Kada ste posljednji put zastali zadivljeni zalaskom sunca,
ljepotom rascvjetane grane,
bojom procvjetale ruže
ili zadivljeni nečim sitnim i nenametljivim
što vam se našlo na putu?
Kada ste posljednji put donijeli s izleta ili putovanja
neobičan kamen, šišarku ili školjku?
Jeste li od onih koji vuku svoje dijete za ruku
kada ono na putu do vrtića ugleda puža u travi i želi zastati,
i od onih koji su u neprilici kada im buba - mara sleti na ruku?
Kad leptir leti k cvijetu, a vaše dijete za leptirom,
trčite li i vi - ali za djetetom?
Divi li se vaše dijete tim čudima prirode?
Divi im se ako mu niste svaki put
kad vas je uzbuđeno pozvalo
da pogledate zajedno boju oblaka u predvečerje
počeli objašnjavati da Sunce zalazi na zapadu.
Divi se ako se niste upustili u priču o godišnjim dobima
kad je ono ugledalo prvu rascvjetalu granu.
Ako niste pred čudom leptirovih krila načeli temu čahure,
dudova svilca, pa Marka Pola, pa Kine, pa...
Ako sve to niste učinili - pustili ste svoje dijete da bude uzbuđeno,
da doživi radost i čudo prirode koja ga okružuje i koje je dio.
Poučavati dijete obveza je roditelja, odgojitelja i učitelja.
Ali čak i na upit zašto i kako, dobro je odgovoriti jednostavno,
relativno kratko, pa opet čekati idući upit,
onda opet jednostavno odgovoriti, razgovarati.
Neko je dijete svojoj majci govorilo:
"Mama, sada ću te nešto pitati, ali,
molim te, samo mi odgovori,
nemoj mi opet pričati pola sata."
Poučavati dijete životu ne znači dati mu mnogo podataka.
Poučavati dijete možemo katkad
i tako da mu dopustimo divljenje, čuđenje,
i tako da se divimo zajedno.
Sve je to prvi uvjet da se može vjerovati.
Prihvatiti da postoji čudo
Sjetite se koliko toga niste mogli objasniti svojem djetetu,
samima sebi, drugima.
U vašem zvanju pouzdano postoje pojave,
događaji, pojmovi ili problemi
koje niste riješili, koje nisu razriješili
ni oni iz čijih ste knjiga učili,
kojima ste se divili, čije ste znanje uvažavali.
Koliko god naš um spoznao, nailazimo na nove tajne
i one su naša realnost.
Čemu se vi divite?
U koje čudo vjerujete?
Čudo začeća, čudo atoma, čudo šarenog leptira,
čudo lasera, čovjekova hoda po Mjesecu, čudo ljubavi?
Tko vam je o tome čudu govorio?
Jeste li vjerovali samo svojim očima, riječima svoje majke
ili ste jednostavno skloni povjerovati?
......................................
...................................
............................
"BLAGDAN DJETINJSTVA"
Maja Gabelica-Šupljika, Mirjana Milanović
Školska knjiga, Zagreb 1995
... Čudo koje se događa samo je jedan znak, ...
... znak koji nas mora usmjeriti na stvarnost, ...
... Božju prisutnost u Isusu ...
... koji ne samo da govori, ...
... nego i čini ono zbog čega se utjelovio ...
I nad tobom Bog drži ruku svoju
da sve što je tebi nepoznato,
a u tami sja do kraja,
od Boga je već odavna spoznato.
Vrata nade tebi su otvorena,
ti si u Njegovim rukama.
Nije li ruka Božja dostatno jaka !?
Gdje te najviše raniše,
tu te može izliječiti.
On njeguje srce do dna,
čak stvara novo, posve zdravo,
da bi svoj blagoslov udijelio.
Živimo samo tako kratko,
ali nas je Bog u srcu
za vječnost zapisao.
Zato nas priprema sada,
mora nas kroz
božanske svete čine,
... kroz patnju ...
... provesti ...
Ko`mi to prosipa Žuku, Slano i Ljutu na ranu
suza me dovoljno peče, u njoj sam gasila Grad.
Povit ću ranjenu ruku i zasjat će dragulj na dlanu
danas kad upale svijeće, molitva, prkos i jad.
Kad zazvone dubrovačka zvona i objave svome puku mir
Sv. Vlaho skalat će se s trona pa s oltara na Stradun u đir.
Kad zazvone stara gradska zvona Konavoke raznijet će im pjev
ječat će od Čilipa do Stona bar da načas stišaju sav gnjev.
Bit će u njihovom zvuku Konavle moje i Župa
žubor i djetinja graja dok je kraj ognjišta muk.
Pružit će mjedenu ruku pa ćemo krenuti skupa
Pridvorju zelenog raja iz kog je izagnan puk.
Kad zazvone dubrovačka zvona ...
...............................................
... a sv. Vlaho skalat će se s trona ...
... pa s oltara na Stradun u đir ...
...............................................
Misa u povodu dvadesete obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske - Uvod i homilija u misnom slavlju - ..............................................................
... ne zaboravimo uvijek zahvaljivati Bogu za domovinu ...
... i za sve koji su svoj život na različitim poljima u nju utkali ...
... u moltvi se neprestano spominjući živih i poginulih branitelja ...
... ali i moleći za mudrost i ljubav svima u sadašnjem razdoblju ...
........................................................................................
.........................................................................
..............................................................
......................................... An Irish Blessing .........................................
May the blessing of light be upon you,
light on the outside and light on the inside.
With God's sunlight shining on you,
may your heart glow with warmth
like a turf fire that welcomes friends and strangers alike.
May the light of the Lord shine from your eyes
like a candle in the window,
welcoming the weary traveler.
May the blessing of God's soft rain be on you,
falling gently on your head,
refreshing your soul
with the sweetness of little flowers
newly blooming.
May the strength of the winds of Heaven bless you,
carrying the rain to wash your spirit clean,
sparkling after, in the sunlight.
May the blessing of God's earth be on you
and as you walk the roads,
may you always have a kind word for those you meet.
May you understand the strength and power of God
in a thunderstorm in winter,
and the quiet beauty of creation
and the calm of a summer sunset.
And may you come to realize
that insignificant as you may seem in this great universe,
you are an important part of God's plan.
May He watch over you and keep you safe from harm.
.......................... Sretna i blagoslovljena nova !!! ............................
Početkom svake nove godine ljudi jedni drugima izražavaju dobre želje za zdravlje, blagostanje, osobnu sreću i mir. To daje naslutiti kako ljudi od budućnosti očekuju više od onog što su već postigli. Ali to prvenstveno izražava onu njihovu/našu čežnju za beskrajnim mirom i srećom koju nam može dati samo apsolutno savršeno biće – Bog. Stoga, neka nas njegov Sveti Duh nauči mudro brojiti i vrjednovati naše dane i godine kako bismo na kraju postigli ono za čim svi mi, svjesno ili nesvjesno, bitno težimo ...
... Sam Bog je onaj koji daje blagoslov; ...
... On ga je prenio svojim prezbiterima, ...
... koji mole za ljude od Boga zdravlje ...
........ i blagostanje, radost življenja, ........
...... u međusobnom i Božjem miru .......
- u uspostavi skladnoga načina življenja unutar sebe
... te u odnosu prema bližnjemu i Bogu ...
.......... Na prvi dan nove godine, ..........
zalažući se da on postane Međunarodni dan mira,
.......... njime blagoslivlju vjerni narod ..........
.......... - i sve ljude dobre volje - ..........
sa željom da se izgradi takav biblijski
"šalom-mir" :
"Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!"
/Br 6,22-27/
... i od svega srca ...
............. želim svima .............
Sretnu i blagoslovljenu novu 2012. !!!
.................................................................
.........................................................
...............................................
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...