uz ove tri, upaljene, svijeće....teško je ne vjerovati u Anđele, u ljubav, u snove..... teško je ne vjerovati da je dobro u svakome od nas.... ono je sastavni dio nas, našeg bića i predivno je kad to dobro dijelimo sa znanima i neznanima, sa bližnjima, sa onima kojima je to dobro i te kako potrebno..... jedna topla riječ, topli pogled, iskreni i od srca, znače više od bilo kakva materijalna bogatstva.... to je čudo koje izvire iz nas, toplina, ljudskost, iskrenost.... kojoj tako malo treba, a u kojoj tako iskreno i rado uživamo zato... pridružujem se iskeno i svim srcem ovoj tvojoj vjeri..neka je ovakve ljubavi, ovakve vjere, iskrenosti svaki dan u svima nama
hvala ti draga Mirjam na ovom predivnom spotu, na ovom kratkom podsjećanu kako malo za sreću treba.....no, na žalost, i toga malo je nekada....premalo.....
BTB!!! topli ti pozdrav......
13.12.2010. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i dok nam se bliži četvrta svijeća.... svratio sam pozdraviti te, pogledati da li odmaraš, kako je bolesnik? nadam se draga Mirjam da, iako umorno, sretno i veselo osjećaš ove predblagdanske dane, da je bolesnik u okrilju topline doma i da je oporavak upravo onakav kakvog smo priželjkivali...... i ne, neću remetiti tvoj odmor..... tiho ću zatvoriti vrata, pozdraviti vas sve i vjerovati da se uz razdragani smijeh, tople riječi, družite u zajedništvu...
BVB!!!
topli ti pozdrav......
17.12.2010. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ gali, draga, možda ti pomogne ovaj tekst u vjeri i razmišljanju o vjeri - da razreže grope koji te drže :-) Lakše je biti anđeo nego Marija - Marija i Anđeo Evanđelje o susretu Marije i anđela završava riječima: «I anđeo otiđe od nje.» Znači, tako … Nakon što joj je složio čitavu priču, i na njoj izveo čudesa uz pomoć Duha Svetoga – on odlazi, a Mariju ostavlja u problemima. Tako je to s anđelima. Na pripravi za božićnu priredbu, djevojčica koja je trebala igrati ulogu Marije odlučila odustati. Radije bi, kaže, igrala ulogu anđela. Na pitanje zašto? Odgovorila je: “Puno je lakše biti anđeo nego Marija.” Anđeli na žalost ne možemo biti, ali možemo činiti ono što i oni. Marija nas poučava kako. Daje nam ključ kako na zemlju spuštati nebo. Riječi su to: «Neka mi bude!» Po njima je Marija rodila Spasitelja svijeta; po tim riječima i mi spasenje donosimo nama povjerenima. O njenom pristanku ovisilo je spasenje sviju, o našem pristanku ovise životi mnogih. Ali ne pristaje se tek tako. Pogledajmo kako se sve odvijalo kod Marije, jer tako se i u našim životima odvija. Bog dolazi u mali nepoznati Nazaret. Velike stvari dolaze s periferije. Velika znanstvena otkrića nastala su po podrumima, veliki glazbenici počeli su po garažama … Velike rijeke izviru u provincijama. I danas velika Božja djela dolaze preko neznatnih. Zapitani o budućnosti svijeta, oči ne treba upirati tek u centre svjetske moći, već u Nazaret, gdje god on bio. A svatko od nas može biti Nazaret, ukoliko dopustimo da se Nazaretski događaj i u nama dogodi: pristati na glas anđela. ... Ostaje nejasno – kako je Marija prepoznala da se radi upravo o anđelu, a ne o utvari, autosugestiji, ili plodu njenih želja? Ne piše da ga je vidjela, već samo da mu je čula glas. Anđeo nam dolazi kroz susrete, događaje, i doživljaje. Kako u mnoštvu glasova prepoznati anđelov? Po tom što govori kao nitko drugi. Dira nam dušu tamo gdje to nitko drugi ne umije. Mariji je rekao da je «milosti puna». Pogodio je ono što je osjećala u intimi svoje duše – da je na osobit način Bogu bliska, bezgrešna od začeća. Bila je to tajna koju samo ona i Bog znaju. Anđela se prepoznaje po tom što nam govori istinu o nama. I govori nam zašto smo to što jesmo. Mariji je rekao da će začeti Sina Božjega. Artikulirao joj je nejasan glas njenog srca. Izrekao njenu slutnju, ono što nije umjela u svjesne misli oblikovati. To što je na neki dubok, nejasan način predosjećala, anđeo joj iznosi na javu. Anđeli nam otvaraju oči za budućnost koju slutimo. Marija je uzdrhtala od tolike iznenadne svjetlosti. Ali razboritost je ne napušta. Zbunila se, razmišlja, a onda i argumentirano razgovara s anđelom. Gotovo da se opire volji Božjoj, i na taj način provjerava da li se uistinu o njoj radi. Konačno, kad je srcem i razumom shvatila da je u pitanju djelo Duha Svetoga – izrekla je svoj «Da».Bio je to promišljeni, svjesni, i sveobuhvatni «da». Značio je spremnost da Josipa razočara, da je sunarodnjaci kamenuju, da joj mač boli probode dušu zbog tog Djeteta, da za nj ne nađe mjesta u prenoćištu, i da će ga morati izgubiti kad joj bude najpotrebniji. Marija je u tom trenutku praktički umrla. Potpisala je bjanko mjenicu. Pristala i na ono što bi moglo biti, a da ona toga u ovom trenutku nije svjesna. Izgubila je svoj život poradi Boga, stoga ga je i zadobila. Bog se rodio u njenom životu – i po njoj svima. Poradi tog «da» svi će je naraštaji zvati blaženom. ... Razmišljajući o Marijinom «da», sjećam se priče o alpinistu koji se u predvečerje hladnog dana uspinjao sam uz liticu. U jednom trenutku popustila je kopča i kliznuo je po užetu u ponor, ostavši visjeti. A noć je. Počelo se smrzavati. Nigdje nikoga. Zavapi, kao što bi svako u toj situaciji zavapio: «Bože pomozi!» I začuje Božji glas: «Prereži uže!» Kakva ironija, mislio je u sebi. Zar mi gore može biti, nego je – a sad još ovakav okrutan savjet. Ujutro su ga našli kako visi o užetu, mrtav i smrznut – tek metar od zemlje. ... Biti spašen, znači bezuvjetno Bogu reći «da». Po takvom «da» rađamo se u Bogu i on u nama. Takav «da» presudan je za istinski doživljaj Božića. /p. Luka Rađa, SI www.skac.hr/ A meni ? Meni su uistinu pomogli i odriješili me od mnogočega ovi mali anđeli koji su od nekoga vremena prevažni dio našega života. Hvala im !!!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.12.2010. (16:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ smotani, da, dragi ... bolesnik je sve bolje, majka umorna, ali sretna ... ; uskoro bi moglo i vrijeme bolovanja službeno završiti i sa nestrpljenjem i vjerom čekam taj dan uživajući i u ovim danima lijepoga, uredovnoga oporavka ... Hvala Gospodinu !!! I danas je bilo zajedništvo - obitelj na okupu za stolom: druženje, razgovor, dogovor, smijeh, ... - koje briše svaki umor. To su trenutci koji brišu i umor cjelotjedne strke na poslu kakva je svake godine u ovo vrijeme i koja ostavlja sve manje vremena za predblagdansku pripravu. No, ne damo se ... : svaki trenutak iskorištavamo za odmor ovakve vrste koji je ujedno i poticaj - i za rad na poslu i za pripravu ... Bliži se Božić, bliži se rođendan Onoga kojega želimo sa veseljem doćekati. A Njemu je ipak najvažnije naše srce , važnije od jela, odijela, uređenja doma, darova ... iako je i to potrebno pribaviti i učiniti sitnicom i vidljivi znak dobrote, pažnje, ljubavi, ... , koliko se može, te razgaliti, raznježiti ljudska srca da lakše primajući te znakove pripreme srca za one veće, srcu potrebnije ... :-)))))))))))))))))))) Moje srce nekako sluti nešto čemu se već dugo nada i za što dugo moli te me ne ostavlja neka posebna radost, radost iščekivanja, unatoč svemu, radost koja vjeruje u dobar ishod. Očekujem iznenađenje neznajući točno kako će to biti i k'o malo dijete se tome veselim - ... to je ona tiha, unutarnja radost me drži ... To je dar koji bi htjela, dar koje srce jako priželjkuje ... - ako ne za ovaj Božić, onda za onaj koji i kako Ti, Gospodine, odrediš, daj da bude !!! :)))
Hvala dragi Kiki ! I ovaj put si ostavio blagi trag ljubavlju, nježnošću i brigom prožet ....
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.12.2010. (17:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
“Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u kaljužu života da mu zaslade gorkost.” /Puškin(
... i ovu pjesmu koju jako volim i koja nekako opisuje ovo stanje koje me drži poklanjam i ostavljam u komentaru tebi - ... nešto sam pripremala za post, .... ali uz svo svoje iskreno nastojanje i dobre želje nisam stigla post dovršiti i objaviti ! :( ...
PADAJ S NEBA 1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine! Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne. Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas. Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’, Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol. Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu, Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje, Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje: Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina, Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama, Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama! Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje, Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi! -------------------------------------------------- ... uz prekrasan nadahnuti tekst Anselma Gruena , o rosi ...
Uploaded with ImageShack.us Rosa Za mene pjesma Rosite, nebesa..., oblaci daždite pravednika od moga djetinjstva spada u iskustvo došašća. Dakako da kao dijete uopće nisam razmišljao o slici rose. To bijaše nešto tajanstveno, slika koja je govorila srcu, ali čiji mi je smisao ostao stran. I kako nebo treba dažditi pravednika, to mi je kao djetetu bilo sasvim strano. Ipak me očaralo. Očito je ova pjesma u meni dodirnula duboku čežnju i posredovala mi slutnju, da će sve biti bolje, da tu nešto drugo ulazi u moj život po čemu će on biti nov i ispravan. Za ljude u Palestini rosa bijaše važan simbol. Noću je rosa padala neopazice i nevidljivo na suho polje. Čak je i pustinja ujutro posuta rosom. Na ranom jutarnjem suncu rosa se ljeska. Njene kapi izgledaju kao dragocjeni biseri, u kojima se odražava blago jutarnje svjetlo. Rosa je u Grka simbol ljubavi, u Perzijanaca simbol djevičanstva. Rosa ljubavi oplođuje usahnulo i sasušeno srce i ono opet oživi. Rosa je simbol djevičanskog, nježnog, nedodirnutog, netaknutog, neokaljanog. Kao što se Krist rađa iz djevice, tako je rosa u Perzijanaca simbol obnoviteljske i otkupiteljske snage Božje. Bog u rosi opet uspostavlja ono izvorno ovoga svijeta. Kad žega dana sagori život, tada u noći Božja rosa koja sve obnavlja pada na nas i čini nas svježima. Ona daje da u nama nastane novi život. Za Izraelce rosa bijaše slika kako se sam Bog brine za ljude i ono usahnulo u nama oplođuje nježnom rosom svoje ljubavi, da ona u nama izmamljuje novi život. Kad ljeti ujutro prijeđeš preko rosom osvježene livade, i sam ćeš se osjetiti svježijim i živahnijim. Čitavo tvoje tijelo bit će osvježeno kad bos trčiš preko livade. Ali rosa te poziva i na to da jednostavno pogledaš livadu i diviš se igri svjetla u kapljicama. To je nešto netaknuto. Ti se ne usuđuješ razoriti tu tajanstvenost. Ona te poziva jednostavno gledati, promatrati, diviti se. Ljetno jutro daje duši da opet postane vesela, radosna. Tu je moguće dobro razumjeti onaj redak psalma: Večer donese suze, a jutro klicanje (Ps 30,6). Rosa briše iz duše brige protekloga dana i daje da se pojavi kao nova. U adventskoj pjesmi pjevamo da nebo daždi pravednika (usp. Iz 45,8). Kao što čeznemo za rosom koja daje da ono usahnulo u nama opet procvate, tako čeznemo i za Pravednikom, za čovjekom, koji je u sebi ispravan, skladan, bez zadnjih namjera, bez mana, bez smućenosti. Čeznemo za pravednikom koji ide ravno svojim putem, koji je u sebi ispravan, koji živi ispravno. Možda sebe doživljavaš kao nepravedna. Mnogo toga u tebi nije u redu. Čak se i u tvoju ljubav prema bližnjemu upleću sebični motivi. Činiš dobro da budeš viđen, da tu budeš dobar. Ali ono pravedno, čisto, plemenito, ono potpuno i sasvim ispravno daleko je od tebe. Tako u došašću čezneš za tim da se Pravednik spusti na usahnulu njivu tvoje duše i tebe opravda. Ti čezneš za tim da budeš pravedan, da budeš ispravan, da ideš uspravno kroz ovaj život ne upravljajući se prema drugima. Kad nebo u rosi daždi na tebe Pravednika, i ti ćeš tada živjeti ispravno, postat ćeš pravedan, prav, iskren, uspravan. Srce će ti se osvježiti rosom božanske ljubavi. .... uz iskreni osmijeh i pusu od srca ... BTB !!! Lijep pozdrav ...
18.12.2010. (18:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala, draga Mirijam - uz drage ljude sve je ljepše i lakše, a putovanja - pune dušu najljepšim doživljajima - točno tako kako si rekla u svom koemntaru kod emen :)))) Vole Te i sve najljepše Tebi i tvojima žele Luki+Goldie
20.12.2010. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ luki 2, zaista mi je uvijek drago vidjeti te tu ... Uživam u tvojim divnim opisima raznih događanja, raznih aktivnosti kojima se baviš i u kojima i sa kojima sama uživajući nama daješ osjetiti se prisutnima, dionicima svega toga ... Hvala ti ! Divim ti se ! ... I na tolikoj energiji koju imaš, koju nosiš i koja te nosi ... :)) Pomalo žalim da te jedno vrijeme neće biti jer si zauzeta i pretrpana poslovima iako te potpuno razumijem. No, i unaprijed se veselim ponovnome tvome dolasku i susretu koji će, vjerujem, biti prepun divnih dojmova, divnih opisa i osjećaja koje ćeš nakupiti u ovim danima priprema i očekivanja, a napose prekrasnim danima dočeka - koje ćeš sigurno provesti i podijeliti, a time veselje i umnožiti, sa tvojima, najdražima i najbližima ... U ovome svome sadašnjem tempu života koji koliko me umara toliko i veseli jer vidim rezultate - osobito u ovo doba kada se na kraju godine osvrnem, kada se osvrnemo, na sve proteklo - teško mi je prisjetiti se onih tužnih dana kada je sve bilo stalo, kada mi se činilo da je gotovo i da više nikada neću biti uključena u tu divnu kreativnost života i stvaranje, sudjelovanje u stvaranju svojim radom nečega što svakoga čovjeka koji se istinski trudi, koji istinski želi, koji može i hoće, koji na kraju kao čovjek ima potrebu raditi, čini više čovjekom, izgrađuje ga kao osobu i daje mu da ide ovim svijetom osmišljen, zadovoljan, siguran, sa smiješkom i pouzdanjem u Gospodina koji brine, koji želi da mu baš čovjek bude suradnikom, da mu on kojega je toliko želio da ga je iz Ljubavi stvorio na svoju sliku bude Njegova produžena ruka na ovome svijetu, Njegov ponos i Njegova slava ... I stoga se ne žalim. Umorna, ali sretna idem dalje uz obećanje da ću poslije ovih i za mene napornih predblagdanskih dana doći tu i zastati ... sa veseljem sa svima vama podijeliti sve ono lijepo što se u duši sada nakuplja i svu onu zahvalnost koju posebno u ove dane pred Božić srce osjeća prema svome Gospodinu izreći Mu za sve, za dane tuge i za današnje dane zadovoljstva, za sve moje i ... za sve vas. I ove godine sa posebnom pažnjom želim se zagledati u Jaslice i u Dijete, u Spasitelja koji je u malenosti došao, sišao k nama uzevši naše obličje, postavši nama sličan, koji je čovjekom postao da sa njim/sa nama podijeli sav njegov/naš život prepun trnja, da mu prošavši tim ljudskim životom da nadu, ulije snagu, učvrsti vjeru, da smisao življenja i trpljenja, ... Ljubavlju kojom ga ljubi do te mjere da jednako odživi taj isti život kojega mu je poklonio želeći mu pokazati što je cilj i potpuno osmišljenje i ispunjenje ... što je, Tko je onaj koji ga čeka ... Jednom, poslije svega. ... U vječnosti ... Ljubavi ... ... Puno bih toga još mogla o svemu ovome pisati, sa divnim i iskrenim osjećajima iz dubina tako mi jasnim i stvarnim u mojoj unutrašnjosti, iz svoga srca ... i jednom hoću moleći Gospodina da mi podari i taj dar kojim bi sve to mogla podijeliti i riječju i slovom sa svima. Jer to je ono što uistinu živim i u što uistinu vjerujem. ... ... Do ponovnoga susreta ...
sa smješkom se veselim ovom oporavku ;) i, da, umor, siguran sam, ostavio je i na tebi malo traga...ali, kako i sam kažeš, sve se to zaboravi uz radost, osmijeh i toplinu najmilijih;) i jako, jako mi je drago da je tako da, ovo predblagdansko vrijeme u nama budi posebnu toplinu, kao da nadolaze, tiho i skriveno, neke želje od srca, one koje najviše mogu obradovati.... a vidim, i ti tiho priželjkuješ, očekuješ... vjeruješ .... i znam, osjećam da je to blizu....ali, bit će kad bude, uvijek uz Njegovu potporu i toplu ruku..a. to, to je najbitnije. znam da ćeš se i ti puninom srca i duše odmoriti čim bolesnik to više ne bude.. .jer, ima li što veće od majčine ljubavi i brige? samo majke znaju, a mi, djeca osjetimo, koliko Vas ta ljubav, briga "troši", koliko nam se predajete, koliko nam dajete...zato, siguran sam, ljubav koja ti je uzvraćena je nešto najljepše, najljepši dar i najjači vitamin..... majke..... jedinstvene, snažne, pune topline i ljubavi... .a mi, u vašoj sjeni nastojimo učiti, učiti za budućnost, za život, za bližnje....... uh, baš sam se raspisao....ali, nekako... .valjda ovo vrijeme, toplina u tvom domu i mene su malo "ponjeli"..... BVB!!!
topli Vam pozdrav....
21.12.2010. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ gali, draga gali, toliko uistinu ljepote, dobrote, veselja, ... darivaš svima nama da bez obzira što tvrdiš da ne vjeruješ ... mogu samo reći da si ti za mene, onako kako te ja doživljavam, vjernik jer sve što si nabrojala upravo to potvrđuje :)) Ali, neka, polako ... i slika o Bogu koju si možda stvorila ili ti ju je nekako život nametnuo će se milošću Božjom postupno mijenjati i posložiti upravo onako kako i kada On to bude želio i posvješćen dar vjere će doći i zapljusnuti te svjetlošću u vrijeme koje On odredi. Ne brini, imaj povjerenja i čekaj, ... čeznući ... jer, ... jer, zaista je On ljubav sama, vjeruj mi, ... zaista je On to Srce - ono iskonsko Dobro - duboko u srcima svakoga od nas koje i ti osjećaš i prepoznaješ ... Hvala Ti na ovoj prekrasnoj slici. ... Gledam je već više dana i zamišljam, zamišljam moju gali sa toliko velikim srcem koje prima i nesebično daje svima nama obilato iskreno nas razveseljujući ... i čitav ovaj blogosvijet koji je toliko voli ... A uz sve ovo želim o srcu dodati: Imaj srca! ... [I]Srce je središte čovjeka, ono što mu u njemu samom mora biti najsvetije i biti princip njegovoga ponašanja. Ako je čovjek hram Božji, onda je njegovo srce svetohranište u kojem boravi svetost njegovoga hrama. Kad se to svetohranište pogazi i obeščasti, hram postane profana građevina; čovjek postaje ne-čovjek. Ako smo se nekada pitali što hoće reći onaj drugi dio zapovijedi ljubavi u kojem se kreće od ljubavi prema samome sebi („ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“), evo odgovora: Ljubiti sebe upravo znači držati do svetosti u samome sebi, odnosno sam imati strahopoštovanja prema tom svetom u sebi. Taj odnos će nam pomoći da ne oteža naše srce. Srcem smo drugim ljudima blizi, i to je ono što i druge kod nas zadivljuje i izaziva poštovanje. Tim čistim srcem ćemo i Boga gledati. Čovjek koji je okrenut od ideala i plemenitih načela, onaj koji je okrenut samo k užicima i prohtjevima strasti, postaje ne-čovjek. Često smo mogli čuti pitanja koja se postavljaju u trenucima apeliranja na savjest: Imaš li srca, gdje ti je srce, kako imaš srca, je li ti srce od kamena. Čovjek bez srca je spodoba. Zato čuvaj svoje srce, bodri ga i osluškuj, to je tvoje srce. A tvoje srce je srce svega: ono je tvoja šansa radosti i nade, u njemu je tvoj potencijal zadovoljstva i sreće. Srce je i potencijal vječnoga života, ljubljenosti i ljubljenja. Po njemu se razlikujemo od drugih bića, ono je ono božansko u nama. Njime dohvaćamo razumu nedohvatljivo, slutimo Nebo i nebesko, makar smo prognani iz zemaljskog raja. Ono nas čini sposobnim za poeziju, plemenitost, zahvalnost i osjećaj dužnosti, njime se radujemo zbog tuđe sreće i ljepote. To su sve simptomi zdravlja tvoga srca – tvoje duhovne mladosti i vitalnosti. Advent je vrijeme duhovne medicine, i tvoja prilika da ispitaš stanje tvoga srca. Kroz srce nam i Bog govori i objavljuje se, te srcem se u svim civilizacijama naslućuje kako nije čovjek stvoren za život na zemlji! On nadilazi njene mogućnosti i vapi za nečim drugim i većim. Zato je ružno i tužno ako čovjek sve svoje ambicije svede za zemaljske vidokruge. Oni su preuski za njegovo srce – ma koliko moći i vlasti, hrane i odjeće, ugleda i imovine on imao više od drugih. Jadno je ako čovjek ne zna gledati iznad svih horizonata svemira i uspravljati pogled u razumu nedokučive i požudi daleke nebeske vrijednosti. To je otežalo srce: naime, upravo bi nas ono trebalo dizati iznad raspadljivog i donositi nam predokus vječnoga i svega onoga maksimalističkoga, za što je čovjek sazdan. Ali, kako će ako je i samo otežalo u bijednim niskim pobudama. Kad Gospodin dođe, neće srcem moći za njime gorjeti i uzdizati se! Stoga i ovo vrijeme adventa, koje nije prvenstveno vrijeme pokore i kajanja, nego je prvenstveno vrijeme povratka nade, vrijeme rastjerivanja prijevarnih magli, vrijeme povratka ideala; vrijeme buđenja i čišćenja od svih ovozemaljskih kolesterola i predoziravanja. Poziv je to na duhovno zdravo življenje i zdravu duhovnu hranu od koje srca sama k nebu lete! A nebo – to je sve ono što zemlji nedostaje. Buđenje– da bi smo znali željeti dolazak Kristov. Srce nam i danas govori da čovjek ima potrebu za više, baš za onim što Krist obećava. Njime imamo sposobnost vjerovati u Božji naum kojeg nam Krist objavljuje. Čovjek bez srca i civilizacija otežalog srca sve svoje ambicije veže za zemlju i guši svaki njegov poziv na nebo. U (post)modernim materijalističkim civilizacijama smo maknuli iz života sve granične situacije, umiranja, rađanja, bolovanja, sirotinju, uboge, luđake… svoje pragove smo pomeli od ljudi i njihovih životnih ne-idiličnih realnosti da nas ne bi upućivali na potrebu za Bogom, da bi stvorili prividno idilični svijet. Idilični svijet? Što je njegova svrha, njegova perspektiva? Što se može reći o svim našim nastojanjima da spasimo ovaj svijet i uzveličamo ovaj zemaljski život? Samo jedno: u okvirima zemaljskog života i vremena on nema perspektive ako se iz njega ne rodi Nebo! Roditi nam se tr
22.12.2010. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roditi nam se treba! ... Na rođenje (još uvijek) gledamo kao nešto lijepo, ali, zaboravljamo o kakvoj se zapravo drami tu radi: i tvoje rođenje je bilo jedna kritična situacija i za tvoju mamu i za tebe. Gdje god da ste se zadesili ti i tvoja mama, kad je došao trenutak rađanja, sve drugo je palo u drugi plan i postalo je sasvim nevažno. Kataklizma tvog dotadašnjega života bila je neizbježna i neodgodiva. I ti i mama, pa i drugi oko vas, svi ste strepili i bojali se. Ipak, da, radilo se o nečemu prelijepom, tako lijepom da dan na koji se to sve zbilo, slaviš sve ovo vrijeme zemaljskog življenja. Ako ponovno čitamo ovo o čemu Krist u današnjem čitanju govori, podsjetit će nas baš na porođajne drame. Upravo to će se i dogoditi: svijet se ima roditi! Doći će tren kad će Netko izgovoriti: vrijeme je! Kad se to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Uspravit ćeš glavu, i srcem prepoznati onog koji dolazi – svojom čežnjom za nebeskim, duhovnim i plemenitim. Želiš li se roditi? Želi to! Jer, onaj tko previše prione za ovozemaljsko, tko se previše navuče na vrijeme i prostor, i zaboravi na svoje djetinje čežnje za pravdom i mirom, za istinom i jednakošću, utjehom za sve, za ljubavlju i biti ljubljen... tko previše zaboravi želju da sva djeca svijeta budu utješena, sve majke, svi bolesni i gladni zbrinuti, tko izgubi sposobnost čeznuti za time da ni suza više ne bude, da samoća nikada više ne bude, da poniženja i bilo kakvih bijeda više ne bude… - kome, dakle, srca otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, iznenadit će ga taj dan! A onom tko srca bude imao, kad god da dođe taj dan, on će ga najspremniji i radosno dočekati – i Krista prepoznati! Advent je vrijeme traženja vlastitog srca – onog po čemu si ti najuzvišenije Božje stvorenje: čovjek! Ako svoje srce oslobodiš od svega onog što ga otežava, tvom biću će se vratiti svetost, dostojanstvo i smisao. A to je formula sreće. I bit ćeš sposoban za jedan pravi kršćanski nematerijalistički Božić: rođenje tvoje nade i tvoje perspektive u Nebu! Hrabro, odvaži se: budi čovjek srca! /p. Ivan Mandurić, SJ/ ... ... I draga gali, vidim to Tvoje srce ... ... hvala Ti na njemu ..., na ruci koja se iz njega svima nama pruža... ... briše suze sa mnogih očiju, istjeruje tuge iz mnogih srca ... ... Znam, znam da te tolika blizina svima čini osjetljivijom i ranjivijom, da ti često i samoj natjera tugu u srce, da te zaboli - i boli ... - tuđa bol ... i da se samoj sebi učiniš malenom, grješnom, ... da bi tako htjela, ... a ne možeš ... , da ti se učini da si se u svemu izgubila, ... svijet te savlada, gropi te u grlu stegnu ... i ne daju ti dalje, bolje, više ... No, Gospodin ne misli tako, ... On te nikada ne gubi iz vida, za Njega si uvijek Njegova voljena, ona koju On kao dragocjenost pazi i čuva i ne dozvoljava ti da se izgubiš, traži te u tvojim bespućima, u skrivenim zakutcima tvoga srca gdje se skrivaš od sebe, od ljudi, traži te tu gdje si najosjetljivija i najranjivija, gdje si najviše svoja, ... i najviše Njegova ... i vraća, uvijek nanovo vraća na put, među svoje koji te vole, koji te trebaju, ... koji tvoje srce najbolje znaju ... , koji ga baš u takvoj gali prepoznaju ... , ... i upravo tom Ljubavlju te On obasiplje, tu ti se On beskrajno daje ... u toj Ljubavi ga možeš naći i prepoznati, ... tu Ga možeš dotaći, jer nije On neki daleki Bog, On je Bog sa nama, Bog blizine, topline, On je Bog srca, On je Bog - Srce !!!
:-)))))))))))))))))
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
22.12.2010. (19:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
uz ove tri, upaljene, svijeće....teško je ne vjerovati u Anđele, u ljubav, u snove.....
teško je ne vjerovati da je dobro u svakome od nas.... ono je sastavni dio nas, našeg bića i predivno je kad to dobro dijelimo sa znanima i neznanima, sa bližnjima, sa onima kojima je to dobro i te kako potrebno.....
jedna topla riječ, topli pogled, iskreni i od srca, znače više od bilo kakva materijalna bogatstva.... to je čudo koje izvire iz nas, toplina, ljudskost, iskrenost.... kojoj tako malo treba, a u kojoj tako iskreno i rado uživamo
zato... pridružujem se iskeno i svim srcem ovoj tvojoj vjeri..neka je ovakve ljubavi, ovakve vjere, iskrenosti svaki dan u svima nama
hvala ti draga Mirjam na ovom predivnom spotu, na ovom kratkom podsjećanu kako malo za sreću treba.....no, na žalost, i toga malo je nekada....premalo.....
BTB!!!
topli ti pozdrav......
13.12.2010. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
... a cuda se dogadjaju!!!
13.12.2010. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Predivno draga Mirjam! Ostavljam puno, puno pozdrava! Vole Te Luki+Goldie
15.12.2010. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
i dok nam se bliži četvrta svijeća.... svratio sam pozdraviti te, pogledati da li odmaraš, kako je bolesnik?
nadam se draga Mirjam da, iako umorno, sretno i veselo osjećaš ove predblagdanske dane, da je bolesnik u okrilju topline doma i da je oporavak upravo onakav kakvog smo priželjkivali......
i ne, neću remetiti tvoj odmor..... tiho ću zatvoriti vrata, pozdraviti vas sve i vjerovati da se uz razdragani smijeh, tople riječi, družite u zajedništvu...
BVB!!!
topli ti pozdrav......
17.12.2010. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ gali,
draga, možda ti pomogne ovaj tekst u vjeri i razmišljanju o vjeri - da razreže grope koji te drže :-)
Lakše je biti anđeo nego Marija - Marija i Anđeo
Evanđelje o susretu Marije i anđela završava riječima: «I anđeo otiđe od nje.»
Znači, tako … Nakon što joj je složio čitavu priču, i na njoj izveo čudesa uz pomoć Duha Svetoga – on odlazi, a Mariju ostavlja u problemima. Tako je to s anđelima.
Na pripravi za božićnu priredbu, djevojčica koja je trebala igrati ulogu Marije odlučila odustati. Radije bi, kaže, igrala ulogu anđela. Na pitanje zašto? Odgovorila je: “Puno je lakše biti anđeo nego Marija.”
Anđeli na žalost ne možemo biti, ali možemo činiti ono što i oni. Marija nas poučava kako. Daje nam ključ kako na zemlju spuštati nebo. Riječi su to: «Neka mi bude!» Po njima je Marija rodila Spasitelja svijeta; po tim riječima i mi spasenje donosimo nama povjerenima. O njenom pristanku ovisilo je spasenje sviju, o našem pristanku ovise životi mnogih. Ali ne pristaje se tek tako. Pogledajmo kako se sve odvijalo kod Marije, jer tako se i u našim životima odvija. Bog dolazi u mali nepoznati Nazaret. Velike stvari dolaze s periferije. Velika znanstvena otkrića nastala su po podrumima, veliki glazbenici počeli su po garažama … Velike rijeke izviru u provincijama. I danas velika Božja djela dolaze preko neznatnih. Zapitani o budućnosti svijeta, oči ne treba upirati tek u centre svjetske moći, već u Nazaret, gdje god on bio. A svatko od nas može biti Nazaret, ukoliko dopustimo da se Nazaretski događaj i u nama dogodi: pristati na glas anđela. ... Ostaje nejasno – kako je Marija prepoznala da se radi upravo o anđelu, a ne o utvari, autosugestiji, ili plodu njenih želja? Ne piše da ga je vidjela, već samo da mu je čula glas. Anđeo nam dolazi kroz susrete, događaje, i doživljaje. Kako u mnoštvu glasova prepoznati anđelov? Po tom što govori kao nitko drugi. Dira nam dušu tamo gdje to nitko drugi ne umije. Mariji je rekao da je «milosti puna». Pogodio je ono što je osjećala u intimi svoje duše – da je na osobit način Bogu bliska, bezgrešna od začeća. Bila je to tajna koju samo ona i Bog znaju. Anđela se prepoznaje po tom što nam govori istinu o nama. I govori nam zašto smo to što jesmo. Mariji je rekao da će začeti Sina Božjega. Artikulirao joj je nejasan glas njenog srca. Izrekao njenu slutnju, ono što nije umjela u svjesne misli oblikovati. To što je na neki dubok, nejasan način predosjećala, anđeo joj iznosi na javu. Anđeli nam otvaraju oči za budućnost koju slutimo. Marija je uzdrhtala od tolike iznenadne svjetlosti. Ali razboritost je ne napušta. Zbunila se, razmišlja, a onda i argumentirano razgovara s anđelom. Gotovo da se opire volji Božjoj, i na taj način provjerava da li se uistinu o njoj radi. Konačno, kad je srcem i razumom shvatila da je u pitanju djelo Duha Svetoga – izrekla je svoj «Da».Bio je to promišljeni, svjesni, i sveobuhvatni «da». Značio je spremnost da Josipa razočara, da je sunarodnjaci kamenuju, da joj mač boli probode dušu zbog tog Djeteta, da za nj ne nađe mjesta u prenoćištu, i da će ga morati izgubiti kad joj bude najpotrebniji. Marija je u tom trenutku praktički umrla. Potpisala je bjanko mjenicu. Pristala i na ono što bi moglo biti, a da ona toga u ovom trenutku nije svjesna. Izgubila je svoj život poradi Boga, stoga ga je i zadobila. Bog se rodio u njenom životu – i po njoj svima. Poradi tog «da» svi će je naraštaji zvati blaženom. ... Razmišljajući o Marijinom «da», sjećam se priče o alpinistu koji se u predvečerje hladnog dana uspinjao sam uz liticu. U jednom trenutku popustila je kopča i kliznuo je po užetu u ponor, ostavši visjeti. A noć je. Počelo se smrzavati. Nigdje nikoga. Zavapi, kao što bi svako u toj situaciji zavapio: «Bože pomozi!» I začuje Božji glas: «Prereži uže!» Kakva ironija, mislio je u sebi. Zar mi gore može biti, nego je – a sad još ovakav okrutan savjet. Ujutro su ga našli kako visi o užetu, mrtav i smrznut – tek metar od zemlje. ... Biti spašen, znači bezuvjetno Bogu reći «da». Po takvom «da» rađamo se u Bogu i on u nama. Takav «da» presudan je za istinski doživljaj Božića. /p. Luka Rađa, SI www.skac.hr/
A meni ? Meni su uistinu pomogli i odriješili me od mnogočega ovi mali anđeli koji su od nekoga vremena prevažni dio našega života. Hvala im !!!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.12.2010. (16:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ smotani,
da, dragi ... bolesnik je sve bolje, majka umorna, ali sretna ... ; uskoro bi moglo i vrijeme bolovanja službeno završiti i sa nestrpljenjem i vjerom čekam taj dan uživajući i u ovim danima lijepoga, uredovnoga oporavka ... Hvala Gospodinu !!!
I danas je bilo zajedništvo - obitelj na okupu za stolom: druženje, razgovor, dogovor, smijeh, ... - koje briše svaki umor. To su trenutci koji brišu i umor cjelotjedne strke na poslu kakva je svake godine u ovo vrijeme i koja ostavlja sve manje vremena za predblagdansku pripravu. No, ne damo se ... : svaki trenutak iskorištavamo za odmor ovakve vrste koji je ujedno i poticaj - i za rad na poslu i za pripravu ... Bliži se Božić, bliži se rođendan Onoga kojega želimo sa veseljem doćekati. A Njemu je ipak najvažnije naše srce , važnije od jela, odijela, uređenja doma, darova ... iako je i to potrebno pribaviti i učiniti sitnicom i vidljivi znak dobrote, pažnje, ljubavi, ... , koliko se može, te razgaliti, raznježiti ljudska srca da lakše primajući te znakove pripreme srca za one veće, srcu potrebnije ... :-))))))))))))))))))))
Moje srce nekako sluti nešto čemu se već dugo nada i za što dugo moli te me ne ostavlja neka posebna radost, radost iščekivanja, unatoč svemu, radost koja vjeruje u dobar ishod. Očekujem iznenađenje neznajući točno kako će to biti i k'o malo dijete se tome veselim - ... to je ona tiha, unutarnja radost me drži ... To je dar koji bi htjela, dar koje srce jako priželjkuje ... - ako ne za ovaj Božić, onda za onaj koji i kako Ti, Gospodine, odrediš, daj da bude !!! :)))
Hvala dragi Kiki !
I ovaj put si ostavio blagi trag ljubavlju, nježnošću i brigom prožet ....
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.12.2010. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ smotani,
[/IMG]
“Ljubav je kapljica nebeske rose
koju nebesa kanuše u kaljužu života
da mu zaslade gorkost.”
/Puškin(
... i ovu pjesmu koju jako volim
i koja nekako opisuje ovo stanje koje me drži
poklanjam i ostavljam u komentaru tebi
- ... nešto sam pripremala za post, ....
ali uz svo svoje iskreno nastojanje i dobre želje
nisam stigla post dovršiti i objaviti ! :( ...
Padaj s neba roso sveta
PADAJ S NEBA
1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.
Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati
Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,
Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,
Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,
Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:
Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,
Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,
Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!
Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,
Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!
--------------------------------------------------
... uz prekrasan nadahnuti tekst Anselma Gruena , o rosi ...
Uploaded with ImageShack.us
Rosa
Za mene pjesma Rosite, nebesa..., oblaci daždite pravednika od moga djetinjstva spada u iskustvo došašća. Dakako da kao dijete uopće nisam razmišljao o slici rose. To bijaše nešto tajanstveno, slika koja je govorila srcu, ali čiji mi je smisao ostao stran. I kako nebo treba dažditi pravednika, to mi je kao djetetu bilo sasvim strano. Ipak me očaralo. Očito je ova pjesma u meni dodirnula duboku čežnju i posredovala mi slutnju, da će sve biti bolje, da tu nešto drugo ulazi u moj život po čemu će on biti nov i ispravan.
Za ljude u Palestini rosa bijaše važan simbol. Noću je rosa padala neopazice i nevidljivo na suho polje. Čak je i pustinja ujutro posuta rosom. Na ranom jutarnjem suncu rosa se ljeska. Njene kapi izgledaju kao dragocjeni biseri, u kojima se odražava blago jutarnje svjetlo. Rosa je u Grka simbol ljubavi, u Perzijanaca simbol djevičanstva. Rosa ljubavi oplođuje usahnulo i sasušeno srce i ono opet oživi. Rosa je simbol djevičanskog, nježnog, nedodirnutog, netaknutog, neokaljanog. Kao što se Krist rađa iz djevice, tako je rosa u Perzijanaca simbol obnoviteljske i otkupiteljske snage Božje. Bog u rosi opet uspostavlja ono izvorno ovoga svijeta. Kad žega dana sagori život, tada u noći Božja rosa koja sve obnavlja pada na nas i čini nas svježima. Ona daje da u nama nastane novi život. Za Izraelce rosa bijaše slika kako se sam Bog brine za ljude i ono usahnulo u nama oplođuje nježnom rosom svoje ljubavi, da ona u nama izmamljuje novi život.
Kad ljeti ujutro prijeđeš preko rosom osvježene livade, i sam ćeš se osjetiti svježijim i živahnijim. Čitavo tvoje tijelo bit će osvježeno kad bos trčiš preko livade. Ali rosa te poziva i na to da jednostavno pogledaš livadu i diviš se igri svjetla u kapljicama. To je nešto netaknuto. Ti se ne usuđuješ razoriti tu tajanstvenost.
Ona te poziva jednostavno gledati, promatrati, diviti se. Ljetno jutro daje duši da opet postane vesela, radosna. Tu je moguće dobro razumjeti onaj redak psalma: Večer donese suze, a jutro klicanje (Ps 30,6). Rosa briše iz duše brige protekloga dana i daje da se pojavi kao nova.
U adventskoj pjesmi pjevamo da nebo daždi pravednika (usp. Iz 45,8). Kao što čeznemo za rosom koja daje da ono usahnulo u nama opet procvate, tako čeznemo i za Pravednikom, za čovjekom, koji je u sebi ispravan, skladan, bez zadnjih namjera, bez mana, bez smućenosti. Čeznemo za pravednikom koji ide ravno svojim putem, koji je u sebi ispravan, koji živi ispravno. Možda sebe doživljavaš kao nepravedna. Mnogo toga u tebi nije u redu. Čak se i u tvoju ljubav prema bližnjemu upleću sebični motivi. Činiš dobro da budeš viđen, da tu budeš dobar. Ali ono pravedno, čisto, plemenito, ono potpuno i sasvim ispravno daleko je od tebe. Tako u došašću čezneš za tim da se Pravednik spusti na usahnulu njivu tvoje duše i tebe opravda. Ti čezneš za tim da budeš pravedan, da budeš ispravan, da ideš uspravno kroz ovaj život ne upravljajući se prema drugima. Kad nebo u rosi daždi na tebe Pravednika, i ti ćeš tada živjeti ispravno, postat ćeš pravedan, prav, iskren, uspravan. Srce će ti se osvježiti rosom božanske ljubavi.
.... uz iskreni osmijeh i pusu od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.12.2010. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala, draga Mirijam - uz drage ljude sve je ljepše i lakše, a putovanja - pune dušu najljepšim doživljajima - točno tako kako si rekla u svom koemntaru kod emen :)))) Vole Te i sve najljepše Tebi i tvojima žele Luki+Goldie
20.12.2010. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ luki 2,
zaista mi je uvijek drago vidjeti te tu ... Uživam u tvojim divnim opisima raznih događanja, raznih aktivnosti kojima se baviš i u kojima i sa kojima sama uživajući nama daješ osjetiti se prisutnima, dionicima svega toga ... Hvala ti ! Divim ti se ! ... I na tolikoj energiji koju imaš, koju nosiš i koja te nosi ... :))
Pomalo žalim da te jedno vrijeme neće biti jer si zauzeta i pretrpana poslovima iako te potpuno razumijem. No, i unaprijed se veselim ponovnome tvome dolasku i susretu koji će, vjerujem, biti prepun divnih dojmova, divnih opisa i osjećaja koje ćeš nakupiti u ovim danima priprema i očekivanja, a napose prekrasnim danima dočeka - koje ćeš sigurno provesti i podijeliti, a time veselje i umnožiti, sa tvojima, najdražima i najbližima ...
U ovome svome sadašnjem tempu života koji koliko me umara toliko i veseli jer vidim rezultate - osobito u ovo doba kada se na kraju godine osvrnem, kada se osvrnemo, na sve proteklo - teško mi je prisjetiti se onih tužnih dana kada je sve bilo stalo, kada mi se činilo da je gotovo i da više nikada neću biti uključena u tu divnu kreativnost života i stvaranje, sudjelovanje u stvaranju svojim radom nečega što svakoga čovjeka koji se istinski trudi, koji istinski želi, koji može i hoće, koji na kraju kao čovjek ima potrebu raditi, čini više čovjekom, izgrađuje ga kao osobu i daje mu da ide ovim svijetom osmišljen, zadovoljan, siguran, sa smiješkom i pouzdanjem u Gospodina koji brine, koji želi da mu baš čovjek bude suradnikom, da mu on kojega je toliko želio da ga je iz Ljubavi stvorio na svoju sliku bude Njegova produžena ruka na ovome svijetu, Njegov ponos i Njegova slava ... I stoga se ne žalim. Umorna, ali sretna idem dalje uz obećanje da ću poslije ovih i za mene napornih predblagdanskih dana doći tu i zastati ... sa veseljem sa svima vama podijeliti sve ono lijepo što se u duši sada nakuplja i svu onu zahvalnost koju posebno u ove dane pred Božić srce osjeća prema svome Gospodinu izreći Mu za sve, za dane tuge i za današnje dane zadovoljstva, za sve moje i ... za sve vas.
I ove godine sa posebnom pažnjom želim se zagledati u Jaslice i u Dijete, u Spasitelja koji je u malenosti došao, sišao k nama uzevši naše obličje, postavši nama sličan, koji je čovjekom postao da sa njim/sa nama podijeli sav njegov/naš život prepun trnja, da mu prošavši tim ljudskim životom da nadu, ulije snagu, učvrsti vjeru, da smisao življenja i trpljenja, ... Ljubavlju kojom ga ljubi do te mjere da jednako odživi taj isti život kojega mu je poklonio želeći mu pokazati što je cilj i potpuno osmišljenje i ispunjenje ... što je, Tko je onaj koji ga čeka ... Jednom, poslije svega. ... U vječnosti ... Ljubavi ...
...
Puno bih toga još mogla o svemu ovome pisati, sa divnim i iskrenim osjećajima iz dubina tako mi jasnim i stvarnim u mojoj unutrašnjosti, iz svoga srca ... i jednom hoću moleći Gospodina da mi podari i taj dar kojim bi sve to mogla podijeliti i riječju i slovom sa svima. Jer to je ono što uistinu živim i u što uistinu vjerujem. ...
... Do ponovnoga susreta ...
NEBESA ODOZGOR ROSITE - FIDES
... od srca Ti, draga Luki ...
/i predragoj Zlaćanoj :*)))))))))))).../
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
20.12.2010. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
sa smješkom se veselim ovom oporavku ;)
i, da, umor, siguran sam, ostavio je i na tebi malo traga...ali, kako i sam kažeš, sve se to zaboravi uz radost, osmijeh i toplinu najmilijih;)
i jako, jako mi je drago da je tako
da, ovo predblagdansko vrijeme u nama budi posebnu toplinu, kao da nadolaze, tiho i skriveno, neke želje od srca, one koje najviše mogu obradovati.... a vidim, i ti tiho priželjkuješ, očekuješ... vjeruješ .... i znam, osjećam da je to blizu....ali, bit će kad bude, uvijek uz Njegovu potporu i toplu ruku..a. to, to je najbitnije.
znam da ćeš se i ti puninom srca i duše odmoriti čim bolesnik to više ne bude.. .jer, ima li što veće od majčine ljubavi i brige? samo majke znaju, a mi, djeca osjetimo, koliko Vas ta ljubav, briga "troši", koliko nam se predajete, koliko nam dajete...zato, siguran sam, ljubav koja ti je uzvraćena je nešto najljepše, najljepši dar i najjači vitamin..... majke..... jedinstvene, snažne, pune topline i ljubavi... .a mi, u vašoj sjeni nastojimo učiti, učiti za budućnost, za život, za bližnje.......
uh, baš sam se raspisao....ali, nekako... .valjda ovo vrijeme, toplina u tvom domu i mene su malo "ponjeli".....
BVB!!!
topli Vam pozdrav....
21.12.2010. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Veliki pozdrav i blagoslovljen Božić želim !!!
21.12.2010. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ gali,
draga gali, toliko uistinu ljepote, dobrote, veselja, ... darivaš svima nama da bez obzira što tvrdiš da ne vjeruješ ... mogu samo reći da si ti za mene, onako kako te ja doživljavam, vjernik jer sve što si nabrojala upravo to potvrđuje :)) Ali, neka, polako ... i slika o Bogu koju si možda stvorila ili ti ju je nekako život nametnuo će se milošću Božjom postupno mijenjati i posložiti upravo onako kako i kada On to bude želio i posvješćen dar vjere će doći i zapljusnuti te svjetlošću u vrijeme koje On odredi. Ne brini, imaj povjerenja i čekaj, ... čeznući ... jer, ... jer, zaista je On ljubav sama, vjeruj mi, ... zaista je On to Srce - ono iskonsko Dobro - duboko u srcima svakoga od nas koje i ti osjećaš i prepoznaješ ... Hvala Ti na ovoj prekrasnoj slici. ... Gledam je već više dana i zamišljam, zamišljam moju gali sa toliko velikim srcem koje prima i nesebično daje svima nama obilato iskreno nas razveseljujući ... i čitav ovaj blogosvijet koji je toliko voli ... A uz sve ovo želim o srcu dodati:
Imaj srca! ... [I]Srce je središte čovjeka, ono što mu u njemu samom mora biti najsvetije i biti princip njegovoga ponašanja. Ako je čovjek hram Božji, onda je njegovo srce svetohranište u kojem boravi svetost njegovoga hrama. Kad se to svetohranište pogazi i obeščasti, hram postane profana građevina; čovjek postaje ne-čovjek. Ako smo se nekada pitali što hoće reći onaj drugi dio zapovijedi ljubavi u kojem se kreće od ljubavi prema samome sebi („ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“), evo odgovora: Ljubiti sebe upravo znači držati do svetosti u samome sebi, odnosno sam imati strahopoštovanja prema tom svetom u sebi. Taj odnos će nam pomoći da ne oteža naše srce. Srcem smo drugim ljudima blizi, i to je ono što i druge kod nas zadivljuje i izaziva poštovanje. Tim čistim srcem ćemo i Boga gledati. Čovjek koji je okrenut od ideala i plemenitih načela, onaj koji je okrenut samo k užicima i prohtjevima strasti, postaje ne-čovjek. Često smo mogli čuti pitanja koja se postavljaju u trenucima apeliranja na savjest: Imaš li srca, gdje ti je srce, kako imaš srca, je li ti srce od kamena. Čovjek bez srca je spodoba. Zato čuvaj svoje srce, bodri ga i osluškuj, to je tvoje srce. A tvoje srce je srce svega: ono je tvoja šansa radosti i nade, u njemu je tvoj potencijal zadovoljstva i sreće. Srce je i potencijal vječnoga života, ljubljenosti i ljubljenja. Po njemu se razlikujemo od drugih bića, ono je ono božansko u nama. Njime dohvaćamo razumu nedohvatljivo, slutimo Nebo i nebesko, makar smo prognani iz zemaljskog raja. Ono nas čini sposobnim za poeziju, plemenitost, zahvalnost i osjećaj dužnosti, njime se radujemo zbog tuđe sreće i ljepote. To su sve simptomi zdravlja tvoga srca – tvoje duhovne mladosti i vitalnosti. Advent je vrijeme duhovne medicine, i tvoja prilika da ispitaš stanje tvoga srca. Kroz srce nam i Bog govori i objavljuje se, te srcem se u svim civilizacijama naslućuje kako nije čovjek stvoren za život na zemlji! On nadilazi njene mogućnosti i vapi za nečim drugim i većim. Zato je ružno i tužno ako čovjek sve svoje ambicije svede za zemaljske vidokruge. Oni su preuski za njegovo srce – ma koliko moći i vlasti, hrane i odjeće, ugleda i imovine on imao više od drugih. Jadno je ako čovjek ne zna gledati iznad svih horizonata svemira i uspravljati pogled u razumu nedokučive i požudi daleke nebeske vrijednosti. To je otežalo srce: naime, upravo bi nas ono trebalo dizati iznad raspadljivog i donositi nam predokus vječnoga i svega onoga maksimalističkoga, za što je čovjek sazdan. Ali, kako će ako je i samo otežalo u bijednim niskim pobudama. Kad Gospodin dođe, neće srcem moći za njime gorjeti i uzdizati se! Stoga i ovo vrijeme adventa, koje nije prvenstveno vrijeme pokore i kajanja, nego je prvenstveno vrijeme povratka nade, vrijeme rastjerivanja prijevarnih magli, vrijeme povratka ideala; vrijeme buđenja i čišćenja od svih ovozemaljskih kolesterola i predoziravanja. Poziv je to na duhovno zdravo življenje i zdravu duhovnu hranu od koje srca sama k nebu lete! A nebo – to je sve ono što zemlji nedostaje. Buđenje– da bi smo znali željeti dolazak Kristov. Srce nam i danas govori da čovjek ima potrebu za više, baš za onim što Krist obećava. Njime imamo sposobnost vjerovati u Božji naum kojeg nam Krist objavljuje. Čovjek bez srca i civilizacija otežalog srca sve svoje ambicije veže za zemlju i guši svaki njegov poziv na nebo. U (post)modernim materijalističkim civilizacijama smo maknuli iz života sve granične situacije, umiranja, rađanja, bolovanja, sirotinju, uboge, luđake… svoje pragove smo pomeli od ljudi i njihovih životnih ne-idiličnih realnosti da nas ne bi upućivali na potrebu za Bogom, da bi stvorili prividno idilični svijet. Idilični svijet? Što je njegova svrha, njegova perspektiva? Što se može reći o svim našim nastojanjima da spasimo ovaj svijet i uzveličamo ovaj zemaljski život? Samo jedno: u okvirima zemaljskog života i vremena on nema perspektive ako se iz njega ne rodi Nebo! Roditi nam se tr
22.12.2010. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Roditi nam se treba!
... Na rođenje (još uvijek) gledamo kao nešto lijepo, ali, zaboravljamo o kakvoj se zapravo drami tu radi: i tvoje rođenje je bilo jedna kritična situacija i za tvoju mamu i za tebe. Gdje god da ste se zadesili ti i tvoja mama, kad je došao trenutak rađanja, sve drugo je palo u drugi plan i postalo je sasvim nevažno. Kataklizma tvog dotadašnjega života bila je neizbježna i neodgodiva. I ti i mama, pa i drugi oko vas, svi ste strepili i bojali se. Ipak, da, radilo se o nečemu prelijepom, tako lijepom da dan na koji se to sve zbilo, slaviš sve ovo vrijeme zemaljskog življenja. Ako ponovno čitamo ovo o čemu Krist u današnjem čitanju govori, podsjetit će nas baš na porođajne drame. Upravo to će se i dogoditi: svijet se ima roditi! Doći će tren kad će Netko izgovoriti: vrijeme je! Kad se to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Uspravit ćeš glavu, i srcem prepoznati onog koji dolazi – svojom čežnjom za nebeskim, duhovnim i plemenitim. Želiš li se roditi? Želi to! Jer, onaj tko previše prione za ovozemaljsko, tko se previše navuče na vrijeme i prostor, i zaboravi na svoje djetinje čežnje za pravdom i mirom, za istinom i jednakošću, utjehom za sve, za ljubavlju i biti ljubljen... tko previše zaboravi želju da sva djeca svijeta budu utješena, sve majke, svi bolesni i gladni zbrinuti, tko izgubi sposobnost čeznuti za time da ni suza više ne bude, da samoća nikada više ne bude, da poniženja i bilo kakvih bijeda više ne bude… - kome, dakle, srca otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, iznenadit će ga taj dan! A onom tko srca bude imao, kad god da dođe taj dan, on će ga najspremniji i radosno dočekati – i Krista prepoznati! Advent je vrijeme traženja vlastitog srca – onog po čemu si ti najuzvišenije Božje stvorenje: čovjek! Ako svoje srce oslobodiš od svega onog što ga otežava, tvom biću će se vratiti svetost, dostojanstvo i smisao. A to je formula sreće. I bit ćeš sposoban za jedan pravi kršćanski nematerijalistički Božić: rođenje tvoje nade i tvoje perspektive u Nebu!
Hrabro, odvaži se: budi čovjek srca!
/p. Ivan Mandurić, SJ/
...
... I draga gali, vidim to Tvoje srce ...
... hvala Ti na njemu ..., na ruci koja se iz njega svima nama pruža...
... briše suze sa mnogih očiju, istjeruje tuge iz mnogih srca ...
...
Znam, znam da te tolika blizina svima čini osjetljivijom i ranjivijom,
da ti često i samoj natjera tugu u srce, da te zaboli - i boli ... - tuđa bol ...
i da se samoj sebi učiniš malenom, grješnom, ... da bi tako htjela, ... a ne možeš ... ,
da ti se učini da si se u svemu izgubila, ... svijet te savlada, gropi te u grlu stegnu ...
i ne daju ti dalje, bolje, više ...
No, Gospodin ne misli tako, ...
On te nikada ne gubi iz vida, za Njega si uvijek Njegova voljena,
ona koju On kao dragocjenost pazi i čuva i ne dozvoljava ti da se izgubiš,
traži te u tvojim bespućima, u skrivenim zakutcima tvoga srca gdje se skrivaš od sebe, od ljudi,
traži te tu gdje si najosjetljivija i najranjivija, gdje si najviše svoja,
... i najviše Njegova ...
i vraća, uvijek nanovo vraća na put,
među svoje koji te vole, koji te trebaju, ...
koji tvoje srce najbolje znaju ... ,
koji ga baš u takvoj gali prepoznaju ... ,
...
i upravo tom Ljubavlju te On obasiplje,
tu ti se On beskrajno daje ...
u toj Ljubavi ga možeš naći i prepoznati,
... tu Ga možeš dotaći,
jer nije On neki daleki Bog,
On je Bog sa nama,
Bog blizine, topline,
On je Bog srca,
On je Bog - Srce !!!
:-)))))))))))))))))
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
22.12.2010. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...