......................................... An Irish Blessing .........................................
May the blessing of light be upon you,
light on the outside and light on the inside.
With God's sunlight shining on you,
may your heart glow with warmth
like a turf fire that welcomes friends and strangers alike.
May the light of the Lord shine from your eyes
like a candle in the window,
welcoming the weary traveler.
May the blessing of God's soft rain be on you,
falling gently on your head,
refreshing your soul
with the sweetness of little flowers
newly blooming.
May the strength of the winds of Heaven bless you,
carrying the rain to wash your spirit clean,
sparkling after, in the sunlight.
May the blessing of God's earth be on you
and as you walk the roads,
may you always have a kind word for those you meet.
May you understand the strength and power of God
in a thunderstorm in winter,
and the quiet beauty of creation
and the calm of a summer sunset.
And may you come to realize
that insignificant as you may seem in this great universe,
you are an important part of God's plan.
May He watch over you and keep you safe from harm.
hvala Ti draga Mirjam ... neka Božji blagoslov svima nama osvijetli put i uživajmo i budimo zahvalni na njemu.... možda kao jedinke, mislimo da smo beznačajni u našem dijelu svemiara...ali, siguran sam....svi imamo svoje mjesto koje trebamo cijeniti, voliti i živjeti.....
... Možemo žuditi da postanemo ljubljeni samo kad znamo da smo već ljubljeni. Da bismo zaista i postali ljubljeni, da bismo mogli živjeti duhovnim životom, moramo prihvatiti, priznati da smo već izabrani. Kao djeca Božja, mi smo Božji izabranici. Kad znam da sam izabran, znam da sam viđen kao posebna osoba. Netko me je uočio u mojoj jedinstvenosti i izrazio želju da me upozna, da me voli. Ono što je najvažnije jest da mi kao oni koji smo od Boga ljubljeni, da smo Božji izabranici. Od vječnosti, daleko prije nego smo rođeni i postali dijelom povijesti, postojali smo u Božjem srcu i On nas vidi kao jedinstvena, dragocjena bića. Prije nego su nam se roditelji počeli diviti, ili prijatelji prepoznali naše talente, bili smo izabrani. Oči ljubavi vidjele su nas kao dragocjene, kao beskrajnu ljepotu, kao vječnu vrijednost. Kada ljubav izabere, ona izabire sa svom senzitivnošću za jedinstvenu ljepotu izabranoga. Ona izabire, a nitko se pritom ne osjeća isključenim.... Kad prihvatimo i stalno iznova sebi posvješćujemo istinu da smo izabranici, uskoro otkrivamo u sebi duboku želju da drugima otkrijemo njihovu izabranost. Umjesto mišljenja da smo bolji, dragocjeniji ili vredniji od drugih, svijest da smo izabrani otvara nam oči za izabranost drugih. To je velika radost postajanja izabranim: otkriće da su i drugi izabrani. U domu Gospodnjem ima mnogo stanova. Ima za svakoga jedinstveno, posebno mjesto. Jednom kad nas prožme duboka vjera da smo mi sami dragocjeni u Božjim očima, bit ćemo kadri prepoznati dragocjenost drugih i njihovo jedinstveno mjesto u Božjem srcu. Nemoguće je natjecati se za Božju ljubav, ona uključuje sve ljude – svakoga u njegovoj ili njezinoj jedinstvenosti. Tek kad smo osvijestili vlastito mjesto u Božjoj ljubavi, možemo iskusiti tu sveobuhvatnu neusporedivu ljubav i osjećati se sigurnima ne samo s Bogom nego i s našom braćom i sestrama. ...
Biti izabranim temelj je za biti ljubljeni. To je bitka za prihvaćanje izabranosti koja traje cijeli život, ali isto tako i radost koja traje cijeli život. Što je punije shvaćamo, to ćemo lakše otkriti druge aspekte bivanja ljubljenim: našu blagoslovljenost i razlomljenost da bismo bili darovani, dani...
u tebe uvijek obilje Božjeg blagoslova, u tebe i u komentarima toliko bogatstvo misli i Božje ljubavi koje nam daruješ, hvala i nek te prati Božji blagoslov
btb...................................... (romantična ljubav 12.01.2012. 19:12)
Sve to, i muzika i rijeci i slike, tako smiruje! (borut 13.01.2012. 18:08)
Hvala ti draga Mirjam!! krenuo sam u neka promišljanja, jer ovaj tjedan mi je bio, kao niti jedan do sada, ispunjen i tugom i smijehom, i boli i radosti....i, došao sam do tebe.... uputio sam se na stranicu koju si mi dala...i, sada još više osnažen događajima ovoga tjedna, siguran sam u postojanost i istinitost riječi don Škarice.... na jedan, možda ponekom čudan, ali vrlo prihvatljiv način..... jer kada se u tjednu izmijeni velika tuga, neobična radost..... onda doista je sigurno da su pojedinci posebni i pozvani svako na svoju stranu gdje ih zove glas Božji.... znam, vjerojatno ti ovo zvuči pomalo čudno....ali, kad se u tjednu izmjeni bol i tuga za skoro tri desetljeća "starim" prijateljem, kolegom, koji je pozvan tamo gdje će njegova veličina i dobrota biti još potrebnija, gdje će i dalje živjeti sa svim našim dragima koji su već ranije pozvani, kada tu bol zamijeni radost susreta s kolegama, prijateljima koje je ritam firme odveo u razne pravce, shvatio sam i posebnost svog prijatelja koji nas je, na svom posljednjem putu, sve okupio, podsjetio kako smo nekada bili jedna velika, predivna cjelina, ali i koji nam je pokazao da se ne smijemo međusobno zanemarivati na bilo koji način..... uf, sada sam ja malo zabrazdio.... hvala ti draga Mirjam.... ovi su dani bili poprilično smotani za mene, osjećaje...ali, nakon ovoga, osjećam neko posebno smirenje, neke posebne osjećaje....i nisam siguran da ih mogu opisati...ali, mogu ih osjetiti....
BTB!!!
topli ti pozdrav....
( i još jednom, HVALA TI) (smotani 13.01.2012. 21:31)
@ smotani, ... dragi ... , ... moji dani teku većinom u velikom poslu ... - kojem sam se nekako posvetila i ... ... posve prepustila ... bez žaljenja ... ... I dobro ih nosim ... ... Kako sam već i pisala ... : sve to je prvenstveno radi pomoći dragima koje jako volim i cijenim ono što rade želeći svojim mogućnostima, koliko mogu sada kada sam bez mnogih većih opterećenja, pridonijeti boljitku ... , ali ponajviše želim prisutnošću i potporom ... ... podržati dobro ... Jer znam koliko dobrote oni žele pružiti ... ... i pružaju drugima - koji su im povjereni ...
Ponekad sam tu, ... kao evo sad ... , i vrlo rado posjetim ... ... i pročitam vas drage ... i komentiram... /iako više nisam toliko u tijeku pa mi treba više vremena za sve iščitati .../
Ovaj komentar me je posebno dirnuo ... I kao što ti reče da ne znaš objasniti rječima sve osjećaje koje neka riječ, gesta, postupak, događaj ... čovjek ... pokrene u čovjeku tako se vjerojatno ni ja neću moći izraziti riječima ... Za to su riječi premalo ... No, vjeruj, sve je u srcu. Koje zna. Koje osjeća ... Koje svoje u srcu nosi i čuva. Koje voli ... ..................... trajno ...................... Ljubav se u srcu nosi, tu ona vrije i zrije ... , tom Ljubavlju srce se ispravno izražava ... ........ dok ne dozrije ... ... i samo takvim srcem, ... ... koje onda plodove sigurno donosi, ... ... ona se drugima približava, ... ... ona ih približava ... ... jedne na druge upućuje ... ... zajedno ih uvijek drži i usrećuje ... Ta Ljubav sposobno je i da se pronosi, ... drugima da se nosi ...
Poznajem posebne ljude koji sobom šire radost, dobrotu, koji potiču zajedništvo bez nekoga vidljivoga osobnoga angažmana, okupljaju i drže okupljenima ljude da se svi osjećaju dobro i čitava ta zajednica je na dobro sebe i drugih oko nje. Milina prava !!! Mnogo je takvih ljudi bilo u našem životu ... I danas kada fizički više nisu sa nama oni to još na jači način provode ... i drže nas na okupu ... da ne posustanemo, ne odustanemo, ... da budemo ... i na takav način su i oni trajno sa nama. ... Žive ... Osjećamo tu njihovu blizinu, ... osjećamo da su tu ...
Nekada sam se na sličan način pokušala izraziti ... i nešto o tome napisati ... pa je iz svega izrastao ovaj post:
... za sve naše drage prijatelje ... ... koji su pred nama otišli ... ... da nam pokažu put ... ... priprave stan ... ... koji nas i dalje potiču, ... ... bodre, čuvaju ... ... drže na okupu ... ... mole za nas ... ...... budimo ... ... nastojmo biti ... ... uvijek dobro ... ... i na dobro svima ... ... da se jednom ... ... svi zajedno nađemo ... ... u vječnom veselju ... ... Hvala im za sve !!! ...
... od srca ... BVB !!! /tebi ... i svima tvojima .../
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
Blog.hrPrijavi seDNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica