.................................. Sretan Dan državnosti !!! ..................................
Dan državnosti u Republici Hrvatskoj blagdan je koji se obilježava 25. lipnja.
Na taj dan je 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku
o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske,
proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom.
/Do 2001. godine obilježavao se 30. svibnja,
u spomen na konstituiranje
prvog višestranačkog Sabora 1990. god.,
a danas se taj datum obilježava
kao spomendan - Dan Hrvatskoga sabora./
... Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom, ....
... ljude koji blaguju pri oltaru Tvom, ...
... nek se sliju molitve sve u jedan glas, ...
... čuvaj ovo sveto tle, ...
... blagoslovi nas. ...
......
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
... uživajući u svom vrtu, evo, uz jednu od sličica ...
Osmijeh ostavljam... I pozdrav. Veliki! (betanija 30.06.2012. 00:13)
,,,u srcu mome kuća je kamena obala snova loza i maslina... da mila, sanjana, alnikad i dosanjana...nažalost;-( ipak..još uvijek se nadam, sve manje letim, sve više padam...uf p akud baš da naletim na torpedo sad,znaš mila, blentavi stari ,prastari laponja, još gora veza,jedva jedvice plovam,ipak evo me da nadoknadim koliko je moguće propušteno ,al sad povlačim ručnu i slušam tiho,najtiše,najtiše kao i uvijek moje oluje smiruje tvoja oaza topline hvala ti od srca (gali 01.07.2012. 02:00)
sa malim zakašnjenjem ali od srca..hvala draga Mirjam i tebi sretan Dan državnosti...iako, nikad nije kasni jer taj dan... ma svaki je dan ;)))) BTB!!!
Eh draga Mirjam u tebe uvijek sve nekako sa posebnom ljepotom i osobnošću pa i ova čestitka za dan Državnosti, malo kasnim ali i ja se pridružujem čestitkama za državnost naše jedne i jedine nam države Hrvatske čiju državnost bi mogli slaviti i 7 lipnja kada je papa Ivan VIII priznao državnost Hrvatske davne 879 godine u pismu knezu Branimiru.
Dragom sinu Branimiru....Kad smo naime na dan Uzašaća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti, da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš....Dano 7. dan mjeseca lipnja. (Voyager-nova generacija 01.07.2012. 18:19)
@ betanija, ...................... dugo te nije bilo, al' neka si se vratila ...................... ......................................... drago mi je :-) .......................................... ................ sa imenom Betanija me vežu neke uspomene ................. ............. koje trajno ostaju u srcu, skrivene, pomno čuvane .............. ... i kao i naš Gospodin koji je rado navraćao svojim prijateljima, ... Lazaru i njegovim sestrama Marti i Mariji, uvijek rado svratim u taj kutak srca, rado sjednem do Njegovih nogu i slušam ... , a ponekad kao Marta, vrtim se, skoncentrirana na posao, svakodnevne brige, ... čak i prigovaram, određujem, posve uvjerena da nešto moram dobiti ...i zaustavi me Njegova blagost koju odjednom ugledam u Očima... te začujem u dubinama mio očinski Glas koji umiruje, opominje, ...: Marta,Marta!Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno... Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."/Lk 10 42/... A taj dio je On sam, On osigurava duhovni mir i vječni život, i kada se odvojimo i krenemo u osamu, kada se vratimo sebi i susretnemo,... budemo sa Njim - do nogu Mu - ispunimo se, ...i dobijemo snagu, mir ................................ za nastavak Puta, za Život ................................. Ovaj tekst nam govori da: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Mt 4,4); da Isus zahtijeva od nas da imamo prisan odnos s njim; da slušamo Isusove riječi; da se ne brinemo tjeskobno za sutrašnji dan (Mt 6,34); da svu brigu bacimo na njega jer se on brine za nas. („Svu 'svoju brigu bacite na njega', jer se on brine za vas!“ (1Pt 5,7); da se ne uznemirujemo („Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte.!“ Iv 14,1); da kroz njega dobivamo vječni život („Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni.“ Iv 3,6); da nam uz njega ništa ne nedostaje. („Gospod je moj pastir, ništa mi neće nedostajati.“ Ps 23,1)
@ gali, .... draga, i snovi kada su s mirom sanjani su ponekad ostvarenje .... dok god u miru i slobodi sanjamo, tim snovima mi rastemo, zrijemo ... ............. dok ne dorastemo do svojih snova, sazorimo ............................ ..................... i nikada oni do kraja neće biti ispunjeni .............................. - toga sam sada svjesna i ne težim grčevito za svime, a ipak sanjam ... ............... uživajući u svakoj sitnici koja se kroz život dogodi .................... ............... pa ako se i sa samim mojim snom baš ne pogodi, ................ .......................... brzo maštom svoj san prilagodim, ......................... ................ nove snove sanjam, duh novosti oslobodim ................
......... mila, hvala ti što si tu ......... ...................... od srca ..................... uz osmijeh :-) od dragosti pjevajući .... upravo divnu, takvu kakva jesi, .... .................. gali sanjajući ...................
@ smotani, ..................... nikada nije kasno za dobre želje, za čestitke, za veselje, ... ............................. i uistinu taj dan se pamti i živi svaki dan ................. ........................................ čestitka mu je život radostan, ... ............................................ pošten, vrijedan, zahvalan ...
... hvala dragi Kiki ... ... čitam, čitam, ... - malo sam u zaostatku :-) ... ... al' doći ću i ostaviti trag jer ...................... ... taj odmotani smoto mi je zaista drag ...
i kako sam sva u planovima za jug, ostavljam dragu pjesmu; ........... koja ima, a možda i nema veze sa danom, ..................... .......... onim jednim posebnim i onim svagdanjim ............
i pjevušeći je, odmarajući uz sad već malo vitra ... .......................... :-) ...........................
@ Voyager-nova generacija, ......... hvala dragi ......... :-) ... ...... nikada nije kasno ........
... i uvijek je poželjno nešto i naučiti ...: ..... 7 lipnja kada je papa Ivan VIII ..... ........... priznao državnost Hrvatske ..... ................. davne 879 godine .............. ............ u pismu knezu Branimiru .....
................ i zavijeke pamtiti ove divne riječi ............: ................... Dragom sinu Branimiru ................... Kad smo naime na dan Uzašaća Gospodnjega ........... služili misu na žrtveniku sv. Petra, .............. ....... digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe ..... ........... i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, ............ ............... da možeš ovdje uvijek spašen ............... ............................. tijelom i dušom ............................. sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom .......................... i da vječno vladaš .......................... ................. Dano 7. dan mjeseca lipnja ..................
... još malo slikica sa naših putovanja ...
..........................................................................
.....................................................................
... i koliko god se žurili nastojim zastati pred Ljepotom ...
............ koja nam se putem obilato pruža ............
....... i srcem pokloniti, Gospodinu zahvaliti ........
.................................................................................
..........................................................................................
... a na Tijelovo smo baš bili, ....
................. zatekli se, .................
....... negdje u ovim krajevima, .......
... i nakon sv. Mise, Procesije i Klanjanja pred Presvetim ...
............. ovaj zalazak sunca upotpunio je doživljaj .............
...............................................................................
...............................................................
Klanjam Ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce Ti se moje cijelo predaje, jer dok promatra Te, svijest mu prestaje.
............ Svet si Bože, Svet si, i Presvet uvijek. .............
........ Svet si Oče, Svet si, Bože Svet uvijek ........
Nema Ti početka, Ti si nada sve, nema Ti svršetka,
................... vječan Ti je vijek ................... ..........................................
................................
................
siguran sam da je ovaj zalazak, kao smirenje, ali i nadahnuće...predivno ispunjenje za dan proveden u molitvi, vjeri, klanjanju..... i doista... kao da se i sunce tom prigodom poklonilo..... hvla ti draga Mirjam na ovom predivnom zalasku koji, neminovno, poziva na molitvu.....
BTB!!!
topli ti pozdrav...
( a na odgovor na prošlom postu.... moram dodati da je ta osoba i meni posebno draga ..... i, hvala tebi draga Mirjam, što nas, ovakve, makar i smotane, nahraniš svojom riječju, svojim izborima, podsjetnicima.... toplinom koja ovdje vlada...u tvojem je društvu, doista, lijepo biti :)))) (smotani 13.06.2012. 18:38)
vjerujem da si i ovaj vikend uživala u svojoj oazi ))))
@ smotani, ........................ hvala dragi Kiki ... ... naslućuješ da sada baš nemam puno vremena ... ....... jer sam svaki slobodan tren u mojoj oazi ... ............. i zaista uživam u tim ljepotama ... :)))) ........ osobito kada trebam puno toga pripremiti ... ........................ - a nije mi to teško - .............. .................... za drage koje uskoro očekujem ...
draga Mirjam, tu se nema što dodati... do, duboko i iskreno, otvorena srca primiti u sebe ... i živjeti ponizno al ponosno i časno....
hvala ti na predivnom podsjećanju jer možda, ne htijuć, možda ponekad zaboravimo.....
BTB!!!
topli ti pozdrav ....
( i, hvala ti na toliko iskrenom i toplom odgovoru Carli u prethodnom postu (bum se zacrvenil;)....a, naravno, hvala i našoj dragoj Carli što uvijek iskreno progovara ;))) (smotani 07.06.2012. 14:39)
...evo mene opet, pijem kavu i uživam uz laganu glazbu i dvoje dragih ljudi...hvala na lijepim riječima :) lijep pozdrav (carla 08.06.2012. 10:42)
Dođoh malo. Pogledala sam prethodne postove. Ovdje je uvijek ugodno, mirno i lijepo. Ugodni sugovornici, teme za dušu. Lijep pozdrav. (mamaposebnogdjeteta 11.06.2012. 09:59)
@ smotani ... ... hvala .......... ... ipak ću ovdje ostaviti par riječi kao podsjetnik: Svetkovina Tijelova se punim imenom naziva Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. U Hrvata se još udomaćio i naziv Brašančevo koji potječe od naših starih iz 18. st. Dolazi od riječi brašno, od kojega se mijesi tijesto i pravi kruh, a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Tijelo Kristovo. Ovaj naziv u našem narodu je tako duboko simbolički utemeljen. Svetkovina se slavi u četvrtak po Presvetom Trojstvu. Svoje korijenje vuče još iz 13. st. S njom su povezana dva događaja: - Ukazanje augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana blizu Liegea u Belgiji; imala je viđenje punog mjeseca na kojemu je bila jedna mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje da bude potpuna, a to je Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Na njezinu zamolbu mjesni je biskup Robert de Thorote iz Liegea dao uvesti u svojoj biskupiji blagdan sv. Euharistije. Ona je sa svojim sljedbenicima proširila ovo čašćenje na cijelu Crkvu. - Euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji: jedan je svećenik slaveći svetu Misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu te je dok je lomio Posvećenu hostiju zapazio kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. Nakon ova dva događaja ondašnji papa Urban IV. Papinskom bulom 8. IX. 1264. god ustanovio je svetkovinu Tijelova, koja se od tada proširila po čitavome svijetu. Spada u tzv. pomične svetkovine u Crkvi što znači da dan njezina slavlja ovisi o svetkovini Presvetog Trojstva, odnosno o svetkovini Uskrsa. A svetkovina se Uskrsa određuje prema mjesečevoj mijeni. Svetkovina Tijelova je nerazdvojiva od Tijelovske procesije. Prvi put se dogodila u Kölnu sedamdesetih godina 13. st. Te se u 14. st raširila po mnogim katoličkim zemljama i poprimila veličanstveno obilježje. Posvećena se hostija nosila u monstranci -pokaznici- koja je bila napravljena od zlata i veoma raskošno urešena. Svećenik bi nosio Hostiju, puk bi pjevao i molio, a djeca i mladi bi posipali cvijeće tamo kuda bi Presveto Tijelo Kristovo prolazilo. I danas se u nekim mjestima zadržao ovaj hvalevrijedan liturgijski običaj. Tijelovo je svetkovina naših starih, blagdan našega života, kruha i vina – Tijela i Krvi. To je svetkovina koju je naš narod izrazito znao cijeniti, srcu mu je prirasla i od nje je živio. Svakodnevno se s njom susretao u sv. Misi, u sv. Pričesti. Vjerovao je u Boga, u Tijelo i Krv Isusovu. Danas svega toga nema ili ima vrlo malo. Tijelovska je Misa svake godine sve jednostavnija i kraća, a i procesija s vremenom nestaje, oboje iščezavaju. A toliko nam je potrebna prava jaka hrana za život ... Ne trebamo je tražiti negdje na horizontu daleko, nego u Njemu koji je tu u nama samima. Mi smo ti koji se trebamo zaokrenuti, poći za Kristom. Dovoljno je pogledati u našu tradiciju, u naše stare, iščitati nju i njih. Ne smijemo jednostavno kazati da ništa ne valja što su naši pređi činili. Latinska poslovica kaže: Senum consilia, iuvenum robur – Starima pripadaju savjeti, a mladima snaga. Učimo od starijih savjetujući se s njima, da se ne bi sa sjetom prisjećali naših običaja, naših pobožnosti, naših minulih vremena, dobrih i plemenitih. I naučit ćemo i mi živjeti od Onoga od koga su i oni živjeli u svojim vremenima koja nisu bila laka i za koja im je bilo potrebna vječna Hrana koja ih je krijepila i jačala na putu kojim su imali proći - i nama je potrebna za naše vrijeme i naš put ... ... dragi Kiki, zaista je lijepo biti u društvu sa vama ... ... a vidim pridružila nam se jedna meni osobito draga osoba ... ... i kava je odmah slađa ... i druženje još ugodnije ... ... Hvala vam ... od srca ...
@ mamaposebnogdjeteta, ......................... dugo te nije bilo i jako mi je drago da si tu ... ............................... uvijek dobrodošla - iščekivana ! ! ! ... .................... nemam baš puno vremena u zadnje vrijeme ... ..................... .-događa se previše stvari, divnih stvari, ... : ... .............. puno jest posla oko njih, iziskuju dosta napora i truda, ... .......... ali divno je to sve što se poslije dogodi i kako se sve posloži, ... .................................. kako Gospodin sve to vodi ... - ... ............. za mnogo toga što bih željela, voljela napisati, objaviti, ... ............................................ ali mislim na vas ................. .................. i često vas se sjetim - najčešće u večernjoj molitvi ... /............ Marko je trajno u mome srcu, posebno me je taknuo, ... ..................................... šaljem mu puse i zagrljaj ............ ................................................... :-*) ........................./
........................... "Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!" ...........................
... I zaista nismo ni svjesni kako je divna ta Božja ljubav;...
... ne ostavlja nas, uvijek je sa nama, ...
... u sve naše dane, ...
I gdje god da se okrenemo, vidimo Njegov potpis:
... u plavom nebu, u moru, u suncu, ...
... u cvijetu u zelenoj travi, ...
... leptiru, ptici, ...
... u bližnjemu kojeg ti trebaš ...
... i koji treba tebe ...
.............................................................
..........................................................................................
..............................................................................................................................
...................................................................................................................................................................
... Slatko je u mom osjetiti srcu kako se rađa u skromnosti ljubav ...
Slatko je znati da nisam više sam ja nego sam dio života bez kraja
... koji se sjajem oko mene blista ...
... kao dar Njeg've ljubavi bez kraja ...
Dade nam nebo i blistave zvijezde,
... brata nam sunce i brata nam mjesec, i majku zemlju, ...
... plodove i polja, cvijeće, oganj, vjetar, zrak i čistu vodu ...
Izvor života za sva stvorenja, kao dar Njeg've ljubavi bez kraja.
Vijek budi slavljen, o naš Gospod Bože, koji si svemir stvorio cijeli!
Vijek budi slavljen, o naš Gospod Bože,
... jer svi smo mi Tvoja stvorenja! ...
... Kao dar Njeg've ljubavi bez kraja, ...
blažen je koji ponizno Mu služi.
/"Brat Sunce"/
/Iz filma "Fratello sole, sorella luna"/
... I dok sam promatrala ovoga prekrasnog leptira ...
... kako se toga sunčanog dana priljubio uz toplu stijenu ...
... i dugo ostao nepomičan - onoliko koliko mu je bilo potrebno da upije njenu toplinu, ...
... da se ugrije, prije no što nastavi let - ne bježeći, ne pomičući se, ...
... niti dok sam uskom stazom hodala oko njega, pazeći da ga ne nagazim, ...
... pomislila sam kako i mi upravo radi toga dolazimo u ovu našu oazu;
... da se osjetimo dijelom ove zemlje, podsjetimo se ...
... koliko smo kao pozemljari vezani uz nju, ...
... ali i da se osjetimo dijelom Neba, ...
... koliko smo okrenuti/ovisni o Njemu,
... Onome koji zemlji - nama na njoj - daje toplinu, ...
... koji joj/nam daje snagu za Život ...
... i nije potrebno letjeti u visine da bi susreli Boga, ...
... dovoljno je iz ovoga ubrzanoga svijeta izdvojiti malo vremena za dušu, ...
... i spustiti se baš ovdje, te priljubiti je uza Nj, ...
... dušom u miru osjetiti da je On tu, odmoriti u Njemu, ...
... ostati sa Njim dovoljno dugo da se smirimo, ...
... i ispunimo snagom potrebnom nam za nastaviti Put ...
u pravu si draga Mirjam... dovoljno je, duboko i iskreno pogledati u svoje srce...ali i osjetiti srca i toplinu oko nas.... i to, to je Božja ljubav u svima nama .. treba ju prepoznati, okusiti, zagrliti i voliti.... kroz sve bližnje svoje.... i, ne trebaju nam visine jer ljubav je satkana u nama malima...a od nje stvorena je predivna velika ljubav obavijena plaštom Božje ljubavi..i, možda se i osjećamo zaštičeno...ali, sigurno je... voljeni smo.... baš kako i sami volimo...i više od toga... a ovaj leptir... predivan je... doista njegove boje zovu na predivan sklad...sklad života....
@ smotani, ... dok vani bubnja kiša ... ... stvarajući divno suzvučje s glazbom u mome srcu ... ... uživam u miru poslije napornoga radnog dana presretna da sam ... poslije dugo vremena ove godine izabrala divan ciklus koncerata ... koji me je oduševio - a kako i ne bi, toliko godina sam to iščekivala, ... to tako silno željela ... , a nisam mogla ... i ... ostvarilo se, ... konačno sam imala vremena preslušavati ... te dijelim sa tobom ... još jedan dio ljepote, stvoren iz/od ljubavi Gospodnje ... ... - kažu da si je ovim djelom Francis Poulenc kupio kartu za raj ... ... ... ... a, zaista nam je prekrasnu kartu ostavio ... , ... ... ... ... divan doživljaj Boga kojeg nitko ne vidje ... ... ali čulima, kada Mu se prepustimo, osjetiti Ga se može ... ... - posluhni u sebi tu divnu meditaciju koju nam je svima poklonio ... ... ... ... poslušaj, osluškuj dušu koja s dušom u duši moli, slavi ...
... ... ... ... ... i ne kažu zalud da glazba ...: ... "Glazba izražava ono što se ne može reći, ... a o čemu je nemoguće šutjeti." ~Victor Hugo ... "Kupajte se glazbenom kupkom jednom ili dvaput tjedno ... neko vrijeme, i vidjet ćete da je to duši ono ... što je vodena kupka tijelu." ~Oliver Wendell Holmes ... "U muzici, kao i u ljubavi, ... potrebno je prije svega biti iskren." ~Giuseppe Verdi . . .
... osjeti tu Božja ljubav koja kola u svima nama ... ... ... ... prepoznaj, okusi, zagrli i voli ... ... .. ... i upravo takvim oplemenjenim srcem, ... ... obogaćenim srcem, ... ... punim Boga, ... ... zagrli čitav svijet u kojem je On prisutan, .. ... kojeg On drži, podržava, On naš Gospodin, ... kojega je za nas - djecu Njegovu - iz Ljubavi stvorio ... ...
lijep pozdrav, Tebi i odmotanome...oboje ste se lijepo izrazili o Božjoj ljubavi, imate sličan senzibilitet i blagost...bilo mi je ugodno uz vas popiti jutrarnju kavu.
@ carla, ... .................................. hvala draga, ................................. ... danas je bio težak dan i ovo me je zaista podiglo ... ............ pažnja tvoja, i ljubav tvoja, prema nama: ........... ............. mome dragome odmotanom Kikiju :-) ...... ... i meni, koja evo na odmor - spavanje - brzo krećem ... .............. postelji toj dragoj umorna već poljećem, ... ... Božjoj divnoj Ljubavi koja je nada mnom se utječem ... ............ - jer Gospodin je obećao dobro za me .............. ................... Njegova riječ me hrabri, zaštićuje, ........... .......... On, utvrda moja, zaštita i štit, odmor je moj vaje, ..... .............................. sve dok život traje ..........................
Amazing Grace, how sweet the sound, That saved a wretch like me. I once was lost but now am found, Was blind, but now I see.
T'was Grace that taught my heart to fear. And Grace, my fears relieved. How precious did that Grace appear The hour I first believed.
Through many dangers, toils and snares I have already come; 'Tis Grace that brought me safe thus far and Grace will lead me home.
The Lord has promised good to me. His word my hope secures. He will my shield and portion be, As long as life endures.
Yea, when this flesh and heart shall fail, And mortal life shall cease, I shall possess within the veil, A life of joy and peace.
When we've been here ten thousand years Bright shining as the sun. We've no less days to sing God's praise Than when we've first begun.
Amazing Grace, how sweet the sound, That saved a wretch like me. I once was lost but now am found, Was blind, but now I see.
/John Newton, 1725-1807/
.............. do jutarnje kavice, draga Carla ........... ........ - koju u društvu tvome divnom guštam - ... ... uz ove krasne zvuke, do buđenja da me prate ... ..................... letim u slatke snove, ............................ .......... ujutro de me opet odmornu i čilu vrate ......
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...