Danas započinjemo novo razdoblje crkvene liturgijske godine koje se zove došašće ili advent ... Prva je nedjelja kada palimo i prvu svijeću na adventskome vijencu. Ove godine imamo novi vijenac meni posebno drag i kako ga je moja mlađa kćer uslikala,
poželjeh vam ga i pokazati ...
....................................
Slijedećih par godina – jer radim novi vijenac svakih 3-4 godine – ćemo imati ovaj zlatni ...
Drag im je, iako se moji moraju naviknuti na nj – ne vole novotarije; vele, ma bio nam je dobar i onaj stari, samo je trebalo promijeniti svijeće ...
Svi smo bili na okupu, ...
... i našega bolesnika smo dopremili da bude sa nama ... ha, ha, ha, ... ;
da, čitava moja obitelj je danas bila za stolom i to je jedan od razloga što me nedelje vesele. I uz uobičajenu zajedničku molitvu tiho sam, dok sam palila svijeću, poželjela da za sljedeći advent bude povećanje familije za bar jednoga člana, da slavimo ... - što su sad već neki nagovijestili. A još tiše se nadam i onome drugome, davno iščekivanome - samo to zaista tiho ... , ne govorimo zasada naglas, ali srcem žarko moleći vjerujemo:
Dat će Gospodin, čvrsto vjerujem da ... bit će !!! :-)
....................... i mene .......................
............................................................
....
..................................................
..................................................... Crkva danas slavi svoga kralja Isusa Krista
.................. i Evanđelje nam daje sliku sasvim suprotnu zemaljskim kraljevima:
Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći:
"Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!"
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći:
"Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!"
A bijaše i natpis ponad njega:
"Ovo je kralj židovski."
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao:
"Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!"
A drugi ovoga prekoravaše:
"Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini."
Onda reče:
"Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje."
A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
/Lk 23,35-43/
.................... tri osuđenika – desni i lijevi razbojnik, .........................................
......................... a u sredini, kao da je najgori, ................................................
.................... Isus Krist s trnovom krunom na glavi. .........................................
Bez ikakve moći, bez ikakve časti, bez ikakvog ljudskog dostojanstva ...
.................. Prisutni neprijatelji još mu se i rugaju.
.............. Naslov – kralj židovski – pričvršćen je na križ.
...................... Čas posvemašnje nemoći Raspetoga ...
.............. Jedina moć koju je imao jest moć nad srcima ljudi,
moć koja se ne oslanja na oružje, već ljubavlju želi osvojiti ljude.
Ta ljubav je u isto vrijeme
........................................................ i svemoćna i nemoćna,
......................................... ovisno o tome je li prihvaćena ili odbačena.
Drugi, desni razbojnik, u izmučenom i bespomoćnom čovjeku
prepoznaje Boga koji ga jedini može spasiti, svim srcem prihvaća,
....................................... najprije svoju krivnju,
....................................... žali i kaje se,
....................................... moli oproštenje.
priznaje Ga, Njegovu potpunu nevinost,
....................................... priznaje mu kraljevstvo:
.................................. “Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!”
Isus mu kaže:
“Zaista, zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju”.
Raspeti ovdje ne oprašta grijehe dobrom razbojniku,
.................................. On mu obećava vječni život
I mi s tim raskajanim razbojnikom priznajemo: Isusov poraz je put do pobjede i vječnoga kraljevanja,
................................... iskreno vapeći :
............................................................ Gesů ricordati di me, Gesů ricordati di me
............................................................ Io oggi alzo lo sguardo verso te,
............................................................ trafitto per i miei peccati.
............................................................ Per le tue piaghe io guarirň,
............................................................ Gesů ricordati di me, Gesů ricordati di me.
............................................................ TU SEI VERAMENTE IL FIGLIO DI DIO
............................................................ VENUTO A SALVARMI.
............................................................ TU SEI VERAMENTE L'AGNELLO DI DIO,
............................................................ OGNI PERDONO NELLA TUA CROCE.
............................................................ Io oggi alzo lo sguardo verso te,
............................................................ mi doni Maria come madre.
............................................................ Questo ti chiedo, nel regno dei cieli
............................................................ Gesů ricordati di me, Gesů ricordati di me.
Bio je poražen da bi svim poraženima, radi istine i pravde, dao nadu.
Htio je biti ponižen da bi svim ponižavanima, radi istine i pravde, vratio čast.
Pošao je u smrt da bi sve smrtnike koji će u njega povjerovati poveo u život.
I tada kada se svima učinilo da je je potpuno poražen, da je sve izgubio,
križ koji častimo pokazao je put, jedini put prema pobjedi,
pokazao je da iza Velikog petka, trnove krune, poruga i poniženje,
iza smrti, ... dolazi uskrsnuće,
............................................ nešto novo, nešto drukčije
Da, Isus je uskrsnuo, Isus živi i kraljuje,
ne samo u nebeskom kraljevstvu nego i u ljudskim srcima
koja su mu otvorila vrata vjere i ljubavi.
Isus Krist jedini je Kralj kojemu se isplati vjerovati,
za kojim se isplati ići,
za kojeg se isplati podnijeti i smrt.
................................... prikazuje uskrslog Krista koji je isklijao iz zemlje Hrvatske i uzlazi na nebo
..................................................... freska Krista Kralja rad je dubrovačkog slikara Ive Dulčića
..................................................... naslikana je 1959., slikana je sa zapada na istok,
..................................................... visoka 8,75 m, široka 19,34 m; površine 169,22 m2,
................................................................ na sliku je potrošeno 73 kg boje,
...................................................................... i nije potpisana
..................................................... u radu mu je pomagao njegov sugrađanin slikar Đuro Pulitika.
/................................... kada je Dulčić dovršio sliku u crkvu je ušetao Ivan Meštrović
.................................... i, kako priča kaže, rekao: „Dobro je, ... lijepo je“,
................................................................................................ na što je Dulčić odahnuo ... :))/
Dulčićeva vizija
Uvijek me iznova fascinira velika freska Krista Kralja Ive Dulčića u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Možda je veliki slikar najzornije prikazao ono što želim reći o Kristu i Crkvi. Isus se nadvija nad svijetom, kao siromah i isposnik, kao mistik, kao blagi Kralj koji natkriljuje čitav svemir, a dolje se nazire mnoštvo – ne bezlična masa, nego mnoštvo pojedinaca, mnoštvo ljudi u hrvatskim narodnim nošnjama, ljudi s licima, ljudi s identitetom, pod nebeskim svodom. Nigdje prerogativa vlasti, moći i nadmoći, nigdje sjaja i blaga, sve je prožeto jednim svečanim, veličanstvenim, gotovo kozmičkim nabojem jednostavnosti, ljudskosti, jedinstva, ali i mističke zagledanosti u smisao posljednjih vremena. Dulčić je prikazao proslavljenu Crkvu, na neki je način ujedinio dvije slike, dvije teološke sintagme i definicije o Crkvi kao Mističnom Tijelu Kristovu i narodu Božjemu. Proročka dimenzija je svojevrsna sublimacija, ona je u temelju njezina poslanja, nosi je sam Kralj, ali i čitav narod.
/Zoran Vukman/
.................. Molitva
Gospodine Isuse Kriste, ušao si u Jeruzalem kao kralj. Ljudi su ti klicali. Ali raspoloženje se promijenilo već nakon nekoliko dana. Tvoji su protivnici pobunili ljude protiv tebe i tvoje poruke. I naš životni put zna za povlađivanje i otpor. Vodi nas kroz sukobe i razračunavanja. I mi vrlo često doživljavamo da se ljudi postavljaju i bore protiv nas. Daj nam zajedno s tobom ići ovim putem. Daj nam iskusiti: U nama je kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta, i zato nam ga ovaj svijet ne može ni oduzeti. Ti svojim putem trpljenja ne ideš kao prignuti i poniženi, nego kao kralj. Ostaješ kralj i u najvećemu prijeziru i zlostavljanju. Nauči me ići mojim putem zajedno s tobom i svjestan svoga kraljevskog dostojanstva. Tada neću uzmicati pred trpljenjem. Ali i kad me ljudi ismiju, kad me pogrde, kad me obmanu, oni ne mogu razoriti moga dostojanstva. Kraljevstvo u meni, koje nije od ovoga svijeta, ne može biti razoreno.
Zato me pouči, Gospodine Isuse Kriste, ići zajedno s tobom, da bi i moj put vodio preko križa u slavu, ne samo u slavu poslije smrti, nego i u iskonski sjaj kojim se opremio mene i moju dušu. Svjetlo Uskrsa neka već sada preko svih mojih putova zasja kroz tamu i nevolju da putem ne bi ostao zarobljen, nego hrabro koračao zajedno s tobom u pravi život. Amen.
/Anselm Grun, Ti ideš svojim putem kao kralj/
.... Prijateljstvo ti je bilo izvorom velike boli ...
.... Toliko si ga želio da si se često gubio u potrazi za pravim prijateljem.
.... Često si očajavao kada se prijateljstvo kojem si se nadao nije ostvarilo,
.... ili kada prijateljstvo koje je počelo s velikim očekivanjima nije potrajalo.
............................................... Mnoga od tvojih prijateljstava izrasla su iz tvoje potrebe
............................................... za naklonošću, potvrđivanjem
............................................... i emocionalnom podrškom ...
............................................... Ali sada trebaš tražiti prijatelje
............................................... s kojima se možeš povezati ...
................... iz svog središta, ... ................................
............................................................ iz mjesta na kojem znaš da si duboko voljen.
............................................................ Prijateljstvo postaje sve više i više mogućim
............................................................ kada prihvatiš da si duboko voljen.
............................................................ Tada s drugim možeš biti na neposesivan način.
............................................................ Pravi prijatelji nalaze svoju nutarnju vezu
............................................................ tamo gdje oboje poznaju ljubav Božju.
...................... Gdje duh govori duhu i srce srcu. ..............................................
Prava prijateljstva traju jer je prava ljubav vječna ...
Prijateljstvo u kojem srce govori srcu je dar Božji,
a nijedan dar od Boga nije privremen ili slučajan.
Sve što od Boga dolazi sudjeluje u vječnom Božjem životu.
............
Ljubav između ljudi, kada je od Boga dana, je jača od smrti.
U tom smislu prava se prijateljstva nastavljaju iza granice smrti.
Kada duboko voliš, ljubav čak može postati jačom nakon smrti voljene osobe.
To je srž Isusove poruke ! ! !
....
Kada je Isus umro, njegovo prijateljstvo s učenicima nije se smanjilo ... ...
Nasuprot tome, poraslo je. O tome se radi kada se govori o slanju Duha.
Duh Isusov je njegovo prijateljstvo s učenicima učinio čvršćim,
jačim i intimnijim no prije njegove smrti. ... ...
To je ono što je Pavao iskusio kada je rekao:
"Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist."
/Gal 2, 20/.
Moraš vjerovati da svako pravo prijateljstvo nema kraja,
da zajedništvo svetih postoji između svih onih,
živih i mrtvih, koji uistinu ljube Boga i jedni druge.
Iz iskustva znaš koliko je to stvarno.
Oni koje si duboko volio, a koji su umrli i dalje žive u tebi,
ne samo kao uspomene nego kao stvarno prisutni.
....
........................................................... Usudi se voljeti i biti pravi prijatelj ! ! !
... Ljubav koju daješ i primaš je stvarnost koja te vodi sve bliže i bliže Bogu,
........................................................... kao i onima koje ti je Bog darovao da ih ljubiš.
.............................................. Pitam se,
.............................................. što ću reći,
.............................................. kad se budemo gledali,
.............................................. oči u oči, ja i ti?
..................................................................... Što li ću tada reći?
..................................................................... Hoću li izdržati,
..................................................................... kad se budemo gledali,
..................................................................... oči u oči, ja i ti?
..................................................................... Hoću li moći izdržati?
....................... Kad se budemo gledali, oči u oči,
....................... kad se budemo sreli, ja i ti,
....................... sjeti se da sam samo čovjek,
....................... sjeti se da sam samo čovjek,
....................... a Bog da si ti.
....................... a Bog da si ti.
.............................................. Kakav li ću biti,
.............................................. kad se budemo gledali,
.............................................. oči u oči, ja i ti?
.............................................. Hoću li moći izdržati?
............................................................................................ Kakav će to biti susret,
............................................................................................ kad se budemo gledali,
............................................................................................ oči u oči, ja i ti?
............................................................................................ Jedan čovjek i njegov Bog.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...