjo/
O presveti Oče naš: Stvoritelju, Otkupitelju, Tješitelju i Spasitelju naš. Koji jesi na nebesima: u anđelima i svetima prosvjetljujući ih da spoznaju Kako si Ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav; Ti si, Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja ih do blaženstva: Ti si, Gospodine, vrhovno dobro, vječno dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema dobra. Sveti se ime Tvoje: Jasno neka je u nama znanje o Tebi, kako bismo spoznali kolika je širina Tvojih dobročinstava, duljina Tvojih obećanja, visina veličanstva i dubina Tvojih sudova. Dođi kraljevstvo Tvoje: Kako bi Ti, po milosti, kraljevao u nama te učinio da dođemo u Tvoje Kraljevstvo gdje vlada jasno gledanje na Te, savršena ljubav prema Tebi, blaženo zajedništvo s Tobom i vječno uživanje u Tebi. Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji: Da Te ljubimo svim srcem, misleći uvijek na Tebe, svom dušom, čeznući uvijek za Tobom, svim umom, upravljajući Tebi sve svoje nakane, tražeći u svemu Tvoju čast, te svim svojim silama sve naše snage i osjećaje duše i tijela stavljamo u službu Tvojoj ljubavi i ni u što drugo; te da ljubimo bližnjega svoga kao same sebe, privlačeći koliko možemo i druge Tvojoj ljubavi, radujući se dobru drugih kao i svome dobru te suosjećajući s drugima u nevolji, da ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni. Kruh naš svagdašnji: Ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen i na razumijevanje i poštivanje ljubavi što ju je pokazao prema nama te svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio. I otpusti nam duge naše: Po svome neizmjernom milosrđu, po kreposti muke ljubljenoga Sina svoga, po zaslugama i zagovoru preblažene Djevice i Tvojih odabranika. Kako i mi otpuštamo dužnicima našim: I što još posve ne otpustimo, Ti, Gospodine, učini da posve otpustio, da poradi Tebe istinski ljubimo neprijatelje te ih kod Tebe pobožno zagovaramo, ne uzvraćajući nikome zlo za zlo, nastojeći u Tebi svima biti od koristi. I ne uvedi nas u napast: Skrivenu ili očitu, iznenadnu ili silovitu. Nego izbavi nas od zla: prošloga, sadašnjega --------------------------------------------- ... osjećajući silne poticaje, ohrabrenje, ... ... utječući mu se u zagovor ... ... da molitva postane naša svakodnevna potreba ... da njome izlijevamo svoju dušu pred Gospodinom ... da ne tražimo svoju volju već Njegovu ... da Mu se i sve sa povjerenjem i pouzdanjem predajemo ... i da nam Gospodin po toj i takvoj molitvi da udijela i dijela sa sobom ... ... da nam umnoži vjeru, ... da nam učvrsti ufanje ... da nam usavrši ljubav ... Hvala draga Dori na ovome snažnom poticaju ... / ... potiho smješkajući se zahvaljujem i na blagoj prehladi koja me evo udaljila od poslova te stavila u krevet - da razmišljam, razmatram, odmaram ... : )))/
Lijepi su to i iskreni blagoslovi! A, cini mi se da je i citava ova godina proglasena godinom franjevackog reda, zar ne?! (borut 06.10.2010. 20:36)
@ borut, Jubilarna milosna godina povodom 800. obljetnice franjevačkog reda je bila 2009. koja je i na svjetskoj razini obilježena kao obljetnica nastanka franjevačkog pokreta - započela je 30. studenoga 2008. i franjevci i franjevke su je obilježile slavljima, ali i produbljivanjem franjevačke karizme u zajednicama. Bila je usmjerena duhovnom povratku na "milost početaka" - još od davne 1209. godine. Na početku Franjina života stajao je križ u crkvici sv. Damjana. S tog je križa lik Krista Propetoga progovorio Franji i dao mu nalog , "Franjo, idi, popravi moju kuću…" /Čel 10/. Veliko je značenje toga susreta koje svima nama posvješčuje i upućuje nas na osobni susret s istim onim Gospodinom koji je usmjerio i Franjin hod. Franjo, Klara, i mnoga braća i sestre koja su krenula za njima iz shvaćanja slobode čovjeka koji daje i oslobađa prostor i vrijeme za Boga u vlastitom životu te svojim životom i radom u kojem je glavna i jedina okosnica i vodilja Ljubav prema svim stvorenjima i svemu stvorenome pokrenula su i pokreću mnoge - koji i danas kreću i na njihovu su putu - da se daju voditi od Gospodina i da ustrajno u vjeri vođeni Evanđeljem Gospodina našega Isusa Krista gledaju dosljedno provoditi ga u život idući tim putem. Budući da se taj "Svetodamjanski" križ i govor s križa neizbrisivo urezao i obilježio cjelokupni kasniji Franjin život, sva franjevačka događanja tijekom te Jubilarne godine odvijala su se u tom svetom znaku naše kršćanske vjere. Križ sv. Damjana iz Asiza najbolje progovora o franjevačkoj teologiji i kristocentrizmu koji je bio u središtu Franjina života i njegovu "popravljanju kuće", odnosno Crkve. Do divljenja ga je razvio bl. Ivan Duns Scot. Premda je "Svetodamjanski" križ djelo nepoznatog autora, on je nadahnut sirijskom monastičkom tradicijom, što otvara mogućnost progovoriti i o ekumenizmu, a franjevačka obitelj ima i slavnu baštinu i nezaboravne osobe koje su se istakle na tom području. Okupljanje oko Križa bila je prigoda za duhovne obnove, susrete ili misije u župama da bi se u tom istom duhu franjevačke karizme obuhvatilo i vjernike koji se okupljaju oko samostana i crkava. Bili su to trenutci zahvale, provjere temelja, orijentira i prijeđenog puta. Završno nacionalno slavlje franjevačke proslave održalo se 19. rujna 2009. godine u zagrebačkoj katedrali. Prisustvovali su brojni franjevaci i franjevke iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Misu je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić sa brojnim biskupima i svećenicima. ... ... mogla bih mnogo o tome ... , ali evo ... :))) ...
Blagoslovi su uistinu iskreni i iz srca te ih neumorno i rado sa veseljem ponavljam ...
BVB !!! / ... od srca i tebi i Vesni i svima vašima .../
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...