Sam Obred preminuća se slavi u predvečerje svetkovine
... ... ... sv. našega Oca Franje, 3. listopada ... ... ...
... ... ... Braćo i sestre,
... ... ... onih nekoliko dana što su mu preostali
... ... ... do njegova blaženoga preminuća,
... ... ... sveti je naš otac Franjo ponizno upućivao hvale Bogu,
... ... ... a svoju je braću poticao
... ... ... da zajedno s njim pjevaju pohvale Kristu.
... ... ... Sam je, koliko su mu to dopuštale tjelesne snage,
... ... ... zapjevao psalam
Glasom svojim Gospodinu vapijem,
glasom svojim Gospodinu se molim ...
... ... ... Pozvao je i sva stvorenja da hvale Boga,
... ... ... te ih je riječima što ih je svojevremeno sam napisao
... ... ... poticao na ljubav prema Svevišnjemu.
... ... ... Štoviše, i samu je smrt, pred kojom svi osjećamo strah,
... ... ... poticao na hvale i, hrleći joj radosno u susret,
... ... ... pozivao je da svrati k njemu govoreći:
Dobro mi došla, sestrice smrti !
... ... ... Saberimo se u poniznoj i iskrenoj vjeri
... ... ... da bismo po ovom spomenu Franjina preminuća
... ... ... i mi mogli biti dionici istih darova nebeskih.
... ... ... /Usp. 2 Čel. 217/
Iz izvješća sv. Bonaventure o preminuću svetoga našeg oca Franje
Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.
Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.
Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: “Bijaše blagdan Pashe”.
...................
Braćo i sestre,
blaženi je Franjo, predajući dušu Gospodinu, zapjevao ponizno
Glasom svojim Gospodinu vapijem, glasom svojim Gospodinu se molim.
I mi istom pjesmom ponizno uputimo svoje vapaje Svevišnjemu,
njemu prikažimo svoje tjeskobe jer on je naše utočište.
Glasom svojim Gospodinu vapijem /Ps 142/
Izlijevam pred njim molitvu svoju,*
tjeskobu svoju pred njim kazujem,
Kad klone u meni duša moja,*
ti znaš staze moje.
Na ovom putu kojim hodim*
sakriše mi zamku.
Gledam nadesno i vidim:*
nema nikoga tko bi me poznao.
Nije moguće da bježim*
i nitko se ne brine za dušu moju.
Vapijem k tebi, Gospodine,
i rekoh: ti si nada moja, *
dio moj u zemlji živih.
Pazi na molitvu moju, *
jer sam vrlo ponižen.
Oslobodi me od onih koji me progone, *
jer su jači od mene.
Izvedi iz tamnice dušu moju da slavim ime tvoje, *
iščekuju me pravedni dok me ne nagradiš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,*
kako bijaše na početku, tako i sada i vazda. †
i u vijeke vjekova.
Amen.
Izviješće brata Ilije o smrti svetog oca Franje
Sjećajte se našega oca i brata Franje i molite mu se!
Prije nego započnem govoriti, uzdišem, i s pravom: kao voda moji se razlijevaju krici, jer obistinjuje se moje strahovanje, obistinjuje se i vaše, snalazi me, evo, čega se bojah, snalazi i vas, jer je daleko od nas tješitelj, koji nas je nosio na svojoj ruci kao ovce; otišao je u daleku zemlju. Drag Bogu i ljudima primljen je u sjajne stanove.
Uistinu, prisutnost brata i oca našega Franje bila je svjetlo ne samo u nama koji smo bili blizu, nego i onima koji su od pravoga Svjetla, obasjao je one koji su bili u tami i koji su sjedili u smrtnoj sjeni, da bi upravio njihove noge na put mira. To je i učinio kao pravo sunce. Onaj koji s visine izlazi obasjavao je njegovo srce i zapalio je volju njegovu žarom svoje ljubavi, i on je propovijedao kraljevstvo Božje obrativši srca otaca k sinovima i nerazumne k razumnosti pravednih, i po svem svijetu spremao je Gospodin novi narod. Ime mu se pročulo od dalekih otoka i čitav se svijet divio čudesnim njegovim djelima.
Nemojte se, sinovi i braćo, žalostiti zato što se čak to dogodilo, jer otac sirota, Bog će nas tješiti svojom svetom utjehom; pa ako već plačete, plačite nad sobom, ne nad njim. Jer usred života u smrti smo, a on je iz smrti prešao u život.
Radujte se, jer prije nego je bio uzet od nas kao drugi Jakov blagoslovio je sve svoje sinove i svima oprostio grijehe, koje je tko od nas djelom ili mišlju učinio protiv njega.
I to rekavši, javljam vam veliku radost i čudo novo. Odvijeka se nije čulo za takav znak, osim u Sinu Božjemu, koji je Krist Gospodin. Kratko vrijeme prije smrti brat i otac naš pojavio se raspet; na svome je tijelu nosio pet rana koje su doista biljezi Kristovi. Njegove su ruke i noge imale ubode čavala, probodene s obiju strana, rane su bile trajne i pokazivale su crnu boju čavala, a njegova su se rebra pojavila kopljem probodena i često su gubila krv.
Zato braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima, jer nam se smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio ga pred anđelima.
Molite za njega, kao što je od nas prije tražio i molite njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje svete milosti.
Amen.
......................................................... Predraga braćo i sestre,
......................................................... dok se u ovome svetom slavlju spominjemo
......................................................... blaženoga preminuća Serafskoga Oca
......................................................... i čudesnih djela što ih je Svevišnji izveo po njemu,
......................................................... s pouzdanjem iznesimo Ocu nebeskom
......................................................... svoje potrebe i potrebe cijeloga svijeta.
......................................................... Molimo ga zazivajući:
Upravimo Ocu nebeskom svoju molitvu,
iščekujući dolazak njegova Kraljevstva:
Oče naš ...
Svevišnji Bože, ti si svetom našem ocu Franji,
siromašnom i poniznom svome sluzi,
na današnji dan udijelio nagradu vječnoga blaženstva.
Smjerno te molimo:
prosvijetli nas i nadahni svojom milošću
da bismo življenjem Kristova evanđelja
bili svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku
i tako postali dostojni
istoga blaženstva među tvojim svetim.
Po Kristu Gospodinu našem.
I sve vas, dragi moji, želim ovom prigodom blagosloviti posebnim blagoslovom
/kojim je sveti Franjo blagoslivljao i blagoslivlja sve nas/ :
........................................................................... Neka vas blagoslovi Gospodin
........................................................................... i neka vas čuva!
........................................................................... Neka vas licem svojim obasja,
........................................................................... milostiv neka vam bude!
........................................................................... Neka pogled svoj svrne na vas
........................................................................... i mir vam podari !