.... Prijateljstvo ti je bilo izvorom velike boli ...
.... Toliko si ga želio da si se često gubio u potrazi za pravim prijateljem.
.... Često si očajavao kada se prijateljstvo kojem si se nadao nije ostvarilo,
.... ili kada prijateljstvo koje je počelo s velikim očekivanjima nije potrajalo.
............................................... Mnoga od tvojih prijateljstava izrasla su iz tvoje potrebe
............................................... za naklonošću, potvrđivanjem
............................................... i emocionalnom podrškom ...
............................................... Ali sada trebaš tražiti prijatelje
............................................... s kojima se možeš povezati ...
................... iz svog središta, ... ................................
............................................................ iz mjesta na kojem znaš da si duboko voljen.
............................................................ Prijateljstvo postaje sve više i više mogućim
............................................................ kada prihvatiš da si duboko voljen.
............................................................ Tada s drugim možeš biti na neposesivan način.
............................................................ Pravi prijatelji nalaze svoju nutarnju vezu
............................................................ tamo gdje oboje poznaju ljubav Božju.
...................... Gdje duh govori duhu i srce srcu. ..............................................
Prava prijateljstva traju jer je prava ljubav vječna ...
Prijateljstvo u kojem srce govori srcu je dar Božji,
a nijedan dar od Boga nije privremen ili slučajan.
Sve što od Boga dolazi sudjeluje u vječnom Božjem životu.
............
Ljubav između ljudi, kada je od Boga dana, je jača od smrti.
U tom smislu prava se prijateljstva nastavljaju iza granice smrti.
Kada duboko voliš, ljubav čak može postati jačom nakon smrti voljene osobe.
To je srž Isusove poruke ! ! !
....
Kada je Isus umro, njegovo prijateljstvo s učenicima nije se smanjilo ... ...
Nasuprot tome, poraslo je. O tome se radi kada se govori o slanju Duha.
Duh Isusov je njegovo prijateljstvo s učenicima učinio čvršćim,
jačim i intimnijim no prije njegove smrti. ... ...
To je ono što je Pavao iskusio kada je rekao:
"Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist."
/Gal 2, 20/.
Moraš vjerovati da svako pravo prijateljstvo nema kraja,
da zajedništvo svetih postoji između svih onih,
živih i mrtvih, koji uistinu ljube Boga i jedni druge.
Iz iskustva znaš koliko je to stvarno.
Oni koje si duboko volio, a koji su umrli i dalje žive u tebi,
ne samo kao uspomene nego kao stvarno prisutni.
....
........................................................... Usudi se voljeti i biti pravi prijatelj ! ! !
... Ljubav koju daješ i primaš je stvarnost koja te vodi sve bliže i bliže Bogu,
........................................................... kao i onima koje ti je Bog darovao da ih ljubiš.
...došla sam kod tebe pročitat koju lipu rič za dobro jutro, a ono me osim riči dočekala predivna pisma..vrtim je po ko zna koji put i ne mogu je prestat slušati... kako je emotivna, kakav sklad, kakva predivna klapska izvedba...hvala ti draga mirjam (carla 13.11.2010. 09:32)
preko gali..... do tebe... predivan blog:))) (M.Split 14.11.2010. 08:12)
draga Mirjam.... ni sama ne slutiš koliko su mi ove riječi došle kao neko milovanje (kad bude objavljen, u "moje"vrijeme post, i naravno, kad ga pročitaš....znat ćeš zašto ovo govorim) nakon predivnog vikenda kojeg sam, gle čuda, neplanirajući, proveo sa najdražim prijateljima. snaga prijateljstva je nešto što se ničim ne da usporediti, ali, niti rastrgnuti...jer, kako i mcmlx kaže "prijatelj je onaj koji zna sve o tebi a ipak te voli"... svi mi imamo prijatelje, ovakve ili onakve....da, neki su to postali možda iz potrebe, možda iz nužde, većina, ipak...iskreni su prijatelji koji su se pojavili i ostali u našim životima iz nekog međusobnog "klika" i, ma na koji način ostali prisutni.... snaga prijateljske ljubavi je nešto predivno...i, prijatelji će nas uvijek razumjeti, uvijek naći opravdanje ali i način kako nas vratiti na pravi put i pokazati da im je stalo do nas, do prijatelja.... naučio sam u životu da svakog prijatelja treba njegovati kao najosjetljiviji cvijet, naučio sam i gubiti prijatelje....ali, nikada, baš nikada ih nisam zaboravio - sve ono lijepo, dobro i drago što su bili u nekom dijelu mog života. sretan sam što imam prijatelje na koje mogu računati u svako doba dana i noći - naravno, i oni na mene...... a ove pjesme, naročito "Ruko moja što si takla" neću skoro prestat slušati... a niti pjevušiti.... no, kako si ti već otpjevala pjesmo, dozvoli da zapjevamo jedan dio, zajedno ;)))
I dopusti da se spoji Moja duša s njezinom Nek dotaknu prsti tvoji To što život zastre snom...
i, oprosti što sam se toliko raspisao...ali, doista mi je tvoj post toliko uljepšao i tako predivan vikend da ti ne mogu opisati..... i, iako sam pomislio sada promijeniti pjesmu koju sam u svoj post stavio.....ne, neću...jer i ona, ma koliko različita od ove, ima veliku snagu i značenje za mene;)
@ mcmlx, ... Prijatelj ljubi u svako doba, a u nevolji i bratom postaje /Izr 17,17/ Pravi prijaatelj je balzam života, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji /Sir 6,16/ Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago /Sir 6, 14/ ... Više vas ne nazivam slugama. Nazvao sam vas prijateljima /Iv 15, 15/ ... Pisac Antoine de Saint-Exupery kaže da se prijateljstvo ne sastoji toliko u tome da gledamo jedno u drugo koliko da gledamo u istom smjeru, prema istom cilju ... ................. :)
I što reći? Kako je malen prostor sms poruka za izreći, prijatelju, ono što misliš, osjećaš, želiš, ćutiš duboko u sebi dirnut susretom, rječju, stiskom ruke. I što je život, što donosi i raznosi, prevaljuje, melje, daruje, sjaji a posebno daje... I kako je čudan svijet pun ljepote u ljudima, baš zato što nikada ne znamo tko će nam biti prijatelj. I baš kada zaključim kako ne mogu imati nove prijatelje, godine zrelosti zaključile su prijateljstva s nekim ljudima iz mladosti i dosta ih je imati 1-2 i to je to... Kad ono, evo novih ljudi u život. Ljudi iz nekih drugih krajeva, tradicija, generacija. Evo ih, otvorenih dlanova. Spremni dati, slušati. Lijepo je sresti duše koje se čitaju iz nerečenih riječi, duše koje puno kažu u malo vremena, pogledom mi govore: Ne boj se, razumijem te, ti to možeš, idi hrabro naprijed, nisi sama... Pametnom dovoljno. Hvala... (mamaposebnogdjeteta 15.11.2010. 11:04)
prijateljstvo jest izvor velike boli u mom životu. nikada neću naći prijatelja..već samo snage da budem prijatelj. BTB lijep post :-) (Free Bird 15.11.2010. 17:26)
@ Free Bird, svaki čovjek, osobito onaj koji je već podosta godina skupio, doživio je bar poneko razočarenja, ............ ... razočarenje u ljubav, u prijateljstvo, u prijatelja, ... u duši su mu se kroz godine sazrijevanja gomilali razni ožiljci, ali sa godinama ih je i zavolio i oni su postali dio njega, ... i on je postao po njima, sa njima, više čovjek, upravo onakav kakav treba biti ..., ... čovjek koji treba čovjeka više ljubiti ... ... i kako ova životna i istinita pjesma kaže:
O Ž I LJ C I
Ožiljci duše su poput godova siguran znak usijecanja vremena. Po njima kao s rastojanja odgonetavamo starosnu dob duše kojoj svaki ožiljak upisuje po jedan god.
Sad kada smo došli dotle da se osvrćemo uočavamo samo krugove i slojeve Mijenjati ne možemo više ništa ! A i čemu ? Svemu što bismo možda i mogli promijeniti zadana je zakonitost ožiljaka.
Ustvari možda se duša upravo ožiljcima širi u prostor možda vječnost i počinje dovoljnim brojem zadanih godova koji su trajni dio nas. /Antun Šuljić/ ...
Mrziti sve ruže, jer si se ogrebao na jedan trn. Odustati od svojih snova, jer se jedan nije ostvario. Izgubiti nadu u molitve, jer jedna nije uslišana. Odustati od svojih napora, jer je jedan bio uzaludan. Okriviti sve prijatelje, jer te jedan iznevjerio. Ne vjerovati u ljubav, jer ti netko nije uzvratio ljubav. Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan, jer nisi uspio u prvom pokušaju.
Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju. Zapamti da se uvijek može pojaviti druga prilika, novi prijatelj, nova ljubav …
........................................................... ... i svaki taj ožiljak treba voljeti, ... ... rukom blago podragati, ... ... nježno pomilovati, ... ... blagosloviti :))) ... - jer njima i jesmo blagoslovljeni ... ... i ljubomorno čuvati, u dubinama svojim pohraniti, ... ... dopustiti mu da nas oblikuje, ljudima više da nas ostvaruje, ... ... bolom svojim da nas miluje i oplakuje, ... ... kao biser u školjci u nama da postaje, ... ... da nas izgrađuje, polako podučuje, ... ... ... kako iz njega snagu crpiti ... ... kako iz njega rasti, ... ... iz njega izići jači, ... ... kako nikada ne posustati, ... ... prijateljstvu se uvijek nadati, ... ... i svakome novome se spremno otvarati, ... ... i uvijek, uvijek, nanovo sve jače ljude ljubiti ....... ... ruku svoju iskreno od srca im pružiti ...
@ mamaposebnogdjeteta, tako si to lijepo rekla i u svemu se slažem: poslije svega prođenoga u životu - a bilo je toga, bilo .... :))) - zaista sam pomislila da i nije potrebno više se izlagati nepoznatome i težiti stvaranju nekih posebno novih prijateljstava, da je dovoljno to što imam, da je to mir i nepotrebno je 'ulijetati' u nešto novo, a to novo može izazvati nemir, ... zaboravivši pritom da Gospodina ne smijemo, a i ne možemo, ograničavati već je naše prepoznavati i otvarati se onome što od Njega dolazi. Ne bježati, ne se skrivati u nekome svome miru i nazovi komoditetu poznatoga i time po našem mišljenju i sigurnoga, a zazirati od iznenađujućega, nepredvidivoga i time u našoj svijesti i možda unaprijed stvorene slike neugodnog, čak opasnoga, ... često riječima, ma, što meni to treba, što mi nije dosta bilo ... , bolje mi je ne upuštati se, ... i ostati s mirom ... I tada se za divno čudo počnu događati nove lijepe stvari koje nas ojačavaju, osvježavaju i naše korake čine poletnijima i sigurnijima, spremnijima na nove izazove, otvaraju nam nove vidike i šire obzore. Kao da izlazimo ... iz sebe, iz svojih ograničenih škatulja koje smo sužavali svojim povlačenjem ... , svojim strahom, ... Izlazeći iz čahure dotadašnjega, svega što je prije bilo i ne znajući nas ograničavalo, događa se da smo nespretni i stoga želim zamoliti sve one koji to primjete u tim novim susretima - tu nesnalažljivost, nespretnost, i kao neku i stidljivost ..., povučenost, te opet uz to i brzopletost i lažnu rječitost ... - da ne gledaju na vanjštinu, da ih ona ne smete već da zagrebu dublje, da se onom prvom ispravnom porivu koji ih je i privukao priklone i da osluškuju i potrude se prepoznati iz mnoštva riječi i pokreta ono što je bit, što je za prijateljstvo uistinu važno, ono što izlazi iz srca i ono što se u srcu duboko čuva da se samo onima kojima ono povjeruje, koji zavrijede to povjerenje, ne iznevjere, i onima koji ga uspiju otvoriti, naći pravi ključ koji otvara vrata toga srca, i povjerava i pravo lice pokazuje. I time iskazuje beskrajnu čast i hvalu prijatelju, a i stvara u njemu osjećaj da i on ima prijatelja kojemu se i on može otvoriti i koji ga neće razočarati, neće mu vrata zatvoriti, leđa okrenuti, zatajiti ga pred drugima ... ili izdati. ... I vidiš koliko toga napisah – i vjerojatno zakomplicirah ... :-)), a tako je mali prostor, kako i ti reče, za izreći to porukom, koliko god ona velika i široka bila ..., ma čak i riječju, gomilom riječi, nećemo moći reći to što srcem želimo izreći ... ... Srcem, srcem se može srcu u malo riječi reći puno, puno više ... ... Poslušamo li srce čovjeka, ono što u dubinama njegovim šuti i skriva se ... ... srcu će koje ono prepozna povjeriti se, izići će iz sebe i sretno otvoriti se, ... pokazujuć blago svoje skrito zablistat će i samo otkrivati se... ... zahvalno za tu divnu spoznaju, za tu bliskost i za dušu ... - duše koje razumiju se ... .... ................................................................... .......... Tvojem divnome srcu Majko ostavljam ovu pjesmu ... koja snaži svaku iskrenu ljubav, svaki iskreni susret, svaku pravu žrtvu, ... i koja tjera svaki strah, daje mir i snagu za dalje, za naprijed, jer ..................... ...nismo sami ... ... Gospodin je uvijek sa nama !!!
Prava prijateljstva traju jer je prava ljubav vječna ... Prijateljstvo u kojem srce govori srcu je dar Božji, a nijedan dar od Boga nije privremen ili slučajan. Sve što od Boga dolazi sudjeluje u vječnom Božjem životu.
naravno da sam opet uživao u predivnim mislima i tvojih posjetitelja ali i predivnim komentarima kojima uvijek, dodatno osnažiš post. ....:) i...samo da znaš, natočio sam pivu...;)))))))))))))))
Drago mi je da Ti se sviđa Cracow! Hvaal na lijepom koemntaru kod mene! Vole Te Luki+Goldie (luki 2 18.11.2010. 10:30)
@ carla, hvala tebi draga ... ... uistinu predivna izvedba ... ... ne mogu je prestati slušati ... ...
BTB !!! /... i očekujem izložbu divnih fotografija viđenih umjetničkim okom ...; ... u trenutku pogođen jedinstven trenutak uhvaćen ... ... rađen dušom i stoga je duša umjetnika u njem ugrađena ... ... nama da on, taj dragocjeni tren, vječno traje ... ... u bekrajnom nam vremenu darovan ... :)))))))))))))))) ..................../
Pravi prijatelj zna vaše slabosti, ali vam ukazuje na prednosti; osjeća vaš strah, ali ohrabruje vašu vjeru; vidi vašu nervozu, ali podgrijava vaš duh; priznaje vašu ograničenost, ali naglašava vašu sposobnost.
Dar prijateljstva nikada nije težak. Ne opterećuje, jer ga nose struje simpatije koje slobodno teku od jednog srca do drugog /odnekud prepisano, ali toliko duboko i istinito ...:)) ... stvarno .../
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...