Danas započinjemo novo razdoblje crkvene liturgijske godine koje se zove došašće ili advent ... Prva je nedjelja kada palimo i prvu svijeću na adventskome vijencu. Ove godine imamo novi vijenac meni posebno drag i kako ga je moja mlađa kćer uslikala,
poželjeh vam ga i pokazati ...
....................................
Slijedećih par godina – jer radim novi vijenac svakih 3-4 godine – ćemo imati ovaj zlatni ...
Drag im je, iako se moji moraju naviknuti na nj – ne vole novotarije; vele, ma bio nam je dobar i onaj stari, samo je trebalo promijeniti svijeće ...
Svi smo bili na okupu, ...
... i našega bolesnika smo dopremili da bude sa nama ... ha, ha, ha, ... ;
da, čitava moja obitelj je danas bila za stolom i to je jedan od razloga što me nedelje vesele. I uz uobičajenu zajedničku molitvu tiho sam, dok sam palila svijeću, poželjela da za sljedeći advent bude povećanje familije za bar jednoga člana, da slavimo ... - što su sad već neki nagovijestili. A još tiše se nadam i onome drugome, davno iščekivanome - samo to zaista tiho ... , ne govorimo zasada naglas, ali srcem žarko moleći vjerujemo:
Dat će Gospodin, čvrsto vjerujem da ... bit će !!! :-)
Draga Mir, vjenčić je zaista prekrasan, i neka vam uz njega i slijedeća došašća budu radosna iščekivanja Isusova rođenja i rođenja novih anđelaka koji će obogattiti obitelj - svako je dijete pravi Božji blagoslov i dar! Rijetko svratim, opet sam u velikoj stisci s poslom i samo Bog može ispuniti ovo došašće u našoj i mnogim obiteljima mirom i učiniti ga da bude radosno i s mnogo više trenutaka sretnog obiteljskog zajedništva... P.S. pročitala sam jutros i onaj drugi post kojeg sada nema, a bilo bi lijepo da ga vratiš. (Julijana 28.11.2010. 19:11)
Drago mi je da je i bolesnik s vama;))))) zajednički početak Došašća uz želje koje tajanstveno skrivaš, ali, koje se naslućuju izmamio je osmijeh na moje lice;)))))))))) predivan je vjenčić i, siguran sam, naviknut će se tvoji brzo... jer, predivan je;) draga Mirjam.... neka Vam ovo vrijeme Došašća podari puno zajedničkih trenutaka u miru i radosti ;)
@ Julijana, hvala na javljanju, drago mi je da si tu, iako se ne stigneš od stiske posla uvijek javiti. Slično je i samnom, ali eto trudim se ... , a i ovo pisanje me i veseli i mnogo toga mi posvješćuje i ... natjera me često da malo zastanem, zbrojim se i razmislim ... - bar na trenutak da se maknem od svega što me odvlači, što mi ne dozvoljava da nađem vremena za sebe, za Boga i za čovjeka, za svoje najbliže, a što opet moram napraviti i od rada svojih ruku živjeti - ... i još uvijek pomagati i drugima koji žive sa nama, a nemaju dovoljno za početak ... da se osamostale i započnu jer, jako dobro znam da je svaki početak težak :))). Zaista me svaka nedjelja oduševi, dan Gospodnji doživljavam i tako ga i proživljavam kao susret sa sobom, sa Gospodinom na nedjeljnoj misi i susret pri stolu - svi zajedno !, a i vrlo često kao ugošćavanje dragih prijatelja ili se poželimo mi naći u gostima kod njih, posjetiti ih u miru i bez trke i tako nedjelju provesti u radosnom druženju ... ... A i danas mi je poseban dan - moj bolesnik polako prizdravlja /majčino oko sve vidi i radosno, neprimjetno suzi .../, iako će još trebati dosta njege te neću moći ni ja puno biti na ovim stranicama. No, sve će to jednom proći i bit će dobro ... , i veselit ćemo se ... ... Nije mi jasno što se dogodilo da je post nestao ... Vratit ću ga, samo sam se nekako naivno nadala da će ponovo iskrsnuti naglo kako je i nestao te da se neću morati nanovo mučiti - i teško će biti opet isto napraviti, ali pokušat ću, ... obećajem.
... I kao prilog ovom postu dodala bih ovu divnu pjesmu koju danas moleći pjevušim - ma, svi već znaju kako rado slušam Služavke Malog Isusa, a u posebnim trenutcima i raspoloženjima duše, još radijee ... :))) - u nadi da će se i tebi svidjeti i da će nas na današnju nedjelju meni osobito dragu i radosnu ujediniti, ovako na daljinu ... ... pa pjevajmo ...
Ti ni slutila nisi da takvo što bi moglo se dogoditi da bi anđeo Božji Tebe mogao pohoditi, jer u poniznosti si svojoj sebe držala najmanjom od svih, i da za velika su djela drugi stvoreni.
Ti ni slutila nisi da od svih žena najveća ćeš postati, jer u krilu ćeš svome Boga samoga Ti nositi, jer u poniznosti si svojoj sebe držala najmanjom od svih, i da za velika su djela drugi svoreni.
Zdravo Marijo, Ti si puna milosti, s Tobom je, s Tobom je Gospodin. Blagoslovljena Ti si među ženama, i blagoslovljen plod je Tvoj, i blagoslovljen je Tvoj Isus.
I moja majka si ti, nježna, puna ljubavi, molim Te pomozi mi.
Kada svjetla nestane, kad se tama ovije, kad mi vjera zadrhti, Majko, sa mnom ostani. Kada srce zaboli, kad ruka ljudska prevari i ostavi, kad se suza otkrije, Majko, budi uz mene, da mi duša zapjeva onaj pozdrav anđela:
Zdravo Marijo … ......................................................................... ................................... Od srca Ti želim puno radosnih trenutaka sa Tvojima najmilijima, da što češće provodiš vrijeme uživajući u sretnome obiteljskome zajedništvu, ispunjenoga srca mirom i ljubavlju, natopljenoga njihovom srećom ... ...... da radosno pjeva Gospodinu uvijek, na svemu, ....... zahvaljuje ..... :-)
BVB !!! /svima Tvojima sretno i bogato - Bogom ispunjeno ... - ovo vrijeme došašća .../ Lijep pozdrav ... (mirjam 28.11.2010. 20:19)
@ smotani, hvala dragi Kiki, ... ma znam, gunđaju oni tako uvijek kada je nešto novo, ali oči ih izdaju - sviđa im se ... I reći će to sljedeće godine kada više ne bude baš ganz nov :))) ... Meni se sviđa - i to znaju, osjete da sam zadovoljna pa me na taj način malo zadirkuju ... , a ja se kao ljutim, da opet sve bude kao i inače, poznavajući ih ... , ma, volim ih, silno ih volim upravo takve - ... i baš uživam gledajući kako svjećica na njemu gori, to malo svjetlo koje nam daje toliko topline i svakim titrajem nam novu snagu ulijeva, bodri da izdržimo, da nadu na putu ne pogubimo već da srca uredimo i očistimo za gosta, važnoga gosta, te spremni i budni čekamo ono što nam je pripravljeno, što nam je pripravio kao dar. Iz Ljubavi prema nama. A uvjerena sam da nas očekuje takvo iznenađenje koje ni zamisliti ne možemo i da će nas sve zajedno razveseliti, zlatom okititi ... - naš Kralj !!! Kralj naših srdaca ... će se u svome domu nastaniti. Pobrinimo se samo da Mu bude toplo i ugodno u njem. Ta nismo li Ga sa tolikom čežnjom čekali, nadam se ne besposleni već čitavo vrijeme zauzeti oko pripravka - kao što svaki dobar domaćin čini. I dobro osjećaš ... danas sam zaista sretna što naš bolesnik izgleda dobro i što je sa nama iako još treba, treba ... , ali, znam, vjerujem, bit će dobro !!! Molitvom ustrajno krijepeći ljubav sve ćemo zajednički nadvladati ... i nadam se, možda već za Božić radosno reći, prošlo je, ozdravio je ... i .... izljubiti se presretni ... ............................................. ... a tajnu još ne odajem ... ........... iščekujem ................. .......... sve je bliže ................. ... uh, samo što ne izrekoh ... ............... :-))) ......
draga Mirjam, pridružit ću se Vašoj molitvi za brz oporavak bolesnika i da, kako i treba, s vama u sreći, ljubavi i zajedništvu dočeka Kralja... i, siguran sam, da ovo vrijeme ćemo svi iskoristiti za pripravu najtoplije Mu dobrodošlice..... ( o tajni...pssst... .doći će vrijeme, doći će...;))))))) i, želim ti snage i energije da s lakoćom ti prođu ovi dani, da ostaneš ovako sretna i zadovoljna...i više od toga;)
@ mcmlx, hvala ... ... želja mi je bila i ovo pridodati svemu ovome : ... Za vrijeme, u kojem se »nema vremena« Postupno paljenje svijeća na adventskom vijencu znak je progresivnog približavanja Božiću. Ta gesta ujedno znači znati i moći čekati, iščekivati da se dogodi očekivano. Adventski vijenac je konkretni čin unutarnjeg stava čekanja kao osnovne dimenzije vjere. Malim obredom paljenja svijeća uključujemo se u povijest tisućljetnog iščekivanja dolaska obećanog Spasitelja i dovršenja njegova djela. To je povijest čekanja ispunjenog sigurnošću vjere da će se dogoditi obećano. Premda nas adventski vijenac sa svoje četiri svijeće izravno usmjerava prema Božiću, istodobno transcendira naše iščekivanje prema konačnom Kristovu dolasku - paruziji. U vremenu kada »nema vremena« i kada je čekanje »gubljenje vremena«, trenuci molitve i paljenja adventske svijeće »zaustavljaju vrijeme« i produžuju ga u eshatološku dimenziju. Adventski vijenac je prosvjed protiv brzine života u kojem se ne usuđujemo nadići dimenziju neposrednoga i odlučivati se za dugoročnije ciljeve, bez straha da će nam nešto promaknuti. Poziva da barem na trenutak »imamo vremena« i da nadiđemo ovozemaljski obzor naših očekivanja. Da proširimo vidike gledanja na svijet, život i povijest sve do očekivanja konačne Božje budućnosti. /s. Valerija Kovač/ ... ... svi smo iskusili što znači čekanje, ... ali čekati u čvrstoj vjeri da će se ispuniti obećano, čekati aktivnim sudjelovanjem u tom toliko žuđenom ispunjenju koje dolazi, biti dionikom, sustvarateljem onoga što i koga čekamo ... to je posve drugačije čekanje ... ... to čekanje donosi plodove već ovdje ... na svakoj dionici puta ispunjenoga aktivnim čekanjem, postepeno nas ispunja, mijenja, dopunja, čini da rastemo, dok ne uzrastemo, stvara nas sve više ljudima, čini da svaki od nas bude više čovjek ... , približavajući se, dolazeći do obećanoga ...; i molitvom podupirati to naše čekanje koje tada ne trne, ne posustaje, ne malaksava, već postaje zauzeto čekanje, te svojim radom pridonositi njegovom ostvarenju, ne biti isključen već se potpuno sa svim što jesmo i što možemo uključiti u ostvarenje onoga čemu se nadamo ...
... To je ono što možda riječima ovdje ne mogu, ne znam se dobro izraziti, izreći ... ali što želim srcem ispunjavati, ono što zovem/o Adventom ...... Došašćem ................ .............................................. U želji da čekanje bude radosno, ... u budnosti i pripravnosti, ... ... da srcem žudećim, .... otvorenim iščekivamo, u čvrstoj nadi u ostvarenje obećanoga spremnoga i pripravljenoga ... srca da Ga primimo ... ... vjerom prepoznamo .. u dubinama Ga dočekamo, ... dotaknemo ... ... Njegov dolazak ... i milost toga susreta osjetimo, ...
Ne znam što je bolje i ljepše: vjenčić, post ili komentari! Već je sve rečeno, pa ti samo ostavljam pozdrav i zagrljaj! (mvko 30.11.2010. 01:13)
eh..te tihe želje..ti tihi snovi..da, to je lijepo, divno i krasno. kad izdržim da nikom na glas ne kažem, a obistini se ..osjećam se tako posebno :-) kao da se ostvario neki tajni dogovor između Isuseka i mene. život je lijep.
BTB pozdrav svim tvojim dragim ljudima Nek vam bude mirno i plemenito razdoblje adventa :-)) (Free Bird 30.11.2010. 13:21)
samo da tiho kucnem, svratim..... provjerim kako je bolesnik...iako , siguran sam - puno bolje...... neću dugo..jer, sigurno si umorna, iscrpljena i odmaraš..... napuni energije za novo jutro, dan.... ispunjen sve većom radošću ;)
Novi vijenac je f e n o m e n a l a n i neka tvoji govore sta hoce (a sigurno se sale i ne zele da se previse trudis), ali kad bi meni tako islo ja bi ih pravio svake godine:-) (borut 05.12.2010. 11:49)
@ smotani, bolesnik je vrlo dobro :)) i stoga sam se i usudila otići na odmor koji mi je poslije svih događanja ovih par mjeseci bio više nego potreban i evo, kako sam se vratila sa tog kratkoga predaha - više nego zadovoljna - odmah sam ga posjetila i svjedočim da bi moglo i ranije doći do ozdravljenja no što očekujemo ... :))) - dat će Gospodin, u to čvrsto vjerujem !!!
Napunila sam baterije - što ne vidiš kako svijetlim :-) ? - i sutra krećem u novi dan - početak radnog tjedna, u nove borbe, :))) odmorena, obnovljena, sretna ...
@ gali, da, ovo je vrijeme velikih inspiracija, osobito za umjetničke duše kao što si ti ... i zaista se može razmahati svatko tko ima imalo smisla i iz raznih materijala napraviti predivne stvari nadahnut ovim vremenom iščekivanja koje svakoga dira u srce i koje je svakome milo ... Nekada davno - dok nisu krenuli problemi svakakve vrste i odnijeli mi to slobodno vrijeme - sam znala puno toga raditi, a nadam se da će opet to doći kada ću imati vremena za ostvarenje svega što mi je u glavi, u mašti, u snovima, nacrtu ..., onoga što sam željela napraviti i onoga što će mi tada doći da napravim, zavisno od momenta i materijala kojega budem imala ... - a svaki materijal je dobar i pogodan ... :))), ... i ne žali za onim kojega nemaš već upotrijebi to, baš to što ti imaš, ... što je tu uz tebe, što ti je na dohvat ruke ... ... samo se malo okreni, potraži, ... ... zasjat će ideja, upalit se lampica, ... ... i ruke krenuti ... ... u ostvarenje ...
@ borut, hvala, ... nekada je tako bilo i vjerujem da će to opet biti, opet doći ... I oni se toga sjećaju no, vole me zadirkivati znajući kako sam uvijek težila sve boljemu, kako nikada nisam bila posve zadovoljna učinjenim. A ovaj put zaista nije tako, i meni se sviđa te me ne mogu pokolebati ... :))) - samo nasmijati ... :))) ... i to im je drago te se i oni smiju ... :))) - i na kraju sretni što sam se promijenila vele, priznaju, odličan je, bravo mama ! - koliko god to nekima neskromno zvučalo, poslije dugo vremena sam uistinu sretna, veselim se svemu, svakoj sitnici, do čega smo vjerom, trudom i čvrstom voljom došli, kakvo god i što god to bilo, jer je sa ljubavlju i za ljubav rađeno, za moje, za nas, za naš sretniji i ispunjeniji život ... i od srca zahvaljujem Gospodinu što poslije svega možemo uživati i radovati se ovakvim sitnicama jer, sitnice i jesu dio života, one pokazuju nježnost, mar, brigu, pažnju, one ga oplemenjuju, kite, one mu daju čar, one mu iskazuju ljubav, one zrače ljubavlju ...
Od srca ti dragi borute, tebi, a osobito Vesni ...
a to si ti svijetlila ;)))))))))))) drago mi je, draga Mirjam, da si uzela malo vremena napuniti baterije.... i to treba napraviti za sebe da bismo drugima mogli pomoći, bit pri ruci i više .... i veselim se s vama za malog bolesnika...i, siguran sam da će oporavak biti i brži i bolji od očekivanog...jer, uz takvu ljubav to je neminovno;))) veliki pozdrav i bolesniku i iskrene želje za brz oporavak tebi, naravno, puno snage, vedrine i vremena da sve stigneš...ali, uz ljubav i voljene to je lako;)
BVB!!!
Topli ti pozdrav...... (smotani 06.12.2010. 18:56)
nedjelja, 21.11.2010.
... Sjeti me se, ...
... i mene, Gospodine ...
....................... i mene .......................
............................................................
....
..................................................
..................................................... Crkva danas slavi svoga kralja Isusa Krista
.................. i Evanđelje nam daje sliku sasvim suprotnu zemaljskim kraljevima:
Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći:
"Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!"
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći:
"Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!"
A bijaše i natpis ponad njega:
"Ovo je kralj židovski."
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao:
"Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!"
A drugi ovoga prekoravaše:
"Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini."
Onda reče:
"Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje."
A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
/Lk 23,35-43/
.................... tri osuđenika – desni i lijevi razbojnik, .........................................
......................... a u sredini, kao da je najgori, ................................................
.................... Isus Krist s trnovom krunom na glavi. .........................................
Bez ikakve moći, bez ikakve časti, bez ikakvog ljudskog dostojanstva ...
.................. Prisutni neprijatelji još mu se i rugaju.
.............. Naslov – kralj židovski – pričvršćen je na križ.
...................... Čas posvemašnje nemoći Raspetoga ...
.............. Jedina moć koju je imao jest moć nad srcima ljudi,
moć koja se ne oslanja na oružje, već ljubavlju želi osvojiti ljude.
Ta ljubav je u isto vrijeme
........................................................ i svemoćna i nemoćna,
......................................... ovisno o tome je li prihvaćena ili odbačena.
Drugi, desni razbojnik, u izmučenom i bespomoćnom čovjeku
prepoznaje Boga koji ga jedini može spasiti, svim srcem prihvaća,
....................................... najprije svoju krivnju,
....................................... žali i kaje se,
....................................... moli oproštenje.
priznaje Ga, Njegovu potpunu nevinost,
....................................... priznaje mu kraljevstvo:
.................................. “Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!”
Isus mu kaže:
“Zaista, zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju”.
Raspeti ovdje ne oprašta grijehe dobrom razbojniku,
.................................. On mu obećava vječni život
I mi s tim raskajanim razbojnikom priznajemo: Isusov poraz je put do pobjede i vječnoga kraljevanja,
................................... iskreno vapeći :
............................................................ Gesů ricordati di me, Gesů ricordati di me
............................................................ Io oggi alzo lo sguardo verso te,
............................................................ trafitto per i miei peccati.
............................................................ Per le tue piaghe io guarirň,
............................................................ Gesů ricordati di me, Gesů ricordati di me.
............................................................ TU SEI VERAMENTE IL FIGLIO DI DIO
............................................................ VENUTO A SALVARMI.
............................................................ TU SEI VERAMENTE L'AGNELLO DI DIO,
............................................................ OGNI PERDONO NELLA TUA CROCE.
............................................................ Io oggi alzo lo sguardo verso te,
............................................................ mi doni Maria come madre.
............................................................ Questo ti chiedo, nel regno dei cieli
............................................................ Gesů ricordati di me, Gesů ricordati di me.
Bio je poražen da bi svim poraženima, radi istine i pravde, dao nadu.
Htio je biti ponižen da bi svim ponižavanima, radi istine i pravde, vratio čast.
Pošao je u smrt da bi sve smrtnike koji će u njega povjerovati poveo u život.
I tada kada se svima učinilo da je je potpuno poražen, da je sve izgubio,
križ koji častimo pokazao je put, jedini put prema pobjedi,
pokazao je da iza Velikog petka, trnove krune, poruga i poniženje,
iza smrti, ... dolazi uskrsnuće,
............................................ nešto novo, nešto drukčije
Da, Isus je uskrsnuo, Isus živi i kraljuje,
ne samo u nebeskom kraljevstvu nego i u ljudskim srcima
koja su mu otvorila vrata vjere i ljubavi.
Isus Krist jedini je Kralj kojemu se isplati vjerovati,
za kojim se isplati ići,
za kojeg se isplati podnijeti i smrt.
................................... prikazuje uskrslog Krista koji je isklijao iz zemlje Hrvatske i uzlazi na nebo
..................................................... freska Krista Kralja rad je dubrovačkog slikara Ive Dulčića
..................................................... naslikana je 1959., slikana je sa zapada na istok,
..................................................... visoka 8,75 m, široka 19,34 m; površine 169,22 m2,
................................................................ na sliku je potrošeno 73 kg boje,
...................................................................... i nije potpisana
..................................................... u radu mu je pomagao njegov sugrađanin slikar Đuro Pulitika.
/................................... kada je Dulčić dovršio sliku u crkvu je ušetao Ivan Meštrović
.................................... i, kako priča kaže, rekao: „Dobro je, ... lijepo je“,
................................................................................................ na što je Dulčić odahnuo ... :))/
Dulčićeva vizija
Uvijek me iznova fascinira velika freska Krista Kralja Ive Dulčića u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Možda je veliki slikar najzornije prikazao ono što želim reći o Kristu i Crkvi. Isus se nadvija nad svijetom, kao siromah i isposnik, kao mistik, kao blagi Kralj koji natkriljuje čitav svemir, a dolje se nazire mnoštvo – ne bezlična masa, nego mnoštvo pojedinaca, mnoštvo ljudi u hrvatskim narodnim nošnjama, ljudi s licima, ljudi s identitetom, pod nebeskim svodom. Nigdje prerogativa vlasti, moći i nadmoći, nigdje sjaja i blaga, sve je prožeto jednim svečanim, veličanstvenim, gotovo kozmičkim nabojem jednostavnosti, ljudskosti, jedinstva, ali i mističke zagledanosti u smisao posljednjih vremena. Dulčić je prikazao proslavljenu Crkvu, na neki je način ujedinio dvije slike, dvije teološke sintagme i definicije o Crkvi kao Mističnom Tijelu Kristovu i narodu Božjemu. Proročka dimenzija je svojevrsna sublimacija, ona je u temelju njezina poslanja, nosi je sam Kralj, ali i čitav narod.
/Zoran Vukman/
.................. Molitva
Gospodine Isuse Kriste, ušao si u Jeruzalem kao kralj. Ljudi su ti klicali. Ali raspoloženje se promijenilo već nakon nekoliko dana. Tvoji su protivnici pobunili ljude protiv tebe i tvoje poruke. I naš životni put zna za povlađivanje i otpor. Vodi nas kroz sukobe i razračunavanja. I mi vrlo često doživljavamo da se ljudi postavljaju i bore protiv nas. Daj nam zajedno s tobom ići ovim putem. Daj nam iskusiti: U nama je kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta, i zato nam ga ovaj svijet ne može ni oduzeti. Ti svojim putem trpljenja ne ideš kao prignuti i poniženi, nego kao kralj. Ostaješ kralj i u najvećemu prijeziru i zlostavljanju. Nauči me ići mojim putem zajedno s tobom i svjestan svoga kraljevskog dostojanstva. Tada neću uzmicati pred trpljenjem. Ali i kad me ljudi ismiju, kad me pogrde, kad me obmanu, oni ne mogu razoriti moga dostojanstva. Kraljevstvo u meni, koje nije od ovoga svijeta, ne može biti razoreno.
Zato me pouči, Gospodine Isuse Kriste, ići zajedno s tobom, da bi i moj put vodio preko križa u slavu, ne samo u slavu poslije smrti, nego i u iskonski sjaj kojim se opremio mene i moju dušu. Svjetlo Uskrsa neka već sada preko svih mojih putova zasja kroz tamu i nevolju da putem ne bi ostao zarobljen, nego hrabro koračao zajedno s tobom u pravi život. Amen.
/Anselm Grun, Ti ideš svojim putem kao kralj/
Ta ljubav je u isto vrijeme i svemoćna i nemoćna...
Zanimljivo je da svemoć i nemoć ove Ljubavi u našem životu ovisi o nama; svemoćna je ako joj dopustimo da djeluje, a nemoćna kad zatvorimo srca. U svakom slučaju poštuje ljudsku slobodu. Odličan ti je izbor glazbe! BTB! (Tamo gdje je srce 23.11.2010. 21:20)
U fazi u kojoj se trenutno nalazim, izložen raznim pritiscima, raznim obvezama a i osobnim nekim stresom, ova molitva je već u par navrata unijela jedan poseban mir u mene... i jutros, počelo je «loše», svratio sam tebi, tiho pokucao, i uz molitvu tiho sam rekao..nećete me razoriti.... Nevjerojatna je snaga ljudske tople riječi, ali snaga koja izvire iz molitve, iskrene, od srca, nešto je što se ne da opisati.... ta energija koja u trenu ispuni dušu, ulije neku novu snagu, nabaci osmijeh na lice, i podignute glave, spremni na nove izazove, osnaženi još jednom molitvom, smjelo i hrabro kročimo dalje... jučer sam, stjecajem okolnosti, u razgovoru s Župnikom shvatio da premalo vremena posvećujemo sebi – ali, shvatio sam ga da ga i nemamo previše. I njegova konstatacija da smo sve manje posvećeni sebi, Bogu, prijateljima dala me na razmišljanje.... zakopali smo se u nekim nametnutim obvezama, onime što nam je na silu dato, ono što moramo a nije da to uvijek od volje radimo... no, uvijek sam nastojao u svemu vidjeti i dobru stranu pa sam nekako i drugačije prihvaćao... no, kad je sve manje vremena za prijatelje, odmor, za osobno zadovoljstvo, za ispunjenje, za ljubav u ma kojem obliku – onda se pitam da li sam ispravno pristupio i postupio..a znam, znam da ne bi mogao drugačije... zato me ova molitva osnažila, zato sa smiješkom prihvaćam nove izazove i znam... znam da neće razoriti, makar, moje dostojanstvo.... ( i taj dio molitve sam stavio na svoj pano .... da mi bude vodilja i cilj u svakom trenutku kad «padnem») Hvala ti draga Mirjam.... sa smiješkom, sa novom snagom i nadom idem savladati nove prepreke, nove poglede, nove «želje», nove izazove......
Sinoć je još ovdje bio post koji sam priredila ... Evo, jutros ga nema !!! Ne znam razlog nestanku. I ukoliko se nešto ne dogodi i post se vrati morat ću izvaditi iz memorije ono što je bilo napisano i nanovo pokušati objaviti ga nadajući se da neće opet nestati ... Ispričavam se ... - opet se izgleda nešto događa sa blogom ...
Draga Mirjam, Osjetio sam, znao sam ... i došao sam se nahraniti novim tvojim mislima, izborom misli ali i predivnim molitvama koje prate Današnji dan.... a ono..nema samo kod mene problema s blogom...no, ne brini – sve što si pripremila vidjet ćemo sa jednakim žarom, sa jednakim proživljavanjem i toplinom...kad se vratiš.... Današnji dan, početak Došašća neka označi vrijeme u kojem ćemo, svim srcem, uz vjeru, iskrenu molitvu preispitati sebe, donijeti ispravne i iskrene odluke i sa osmjehom dočekati dan Rođenja.... Sad žurim, imam još male posliće za obaviti...a onda, predat ću se, uz upaljenu Prvu svijeću, molitvi i mislima...... ali, vratit ću se.... uvijek sa posebnom dragošću i osmjehom u tvoj dom ;) Hvala ti draga Mirjam, još jednom, na predivnim riječima koje uz već pregršt ispisanih, osvjetljavaju moj mali dio Svemira....
.... Prijateljstvo ti je bilo izvorom velike boli ...
.... Toliko si ga želio da si se često gubio u potrazi za pravim prijateljem.
.... Često si očajavao kada se prijateljstvo kojem si se nadao nije ostvarilo,
.... ili kada prijateljstvo koje je počelo s velikim očekivanjima nije potrajalo.
............................................... Mnoga od tvojih prijateljstava izrasla su iz tvoje potrebe
............................................... za naklonošću, potvrđivanjem
............................................... i emocionalnom podrškom ...
............................................... Ali sada trebaš tražiti prijatelje
............................................... s kojima se možeš povezati ...
................... iz svog središta, ... ................................
............................................................ iz mjesta na kojem znaš da si duboko voljen.
............................................................ Prijateljstvo postaje sve više i više mogućim
............................................................ kada prihvatiš da si duboko voljen.
............................................................ Tada s drugim možeš biti na neposesivan način.
............................................................ Pravi prijatelji nalaze svoju nutarnju vezu
............................................................ tamo gdje oboje poznaju ljubav Božju.
...................... Gdje duh govori duhu i srce srcu. ..............................................
Prava prijateljstva traju jer je prava ljubav vječna ...
Prijateljstvo u kojem srce govori srcu je dar Božji,
a nijedan dar od Boga nije privremen ili slučajan.
Sve što od Boga dolazi sudjeluje u vječnom Božjem životu.
............
Ljubav između ljudi, kada je od Boga dana, je jača od smrti.
U tom smislu prava se prijateljstva nastavljaju iza granice smrti.
Kada duboko voliš, ljubav čak može postati jačom nakon smrti voljene osobe.
To je srž Isusove poruke ! ! !
....
Kada je Isus umro, njegovo prijateljstvo s učenicima nije se smanjilo ... ...
Nasuprot tome, poraslo je. O tome se radi kada se govori o slanju Duha.
Duh Isusov je njegovo prijateljstvo s učenicima učinio čvršćim,
jačim i intimnijim no prije njegove smrti. ... ...
To je ono što je Pavao iskusio kada je rekao:
"Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist."
/Gal 2, 20/.
Moraš vjerovati da svako pravo prijateljstvo nema kraja,
da zajedništvo svetih postoji između svih onih,
živih i mrtvih, koji uistinu ljube Boga i jedni druge.
Iz iskustva znaš koliko je to stvarno.
Oni koje si duboko volio, a koji su umrli i dalje žive u tebi,
ne samo kao uspomene nego kao stvarno prisutni.
....
........................................................... Usudi se voljeti i biti pravi prijatelj ! ! !
... Ljubav koju daješ i primaš je stvarnost koja te vodi sve bliže i bliže Bogu,
........................................................... kao i onima koje ti je Bog darovao da ih ljubiš.
...došla sam kod tebe pročitat koju lipu rič za dobro jutro, a ono me osim riči dočekala predivna pisma..vrtim je po ko zna koji put i ne mogu je prestat slušati... kako je emotivna, kakav sklad, kakva predivna klapska izvedba...hvala ti draga mirjam (carla 13.11.2010. 09:32)
preko gali..... do tebe... predivan blog:))) (M.Split 14.11.2010. 08:12)
draga Mirjam.... ni sama ne slutiš koliko su mi ove riječi došle kao neko milovanje (kad bude objavljen, u "moje"vrijeme post, i naravno, kad ga pročitaš....znat ćeš zašto ovo govorim) nakon predivnog vikenda kojeg sam, gle čuda, neplanirajući, proveo sa najdražim prijateljima. snaga prijateljstva je nešto što se ničim ne da usporediti, ali, niti rastrgnuti...jer, kako i mcmlx kaže "prijatelj je onaj koji zna sve o tebi a ipak te voli"... svi mi imamo prijatelje, ovakve ili onakve....da, neki su to postali možda iz potrebe, možda iz nužde, većina, ipak...iskreni su prijatelji koji su se pojavili i ostali u našim životima iz nekog međusobnog "klika" i, ma na koji način ostali prisutni.... snaga prijateljske ljubavi je nešto predivno...i, prijatelji će nas uvijek razumjeti, uvijek naći opravdanje ali i način kako nas vratiti na pravi put i pokazati da im je stalo do nas, do prijatelja.... naučio sam u životu da svakog prijatelja treba njegovati kao najosjetljiviji cvijet, naučio sam i gubiti prijatelje....ali, nikada, baš nikada ih nisam zaboravio - sve ono lijepo, dobro i drago što su bili u nekom dijelu mog života. sretan sam što imam prijatelje na koje mogu računati u svako doba dana i noći - naravno, i oni na mene...... a ove pjesme, naročito "Ruko moja što si takla" neću skoro prestat slušati... a niti pjevušiti.... no, kako si ti već otpjevala pjesmo, dozvoli da zapjevamo jedan dio, zajedno ;)))
I dopusti da se spoji Moja duša s njezinom Nek dotaknu prsti tvoji To što život zastre snom...
i, oprosti što sam se toliko raspisao...ali, doista mi je tvoj post toliko uljepšao i tako predivan vikend da ti ne mogu opisati..... i, iako sam pomislio sada promijeniti pjesmu koju sam u svoj post stavio.....ne, neću...jer i ona, ma koliko različita od ove, ima veliku snagu i značenje za mene;)
@ mcmlx, ... Prijatelj ljubi u svako doba, a u nevolji i bratom postaje /Izr 17,17/ Pravi prijaatelj je balzam života, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji /Sir 6,16/ Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago /Sir 6, 14/ ... Više vas ne nazivam slugama. Nazvao sam vas prijateljima /Iv 15, 15/ ... Pisac Antoine de Saint-Exupery kaže da se prijateljstvo ne sastoji toliko u tome da gledamo jedno u drugo koliko da gledamo u istom smjeru, prema istom cilju ... ................. :)
I što reći? Kako je malen prostor sms poruka za izreći, prijatelju, ono što misliš, osjećaš, želiš, ćutiš duboko u sebi dirnut susretom, rječju, stiskom ruke. I što je život, što donosi i raznosi, prevaljuje, melje, daruje, sjaji a posebno daje... I kako je čudan svijet pun ljepote u ljudima, baš zato što nikada ne znamo tko će nam biti prijatelj. I baš kada zaključim kako ne mogu imati nove prijatelje, godine zrelosti zaključile su prijateljstva s nekim ljudima iz mladosti i dosta ih je imati 1-2 i to je to... Kad ono, evo novih ljudi u život. Ljudi iz nekih drugih krajeva, tradicija, generacija. Evo ih, otvorenih dlanova. Spremni dati, slušati. Lijepo je sresti duše koje se čitaju iz nerečenih riječi, duše koje puno kažu u malo vremena, pogledom mi govore: Ne boj se, razumijem te, ti to možeš, idi hrabro naprijed, nisi sama... Pametnom dovoljno. Hvala... (mamaposebnogdjeteta 15.11.2010. 11:04)
prijateljstvo jest izvor velike boli u mom životu. nikada neću naći prijatelja..već samo snage da budem prijatelj. BTB lijep post :-) (Free Bird 15.11.2010. 17:26)
@ Free Bird, svaki čovjek, osobito onaj koji je već podosta godina skupio, doživio je bar poneko razočarenja, ............ ... razočarenje u ljubav, u prijateljstvo, u prijatelja, ... u duši su mu se kroz godine sazrijevanja gomilali razni ožiljci, ali sa godinama ih je i zavolio i oni su postali dio njega, ... i on je postao po njima, sa njima, više čovjek, upravo onakav kakav treba biti ..., ... čovjek koji treba čovjeka više ljubiti ... ... i kako ova životna i istinita pjesma kaže:
O Ž I LJ C I
Ožiljci duše su poput godova siguran znak usijecanja vremena. Po njima kao s rastojanja odgonetavamo starosnu dob duše kojoj svaki ožiljak upisuje po jedan god.
Sad kada smo došli dotle da se osvrćemo uočavamo samo krugove i slojeve Mijenjati ne možemo više ništa ! A i čemu ? Svemu što bismo možda i mogli promijeniti zadana je zakonitost ožiljaka.
Ustvari možda se duša upravo ožiljcima širi u prostor možda vječnost i počinje dovoljnim brojem zadanih godova koji su trajni dio nas. /Antun Šuljić/ ...
Mrziti sve ruže, jer si se ogrebao na jedan trn. Odustati od svojih snova, jer se jedan nije ostvario. Izgubiti nadu u molitve, jer jedna nije uslišana. Odustati od svojih napora, jer je jedan bio uzaludan. Okriviti sve prijatelje, jer te jedan iznevjerio. Ne vjerovati u ljubav, jer ti netko nije uzvratio ljubav. Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan, jer nisi uspio u prvom pokušaju.
Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju. Zapamti da se uvijek može pojaviti druga prilika, novi prijatelj, nova ljubav …
........................................................... ... i svaki taj ožiljak treba voljeti, ... ... rukom blago podragati, ... ... nježno pomilovati, ... ... blagosloviti :))) ... - jer njima i jesmo blagoslovljeni ... ... i ljubomorno čuvati, u dubinama svojim pohraniti, ... ... dopustiti mu da nas oblikuje, ljudima više da nas ostvaruje, ... ... bolom svojim da nas miluje i oplakuje, ... ... kao biser u školjci u nama da postaje, ... ... da nas izgrađuje, polako podučuje, ... ... ... kako iz njega snagu crpiti ... ... kako iz njega rasti, ... ... iz njega izići jači, ... ... kako nikada ne posustati, ... ... prijateljstvu se uvijek nadati, ... ... i svakome novome se spremno otvarati, ... ... i uvijek, uvijek, nanovo sve jače ljude ljubiti ....... ... ruku svoju iskreno od srca im pružiti ...
@ mamaposebnogdjeteta, tako si to lijepo rekla i u svemu se slažem: poslije svega prođenoga u životu - a bilo je toga, bilo .... :))) - zaista sam pomislila da i nije potrebno više se izlagati nepoznatome i težiti stvaranju nekih posebno novih prijateljstava, da je dovoljno to što imam, da je to mir i nepotrebno je 'ulijetati' u nešto novo, a to novo može izazvati nemir, ... zaboravivši pritom da Gospodina ne smijemo, a i ne možemo, ograničavati već je naše prepoznavati i otvarati se onome što od Njega dolazi. Ne bježati, ne se skrivati u nekome svome miru i nazovi komoditetu poznatoga i time po našem mišljenju i sigurnoga, a zazirati od iznenađujućega, nepredvidivoga i time u našoj svijesti i možda unaprijed stvorene slike neugodnog, čak opasnoga, ... često riječima, ma, što meni to treba, što mi nije dosta bilo ... , bolje mi je ne upuštati se, ... i ostati s mirom ... I tada se za divno čudo počnu događati nove lijepe stvari koje nas ojačavaju, osvježavaju i naše korake čine poletnijima i sigurnijima, spremnijima na nove izazove, otvaraju nam nove vidike i šire obzore. Kao da izlazimo ... iz sebe, iz svojih ograničenih škatulja koje smo sužavali svojim povlačenjem ... , svojim strahom, ... Izlazeći iz čahure dotadašnjega, svega što je prije bilo i ne znajući nas ograničavalo, događa se da smo nespretni i stoga želim zamoliti sve one koji to primjete u tim novim susretima - tu nesnalažljivost, nespretnost, i kao neku i stidljivost ..., povučenost, te opet uz to i brzopletost i lažnu rječitost ... - da ne gledaju na vanjštinu, da ih ona ne smete već da zagrebu dublje, da se onom prvom ispravnom porivu koji ih je i privukao priklone i da osluškuju i potrude se prepoznati iz mnoštva riječi i pokreta ono što je bit, što je za prijateljstvo uistinu važno, ono što izlazi iz srca i ono što se u srcu duboko čuva da se samo onima kojima ono povjeruje, koji zavrijede to povjerenje, ne iznevjere, i onima koji ga uspiju otvoriti, naći pravi ključ koji otvara vrata toga srca, i povjerava i pravo lice pokazuje. I time iskazuje beskrajnu čast i hvalu prijatelju, a i stvara u njemu osjećaj da i on ima prijatelja kojemu se i on može otvoriti i koji ga neće razočarati, neće mu vrata zatvoriti, leđa okrenuti, zatajiti ga pred drugima ... ili izdati. ... I vidiš koliko toga napisah – i vjerojatno zakomplicirah ... :-)), a tako je mali prostor, kako i ti reče, za izreći to porukom, koliko god ona velika i široka bila ..., ma čak i riječju, gomilom riječi, nećemo moći reći to što srcem želimo izreći ... ... Srcem, srcem se može srcu u malo riječi reći puno, puno više ... ... Poslušamo li srce čovjeka, ono što u dubinama njegovim šuti i skriva se ... ... srcu će koje ono prepozna povjeriti se, izići će iz sebe i sretno otvoriti se, ... pokazujuć blago svoje skrito zablistat će i samo otkrivati se... ... zahvalno za tu divnu spoznaju, za tu bliskost i za dušu ... - duše koje razumiju se ... .... ................................................................... .......... Tvojem divnome srcu Majko ostavljam ovu pjesmu ... koja snaži svaku iskrenu ljubav, svaki iskreni susret, svaku pravu žrtvu, ... i koja tjera svaki strah, daje mir i snagu za dalje, za naprijed, jer ..................... ...nismo sami ... ... Gospodin je uvijek sa nama !!!
Prava prijateljstva traju jer je prava ljubav vječna ... Prijateljstvo u kojem srce govori srcu je dar Božji, a nijedan dar od Boga nije privremen ili slučajan. Sve što od Boga dolazi sudjeluje u vječnom Božjem životu.
naravno da sam opet uživao u predivnim mislima i tvojih posjetitelja ali i predivnim komentarima kojima uvijek, dodatno osnažiš post. ....:) i...samo da znaš, natočio sam pivu...;)))))))))))))))
Drago mi je da Ti se sviđa Cracow! Hvaal na lijepom koemntaru kod mene! Vole Te Luki+Goldie (luki 2 18.11.2010. 10:30)
@ carla, hvala tebi draga ... ... uistinu predivna izvedba ... ... ne mogu je prestati slušati ... ...
BTB !!! /... i očekujem izložbu divnih fotografija viđenih umjetničkim okom ...; ... u trenutku pogođen jedinstven trenutak uhvaćen ... ... rađen dušom i stoga je duša umjetnika u njem ugrađena ... ... nama da on, taj dragocjeni tren, vječno traje ... ... u bekrajnom nam vremenu darovan ... :)))))))))))))))) ..................../
Pravi prijatelj zna vaše slabosti, ali vam ukazuje na prednosti; osjeća vaš strah, ali ohrabruje vašu vjeru; vidi vašu nervozu, ali podgrijava vaš duh; priznaje vašu ograničenost, ali naglašava vašu sposobnost.
Dar prijateljstva nikada nije težak. Ne opterećuje, jer ga nose struje simpatije koje slobodno teku od jednog srca do drugog /odnekud prepisano, ali toliko duboko i istinito ...:)) ... stvarno .../
Sabat salom s klapom "Sufit"! (borut 20.11.2010. 10:28)
ponedjeljak, 01.11.2010.
Memento mori ...
.............................................. Pitam se,
.............................................. što ću reći,
.............................................. kad se budemo gledali,
.............................................. oči u oči, ja i ti?
..................................................................... Što li ću tada reći?
..................................................................... Hoću li izdržati,
..................................................................... kad se budemo gledali,
..................................................................... oči u oči, ja i ti?
..................................................................... Hoću li moći izdržati?
....................... Kad se budemo gledali, oči u oči,
....................... kad se budemo sreli, ja i ti,
....................... sjeti se da sam samo čovjek,
....................... sjeti se da sam samo čovjek,
....................... a Bog da si ti.
....................... a Bog da si ti.
.............................................. Kakav li ću biti,
.............................................. kad se budemo gledali,
.............................................. oči u oči, ja i ti?
.............................................. Hoću li moći izdržati?
............................................................................................ Kakav će to biti susret,
............................................................................................ kad se budemo gledali,
............................................................................................ oči u oči, ja i ti?
............................................................................................ Jedan čovjek i njegov Bog.
Tihi memento uz pitanja koja svih nas ponekad dočekaju.... nekog više, nekog manje. Često se u zadnje vrijeme pitam... koga ću prvo ugledati, ko će me primiti, hoću li naći sve drage? Možda čudna pitanja...ali, to su pitanja samo čovjeka...jer On, On zna...On vidi i vjerojatno se smješka tim pitanjima znajući da Njegova blagost, Njegova dobrodošlica dočekat će sve.... ali, pitanje je ko će moći izdržati......
Danas, kada se prisjećamo onih koji s Njime, u radosti okruženi, prolaze i ovaj, za njih poseban dan, neki bliže njihovim domovima neki dalje, prisjećamo se lijepih trenutaka, godina, života provedenih s njima..... i, znam, znam da će se to lijepo jednom nastavati...... zato i ova pjesma kao da me nekako uvodi u jedan hodnik kojeg još treba proći...... i da, pitam se
«....Kakav će to biti susret, kad se budemo gledali, oči u oči, ja i ti? Jedan čovjek i njegov Bog “
I neka im svijećice obasjavaju put…ali i naš…..
Počivali u miru Božjem……
Hvala ti draga Mirjam na ovoj predivnoj pjesmi iz koje izvire vjera,snaga ali i svjetlost……
Prelijepa pjesma za ove dane kad se sjećamo naših dragih s kojima smo putovali kroz život jednu dužu ili kraću etapu... Pokoj vječni daruj im Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njima! (Tamo gdje je srce 01.11.2010. 19:06)
........ Daj mi ruku Vodi me, ti blago svjetlo, kroz mrak koji me okružuje. Vodi sprijeda, noć je mračna, daleko sam od kuće. Kamo ćeš me dovesti? Ne pitam te, o Gospodine! Znam da me tvoja snaga čuva na sigurnome već toliko vremena, i znam da ćeš me i odsada voditi, makar preko stijena i gudura, makar preko gora i pustinja, sve dok noć ne prođe. Nije uvijek bilo tako: nisam uvijek molio da me vodiš! Volio sam birati stazu, ali sada vodi me ti! /bl. Henry Newman/
Hvala Ti srce na ovome ! /... potaknuto tvojim komentarom i postom ... Svjetlost koja ih je vodila ... i dovela vječno im svjetlila. Počivali u miru Božjem ! Amen./
Evo i još jedne lijepe molitve za duše naših dragih koje nas trebaju da za njih molimo...
MOLITVA SVETE MATILDE ZA DUŠE U ČISTILIŠTU OČE NAŠ KOJI JESI NA NEBESIMA! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama, koje si Ti sam primio kao svoju djecu, oprosti što Te nisu ljubile, te su Te odbile od sebe i nisu Ti iskazale dužnu čast. Za pokoru i kajanje prikazujemo Ti svu ljubav i dobrotu Tvoga preljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista.
SVETI SE IME TVOJE! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama što nisu poštivale Tvoje sveto ime, te su ga često nedostojno izgovarale i često ga nepromišljeno imale na ustima. Za pokoru i kajanje prikazujemo Ti sve propovjedi kojima je Tvoj preljubljeni Sin, Gospodin naš Isus Krist dao čast Tvome svetom imenu na zemlji.
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama, što nisu žarkom ljubavlju i zdušnom željom tražile tvoje kraljevstvo, nego su se često bogatile zemaljskim dobrima. Za pokoru i kajanje prikazujemo ti veliku želju Tvoga preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojom je tražio da svi budu primljeni u Tvoje kraljevstvo.
BUDI VOLJA TVOJA, KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama što se nisu pokorno podvrgavale Tvojoj svetoj volji, nego su često po svojoj volji radile i tako nisu ispunile Tvoju svetu volju! Za pokoru i kajanje prikazujemo Ti sveto Božansko Srce Isusovo i Njegovu pokornost.
KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama, što nisu s punom pobožnošću i ljubavlju primale najsvetiji Sakrament oltara, nego su mnoge to činile nedostojno i primale ga rijetko ili nikada! Za te njihove grijehe prikazujemo Ti veliku svetost i pobožnost Tvoga Sina, kao i njegovu najdublju ljubav i neizrecive želje, kojima nam je darovao ovo dragocjeno bogatstvo.
OTPUSTI NAM DUGE NAŠE, KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama njihove teške dugove grijeha, što svoje neprijatelje nisu ljubile i što im nisu htjele oprostiti! Za pokoru i kajanje za te mnogostruke grijehe prikazujemo Ti svete riječi Tvoga preljubljenoga Sina , Gospodina našega Isusa Krista, što ih je izgovorio na križu: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!"
I NE UVEDI NAS U NAPAST! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama što se nisu borile u velikim napastima, nego su slijedile primamljivost zla te su pale u pokvarenost! Za pokoru i kajanje prikazujemo Ti pokornost, mukotrpna djela i svu gorku muku i smrt Tvoga preljubljenoga Sina , Gospodina našega Isusa Krista.
NEGO IZBAVI NAS OD ZLA! – Ponizno Te molimo, vječni, dobri, milostivi Oče, oprosti siromašnim dušama i povedi njih i naše duše svome preljubljenom Sinu, Gospodinu našemu Isusu Kristu u kraljevstvo Tvoga gospodstva, a to si Ti sam. Gospodine izbavi duše svih vjernih mrtvih od paklenih kazna i iz dubokog bezdana, izbavi ih od usta lavljih, da ih ne proždre pakao, da ne upadnu u tamu, nego da ih stjegonoša sveti Mihovil povede u svetu svjetlost koju si nekoć obećao Abrahamu i njegovu potomstvu, smiluj se svim stvorovima a osobito dušama u Čistilištu.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima. ________________________________________________________________
Pozd rav iz srca tebi i svima tvojim dragima! (Julijana 03.11.2010. 20:18)
@ Julijana, hvala, pridružujem se molitvi - ... vrlo često molim za duše u čistilištu ... - ... ............ I ovom .......................... :
MOLITVA ZA POKOJNE
Nebeski Oče, od Tebe dolazi naš život i Tebi se svatko vraća. Dao si nam taj boravak na zemlji kako bismo se pripremili .......... na sudjelovanje u Tvojoj vječnoj ljubavi. Ne koristimo uvijek dobro ovo vrijeme i neki, na žalost, ......... odbijaju Tvoje prijateljstvo. Drugi, pak, žele biti s Tobom, tražeći istinu, pravednost i dobrotu, ........ no ljudska slabost zamračuje čistoću duše. Zato nakon smrti trebaju najprije proći kroz čišćenje, ........ kako bi se konačno mogli susresti s Tobom, .................................... licem u lice. Molimo te za sve naše pokojne koji trpe u čistilištu, prepoznavajući jasno u svjetlu Tvoje ljubavi vlastitu nesreću, ........ propuste i grijehe zemaljskog života. Oče milosrđa, oslobodi od trpljenja one za koje je Tvoj ljubljeni Sin ........ prolio svoju Predragocjenu Krv. Znamo da prazna riječ ili mnoštvo riječi ne mogu pomoći ........ ni spasiti naše pokojne. Zato želimo, zajedno s Isusovom Krvlju, prikazati i svoju krv ........ kao znak ljubavi i solidarnosti. Neka trud našega rada, vjernost Bogu, strpljivost u trpljenju ........ i uzajamna ljubav probijaju granicu smrti, ........ te pridonesu skorom i potpunom sjedinjenju .................................... naših pokojnih s Tobom. Molimo prije svega za sve one kojima dugujemo posebnu zahvalnost, ........ od kojih smo primili život, vjeru i druga dobročinstva. U svome milosrđu, također pogledaj na one kojih se nitko ne sjeti. ..................................... Amen!
"Naši pokojnici nisu odsutni, nego samo nama nevidljivi. Svojim očima punim sjaja oni gledaju u naše oči pune tuge." /sv. Augustin/
...uvijek pogledam margine blogova koje posjećujem...i tog dana, po ne znam koji put, ponovo je bolio njegov odlazak ...na tvom blogu, išćitavajući zrnca mudrosti skrivena sa strane,pronašla sam ove rečenice sv. Augustina i zauvijek ih urezala u srce..i kad je teško, sjetim se ...i pokušavam...uhvatiti sjaj.....
i često se pitam " Tko će me dočekati kad jednom u mojim očima zasvijetli sjaj...?" ...i sjetim se pjesme...znam samo da sam je pronašla kad mi je bila potrebna , ali ne znam gdje...pospremila sam je u svoju zbirku dragih ...i ostavit ću je ovdje...svima nama...nadam se da se ne ljutiš.....
Hoću li i ja u raj?
Hoću li, Gospode, i ja u raj? Želim, al' sve se bojim. Jer tamo će biti slava i sjaj a ja na niskom stojim.
Već ako imaš gdjekoji kutić i to je mnogo za me. Stisnut ću tamo se suhi k'o prutić Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene bez buke bi to bilo. Gospode, ne zaboravi mene ako to Ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće takova odrpanca, Pusti, da bar na vratima kuće Čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli. Ako se ni to ne da, Ja ću svejedno čekati doli, Već i poradi reda.
Pa kada uđu kojim je dato, i mjesta biti neće: Nebo je malo, al' ništa zato... Srce je tvoje veće... /fra Bonaventura Ćuk/
topli ti pozdrav....... (pahuljica 04.11.2010. 18:14)
@ gali, draga, upravo ako zamišljam susret - čvrsti zagrljaj kojima ćemo se, nakon tužnoga i teškoga rastanka, poslije prijeđenoga dugoga puta nošenoga čuvanim uspomenama i ljubavlju koja drži nadu u budnosti, presretni ponovnim sastankom dušama prepunim razlijevajuće ljubavi kojoj je čežnja bila toliko jaka te se u tom susretu i ostvarila ...i sva njena nadanja time premašila ... ... svi zagliti ... :*))))))))) ... i vječno zajedno ostati .. u Ljubavi zagrljeni biti ... ... I kako se redaju predivne pjesme, evo jedne meni posebno drage:
Ja Bogu povjerih svoj štap Ja Bogu povjerih svoj štap I ne gatam ni o čem svom, On Sam neka bira trag Kako me dovesti u svoj dom. A gdje je taj dom - svima sakriveno; daleko li on, - zatajeno; Što u njem ostavih - zaboravljeno, al opet bit će otkriveno ... Kada, od čara zemnih izliječen, Tu ću se vratiti licem, Gdje - srce zna - bit ću primljen Na doček mi spremnim Ocem .... /Vjačeslav Ivanov Ivanović/
... i silno se veselim ... ... iščekujući u veseloj dječjoj radoznalosti ... divno iznenađenje iz ljubavi pripremljeno ... za sve nas ... ... veselim se tome povratku ... ... domu ... Gdje - srce zna - bit ću primljen Na doček mi spremnim Ocem
@ gali, i to vidim kroz sliku Izralove nade u spasenje ... u povratak, povratak domu, ... ... domovini, ... Bogu - Ocu ... ... povratak ispunjen Jahvinom slavom ... ... u Psalmu 85, redak 11-14:
“Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. Vjernost će nicat iz zemlje, Pravda će gledat s nebesa. Jahve će dati blagoslov i sreću, I zemlja naša urod svoj. Pravda će stupati pred njim, A Mir tragom stopa njegovih.” :)))))))))))))))))))))))))))))))))))
@ pahuljice, poznajem tu bol i u trenutku te velike, goleme tuge koja je parala srcem i suza koje su /sakrivene/ lijevale licem i u nemoći sa tisuću pitanja 'zašto?' ... koja su se u nijemoj tišini propinjala k nebu, ... stavila sam ove rečenice sv. Augustina ... I pomoglo je ... - uz sklopljene ruke, nadu i vjeru u Život, ... u susret, u nastavak, u trajanje, ... ... u zagledanosti u njihove oči - te prozore duše ... /koje uvijek dugo pamtim .../ .. koje sada vide, gledaju, iščekuju me/nas, ... sjajne od sjaja u kojem jesu, ... što su prispjele, što su, eto, stigle svome cilju ... ... i spoznavajući u dubinama moju/našu tugu što ih ne vidimo, ... osjećajući bol ... ... ali i ljubav koja nije nestala, koja je baš tu najjača ostala ... znamo, ... ...slutimo, vjerujemo, da svi istom cilju idemo, ... da ćemo i mi tamo ... /evo, ovih je dana, istina, opet proparala srcem bol potaknulta sjećanjem, ali i osokolila ljubav koja traje i koja nikada ne umire i stoga silnu nadu daje .../ ... A ovoj posebnoj pjesmi koja je dugo bila na lijevome stupcu, sa strane, ... ali ne stoga i na margini srca već dapače ... tu, da me uvijek sjeti, da me takne, prodrma i potakne ... - uz nju je vezano dosta toga i onda je teže o tome pisati, ... a mogla bih puno, puno iz dubina vaditi i pričati ... ... jednom ću joj, možda, ... nadam se, ... ... kada za to dođe vrijeme, ... kada spontano izađe ... ... i kada baš bude samo htjelo ... slobodno ... ... i cijeli post posvetiti ... ... Uz ovu prelijepu sliku ...
...a ipak sam dobro slutila...ostalo mi u sjećanju da je bila tu kod tebe..ali je nisam mogla naći kad sam pretraživala , a u zbirci nisam zapisala gdje je bila, i nisam bila više sigurna......znam samo da sam je pospremila 3.3.2008......
pozdrav Ti ...iskreni i topli.... (pahuljica 05.11.2010. 14:45)
@ pahuljica, lijepo da sad imaš podatke koji su ti nedostajali u svojoj zbirci ... i ako te je to - možda - mučilo, da je - nadam se - ovim prestalo ... ... naslutila sam da ti to treba ...:-) .. ... i drago mi je da sam dobro postupila ... ... poslavši ti. ... ... ... od srca, iskreno ...
... 03.03.2008. ... ... iz davnoga posta... ... da si posvijestim/mo ... ... ............................../;))) - hvala kiki !!! - na podsjetniku :-)/ ... .................................Za sve koji tužna lica lutaju kroz noć, ................................Za sve one što ih sreća često vara, ................................Pjevam pjesmu da se vrati snaga, bol i moć.
................................Sada vjerujem da nebo čuda stvara ...
.................................Kad nas vrijeme dijeli, kad nam uzme sve .................................Samo moja ljubav uvijek ostaje, ljubav ostaje.
..................................Ima ljudi koji blijeda lica sanjaju bez sna ...
..................................Ima dana kad nas čudan nemir slama ... ..................................Pjevam pjesmu da se vrati snaga, bol i moć.
..................................Kad nas vrijeme dijeli, kad nam uzme sve ..................................Samo moja ljubav uvijek ostaje, ljubav ostaje .................................................................... ...........................................................
... prepustimo se zvucima ... u tišini ... ... slušajmo ... ... dajmo Mu pute ... i planove naše ... ... otvorimo Mu srca, ... dozvolimo ... ... nek uzme nas za ruku ... da nas povede ... .... Milost koja sve vodi nas ...
Ljubav koja rađa život i obnavlja svijet, nosi u sebi zakone života...Lp (EuM 07.11.2010. 00:06)
Draga Mirjam iako su tvoji postovi predivni, puni topline, snage, svjetlosti, vjere... ipak, ipak nekako najviše uživam u komentarima i razmjenama misli koji uslijede nakon svakog posta . i nemoj mi to zamjeriti...ali, ljudska, topla riječ, koja se uvijek kod tebe nađe u pregrštu ispunjena, je nešto što danas, čini mi se, svima nedostaje – otud valjda i tolika radost kad ih čitam..... Vidim da smo te i Pahuljica i ja nekako vratili u prošlost – svako na svoj način, nesvjesno, ali sa puno topline.... kad sam te uputio na onaj post samo sam te htio podsjetiti /ma ko bi sve pamtio/ a izazvao sam nešto sasvim drugo..i sam sam ovih dana malo šetao po svojoj arhivi s jednim ciljem... vidjeti kakvi su to moji koraci...i, znaš, doista mi se čini da sam napravio i dobre korake...nedovoljno još, ali, barem lagano šećem – kako ja vidim – u pravom smjeru.... I hvala ti na ovom predivnom podsjećanju na tvoj post...(znaš, rekao sam ti..puno sam ja «kopao» po tvojoj arhivi.... kada mi je trebala snaga vjere, toplina koju kod tebe tako jako osjećam) i sjećam se i te priče od 03.03.2008. ( a ako se dobro sjećam mislim da si mi i u jednom komentaru spomenula isti) ... no, ovakve snage nikada previše...... I da, pokušavam otvoriti srce (iako sam prirodno jako povučen) i, mislim da mi upravo i ovakva druženja, ovakvi predivni ljudi, puno pomažu... i hvala Vam, hvala Vam što postojite i tako nesebično dijelite snagu, toplinu, vjeru.... Ma...sad sam se raspisao...a tako je teško na toliko topline uzvratiti...zato, reći ću,samo, hvala......
BVB!!!
Topli pozdrav tebi draga Mirjam ali i svima koji u tvoj dom navrate sa osmjehom na licu .... (smotani 07.11.2010. 10:10)
Slani pozdrav draga Mirjam šalje ti haloterapijski tim 1. Slane sobe Zagreb koja ti se od srca zahvaljuje na toplim rječima upučenim na našem blogu :) (slana soba 07.11.2010. 15:04)
O, draga naša Mir, hvala tebi što si me podsjetila na predivnu pjesmu koju jako volim, a gotovo da sam je zaboravila! (Julijana 07.11.2010. 21:27)
Draga Mirjam, slažem se - najljepši je susret oči u oči! Uvijek me dirneš i oduševiš svojim Toplim riječima; divnim komentarom kod mene - koji sjaji kao biser - napisan s ljubavlju i radošću.....Puno, puno Ti hvala! Vole Te Luki+Goldie; mislimo na Tebe!!!! (luki 2 08.11.2010. 09:52)
@ Julijana, da, lijepo je podsjetiti se, ... buditi uspomene na ono što je bilo lijepo ... i što još uvijek je tu, u nama živi ... i ljepotom divnih osjećaja ispunja dubine našega srca ... ... milinu osjetiti, davnoga, a srcu blizoga, se sjetiti, ... ... uživiti se i opet to nekada lijepo proživjeti ... ... izvući iz sjećanja i posvijestiti si ... ... time se za daljnji put nahraniti ... /... živimo od onoga lijepoga i čuvajmo to lijepo za buduće dane kada nas život baš i ne bude mazio .../
@ slana soba, gali, luki 2, ... ... Hvala, hvala, hvala, ... ... i ja mislim na vas ... ... veselite me svojim dolascima ... ... i drago mi je da u vama ... - i vi u meni ... ... budim divna sjećanja ... ... i one davno skrivene ... ... dugo sanjane želje ... ... koje zriju u dubinama ... ... jednom tamo položene, ... ... a sada nanovo oživljene ... ... jer, čekale su da krenemo ... ... i izišle da se opet potrudimo ... ... istim elanom na njima da poradimo ... ... da nastavimo ... ... gdje smo stali ... ... /gdje su davno stali ... / .................................... ... da ih ostvarimo ... ........ :-) ......
Lijepi pozdrav i hvala na podrsci! (borut 10.11.2010. 17:55)
Hvala ti na divnim i poticajnim riječima kod mene - trudim se :)))) Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 11.11.2010. 09:43)
Draga moja hoćeš li mi zamjeriti ako opet kažem da uživam...ja jednostavno ostajem bez riječi,samo se opuštam,prepuštam i uživam u nekim svojim mislima (Nisa 12.11.2010. 10:13)
pitam se što ću reći, ja koja uvijek imam nešto za reći :) (Free Bird 12.11.2010. 18:31)
Lijep pozdrav!:-)) (dotoresa 18.11.2010. 12:14)
@ dotoresa, ... dugo te nije bilo ... ... drago mi je da si dobro i da si tu ...
I tebi od srca ... /da se opet susretnemo .../ .......... :-))
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
Blog.hrPrijavi seDNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€šĂ‚¦ÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€šĂ‚¦ÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€šĂ‚¦ÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ĂĂË€šĂ‚¦ÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica