Neku posebnu tajanstvenost nose posljednji dani građanske godine ...
Mi to zovemo Stara godina, a to je zapravo posljednji dan godine
............................................................................................. koja je iza nas ...
Stara godina je poput vrha planine s koje možemo vidjeti 365 prošlih dana
I ........................ , ako su bili ispravni, na njima se odmoriti, ...odahnuti ...
ili žaliti što su ti dani bili prazni i što se nismo s nekim izmirili,
............................................................................................. oprostili drugome.
Stara godina je zadnji poziv da ovu godinu učinimo sretnom,
da bez tereta, bolesti i grižnje savjesti ... uđemo u novo razdoblje života.
To je zadnji poziv da učiniš još nešto dobra i da ti se ova godina čini uvijek sretnom,
da se na nju vraćaš kao na blagoslov za svoju budućnost.
/Tomislav Ivančić/
Auld Lang Syne
/pjesma je čiji je tekst,
na melodiju škotskog pučkog napjeva,
napisao Robert Burns 1788. godine.
Ovom se pjesmom tradicionalno ispraća stara godina ... /
.................................... Should auld acquaintance be forgot,
.................................... And never brought to mind?
.................................... Should auld acquaintance be forgot,
.................................... And auld lang syne?
For auld lang syne, my dear,
For auld lang syne,
We'll tak a cup of kindness yet,
For auld lang syne! ............................................................................. And surely ye'll be your pint-stowp,
............................................................................. And surely I'll be mine,
............................................................................. And we'll tak a cup o kindness yet,
............................................................................. For auld lang syne! .............. We twa hae run about the braes,
.............. And pou'd the gowans fine,
.............. But we've wander'd monie a weary fit,
.............. Sin auld lang syne. ............................ We twa hae paidl'd in the burn
............................ Frae morning sun till dine,
............................ But seas between us braid hae roar'd
............................ Sin auld lang syne. ............................................................................. And there's a hand my trusty fiere,
............................................................................. And gie's a hand o thine,
............................................................................. And we'll tak a right guid-willie waught,
............................................................................. For auld lang syne.
/Meanings: auld lang syne - times gone by; be - pay for; braes - hills; braid - broad; burn - stream; dine - dinner time; fiere - friend; fit - foot; gowans - daisies; guid-willie waught - goodwill drink; monie - many; morning sun - noon; paidl't - paddled; pint-stowp - pint tankard; pou'd - pulled; twa – two/
..............
Bog je svakom čovjeku dodijelio vrijeme. Pozvani smo da u njemu ostvarimo Njegov plan spasenja. Za svakoga je to vrijeme milosti. Božja ljubav nam pomaže da svaki tren svoga života usmjerujemo prema dobru. Vrijeme koje nije upotrijebljeno na dobro, izgubljeno je vrijeme. Zauvijek ... Kad završi tijek vremena, nastupa vječnost ... i u njoj više nema prilike činiti ni dobro ni zlo. To je trenutak nagrade ili kazne. U srcu neka nam uvijek odzvanja opomena:
„Dok imamo vremena,
........................................ činimo dobro ! ! !“
Ono što posvećuje naše vrijeme jest ljubav. Ona je ta koja sve što činimo pretvara u Vječnost. Vrijeme posvećeno Bogu i vršenju Njegove volje ne može proći i propasti ...
„Djeco, posljednji je čas" – piše sveti Ivan.
... posljednji su časovi građanske godine,
... završava jedna građanska godina
... i ..........................
... stojimo pred početkom nove.
A u Božjoj objavi ova riječ 'Posljednji je čas' znači posljednja etapa ljudske povijesti koja ide od prvoga do drugog dolaska Isusa Krista. To je vrijeme Spasitelja, vrijeme Kraljevstva Božjega, ali i vrijeme uništavanja i zla. Ta oznaka vremena koje je Kristovo i protukristovo kroz ovu godinu je prošla i u našem životu i u životu svijeta. Sve ono što je bilo dobro i plemenito, bilo je izgradnja Kraljevstva Božjega, svako zlo, svaki grijeh bilo je unošenje Antikrista u ovaj svijet.
Sve nas to potiče da danas, na Staru godinu, bacimo pogled na vrijeme koje nam je darovano u njoj, na ovih proteklih 365 dana ili 8760 sati. Posljednji sati ove godine poziv su na kajanje i zahvalnost. Kajanje za sve trenutke u kojima smo slobodnom voljom dopustili da zlo i grijeh uđe u naš život, a zahvalnost za sve časove u kojima smo Bogu dopustili da u nama i preko nas širi svoju ljubav, radost i mir.
Saberimo u mislima sve protekle dane, sve sate i trenutke ove godine i prinesimo ih kao žrtveni dar Gospodinu u današnjem zahvalnom euharistijskom slavlju. Neka ih Gospodin primi i preobrazi da nam postanu dani spasenja i vrijeme milosti, da se jednom bez straha s plodovima protekle godine pojavimo pred Njegovim licem.
/fra Diego Deklić/
Ljudi jedni drugima stvaraju na zemlji ili nebo ili pakao.
Bog jest i može djelotvorno biti prisutan samo tamo gdje ljudi daju Njegovoj ljubavi ruke i noge i toplinu vlastitog ljudskoga srca.
Jer Bog se daje osjetiti i iskusiti samo u ljubavi.
Samo u ljubavi mogu ljudi doći do vjere.
U nebu je sve povezano ljubavlju,
s Bogom koji je ljubav.
/Phil Bosmans/
I, stoga, svima želim poručiti
ne samo danas,
ne samo na Staru godinu,
ne samo uz čestitanje i dobre želje za Novu
nego uvijek, tijekom čitavoga svoga života, sjetite se ...
....................................................................... Sjetite se provoditi vrijeme
....................................................................... s ljudima koje volite jer
....................................................................... neće zauvijek biti tu.
....................................................................... Sjetite se reći lijepu riječ,
....................................................................... toplo zagrliti ljude
....................................................................... koje volite
....................................................................... jer jedino blago koje možete dati
....................................................................... je vaše srce,
....................................................................... a to ne stoji mnogo.
....................................................................... Sjetite se izreći VOLIM TE
....................................................................... ako to stvarno osjećate.
....................................................................... Sjetite se pomoliti,
....................................................................... naći mir u sebi i pomozite onima
....................................................................... koji Ga traže.
..................................................................... večeras sam iz srca i duše pjevala: ......................................................................... dajući hvalu Gospodinu ... ...................................................... za nebrojna dobra primljena tijekom ove protekle godine, ................................................................................ ... za sve, ... .......................................................................... i uz tihu molitvu za narednu ... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. ....................................................................... koja nam je, eto, pred vratima, kuca ... .................................................................. otvorimo joj vrata širom, dočekajmo je s mirom ..................................................................... i srdačno čestitajmo dolazak nove 2011. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. ..................................................................................................................................................
..................... provjeravam, ćirim kroz okno ... ........................ još je nema, ali stići će ... ............................. još malo i doći će ... .......................................................... ............................................................................... ..........................................................................................
SRITNA TI NOVA 2011. :))))))))))) (M.Split 31.12.2010. 19:35)
Draga Mirjam
davno prije ostavih tu , kod tebe, komadić svog srca.....večeras zahvaljujem za sve prošle, a i one buduće dane.....i želim da nam je svima sretnije i svjetlije....
Tebi i svima koje voliš obilje zdravlja, sreće i božjeg blagoslova u svim danima pred nama (pahuljica 31.12.2010. 19:40)
@ M. Split, ... ma, i tebi, ... ... i tebi sritna bila ... ... veselje nek ti donese ... ... punu kuću radosti i mira, ... ... presretna cijela nek ti bude ... ... Sretna ti nova, mila ... ... ... ma, samo još je nema, ... ... predugo mi se ona sprema ... ... sve sam već pospremila, ... ... za nju sve priredila, ... za doček se opremila ... ... ... pečenka se u 'roru' tiho peče, ... bez jela biti nova neće ... ....... mmmm što miriši ... odoh brzo zalijevati je da ukusna bude, da dočekam u novoj sve te dobre ljude ... ... sa srcem ... ... od srca ...
@ pahuljica, drago mi je vidit te, ... , provirivala sam više puta, ... zabrinuta već sam bila, da nisam štogod krivo napravila ... ... sretna sam, neka si mi došla, ..., evo, i nova će skoro, stara je već prošla, i zaista, tu je ostao komadić srca tvoga, utisnula sam ga u praznine svoga, ... neka uvijek tu bude, ... mjesta ima za dobre ljude, ... njime sam popunila neke prošle rane, ... neka ga, neka, za sve buduće dane ..., dajem ti komadić od moga, stavi ga u svoje rane, ... neka i ono ostane u njem u sve dane ... ... želim ti sve najbolje prigodom čitave godine nove, ... ... radost srca, blaženoga mira, zdravlja nek bude, ... ... obilje blagoslova svakog, svjetla i sreće za sve tvoje drage ljude ...
... Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje Na tom mladom ljetu svega obilja Na tom mladom ljetu veselimo se, Mladoga Kralja mi molimo. ...
... poslušajmo - srcem - ovu ... tako istinitu i životnu, ... meni jako blisku - ... priču ...
Savršeno srce Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada se pojavio neki starac i rekao:
- Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni, a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali. Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićevog. Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.
- Mora da se šališ? – rekao je, – uporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
- Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga.
Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristajao na prazno mjesto u mojem. Katkad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada šta je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić, te ga drhtavim rukama pružio starcu. Starac je prihvatio komadić mladićevog srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićevog srca. /N.N./
Sretan i blagoslovljen Božić i Božićni blagdani ! (gospa moja 26.12.2010. 12:58)
Hvalaa ...
Tebi i svima koje voliš sritan i blagosovljen Božić. I naravno, radosne i ispunjene Božjim svjetlom želim Božićne blagdane ... (promatram, razmišljam 26.12.2010. 18:08)
Blagoslovljen i sretan Božić...od srca, ti želim... :)! (Antifona 27.12.2010. 22:25)
Svako dobro želim i tebi. Radost i veselje, mir i ljubav, zdravlje i utjehu. :-) (gustirna 27.12.2010. 22:26)
hvala Ti draga Mirjam. dobrih želja nikada previše, zato ću, od srca, Tebi, obitelji i svima Tvojem srcu dragima još jednom, iskreno i od srca poželiti sretan Božić !
BVB!!! Topli ti pozdrav... (smotani 28.12.2010. 10:21)
Kako si sve to lijepo i predivno rekla kod mene u koemntaru! Hvala Ti! Lud od ljubavi - baš tako! :)))) Sve najljepše, još jednom, Tebi i svima Tvojima u Novoj 2011! Vole Te Luki+Goldie (luki 2 28.12.2010. 12:18)
PS: Goldie je dobila puno slatkih, dragih poklona; a najvećemu se veseli - nekoliko dana provedenih u toplini doma, samo s njom - bez posla i ludih situacija :))))) Vole Te Luki+Goldie (luki 2 28.12.2010. 12:19)
draga Mirjam,
hvala što si me razveselila Božićnom čestitkom.:-) Bogu je sve moguće pa i da dođe u liku Djeteta među ljude.
neka i tebi i tvojim voljenima na dobro dođe Božić - sveto porođenje Isusovo. (Helena iz središta srca 28.12.2010. 23:06)
...i Nova nam sve bučnije kuca na vrata.... draga Mirjam, tebi, obitelji, najmilijima, svima srcu dragima želim puno zdravlja, obilje svijetlosti, sreće i veselja u Novoj...i sve, naravno, obavijeno toplinom ljubavi koju tako nesebično daruješ i nama hvala ti!
U betlehemskoj noći Mali Bog se rodio, ljudski rod Mu u hladnoći vrata sva zatvorio. A On je došao nama ljubav donijeti, i svakom ljudskom srcu pravi mir pokloniti.
Ljubav se razlila od Boga na čovjeka, da bi nam najveću ljepotu pokazala. Ljubav se rodila u tijelu čovjeka, da bi nas zauvijek spasila.
U štalici je rođen Onaj koji stvara sve, Onaj koji svojim duhom cijeli svemir pokreće. A On je želio za nas malen postati, da možemo bez straha Boga svog mi ljubiti.
Oh come, oh come, Emmanuel
To free your captive Israel
That mourns in lonely exile here
Until the son of God appear
Rejoice, rejoice, oh Israel
To you shall come Emmanuel
................................................. Veni, veni Emmanuel
................................................. Captivum solve Israel
................................................. Qui gemit in exilio
................................................. Privates Dei Filio
................................................. Gaude, gaude, Emmanuel
................................................. Nascetur pro te, Israel
..................................................................................................................... Gaude, gaude, Emmanuel
..................................................................................................................... Nascetur pro te, Israel
..................................................................................................................... Gaude, gaude, Emmanuel
..................................................................................................................... Nascetur pro te, Israel
................. O come, O come, Emmanuel
................. And ransom captive Israel
................. That mourns in lonely exile here
................. Until the Son of God appear
................. Rejoice! Rejoice! Emmanuel
................. Shall come to thee, O Israel.
................. O come, Thou Rod of Jesse, free
................. Thine own from Satan's tyranny
................. From depths of Hell Thy people save
................. And give them victory o'er the grave
................. Rejoice! Rejoice! Emmanuel
................. Shall come to thee, O Israel.
................. O come, Thou Day-Spring, come and cheer
................. Our spirits by Thine advent here
................. Disperse the gloomy clouds of night
................. And death's dark shadows put to flight.
................. Rejoice! Rejoice! Emmanuel
................. Shall come to thee, O Israel.
................. O come, Thou Key of David, come,
................. And open wide our heavenly home;
................. Make safe the way that leads on high,
................. And close the path to misery.
................. Rejoice! Rejoice! Emmanuel
................. Shall come to thee, O Israel.
................. O come, O come, Thou Lord of might,
................. Who to Thy tribes, on Sinai's height,
................. In ancient times did'st give the Law,
................. In cloud, and majesty and awe.
................. Rejoice! Rejoice! Emmanuel
................. Shall come to thee, O Israel ...
dok mi u pozadini struji zvuk ovih predivnih pjesama, pomišljam što reći....samo šutiti i dalje uživati .... ili..... uživam.... i mislim kako tako predivnoj, toploj, pleminitoj, požrtvovnoj, dragoj....... osobi reći ono što želim, Kako tebi i tvojim najmilijima poželjeti radostan i sretan dan koji dolazi, kada znam i osjetim tu vašu sreću? Kako vam poželiti i dalje tu toplinu, povezanost, ljubav kojom ste, nesumnjivo, okrunjeneni....... zato će jednostavno, ali iz dubine srca reći Sretan Vm i blagoslovljen Božić! Neka mir i blagost, ljubav i radost ispune i vaša srca i, neka se zauvijek u njima nastane i rastu iz dana u dan....
Sretan Bozic ti zelimo s ove tople strane Mediterana! (borut 24.12.2010. 03:16)
Miran, radostan i blagoslovljen Božić te zdravljem bogatu Novu 2011 godinu želi Vam Haloterapijski tim 1. Slane sobe Zagreb :) (slana soba 24.12.2010. 10:29)
"Znajte moji ljubljeni, da ništa mi ne možete dati što već nemam, i što god od vas tražim za vas to tražim" Vaš Isus
@ slana soba, evanđelje u molitvama, ... i svim dragim blogerima ...
... Danas na dan prevelike radosti, ... na Dan rođenja našega Gospodina, ... na Blagdan mira i ljubavi... ... Radujmo se ... Rođenome ... Kralju svemira ... ... Velikome koji radi nas postade malen - iz prevelike Ljubavi: ... kako kaže božićna pjesma
O pasiri čudo novo 'Ljubav Božja prevelika Primi pravu put čovjeka: S neba siđe dolje radi grešnika Rodi se u štali, radi čovjeka'
... da nam navijesti i uputi nas što bi trebao biti cilj cijelog čovječanstva - Ljubav ... ... zar su je ljudi zaboravili ? zar više ne znaju da je ona rješenje, ... ... da je Ljubav ključ koji otvara sva vrata, vrata svih srdaca? ... Uzvratimo svojom ljubavlju na tu bezgraničnu Ljubav ... koja nam pruža ruke iz Jaslica ... nudeći se u Malenome ... ... Svjetlu koje je došlo na svijet da rastjera tmine da rasvijetli tmine našega srca ... ... Svjetlosti koja je došla u Isusu položenom u jaslicama da nam otvori oči srca ... da mognemo vidjeti tu preveliku ljubav koju trebamo nasljedovati u našim životima ... da joj povjerujemo i dopustimo da uđe i zacaruje u našem srcu ...
... kako kaže prorok Izaija: "Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu" /Iz 9,1/.
... uz molitvu: Vječni Suče ljudi i naroda, daj da ljubav tvojeg srca pobijedi svako ljudsko ludilo. Daj da ona ljubav vlada koja će jednom na Sudnji dan prosvijetliti ljudsku savjest. Tada ćemo spoznati da ono što smo svojoj braći učinili ili uskratili, tebi smo učinili ili uskratili. Daj da tvoja ljubav pobijedi! Ona je neiscrpna i jača od svake ljudske zloće. Tako ćemo se sjediniti s tobom i biti među sobom jedno. Ta će nas ljubav uzdići u nebo, u milinu tvojeg blaženstva da bismo kroz čitavu vječnost u svečanoj blagdanskoj radosti slavili tvoju potpunu pobjedu. Amen. /Pio XII/
@ smotani, hvala dragi od srca ... Zaista je divna ova glazba i drago mi je da se i tebi sviđa ... /osobito ova prva - prepuna čežnje .../
I dok moji odmaraju, a i ja ću domalo ... ... da ti otpišem ... ... prepuna ljubavi, mira, radosti ... i nježnosti koja me je obuzela, koja mi srce grije ... - ma i rasplakali su me danas tolikom pažnjom - ali, da, i smijeha je bilo :))) ... i to na moj račun : pjesme o meni su napisali uz poklone pa iza blagovanja čitali - dragi moji, i predragi ! --- Kiki, sretna sam !!!
... iz takvoga srca prepunoga ljubavi za moje najdraže, tebe, za sve ... ... želim ti ...
i time još više raznježili ... /čini mi se da sam ovaj Božić više ja bila dijete i nije mi to bilo ni malo krivo - uživala sam u tome, u toj pažnji, nježnosti ... hvala im! :-)/
... Naučio si me da vjerujem u čuda,
I da ljubav treba biti malo luda ...
Naučio si me da čujem pjesmu kiše,
I da se ljubav velikim slovom piše ...
Naučio si me da govorim bez riječi,
Da pokažem ti sve što ti ne znam reći ...
Naučio si me tajne koje znaju,
Oni koji srce bezuvjetno daju ...
................................................. Vjerujem u anđele, da dobro je u svakome,
................................................. Ako gledaš srcem svim i ti jedan si od njih ...
................................................. Vjerujem u anđele, poznam ih po očima,
................................................. Kad si blizu čini se, Bogu bliže sam i ja ...
.........................................
Naučio si me da budem bolja, jača,
I da se dobro djelo uvijek dobrim vraća ...
Naučio si me da slijedim svoje snove,
Da učim o životu od ljudi koji vole ...
Vjerujem u anđele, da dobro je u svakome,
Ako gledaš srcem svim i ti jedan si od njih...
Vjerujem u anđele, poznam ih po očima,
Kad si blizu čini se, Bogu bliže sam i ja ...
... .................................................... NAUČIO SI ME DA VJERUJEM U ČUDA ...
........................................................ A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike
........................................................ da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"
........................................................ Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli:
........................................................ Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju,
........................................................ siromasima se navješćuje Evanđelje.
................................................................. /Mt 11, 2-4/
uz ove tri, upaljene, svijeće....teško je ne vjerovati u Anđele, u ljubav, u snove..... teško je ne vjerovati da je dobro u svakome od nas.... ono je sastavni dio nas, našeg bića i predivno je kad to dobro dijelimo sa znanima i neznanima, sa bližnjima, sa onima kojima je to dobro i te kako potrebno..... jedna topla riječ, topli pogled, iskreni i od srca, znače više od bilo kakva materijalna bogatstva.... to je čudo koje izvire iz nas, toplina, ljudskost, iskrenost.... kojoj tako malo treba, a u kojoj tako iskreno i rado uživamo zato... pridružujem se iskeno i svim srcem ovoj tvojoj vjeri..neka je ovakve ljubavi, ovakve vjere, iskrenosti svaki dan u svima nama
hvala ti draga Mirjam na ovom predivnom spotu, na ovom kratkom podsjećanu kako malo za sreću treba.....no, na žalost, i toga malo je nekada....premalo.....
BTB!!! topli ti pozdrav...... (smotani 13.12.2010. 19:43)
... a cuda se dogadjaju!!! (borut 13.12.2010. 20:45)
Predivno draga Mirjam! Ostavljam puno, puno pozdrava! Vole Te Luki+Goldie (luki 2 15.12.2010. 09:33)
i dok nam se bliži četvrta svijeća.... svratio sam pozdraviti te, pogledati da li odmaraš, kako je bolesnik? nadam se draga Mirjam da, iako umorno, sretno i veselo osjećaš ove predblagdanske dane, da je bolesnik u okrilju topline doma i da je oporavak upravo onakav kakvog smo priželjkivali...... i ne, neću remetiti tvoj odmor..... tiho ću zatvoriti vrata, pozdraviti vas sve i vjerovati da se uz razdragani smijeh, tople riječi, družite u zajedništvu...
BVB!!!
topli ti pozdrav...... (smotani 17.12.2010. 21:54)
@ gali, draga, možda ti pomogne ovaj tekst u vjeri i razmišljanju o vjeri - da razreže grope koji te drže :-) Lakše je biti anđeo nego Marija - Marija i Anđeo Evanđelje o susretu Marije i anđela završava riječima: «I anđeo otiđe od nje.» Znači, tako … Nakon što joj je složio čitavu priču, i na njoj izveo čudesa uz pomoć Duha Svetoga – on odlazi, a Mariju ostavlja u problemima. Tako je to s anđelima. Na pripravi za božićnu priredbu, djevojčica koja je trebala igrati ulogu Marije odlučila odustati. Radije bi, kaže, igrala ulogu anđela. Na pitanje zašto? Odgovorila je: “Puno je lakše biti anđeo nego Marija.” Anđeli na žalost ne možemo biti, ali možemo činiti ono što i oni. Marija nas poučava kako. Daje nam ključ kako na zemlju spuštati nebo. Riječi su to: «Neka mi bude!» Po njima je Marija rodila Spasitelja svijeta; po tim riječima i mi spasenje donosimo nama povjerenima. O njenom pristanku ovisilo je spasenje sviju, o našem pristanku ovise životi mnogih. Ali ne pristaje se tek tako. Pogledajmo kako se sve odvijalo kod Marije, jer tako se i u našim životima odvija. Bog dolazi u mali nepoznati Nazaret. Velike stvari dolaze s periferije. Velika znanstvena otkrića nastala su po podrumima, veliki glazbenici počeli su po garažama … Velike rijeke izviru u provincijama. I danas velika Božja djela dolaze preko neznatnih. Zapitani o budućnosti svijeta, oči ne treba upirati tek u centre svjetske moći, već u Nazaret, gdje god on bio. A svatko od nas može biti Nazaret, ukoliko dopustimo da se Nazaretski događaj i u nama dogodi: pristati na glas anđela. ... Ostaje nejasno – kako je Marija prepoznala da se radi upravo o anđelu, a ne o utvari, autosugestiji, ili plodu njenih želja? Ne piše da ga je vidjela, već samo da mu je čula glas. Anđeo nam dolazi kroz susrete, događaje, i doživljaje. Kako u mnoštvu glasova prepoznati anđelov? Po tom što govori kao nitko drugi. Dira nam dušu tamo gdje to nitko drugi ne umije. Mariji je rekao da je «milosti puna». Pogodio je ono što je osjećala u intimi svoje duše – da je na osobit način Bogu bliska, bezgrešna od začeća. Bila je to tajna koju samo ona i Bog znaju. Anđela se prepoznaje po tom što nam govori istinu o nama. I govori nam zašto smo to što jesmo. Mariji je rekao da će začeti Sina Božjega. Artikulirao joj je nejasan glas njenog srca. Izrekao njenu slutnju, ono što nije umjela u svjesne misli oblikovati. To što je na neki dubok, nejasan način predosjećala, anđeo joj iznosi na javu. Anđeli nam otvaraju oči za budućnost koju slutimo. Marija je uzdrhtala od tolike iznenadne svjetlosti. Ali razboritost je ne napušta. Zbunila se, razmišlja, a onda i argumentirano razgovara s anđelom. Gotovo da se opire volji Božjoj, i na taj način provjerava da li se uistinu o njoj radi. Konačno, kad je srcem i razumom shvatila da je u pitanju djelo Duha Svetoga – izrekla je svoj «Da».Bio je to promišljeni, svjesni, i sveobuhvatni «da». Značio je spremnost da Josipa razočara, da je sunarodnjaci kamenuju, da joj mač boli probode dušu zbog tog Djeteta, da za nj ne nađe mjesta u prenoćištu, i da će ga morati izgubiti kad joj bude najpotrebniji. Marija je u tom trenutku praktički umrla. Potpisala je bjanko mjenicu. Pristala i na ono što bi moglo biti, a da ona toga u ovom trenutku nije svjesna. Izgubila je svoj život poradi Boga, stoga ga je i zadobila. Bog se rodio u njenom životu – i po njoj svima. Poradi tog «da» svi će je naraštaji zvati blaženom. ... Razmišljajući o Marijinom «da», sjećam se priče o alpinistu koji se u predvečerje hladnog dana uspinjao sam uz liticu. U jednom trenutku popustila je kopča i kliznuo je po užetu u ponor, ostavši visjeti. A noć je. Počelo se smrzavati. Nigdje nikoga. Zavapi, kao što bi svako u toj situaciji zavapio: «Bože pomozi!» I začuje Božji glas: «Prereži uže!» Kakva ironija, mislio je u sebi. Zar mi gore može biti, nego je – a sad još ovakav okrutan savjet. Ujutro su ga našli kako visi o užetu, mrtav i smrznut – tek metar od zemlje. ... Biti spašen, znači bezuvjetno Bogu reći «da». Po takvom «da» rađamo se u Bogu i on u nama. Takav «da» presudan je za istinski doživljaj Božića. /p. Luka Rađa, SI www.skac.hr/ A meni ? Meni su uistinu pomogli i odriješili me od mnogočega ovi mali anđeli koji su od nekoga vremena prevažni dio našega života. Hvala im !!!
@ smotani, da, dragi ... bolesnik je sve bolje, majka umorna, ali sretna ... ; uskoro bi moglo i vrijeme bolovanja službeno završiti i sa nestrpljenjem i vjerom čekam taj dan uživajući i u ovim danima lijepoga, uredovnoga oporavka ... Hvala Gospodinu !!! I danas je bilo zajedništvo - obitelj na okupu za stolom: druženje, razgovor, dogovor, smijeh, ... - koje briše svaki umor. To su trenutci koji brišu i umor cjelotjedne strke na poslu kakva je svake godine u ovo vrijeme i koja ostavlja sve manje vremena za predblagdansku pripravu. No, ne damo se ... : svaki trenutak iskorištavamo za odmor ovakve vrste koji je ujedno i poticaj - i za rad na poslu i za pripravu ... Bliži se Božić, bliži se rođendan Onoga kojega želimo sa veseljem doćekati. A Njemu je ipak najvažnije naše srce , važnije od jela, odijela, uređenja doma, darova ... iako je i to potrebno pribaviti i učiniti sitnicom i vidljivi znak dobrote, pažnje, ljubavi, ... , koliko se može, te razgaliti, raznježiti ljudska srca da lakše primajući te znakove pripreme srca za one veće, srcu potrebnije ... :-)))))))))))))))))))) Moje srce nekako sluti nešto čemu se već dugo nada i za što dugo moli te me ne ostavlja neka posebna radost, radost iščekivanja, unatoč svemu, radost koja vjeruje u dobar ishod. Očekujem iznenađenje neznajući točno kako će to biti i k'o malo dijete se tome veselim - ... to je ona tiha, unutarnja radost me drži ... To je dar koji bi htjela, dar koje srce jako priželjkuje ... - ako ne za ovaj Božić, onda za onaj koji i kako Ti, Gospodine, odrediš, daj da bude !!! :)))
Hvala dragi Kiki ! I ovaj put si ostavio blagi trag ljubavlju, nježnošću i brigom prožet ....
“Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u kaljužu života da mu zaslade gorkost.” /Puškin(
... i ovu pjesmu koju jako volim i koja nekako opisuje ovo stanje koje me drži poklanjam i ostavljam u komentaru tebi - ... nešto sam pripremala za post, .... ali uz svo svoje iskreno nastojanje i dobre želje nisam stigla post dovršiti i objaviti ! :( ...
PADAJ S NEBA 1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine! Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne. Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas. Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’, Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol. Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu, Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje, Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje: Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina, Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama, Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama! Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje, Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi! -------------------------------------------------- ... uz prekrasan nadahnuti tekst Anselma Gruena , o rosi ...
Uploaded with ImageShack.us Rosa Za mene pjesma Rosite, nebesa..., oblaci daždite pravednika od moga djetinjstva spada u iskustvo došašća. Dakako da kao dijete uopće nisam razmišljao o slici rose. To bijaše nešto tajanstveno, slika koja je govorila srcu, ali čiji mi je smisao ostao stran. I kako nebo treba dažditi pravednika, to mi je kao djetetu bilo sasvim strano. Ipak me očaralo. Očito je ova pjesma u meni dodirnula duboku čežnju i posredovala mi slutnju, da će sve biti bolje, da tu nešto drugo ulazi u moj život po čemu će on biti nov i ispravan. Za ljude u Palestini rosa bijaše važan simbol. Noću je rosa padala neopazice i nevidljivo na suho polje. Čak je i pustinja ujutro posuta rosom. Na ranom jutarnjem suncu rosa se ljeska. Njene kapi izgledaju kao dragocjeni biseri, u kojima se odražava blago jutarnje svjetlo. Rosa je u Grka simbol ljubavi, u Perzijanaca simbol djevičanstva. Rosa ljubavi oplođuje usahnulo i sasušeno srce i ono opet oživi. Rosa je simbol djevičanskog, nježnog, nedodirnutog, netaknutog, neokaljanog. Kao što se Krist rađa iz djevice, tako je rosa u Perzijanaca simbol obnoviteljske i otkupiteljske snage Božje. Bog u rosi opet uspostavlja ono izvorno ovoga svijeta. Kad žega dana sagori život, tada u noći Božja rosa koja sve obnavlja pada na nas i čini nas svježima. Ona daje da u nama nastane novi život. Za Izraelce rosa bijaše slika kako se sam Bog brine za ljude i ono usahnulo u nama oplođuje nježnom rosom svoje ljubavi, da ona u nama izmamljuje novi život. Kad ljeti ujutro prijeđeš preko rosom osvježene livade, i sam ćeš se osjetiti svježijim i živahnijim. Čitavo tvoje tijelo bit će osvježeno kad bos trčiš preko livade. Ali rosa te poziva i na to da jednostavno pogledaš livadu i diviš se igri svjetla u kapljicama. To je nešto netaknuto. Ti se ne usuđuješ razoriti tu tajanstvenost. Ona te poziva jednostavno gledati, promatrati, diviti se. Ljetno jutro daje duši da opet postane vesela, radosna. Tu je moguće dobro razumjeti onaj redak psalma: Večer donese suze, a jutro klicanje (Ps 30,6). Rosa briše iz duše brige protekloga dana i daje da se pojavi kao nova. U adventskoj pjesmi pjevamo da nebo daždi pravednika (usp. Iz 45,8). Kao što čeznemo za rosom koja daje da ono usahnulo u nama opet procvate, tako čeznemo i za Pravednikom, za čovjekom, koji je u sebi ispravan, skladan, bez zadnjih namjera, bez mana, bez smućenosti. Čeznemo za pravednikom koji ide ravno svojim putem, koji je u sebi ispravan, koji živi ispravno. Možda sebe doživljavaš kao nepravedna. Mnogo toga u tebi nije u redu. Čak se i u tvoju ljubav prema bližnjemu upleću sebični motivi. Činiš dobro da budeš viđen, da tu budeš dobar. Ali ono pravedno, čisto, plemenito, ono potpuno i sasvim ispravno daleko je od tebe. Tako u došašću čezneš za tim da se Pravednik spusti na usahnulu njivu tvoje duše i tebe opravda. Ti čezneš za tim da budeš pravedan, da budeš ispravan, da ideš uspravno kroz ovaj život ne upravljajući se prema drugima. Kad nebo u rosi daždi na tebe Pravednika, i ti ćeš tada živjeti ispravno, postat ćeš pravedan, prav, iskren, uspravan. Srce će ti se osvježiti rosom božanske ljubavi. .... uz iskreni osmijeh i pusu od srca ... BTB !!! Lijep pozdrav ... (mirjam 18.12.2010. 18:22)
Hvala, draga Mirijam - uz drage ljude sve je ljepše i lakše, a putovanja - pune dušu najljepšim doživljajima - točno tako kako si rekla u svom koemntaru kod emen :)))) Vole Te i sve najljepše Tebi i tvojima žele Luki+Goldie (luki 2 20.12.2010. 15:57)
@ luki 2, zaista mi je uvijek drago vidjeti te tu ... Uživam u tvojim divnim opisima raznih događanja, raznih aktivnosti kojima se baviš i u kojima i sa kojima sama uživajući nama daješ osjetiti se prisutnima, dionicima svega toga ... Hvala ti ! Divim ti se ! ... I na tolikoj energiji koju imaš, koju nosiš i koja te nosi ... :)) Pomalo žalim da te jedno vrijeme neće biti jer si zauzeta i pretrpana poslovima iako te potpuno razumijem. No, i unaprijed se veselim ponovnome tvome dolasku i susretu koji će, vjerujem, biti prepun divnih dojmova, divnih opisa i osjećaja koje ćeš nakupiti u ovim danima priprema i očekivanja, a napose prekrasnim danima dočeka - koje ćeš sigurno provesti i podijeliti, a time veselje i umnožiti, sa tvojima, najdražima i najbližima ... U ovome svome sadašnjem tempu života koji koliko me umara toliko i veseli jer vidim rezultate - osobito u ovo doba kada se na kraju godine osvrnem, kada se osvrnemo, na sve proteklo - teško mi je prisjetiti se onih tužnih dana kada je sve bilo stalo, kada mi se činilo da je gotovo i da više nikada neću biti uključena u tu divnu kreativnost života i stvaranje, sudjelovanje u stvaranju svojim radom nečega što svakoga čovjeka koji se istinski trudi, koji istinski želi, koji može i hoće, koji na kraju kao čovjek ima potrebu raditi, čini više čovjekom, izgrađuje ga kao osobu i daje mu da ide ovim svijetom osmišljen, zadovoljan, siguran, sa smiješkom i pouzdanjem u Gospodina koji brine, koji želi da mu baš čovjek bude suradnikom, da mu on kojega je toliko želio da ga je iz Ljubavi stvorio na svoju sliku bude Njegova produžena ruka na ovome svijetu, Njegov ponos i Njegova slava ... I stoga se ne žalim. Umorna, ali sretna idem dalje uz obećanje da ću poslije ovih i za mene napornih predblagdanskih dana doći tu i zastati ... sa veseljem sa svima vama podijeliti sve ono lijepo što se u duši sada nakuplja i svu onu zahvalnost koju posebno u ove dane pred Božić srce osjeća prema svome Gospodinu izreći Mu za sve, za dane tuge i za današnje dane zadovoljstva, za sve moje i ... za sve vas. I ove godine sa posebnom pažnjom želim se zagledati u Jaslice i u Dijete, u Spasitelja koji je u malenosti došao, sišao k nama uzevši naše obličje, postavši nama sličan, koji je čovjekom postao da sa njim/sa nama podijeli sav njegov/naš život prepun trnja, da mu prošavši tim ljudskim životom da nadu, ulije snagu, učvrsti vjeru, da smisao življenja i trpljenja, ... Ljubavlju kojom ga ljubi do te mjere da jednako odživi taj isti život kojega mu je poklonio želeći mu pokazati što je cilj i potpuno osmišljenje i ispunjenje ... što je, Tko je onaj koji ga čeka ... Jednom, poslije svega. ... U vječnosti ... Ljubavi ... ... Puno bih toga još mogla o svemu ovome pisati, sa divnim i iskrenim osjećajima iz dubina tako mi jasnim i stvarnim u mojoj unutrašnjosti, iz svoga srca ... i jednom hoću moleći Gospodina da mi podari i taj dar kojim bi sve to mogla podijeliti i riječju i slovom sa svima. Jer to je ono što uistinu živim i u što uistinu vjerujem. ... ... Do ponovnoga susreta ...
sa smješkom se veselim ovom oporavku ;) i, da, umor, siguran sam, ostavio je i na tebi malo traga...ali, kako i sam kažeš, sve se to zaboravi uz radost, osmijeh i toplinu najmilijih;) i jako, jako mi je drago da je tako da, ovo predblagdansko vrijeme u nama budi posebnu toplinu, kao da nadolaze, tiho i skriveno, neke želje od srca, one koje najviše mogu obradovati.... a vidim, i ti tiho priželjkuješ, očekuješ... vjeruješ .... i znam, osjećam da je to blizu....ali, bit će kad bude, uvijek uz Njegovu potporu i toplu ruku..a. to, to je najbitnije. znam da ćeš se i ti puninom srca i duše odmoriti čim bolesnik to više ne bude.. .jer, ima li što veće od majčine ljubavi i brige? samo majke znaju, a mi, djeca osjetimo, koliko Vas ta ljubav, briga "troši", koliko nam se predajete, koliko nam dajete...zato, siguran sam, ljubav koja ti je uzvraćena je nešto najljepše, najljepši dar i najjači vitamin..... majke..... jedinstvene, snažne, pune topline i ljubavi... .a mi, u vašoj sjeni nastojimo učiti, učiti za budućnost, za život, za bližnje....... uh, baš sam se raspisao....ali, nekako... .valjda ovo vrijeme, toplina u tvom domu i mene su malo "ponjeli"..... BVB!!!
Veliki pozdrav i blagoslovljen Božić želim !!! (gospa moja 21.12.2010. 19:21)
@ gali, draga gali, toliko uistinu ljepote, dobrote, veselja, ... darivaš svima nama da bez obzira što tvrdiš da ne vjeruješ ... mogu samo reći da si ti za mene, onako kako te ja doživljavam, vjernik jer sve što si nabrojala upravo to potvrđuje :)) Ali, neka, polako ... i slika o Bogu koju si možda stvorila ili ti ju je nekako život nametnuo će se milošću Božjom postupno mijenjati i posložiti upravo onako kako i kada On to bude želio i posvješćen dar vjere će doći i zapljusnuti te svjetlošću u vrijeme koje On odredi. Ne brini, imaj povjerenja i čekaj, ... čeznući ... jer, ... jer, zaista je On ljubav sama, vjeruj mi, ... zaista je On to Srce - ono iskonsko Dobro - duboko u srcima svakoga od nas koje i ti osjećaš i prepoznaješ ... Hvala Ti na ovoj prekrasnoj slici. ... Gledam je već više dana i zamišljam, zamišljam moju gali sa toliko velikim srcem koje prima i nesebično daje svima nama obilato iskreno nas razveseljujući ... i čitav ovaj blogosvijet koji je toliko voli ... A uz sve ovo želim o srcu dodati: Imaj srca! ... [I]Srce je središte čovjeka, ono što mu u njemu samom mora biti najsvetije i biti princip njegovoga ponašanja. Ako je čovjek hram Božji, onda je njegovo srce svetohranište u kojem boravi svetost njegovoga hrama. Kad se to svetohranište pogazi i obeščasti, hram postane profana građevina; čovjek postaje ne-čovjek. Ako smo se nekada pitali što hoće reći onaj drugi dio zapovijedi ljubavi u kojem se kreće od ljubavi prema samome sebi („ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“), evo odgovora: Ljubiti sebe upravo znači držati do svetosti u samome sebi, odnosno sam imati strahopoštovanja prema tom svetom u sebi. Taj odnos će nam pomoći da ne oteža naše srce. Srcem smo drugim ljudima blizi, i to je ono što i druge kod nas zadivljuje i izaziva poštovanje. Tim čistim srcem ćemo i Boga gledati. Čovjek koji je okrenut od ideala i plemenitih načela, onaj koji je okrenut samo k užicima i prohtjevima strasti, postaje ne-čovjek. Često smo mogli čuti pitanja koja se postavljaju u trenucima apeliranja na savjest: Imaš li srca, gdje ti je srce, kako imaš srca, je li ti srce od kamena. Čovjek bez srca je spodoba. Zato čuvaj svoje srce, bodri ga i osluškuj, to je tvoje srce. A tvoje srce je srce svega: ono je tvoja šansa radosti i nade, u njemu je tvoj potencijal zadovoljstva i sreće. Srce je i potencijal vječnoga života, ljubljenosti i ljubljenja. Po njemu se razlikujemo od drugih bića, ono je ono božansko u nama. Njime dohvaćamo razumu nedohvatljivo, slutimo Nebo i nebesko, makar smo prognani iz zemaljskog raja. Ono nas čini sposobnim za poeziju, plemenitost, zahvalnost i osjećaj dužnosti, njime se radujemo zbog tuđe sreće i ljepote. To su sve simptomi zdravlja tvoga srca – tvoje duhovne mladosti i vitalnosti. Advent je vrijeme duhovne medicine, i tvoja prilika da ispitaš stanje tvoga srca. Kroz srce nam i Bog govori i objavljuje se, te srcem se u svim civilizacijama naslućuje kako nije čovjek stvoren za život na zemlji! On nadilazi njene mogućnosti i vapi za nečim drugim i većim. Zato je ružno i tužno ako čovjek sve svoje ambicije svede za zemaljske vidokruge. Oni su preuski za njegovo srce – ma koliko moći i vlasti, hrane i odjeće, ugleda i imovine on imao više od drugih. Jadno je ako čovjek ne zna gledati iznad svih horizonata svemira i uspravljati pogled u razumu nedokučive i požudi daleke nebeske vrijednosti. To je otežalo srce: naime, upravo bi nas ono trebalo dizati iznad raspadljivog i donositi nam predokus vječnoga i svega onoga maksimalističkoga, za što je čovjek sazdan. Ali, kako će ako je i samo otežalo u bijednim niskim pobudama. Kad Gospodin dođe, neće srcem moći za njime gorjeti i uzdizati se! Stoga i ovo vrijeme adventa, koje nije prvenstveno vrijeme pokore i kajanja, nego je prvenstveno vrijeme povratka nade, vrijeme rastjerivanja prijevarnih magli, vrijeme povratka ideala; vrijeme buđenja i čišćenja od svih ovozemaljskih kolesterola i predoziravanja. Poziv je to na duhovno zdravo življenje i zdravu duhovnu hranu od koje srca sama k nebu lete! A nebo – to je sve ono što zemlji nedostaje. Buđenje– da bi smo znali željeti dolazak Kristov. Srce nam i danas govori da čovjek ima potrebu za više, baš za onim što Krist obećava. Njime imamo sposobnost vjerovati u Božji naum kojeg nam Krist objavljuje. Čovjek bez srca i civilizacija otežalog srca sve svoje ambicije veže za zemlju i guši svaki njegov poziv na nebo. U (post)modernim materijalističkim civilizacijama smo maknuli iz života sve granične situacije, umiranja, rađanja, bolovanja, sirotinju, uboge, luđake… svoje pragove smo pomeli od ljudi i njihovih životnih ne-idiličnih realnosti da nas ne bi upućivali na potrebu za Bogom, da bi stvorili prividno idilični svijet. Idilični svijet? Što je njegova svrha, njegova perspektiva? Što se može reći o svim našim nastojanjima da spasimo ovaj svijet i uzveličamo ovaj zemaljski život? Samo jedno: u okvirima zemaljskog života i vremena on nema perspektive ako se iz njega ne rodi Nebo! Roditi nam se tr (mirjam 22.12.2010. 18:54)
Roditi nam se treba! ... Na rođenje (još uvijek) gledamo kao nešto lijepo, ali, zaboravljamo o kakvoj se zapravo drami tu radi: i tvoje rođenje je bilo jedna kritična situacija i za tvoju mamu i za tebe. Gdje god da ste se zadesili ti i tvoja mama, kad je došao trenutak rađanja, sve drugo je palo u drugi plan i postalo je sasvim nevažno. Kataklizma tvog dotadašnjega života bila je neizbježna i neodgodiva. I ti i mama, pa i drugi oko vas, svi ste strepili i bojali se. Ipak, da, radilo se o nečemu prelijepom, tako lijepom da dan na koji se to sve zbilo, slaviš sve ovo vrijeme zemaljskog življenja. Ako ponovno čitamo ovo o čemu Krist u današnjem čitanju govori, podsjetit će nas baš na porođajne drame. Upravo to će se i dogoditi: svijet se ima roditi! Doći će tren kad će Netko izgovoriti: vrijeme je! Kad se to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Uspravit ćeš glavu, i srcem prepoznati onog koji dolazi – svojom čežnjom za nebeskim, duhovnim i plemenitim. Želiš li se roditi? Želi to! Jer, onaj tko previše prione za ovozemaljsko, tko se previše navuče na vrijeme i prostor, i zaboravi na svoje djetinje čežnje za pravdom i mirom, za istinom i jednakošću, utjehom za sve, za ljubavlju i biti ljubljen... tko previše zaboravi želju da sva djeca svijeta budu utješena, sve majke, svi bolesni i gladni zbrinuti, tko izgubi sposobnost čeznuti za time da ni suza više ne bude, da samoća nikada više ne bude, da poniženja i bilo kakvih bijeda više ne bude… - kome, dakle, srca otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, iznenadit će ga taj dan! A onom tko srca bude imao, kad god da dođe taj dan, on će ga najspremniji i radosno dočekati – i Krista prepoznati! Advent je vrijeme traženja vlastitog srca – onog po čemu si ti najuzvišenije Božje stvorenje: čovjek! Ako svoje srce oslobodiš od svega onog što ga otežava, tvom biću će se vratiti svetost, dostojanstvo i smisao. A to je formula sreće. I bit ćeš sposoban za jedan pravi kršćanski nematerijalistički Božić: rođenje tvoje nade i tvoje perspektive u Nebu! Hrabro, odvaži se: budi čovjek srca! /p. Ivan Mandurić, SJ/ ... ... I draga gali, vidim to Tvoje srce ... ... hvala Ti na njemu ..., na ruci koja se iz njega svima nama pruža... ... briše suze sa mnogih očiju, istjeruje tuge iz mnogih srca ... ... Znam, znam da te tolika blizina svima čini osjetljivijom i ranjivijom, da ti često i samoj natjera tugu u srce, da te zaboli - i boli ... - tuđa bol ... i da se samoj sebi učiniš malenom, grješnom, ... da bi tako htjela, ... a ne možeš ... , da ti se učini da si se u svemu izgubila, ... svijet te savlada, gropi te u grlu stegnu ... i ne daju ti dalje, bolje, više ... No, Gospodin ne misli tako, ... On te nikada ne gubi iz vida, za Njega si uvijek Njegova voljena, ona koju On kao dragocjenost pazi i čuva i ne dozvoljava ti da se izgubiš, traži te u tvojim bespućima, u skrivenim zakutcima tvoga srca gdje se skrivaš od sebe, od ljudi, traži te tu gdje si najosjetljivija i najranjivija, gdje si najviše svoja, ... i najviše Njegova ... i vraća, uvijek nanovo vraća na put, među svoje koji te vole, koji te trebaju, ... koji tvoje srce najbolje znaju ... , koji ga baš u takvoj gali prepoznaju ... , ... i upravo tom Ljubavlju te On obasiplje, tu ti se On beskrajno daje ... u toj Ljubavi ga možeš naći i prepoznati, ... tu Ga možeš dotaći, jer nije On neki daleki Bog, On je Bog sa nama, Bog blizine, topline, On je Bog srca, On je Bog - Srce !!!
Svi se nečemu u životu nadamo i stoga se i kaže da nada umire posljednja.
Imamo puno želja, planova kroz i za svoj život. Želimo biti zdravi, sretni, uspješni, priznati ... i izmorimo se u u trkama i nastojanjima da sve to zadobijemo, a tako često nam bude sve zaludu; sve to postaje nedohvatljivo, izmiče i u tili čas iscuri kao pijesak iz ruku te se nađemo u vakuumu, u egzistencijalnoj praznini. Izgubimo se ...
I stavimo li sve svoje nade samo u to, ...
dogodi se ruševina velika ukoliko se nadanja ne ispune ...
To nam ukazuje da nada bez vjere ne može. Ne ide ...
Vjera daje smisao svakoj nadi.
Vjera u Onoga kojega čekamo, ...
vjera Onome kojega čekamo, ...
Vjera u ispunjenje ...
...
Znamo li kamo ide naš život i kamo ide svijet uopće? ...
Vjerujemo li u ono neraspadljivo, nepromjenjivo i Vječno, ...
ono što uvijek ostaje, ono što nikada neće proći, nestati, iscuriti, ...
ono što dolazi, ono što upravo iščekujemo, ono čemu i Kome idemo, ...
... u Onoga kojega iščekujemo ...
.........................Druga nedjelja došašća
U ovo vrijeme došašća, u kojemu se pripremamo za Božić, Crkva nas poziva kao i Ivan Krstitelj na obraćenje. Poziva nas da se trgnemo oda sna i ne zadovoljimo samo pasivnim čekanjem Božjega dolaska već da se na nj pripravljamo ...
Učinimo, potrudimo se i sve krivine, sve zapreke uklonimo, ...
Neka put kojim dolazi, kojem Mu dolazimo bude poravnan ...
Da ne prođe pokraj nas, da nas ove godine ne zaobiđe ...
Put do nas Mu očistimo da nas spazi, ugleda, ...
Da se susretnemo,
Da nam zaista dođe ...
U srca naša da uđe ...
Ostane i nastani se ...
U sakramentu Pomirenja, Svete ispovijedi kojom se najbolje možemo pripremiti za nadolazeći Božić, očistimo stan našega srca za primitak Djetešca koje nas razveseljuje, kojega ovaj svijet treba i sa veseljem Ga očekuje ...
Laku Ti noć ... Treba odmoriti ... ... ... ... I lijepe snove sanjati, ... ... ... ... Anđele koji anđeoski pjevaju i nježno nas uspavljuju čuti, slušati, ... ... ... ... Ljepotom koja je uvijek prisutna, svugdje je oko nas, se ispunjati ... ... ... ... - samo je treba potražiti, srcem tražiti i uočiti te iz srca ne ispuštati ... ... ... ... Dobrotom kojom nas miluju naši najdraži se nadahnjivati, ... ... ... ... I Dobrotom uvijek uzvraćati, ... ... ... ... Mir u duši svojoj ljubomorno čuvati, ...
Svaki put me oduševiš, kako riječima tako i izborom glazbe! BTB! (Tamo gdje je srce 08.12.2010. 08:22)
I ljepše nego što sam mogla zamisliti, draga Mirjam! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 08.12.2010. 23:02)
@ mamaposebnogdjeteta, ... Da, Božić dolazi, sve je bliže, ... ... Vrijeme nam je dato da se pripremimo, da svoja srca pripravimo za Njegov dolazak ... Dolazeću Riječ koja se želi utjeloviti u našem životu, a dolazi tiho, nenametljivo, ... kuca, čeka da joj otvorimo, ... nada se, želi ući i biti sa nama u našem domu ... , možemo čuti jedino ako u sebi stvorimo tišinu jer, ako nema tišine, ne možemo Je ni čuti ni osjetiti ... Stoga, moramo naći vremena ... - nađimo vremena /mogu to biti upravo ova četiri tjedna / - da bi slušana Riječ prodirla u dubinu našega srca, da bi preobrazila naše srce, ispunila ga svojom Milošću, i postupno liječila, ... od grijeha, rana, bolesti, nepraštanja, zloća svih vrsta ... Dopustimo joj ulazak pripravljanjem srca ... .... - slušanjem, tišinom, molitvom, ... ... prignimo se pred Njom ... ... i skrušeno zamolimo za oprost ... ... Gospodine očisti nas, da mognemo primiti Te... ... Kao dobra priprava za valjanu ispovijed uvijek je meni poseban Ps 51:
Smiluj mi se, Bože, * po milosrđu svome, * po velikom smilovanju * izbriši moje bezakonje! * Operi me svega od moje krivice, * od grijeha me mojeg očisti! * Bezakonje svoje priznajem, * grijeh je moj svagda preda mnom. * Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: * pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. * Evo, grješan sam već rođen, * u grijehu me zače majka moja. * Evo, ti ljubiš srce iskreno, * u dubini duše učiš me mudrosti! * Poškropi me hisopom da se očistim, * operi me, i bit ću bjelji od snijega! * Objavi mi radost i veselje, * nek' se obraduju kosti satrvene! * Odvrati lice od grijeha mojih, * izbriši svu moju krivicu! * Antif. Čisto srce stvori mi, Bože, * i duh postojan obnovi u meni! * Ne odbaci me od lica svojega * i svoga svetog duha ne uzmi od mene! * Vrati mi radost svoga spasenja * i učvrsti me duhom spremnim!* Učit ću bezakonike tvojim stazama, * i grješnici tebi će se obraćati. * Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože, spasitelju moj! * Nek' mi jezik kliče pravednosti Tvojoj! * Otvori, Gospodine, usne moje, * i usta će moja naviještati hvalu tvoju. * Žrtve ti se ne mile, * kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. * Žrtva Bogu duh je raskajan, * srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. * U svojoj dobroti milostiv budi Sionu * i opet sagradi jeruzalemske zidine! * Tada će ti biti mile žrtve pravedne * i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. *
Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu. * Kako bijaše na početku, * tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. *
... da bi očišćena srca zajedno sa Marijom /koja ga je prije srcem primila no što ga je začela .../ mogli zapjevati prepuni Milosti Božje - Hvalospjev Marijin :
'Veliča * duša moja Gospodina, * i klikće duh moj * u Bogu, mome Spasitelju, * što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. * Jer velika mi djela učini Svesilni, * sveto je ime njegovo! * Od koljena do koljena dobrota je njegova * nad onima što se njega boje. * Iskaza snagu mišice svoje, * rasprši oholice umišljene. * Silne zbaci s prijestolja, * a uzvisi neznatne. * Gladne napuni dobrima, * a bogate otpusti prazne. * Prihvati Izraela, slugu svoga, * kako obeća ocima našim: * spomenuti se dobrote svoje * prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.' /Lk 1,46-55/
Bogu koji je Ljubav sama i čijem Milosrđu nema kraja, ... koji nam oprašta, / da bismo i mi oprostili .../ kada Ga iskreno i raskajana srca prepuni žalosti što uvrijedismo Dobrotu samu zamolimo ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...