probudi se svijete..... iako mislim da još uređuješ post ( kao i ja svoj pa sam te tako i ugledao ;) i da imaš još štošta za reć, moram za početak dodati.....zapravo.... zamoliti Ga da nas što prije probudi....
BTB!!!
topli ti pozdrav draga Mirjam u ovaj kišni i nekako otužni dan.... (smotani 18.09.2010. 19:41)
@ smotani, drago mi je da si me ugledao ... i prepoznao ... :))) - kao i ja tebe ... Ne, ovoga momenta ne uređujem post. Ovi dani su bili prepuni raznih događanja u obitelji te odmaram. Isprepleli su i tužni i radosni događaji kako to već u životu biva i ... prebirem ... već čitav dan. Puno toga se izdogađalo te u nekom miru listam. I ... još večeras trebam - obećala sam - napraviti tortu. Hmmmmm, ... i još puuuuno toga. Vrijeme je da krenem, ako želim stići. ... Dosta listanja, nastavit ću sutra na stranici na kojoj sam stala. ... A tebi želim uspješno uređivanje posta. Dan jest otužan ... no, ova moja djeca su sve napravila da me trgnu. I zadatke su mi dala. I rok izvršenja ... I sada zaista moram krenuti, ako mislim večeras na spavanje. Da se ujutro bistra probudim. ... ... pročitah od dragoga mi o. Ante Lozuka između ostalog /moram ja to prije posla i spavanja ... :-)/ ... Naš život izložen je promjenama. Sad smo sretni, sad nesretni; sad svježi, sad umorni; sad veseli, sad žalosni; sad smo mladi, uskoro ćemo biti stari; sada doživljavamo uspjeh, uskoro ćemo doživjeti neuspjeh; u jednom trenutku smo zahvalni za pruženi dar, u drugom trenutku nas taj isti dar vrijeđa. U svemu tome trebamo postati jednako mudri kao mudri lopov iz Evanđelja. A to znači: Naše srce treba uvijek biti otvoreno da prepozna novi znak Božje volje, naš duh mora uvijek biti dovoljno odvažan da ga prihvati. U svakoj novoj okolnosti, svakom novom događaju krije se mogućnost da Bogu dokažemo svoju ljubav i svoju vjernost. Svaka promjena jest nova šansa. Što je promjena neugodnija, to je šansa veća. Što je Božje lice prekriveno tamnijim zastorima, to nam je bliže njegovo Srce. Uz liturgijska čitanja 25. nedjelje kroz godinu - o. Ante Lozuk
u nadi da su sastojci za tortu spremni... vjerujem da si mirnija...i, ako je torta u čast nečijeg rođendana .... želim svu sreću, zdravlje i veselje od jednog smotanog ;)
i, vidiš, vratio sam se.... osjetio sam..... da, kako kažeš, život je isprepleten i lijepim i manje lijepim, tužnim i sretnim danima, trenucima..da, trebamo se znati nositi s njima.. .vidim i sama si u tužnijem raspoloženju, ali, ljubav bližnjih čini svoje - i to, to veseli..... podsjetila si me sada kako sam i sam znao majku "zapošljavati" da ne misli ni na što tužno, kako sam ...davno.... kada je bila jedna jako, jako tužna situacija, kada je danima plakala i više nisam znao kako ju dignuti - tada sam osmislio plan...došao sam doma, još sam u školu išao i izjavio kako bi htio naučiti raditi goblen... trebam li ti reći da se nasmijala do suza..... neću zaboraviti njezin osmjeh, njezin zagrljaj tada...ali, samo da znaš, nisam ja to samo rekao...bome sam ju "zaposlio" da me nauči ;)))))) eto, ja nemam ( na žalost) djecu, ali, imam svoju kumicu koja će sve suze izbrisati s moga lica kada onako nježno prozbori...kumeeeee;) imam predivne prijatelje koji, po pravilu, izmjenjuju se nenapadno kada mi treba ruka, riječ... ( misle da ne kužim...eh)...ali, predivan je osjećaj kad se s nekim raduješ a još je ljepši kada neko na sve načine, pokušava skrenuti tužne misli... i učiniti nas snažnijim za svaki novi izazov..... i da, naše srce treba biti uvijek otvoreno........ pročitao sam u cijelosti razmišljanja o. Ante Lozuka....i, toliko su me dojmila da sam ostao gledajuć, razmišljajuć... istina ... ovih dana često sam u razmišljanjima"udri" ne, ne mislim fizički..... a onda nakon promišljanja sve okrećem na neki čudan humor, ironiju.... ne misleći vrijeđati već izači jači, snažniji za svaki novi dan koji mi slijedi ( a ne piše se dobro) ... no, snažim se.... i, zato me se jako, možda najjače dojmila misla o. Ante Lozuka „Naučite od tog čovjeka mudrost življenja!“ ... čini mi se da upravo to i pokušavam na svoj, možda pomalo čudan način.........
a jesam se raspričao;;) nadam se da ćeš uspješno "odraditi" zadatke, i u miru odmoriti ;) do sutra....
@ smotani, dragi smotani ... Evo, i ja sam se u pauzi vratila, ... :))) Da, dobro si pretpostavio, ova jedna je za rođendan /dječji rođendan!/ koji je bio baš na dan pretužnoga događaja za obitelj - posebno za njih ! - te nismo slavili. Ali, djeca, kako si i sam to lijepo prepričao, su mi dala u zadatak da se torta mora napraviti. I to ne bilo koja torta već uvijek jedna određena, njima najdraža, bez koje ne smiju proći njihova slavlja. Sve druge su im isto dobre, ali ova ... I nazvali su je po meni. Taj recept sam dobila od moje majke i sjećam se da smo i mi kao djeca uvijek željeli za naše važne događaje u životu baš samo tu. A i za sutrašnji ručak su izabrali što će se naći na stolu oko kojega ćemo se kao obitelj svi okupiti. I slaviti ! Znam, ma, znam ja da je to sve ne toliko radi rođendana nego da nas izvuku iz otužnosti. Draga su ta naša djeca. I volimo ih, volimo jako. I oni nas. I sve je onda lakše u ljubavi; sve se lakše prevlada i preboli. I onda život dobiva prelijepe boje, čitav dugin spektar boja; boje kakvim samo ljubav može obojati ponekad neminovne, tmurne i tužne dane u svačijem životu. ... I ti to znaš; kumica te u to stalno upućuje i ljubavlju boja tvoj život. ... I sada, dok se druga peče, odmaram. Ova druga je već vezana uz taj tužni događaj ... A trebamo je napraviti ... I još dosta toga uz nju ... I ... dok se mislima provlače sjećanja zajednički ćemo uz razgovor olakšati bol jedni drugima . Moja je odluka da i za taj događaj napravim istu tortu, a ne neki drugi kolač. A oni ? Odlučili su mi svi pomoći ... ... Lijepa su ti razmišljanja uz meditaciju o. Ante Lozuka. Uvijek pred nedjelju pročitam sva nedjeljna misna čitanja /ma, i inače, čitam ja i dnevna ... :)) i razmatranja uz njih određenih meni dragih osoba. I dirnu me. I daju mi misliti. O životu. Otvore mi i razbistre misli i rastjeraju mnoge dileme oko budućih planova i djela. I upute me. Usmjere ... Hm, raspisah se i ja. A druga torta je gotova ... Zovu me ... Poslije 'filanja' odoh na počinak. Mirna ... I hvala ti. Od srca, ti hvala ... Divan si !
dodat ću samo... draga Mirjam, neka današnji dan prođe u veselju, sreći, ispunjen divnim sijećanjima koja će tugu pretvoriti u ljubav, zahvalnost...... slavite i budite sretni......
BVB!!!
topli ti pozdav...... ( i ne, ne daj da Vam kiša pokvari raspoloženje...) (smotani 19.09.2010. 08:50)
Uletjeh "u brzini", ne razumijevajući skoro ništa, ali osjetih... tugu. Ostavljam pozdrav i želje da svaka bol što prije prođe. (mamaposebnogdjeteta 19.09.2010. 09:51)
Draga Mirjam probudit će se ovaj svijet i vidjet će svoje največe blago pored sebe (Nisa 19.09.2010. 09:59)
@ smotani, upravo je tako i bilo ... zajednička tuga, koja nas je još više zbližila i okupila oko stola, našim druženjem, razgovorom, prebiranjem po sjećanju, ... polako je vraćala ljubav od koje je sve počelo i živo uprisutnjavala osobu koja nas je sve svojim djelima zadužila i koja nas, evo, i ovim svojim odlaskom nanovo okuplja i podsjeća na sve ono za što je živjela i čemu nas je, ponajprije svojim primjerom, ali i strpljivim i ustrajnim naputcima i savjetima, uputama za život ... , učila i ostavila nam u zalog da mi nastavimo tamo gdje je ona u ovom trajanju stala /... i sada nastavlja pratiti nas svojim molitvama i podupirati u nastojanju da se i mi ostvarimo i da i mi dosegnemo, ljubavlju da ljubav zaslužimo i da jednoga dana tamo gdje ona jest prispijemo .../, pretvarala se u zahvalnost za sve ono što nam je u našim srcima svojim nesebičnim davanjem od svega svoga srca ostavila. A to je Ljubav ! ! ! kojom nas je beskrajno darivala - i još se i sad, jače i žarče, nastavlja darivati /... jer Ljubav samo to zna - to je njeno znanje i poslanje, to je njeno osnovno zvanje ...:)))/ ... Oprosti što se jučer nisam javila - kako sam bila obećala ... Nakon svega čime smo osvježili naše pamćenje i uzdigli našu dušu bila sam potrebna odmora. I nanovo mira i tišine ... Nadam se da shvaćaš ... To su takvi trenutci ... Bit će vremena i za javljanje i druženje. I, hvala ti, zaista ti hvala na dobrim željama, na podstreku, na brizi ... misli ... I, nije nam kiša pokvarila raspoloženje :))) /... na kraju dana me/nas je u mir odvela, uspavala i svojom melodijom do jutra čvrstim, obnoviteljskim i ozdraviteljskim snom darivala ... kao da su anđeli sa neba pjevali i bdjeli da se okrijepim/o i po buđenju na posao dođem/o spremna/i i orna/i za dalje ... za nastavak ... za život ! ... radosni .../ ...
@ Nisa, da draga, svo naše najvrednije i najdragocjenije blago nosimo u svome srcu ... Srce jedino ispravan put može dati i put do srca u blizini pokazati ... Najčešće lutamo i ga tražimo u daljinama ... , a ono je tu, blizu, upravo tu pored nas. I kada se jednom probudimo ... kada oči širom otvorimo ugledat ćemo ga, ... pored sebe ...
@ Dori, ... bogatstvo ljubavi, pažnje i topline, ... koje sam nanovo jučer osjetila, nanovo si ga posvjestila, koje se u pravom sjaju pokazalo - i pokazuje - baš u ovakvim trenutcima ... je pravo i istinsko bogatstvo koje treba čuvati, ... i istim neprestance uzvraćati, darivati ... kapima ljubavi svoje zalijevati ...
draga Mirjam, ma kako bi se ja mogao "ljutiti" i to još na tebe?... ne, neću više to ni da pomisliš..... evo, i ja sam jučer bio malo u brzini, samo sam morao podijeliti pomalo zaštrašujuće slike, a opet tako lijepe i snažne....
... i drago mi je da vam je dan protekao tako kako je - znaš, znam... tuga je nešto što svako proživljava na svoj način, svako se na svoj način (ne) nosi s njom...ali, ona je nešto "predivno" /ako smijem tako reći.../ kad, upravo u toj tuzi, u sjećanjima, u boli, postigne probuditii ljubav svih okupljenih... .da, baš tako kako vam je bilo tako sam i poželio...bol i tugu nikada nećemo zaboravit, ali, lijepo se s njom na neki način "hraniti" i izlaziti jači i sretniji - ma kako ovo možda čudno zvuči, siguran sam da si razumjela što sam mislio ( zapravo, mislim da zvuči smotano, a opet...toliko jednostavno i razumljivo...)
BVB!!!
topli ti pozdrav draga Mirjam..... (smotani 21.09.2010. 19:03)
Dobro ti jutro draga Mirjam (carla 22.09.2010. 08:54)
Lijepi pozdrav uz ugodne zvukove koje si postavila na post! (borut 23.09.2010. 20:00)
Mirjam, Gali.... oprostite što se miješam...ali, osjetio sam Galino oduševljenje i želju...i, ako se ne ljutite, evo, ja ću drage moje prilipiti taj link koji Gali spominje....
Eh, kako vidim, ovaj puta post si napisala u komentarima! Volim čitati tvoje misli, pa i kada ne znam što bih napisala (jer ti si već sve rekla) k tebi redovito svratim, mada sam na blogu zaista rijetko sada. Želim sve lijepo i dobro tebi i tvojima i pozdravljam te srcem! (Julijana 25.09.2010. 11:44)
"Ljudska ljubav, bez božanske Ljubavi, je ranjiva, lako se zaustavi, razočara, i pretvori u osjećaj želje za osvetom..." Lp od EuM (EuM 25.09.2010. 13:39)
@ gali, hvala draga ... /evo, sad su i mene zapljusnuli osjećaji te ne znam dalje, ... ... osim, zaista, od srca ... HVALA !!!/ ... i tebi ... smoto koji smotaš, motaš, a tako iz duše dobro čitaš ... ... i toplo, tiho, srcem pomažeš rado objema ... /zaista je to prelijepo napravila !/
Draga Mirjam, neka sreća prevagne, zahvaljujući djeci i tebi; predivnoj torti koju ćeš, ne sumnjam, napraviti s puno ljubavi.... Drago mi je da si tu; daješ postojanost i zračiš posebnošću...Ljubavlju... Ostani uvijek takva, draga Mirjam! Čobi i Pro Arte - nadam se da su probudili lijepe uspomene :))) - i drago mi je da si me došla posjetiti i reći da Ti se sviđa pjesma kod mene... Goldie i ja - ovih dana šetajuće! :)))) Pusa, pozdrav od Luki+Goldie :))))) (luki 2 28.09.2010. 21:05)
@ luki 2, evo, sreća je prevagnula i naše okupljanje kao i inače nedjeljom ..., druženje za stolom, posebno naručen i po narudžbi i napravljen /... :)))) .../ ručak za našu najmanju - koja više nije toliko mala - , rođendanska torta ... , a ponajviše sjećanja, razgovor ... pridonijeli su da se osjetimo radosni što smo dio upravo ovoga života kakav nam je dat, upravo ovdje, upravo ovakvi i upravo ovima od kojih jesmo i sa kojima jesmo; sve to je u nama probudilo silnu zahvalnost ... za sve. I Tebi hvala draga Luki. Na Tvojoj posebnosti, divnoj različitosti koja sve nas obogaćuje ... ... Da, Čobija sam nekada davno slušala, nekada, uh, dosta davno ... /Tike tike tačke Da li znate vi ovu pjesmu staru stariju od nas, a možda i od vas- Samo riječi dv'je pa će ići sve, 'ajde pjevaj sad i ostani mlad, 'ajde pjevaj sad, bio star il' mlad.. hej Tike tike tačke, nema više vračke, tike tike tačke, nema više vračke tike tike tačke, nema više vračke, jer ko vrati mora da plati, mora da plati sve.. hej.../ ------------------------------ Voljela sam toga Čobija dječjega lica, bucmastoga i simpatičnoga ... i uz Pro Arte pjevušila ... pa prigodno uz ovaj rođendan /već sada dva tjedna iza nas, ali nek bude za čitavu godinu koja predstoji/ stavljam i pjesmu: Čokolino Čokolade male prodavao je on dobre ruke stare voljeli smo mi ali sad ga nema, nema starca tog ostala je slika iz djetinjstva mog Čoko, čokolino čoko, čokoli čoko, čokolino zvali smo ga mi ---------------------- No, ne znam koliko si zapamtila njegovu pjesmu koja je mene najviše dirnula /mislim na riječi koje diraju u srce .../ Dječak je tužan i sam Dječak je tužan i sam, ulica njegov je stan, sam je na svijetu tom, sam je u bolu svom, dječak je tužan i sam. I plače on svake noći, i plače on kad je zima, jer mama nikad neće doći, da čuva svoga sina. Teret već nosi on sam, nosi a tako je mlad, ponekad traži groš, htio bi jesti još, dječak je tužan i sam. I plače on svake noći,... --------------------------------- A da ne završim pretužno jer, tako nije, nek je za kraj komentara /... baš se raspisah .../ - eto, kada si pokrenula sjećanja i uspomene :)))))))))))))
Lola Zar nije ti dosta što imaš od mene i ljubav što dajem ja? Zar nije ti dosta što nijednog časa bez tebe ja nisam sam? Zar nije ti dosta što samo bez tebe ne mogu živjet ja? Jedina moja o ljubim te, zar nije ti dosta to sve? Jedina moja, o ljubim te zar nije ti dosta to sve? O Lola, o Lola, ti znaš da nisam milijoner, O Lola, o Lola, da poklonim ti čitav svijet ! O Lola, o Lola, ti znaš da nisam milijoner O Lola, o Lola, da poklonim ti čitav svijet! -------------------------------------------------------
Od srca Ti draga Luki ... /posebne puse Goldie-ci, neumornoj šetačici ***/
@ Julijana, i ja tebi od srca želim svako dobro ... /uvijek si dobrodošla i uvijek pridoneseš svojim razmišljanjem te mi je često žao da si tu sve rjeđe iako znam da često obaveze i posao ne ostavljaju previše vremena .../
@ carla, Dori, evandjeljeumolitvama, gali, smotani, Julijana, Luki2, borut... sa svima želim podijeliti - kada sam već, kako reče Julijana, nesvjesno i neznajući pisala post kroz komentare - nešto što me je posebno taknulo:
MJERA NAŠE VJEČNOSTI
Bogataš i Lazar ne jednom su u nama našli svoj dom. Bili smo u prilici dati i tražiti pomoć. Već prema mjeri slobode srca mogli smo se prepoznati. A sloboda se srca mjeri u odnosu prema potrebnijem od sebe, ne prema bogatijem, časnijem i snažnijem. Ako smo osjetili poriv da nešto učinimo, a nismo ostali samo dirnuti, već smo i učinili - Lazar i bogataš u nama iznjedrili su čovjeka neba. Uvijek nas potvrđuje ili razobličuje naše srce. Odgojeno u školi evanđelja, ono nas usmjerava spram čovjeka. A mjerom našeg čovjekoljublja, mjerit će se visina našeg neba iznad mnogih provalija. /Antun Šuljić/
Draga Mirjam! S tvog bloga uvijek odem obogaćena novim pozitivnim mislima, bilo iz posta bilo iz komentara. BTB! (Tamo gdje je srce 01.10.2010. 17:03)
srijeda, 08.09.2010.
Mala Gospa ...
.................................... “Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu.
.................................... Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.
.................................... Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo,
.................................... i zamirisah mirisom kao smirna izabrana,
.................................... kao galban, oniks i stakte, i kao vonj tamjanov u šatoru.”
.................................... /Sir 24, 13-17/
...................... ........... Melioris mundi origo – Izvor ili početak boljega svijeta. ......................
..................... .......................... kako ovaj naziv lijepo pristaje ..........................................................
................. ................... današnjem blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije ......................................
................................................................................................................................................
................ ....................... Puni radosti svetkujmo rođenje Djevice Marije ! ! ! ............................
................. .................................... Iz nje je isteklo Sunce pravde ! ....................................................
................. ........................... Ona je naša nada i zora spasenja ! .............................................
................ .....................................................................................................................
.................. ............... Ona, Blažena je Djevica je početak boljega svijeta .............................
................. ......................................... i putokaz sigurne nade ............................................................
„Neka, dakle, sve stvoreno pjeva i pleše, te pridonese štogod prikladno proslavi ovog dana.
Danas neka je zajedničko slavlje za ono što je nebesko i što je zemaljsko i neka skupa slavi svečanost što god je povezano na svijetu i iznad njega. Na današnji dan je, naime, Stvoritelju svega sagrađen stvoreni hram.
Neka stvorenje na nov i dostojan način pripremi Stvoritelju novo gostoljublje.“
/Časoslov Božjeg naroda, iz Govora svetoga Andrije, kretskog biskupa/
..............................................
Častimo je i štujmo jer je ona u promislu Božjem bila predviđena i postala Bogorodica. I kršćani su pronašli i prepoznali u starozavjetnim proroštvima najavu Marijine uloge u ostvarivanju povijesti spasenja. Tako lijepo pristaje za današnji blagdan proroštvo o hramu u kojemu će Bog prebivati. I ako je starozavjetni kovčeg bio slika Božje prisutnosti među svojim narodom, onda je Marija daleko uzvišeniji kovčeg Božji jer će Bog u njoj stvarno prebivati. Slava i čast kojom je od Boga počašćena svijetu je očitovana njezinim rođenjem. Marijino bezgrješno začeće vidljivo je samo očima vjere, ali njezino rođenje postalo je očito i običnom ljudskom oku. Marija je na zemlji živo nebo, određeno da nosi živo sunce, sunce uzvišeno na najvišem nebeskom svodu. Ona je na zemlji svetište što ga Bog ispunja čudesima i u kojem će on jednom otpočinuti na nov i neočekivan način. Ona je rajski vrt u kome Bog prebiva. Ali ne kao Adamov rajski vrt koji je narušen njegovom krivnjom, niti anđeoski raj na nebesima. Marija je nebeski raj na zemlji, rajski vrt što ga je Bog zasadio svojom rukom i u njega postavio kralja neba i zemlje. U evanđeljima je jasno opisano da je Isus stvarno živio ideale što ih je proglasio blaženima u Govoru na gori: poniznost, strpljivost, blagost, smirenost, milostivost, jakost. Zasigurno je to uočavao i na svojoj majci još kao dijete i u tom odsjeku života nastojao je oponašati kao što svako dijete čini. Zbog toga kad kod Isusa uočavamo navedene ljudske i duševne vrline, s pravom možemo zaključiti da ih je učio u Nazaretskoj školi svoje majke i sv. Josipa. ... Nabrajanjem rodoslovlja evanđelist Matej želio je čvrsto ukorijeniti Isusovo rođenje u našu ljudskost. U rodoslovlju su istaknute i četiri žene prije Marije i sve su obilježene neobičnim, grešnim znakovima Izabranog naroda baštinjenim od majke Eve. Tamara je začela dijete sa svojim svekrom, Rahela je bila javna bludnica, Betšeba preljubnica, Ruta strankinja i inovjerka. Sve navedene starozavjetne žene u Isusovu rodoslovlju očituju Evino prokletstvo. Nasuprot njima stoji Marija. S njome završava Isusovo rodoslovlje, rađa se Isus koji grešno prokletstvo, simbolizirano grešnicama iz svoga rodoslovlja, pretvara u blagoslov. Time počinje era novoga pokoljenja, novoga čovječanstva kojemu je Marija zora vječnoga sunca. Zbog toga bogoslužje na nju primjenjuje usklik iz knjige Juditine: ................ Ti si slava grada Božjega, ti si radost naroda Božjega, ti si naša čast, Djevice Majko Marijo !
Nadahnuti tim pohvalama, molimo ...
i neka nam ne prođe dan ...
da najsavršenije Božje stvorenje ne pozdravimo barem sa
............................................................................... “Zdravo Marijo", …
- i da je ne zamolimo: ................................................................................................
......................................................... “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike…!”
.......................................................................................................................................
- i riječima pjesnika Vladimira Nazora:
* O kućo zlatna, o Zvijezdo morska,
* O kulo bjelokosti.
* Ostani burnim nad morem našim
* Ti majko od milosti !
.............................................................. Oh kako c'jela priroda sad moli
.............................................................. I slatko bruji zvon “Ave Maria!”
..............................................................“Ave Maria!”, kad svi tužni mole,
.............................................................. klicao, čemu ne bih i ja tako ?
................................................................................ Ta r'ječ amanet svih nesretnika,
................................................................................ A ja sam možda više od svih plako.
................................................................................ Ja uprav ne znam što ta r'ječ mi nosi,
............................................................................................. Al ona dušu sve mi slađe njija:
............................................................................................. I koljeno je prignulo se moje,
............................................................................................. I uzdisaj je moj: “ Ave Maria !”
..................................................................................................................... / Vladimir Nazor/
........................................................... Svjetlo u svijetu
........................................................... Žena odjevena suncem
........................................................... Preko glave s velom ruža
........................................................... Pojavljuje se na zlatnim oblacima
........................................................... I mekog glasa
........................................................... Nas poziva
........................................................... Na mir
........................................................
............................................. Svjetlo svijeta je
............................................. Majka Gospodina našega
............................................. Kraljica mira i ljubavi
............................................. Poziva nas da molimo srcem
............................................. I mekog glasa
...
............................................. Daje nam mir
BALLATA PER MARIA
Cantate e pregate con noi
piccole rondini del cielo
e danzate e cantate con noi ...
Visualizza altro
un cantico nuovo
un canto sincero.
Una luce risplende nel mondo
č una donna vestita di sole
sopra il capo un velo di rose
su nubi dorate lei appare
e con voce soave
ci invita alla pace.
........................................................................................... Cantate e pregate con noi
........................................................................................... fiumi mari e monti
........................................................................................... e danzate e cantate con noi
........................................................................................... sorgenti e ruscelli
........................................................................................... gigli dei campi.
........................................................................................... Una stella illumina il mondo
........................................................................................... č una donna venuta dal cielo
........................................................................................... č la perla del paradiso
........................................................................................... t' innamori nel vedere il suo viso
........................................................................................... e con voce soave
........................................................................................... ci invita alla pace.
............................................. Cantate e pregate con noi
............................................. giovani di tutta la terra
............................................. cantate e annunciate con noi
............................................. per le vie del mondo
............................................. la buona novella.
............................................. Una luce irradia il mondo
............................................. č la madre di nostro Signore
............................................. č regina di pace e di amore
............................................. e ci invita a pregare col cuor
............................................. e con voce soave
............................................. ci dona la pace.
............................................. /Roberto Bignoli/
.............................................
P.S.
.............................................
..............................................................
..................................................................................
....................................................................................................
......................................................................................................... Mati Božja, fala !!!
Milina je slušati lijepe riječi, lijepi glas, koji govori o Mariji, našoj dugovnoj majci i zaštitnici...
"Ljubav ne traži isprike nego djeluje, a onaj tko uistinu ljubi i tko je ljubljen, svjestan je da sve što čini u ljubavi ima neizmjernu vrijednost i postojanost"! (EuM 12.09.2010. 12:48)
Draga Mirjam, predivno si svojim koemntarom "uokvirila" moj post. Hvala Ti! I doista - treba polaziti od sebe - u prvom redu... Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 12.09.2010. 21:18)
Draga Mirjam, često sam kod tebe u tvom virtualnom domu. Pročitam, naslušam se dobre glazbe i i nagledam videa, lijepih boja.... ali kako ti sama kažeš, nema su tu što dodati... pa više puta odem bez riječi. Ovaj puta ostavljam trag i veliki pozdrav do neba! (mvko 12.09.2010. 21:28)
kako sam ovih dana u nekim svojim mislima, nisam ti se javljao , već sam, u tišini.... upijao tvoje retke, stihove..... iz njih crpio snagu, vjeru, osmjeh..... hvala ti draga Mirjam!
Draga Mirjam ja nekako kao i @Blago Meni-često sam kod tebe i upijam ljepotu tvojih riječi,glazbe,ljubavi i mira koji ovdje vlada i kako nešto dodati na sve ovo? Poljubac ti veliki ostavljam (Nisa 13.09.2010. 08:27)
:) puno pozdrava ti šaljem (carla 14.09.2010. 15:07)
Lijepo napisano, jedino malo dvojim oko Rut, koja je konvertirala; pa time postala "vecim" Zidovom od onih koji su zidovstvo stekli rodjenjem (ako se moze biti veci ili manji Zidov?)! ... i sketih se onog vica o "malim" i "velikim" Hrvatima: mali su krsteni kad su bili mali, a veliki su oni drugi:-) (borut 16.09.2010. 20:20)
@ borut, evo, par dana me nije bilo - neka događanja u obitelji su me malo udaljila od blogosfere ... /... i još će par dana biti tako .../ ... O Rut, ... - o tome bih mogla , a i o 'velikim i malim' Hrvatima ... ha, ha, ha, ... ... tko je veći, tko je manji ?? :-) Hm, a tko najveći ???
No, kako nikada nisam razmišljala na takav način i kako ne gledam veličine tako, dugo bih možda pisala, a teško da bih pisanjem mogla izreći točno što mislim. U neposrednom razgovoru bi mi/nam bilo lakše - kada se gledamo licem u lice, kada vidimo oči jedni drugima i ... kada pričamo, razmjenjujemo mišljenja i dopunjujemo se ili raspravljamo, ispravljamo, prepravljamo, korigiramo mišljenja dolazeći do zajedničkih sličnih zaključaka, a neke stvari i ostavimo da zriju i rastu do sljedećeg nam dragoga susreta. Volim takav način srdačnih i otvorenih druženja koji traju i koji nam daju da se u različitostima obostrano obogaćujemo kroz trajanja i susrete ... A kao odgovor svima i malima i velikima ... :))) bih se poslužila ovime:
VELIK KAO DIJETE Znaš li što ću ja postati kada odrastem, za tvoju ljepotu, svijete?
Ja kada odrastem jako veliki, ja ću postati dijete.
Najljepše je kad odrasteš, a ostaneš dječji stvor, pa svi misle da si velik zato što si profesor.
Što si doktor od imena, stručnjak za rakete – a ne znaju da si velik zato što si dijete.
Možeš biti pilot, rudar... slavni pisac knjiga – djetetu je svaki pos'o lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi i sve fakultete, kad odrastem jako velik ja ću ostat dijete. /Enes Kišević/ ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
Blog.hrPrijavi seDNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraÄ‚ĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica