Predivno svjedočanstvo, hvala ti za ovaj video isječak ;) Svi smo pozvani da slijedimo Antino djelo, da živimo Ljubav i navještamo Radosnu vijest.
LP i BB
20.10.2010. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Zahvalna sam na mogućnosti da pogledam ovaj kratki film o ocu Gabriću, čovjeku o kojem ne znam gotovo ništa. Film mi je potaknuo neka razmišljanja, molitve. Sada želim još više znati o tom čovjeku. Hvala ti Mirjam. Pozdrav.
21.10.2010. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ mamaposebnogdjeteta, Rođena sam u Metkoviću. Kao mala sam se susrela sa njim. Ostavio je duboki trag u mome životu. Došao je na poziv moje bake koja nije ni očekivala da će doći i sa nama se zadržao u divnom razgovoru i druženju; sve nas je iznenadio, bili smo popriplično uzbuđeni kada je ušao u naš dom. Na vjeronauku smo puno i rado o njemu slušali. Često smo čitali njegova mnogobrojna i redovita pisma svojemu rodnom Metkoviću. Neobičan, divan čovjek koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Iz njega je zračilo. Njegove duboke oči su prodirale u duše ljudi, privlačile ih da su mu rado prilazili, dušu pred njim izlijevali. Mislim da je i baka to učinila dok su bili nasamo: iza toga je bila ozarena, ... - promatrala sam, čudila se, divila ... Jedna priča iz njegovoga pisma koju sam pronašla u Iskri - Župnom listu sv. Ilije Metković mi je posebna: MOJ OROBINDO- Bio je to njegov Božić, dan kad se je Isus po prvi put nastanio u jaslicama njegova srca. Božić mog dragog malog Orobinda, slijepca Orobinda. Dugo se od pripravljao za taj sretni dan. Pouku mu je davao naš revni katehista Bhoben. Sve je to Orobindo pamtio: i katekizam, i molitve i pjesme. Sve mora da bude pripravno Za taj veliki dan njegova života. Već je bila kasna noć kad sam se uz nasip Ganges rijeke približio Nafarganju. Odjednom dolje uz Anondov ribnjak odjeknu veseli poklik: »Fadar, fadar — Oče, oče!« Orobinov glas. Već od predvečerja od tu sjedi i čeka. Čeka na svog »gurua« svećenika. Kasna je noć, no za njega su dan i noć listo. Zapravo on noću i nema: vidjeti ono njegovo radosno lice, onaj podsmijeh, one raskriljene ruke. Uistinu, vječni dan vječne radosti. I kao malji prašumski jelen skoči on uz ribnjak prema nasipu Gangesa. Da pozdravi svoga svećenika, da se dotakne njegovih nogu i podigne prašumu tih nogu na svoje čelo. Bože dragi, kako si Ti divan, kako si velik u ovoj ljubav i sreći malog slijepca Orobinda! Uzeo me za ruku mali Orobindo. On će me voditi do kolibe Anondove: sve te staze on znade, svaku rupu, svaku lokvu na putu. Kao da mu ih Anđeli čuvari pokazuju. Iz daleka on već dozivlje majku: »Mama, onu novu hašuru pripravi. U tanjuru vodu donesi!« Pa je još jednom rukom preko hašure prešao: da se možda majka nije zabunila i staru hašuru donijela! I onda je po lijepom bengalskom običaju oprao svećenikove noge. A bile su toga dana i prašne i žuljave. Od ranog jutra sve do 8 sati navečer pješačili smo katehista Bhoben i ja. Sparina je bila nesnosna. Lađica nas imala čekati južno od Biradnogora, no lađari nisu više mogli izdržati strašnu vrućinu, pa su se iza podne vratili kući. A Bhoben li ja s misnim torbama na leđima, bez hrane i vode po onoj popodnevnoj vrućini morala do Amlametia, gdje smo lađicom prešli na Ranigorsku obalu Gangesa. Bilo je iza 10 sati navečer kad smo svršli krunicu i zajedno sjeli da založimo nešto riže i prženog povrća. I Orobindo sjeo uz nas. No on neće danas jesti. On je Isusu obećao da će postiti i da će čitavu noć bdjeti do nogu svog svećenika, Isusovog namjesnika. Zapravo smo i svi dugo bdjeli. Sparina je bila takova da se spavati nije moglo. A rojevi komaraca samo zuje i zuje ... Orobindo nam je ispjevao par pjesama koje je pripravio za sutrašnji veliki dan. Bila je to krasna večernja: i molitva i uspavanka. Zaspali smo onako na otvorenom, na hašurama — ko Betlehemski pastiru. Mi zaspali, ali ne Orobindo. Obećanje dano Isusu on izvršio. Pa je po noći i do svog ujaka otišao, gdje su mu dva brata i sestrice bile, da ih podsjeti da brzo ujutro ustanu, lijepo se operu i na Misu dođu. Sve to po tamnoj noći, osvijetljenoj njegovom ljubavlju i srećom. I ova noć pred Prvu Sv. Pričest kao da je i još svjetlija bila. Rano ujutro obukao je svoje najljepše odijelo: debeli kaput i vunene hlače. A temperatura već ujutro skoro 40°C ... No on je to lani za Božić dobio i on to mora Isusu pokazati i Isusa razveseliti. Misa bila na verandi kolibe. Pred malim oltarom prašumsko je cvijeće i male svjećice i »sandal« mirisni štapići. Kod prikazanja Orobindo i njegova sekica donose to kao dar na oltar, to i — svoje srce. A svi pjevaju »Onđoli boli — Ovaj vijenac, ovu žrtvu — srca naša, primi, o Isuse!« I Isus je to pitano. I s oltarom ujedinio. Mala koliba postaje živa katedrala, Orobindo prije Pričesti predvodi: »He Probhu Dišu, ešo amar oratore — He Učitelju — Isuse, dođi u srce moje.« Opet se Božična tajna obnavlja: u još jedne jaslice On dolazi. Ruka mi je drhtala od radosti, i ruka i srce, kad sam bijelu hostiju podigao. Mali slijepac Orobindo klečeći čekao je na Isusov dolazak. Kao da je htio otvoriti ona dva suha oka, na licu mu upravo rajski odsjev sreće, ruke ne sklopljene, već raskriljene kao da Isusa zagrliti hoće. I zagrlio Isusa, a i Isus njega. Božićni zagrljaj, zagrljaj Prve Sv. Pričesti. I od radosti poče Orobindo svoju zahvalnu molitvu. Glasno, da ga svi čuju. Da se svi s njime raduju. Bio je to razgovor ugodan: zahvala radosti, molba.
21.10.2010. (17:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... »Orobindo Te je dugo, dugo čekao. I Ti si Orobinda čekao. I sada Ti kod Orobinda ostani....« I onda je slijedila duga lista imena. Za svakoga se on moli, nikoga on ne ispušta. Posebno spominje sve male slijepce čitavog svijeta, da bi i oni svi Isusa mogli ljubiti i u srcu čuvati. Pa sam na koncu Mise pozvao malog Orobinda pred oltar. Sklopili smo zajedno ruke, ruke i srca i blagoslovili i pozdravili sve prisutne i u ovoj maloj Anondovoj kolibi, i sve Vas, drage prijatelje i dobrotvore čitavim svijetom, pozdravili s »Tornader šanti houk — Bio mir s Vama«. Podignuvši sklopljene ruke k čelu i naklonivši se duboko, svi odgovorili: »Šainti, šanti.... Mir, mir«. /O. Ante Gabrić/ .............................. Draga, od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
21.10.2010. (17:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o Ocu Gabriću gledao sam neke emisije, sretao ga u dokumentarcima , ponešto i pročitao...ali, draga Mirjam - nisam siguran da sam ga ovako duboko i toplo doživio do ovog trenutka ...tu, kod tebe.... tvoj izbor, tvoji dodatni osjećaji i svjedočanstva u komentarima su nešto što su me i zadržali ovdje..i, siguran sam da ću se opet vratiti--- jer, ovo želim doživiti barem dijelom snage i punine kako si ti doživjela.... naročito me se dojmio ovaj film o O. Gabriću, koji je, u svega nekoliko minuta, pozvao me na mnoga promišljanja ali upalio mi i svijetlo da još više progledam u mnogim stvarima... nikada, nikada nismo dovoljno primili topline koja je oko nas, nikada nismo dovoljno isijali prikupljenu toplinu i podijelili je s drugima... uvijek, uvijek imamo snage, prostora ali i želje sve to ponoviti još većom snagom, još većim žarom.... malo sam odlutao mislima..... i hvala ti na ovom predivnom sjećanju uz godišnjicu odlaska dragog O.Gabrića......
BTB!!!
topli ti pozdrav.....
21.10.2010. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Juijana, da, često se tako dogodi da nam dan bude baš jadan - kako si i sama rekla. I ovaj prošli tjedan je i za mene cijeli bio i pretežek ... I lomila sam se koliko sam mogla svojim snagama, a nije išlo te sam krenula, izišla van, ... izišla iz sebe, iz svoje čahure u koju su me svi ti dnevni događaji bili zatvorili kušajući naći ... , doći do onoga: I bi dobro !!! I u takvom danu pronaći ljepotu koliko god je nekada uistinu teško, koliko god se trudili i ne ide, i ne ide, pronaći onu iskonsku sreću za koju smo stvoreni, pronaći sreću u svome srcu, ... koju nam tako često remete razne zgode, loše vrijeme, ljudi, svijet i prekriju je kao nekim velom ... Vratiti se središtu. ... Stvoritelju !!! ... OTKRITI ČUDO !!! je predivno iskustvo, divan osjećaj povratka, ... /
Kad zastaneš ... I ne možeš se sjetiti ... Kako je izgleda Cvijet? što ti je htio reći dječji Osmijeh? kakve su bile Oči onog starca? Dal' je mladićev Korak bio lak? ... Spusti se nježno u svoje srce ... /da, još uvijek kuca i tako je toplo.../ i zapitaj se: "Gdje? Otkud sam to otišao?" I vrati se tamo ... ... u SRCE! Blagoslovljen budi Bog ! ! ! /mirjam/ ............................ ... izići negdje u prirodu i pronaći je u netaknutoj ljepoti prirode ...
Sreća ...
„... sa svog omiljenog mjesta na podu gledam plavo nebo i goli kesten, na granama kojeg sjaje kišne kapljice koje izgledaju poput srebra, i galebove i druge ptice koje klize na vjetru ... Dokle god ovo postoji, a ja mogu živjeti i to gledati, ovo sunce, ova nebesa bez oblaka, dokle god to traje, ne mogu biti nesretna ... Najbolji lijek za one koji su uplašeni usamljeni ili nesretni jest izaći van, nekamo gdje mogu biti posve sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer samo tada čovjek osjeća da je sve kao što treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne usred jednostavne ljepote prirode. Dokle god ovo postoji, a sigurno će uvijek postojati, znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve okolnosti bile. I čvrsto vjerujem da u svim nevoljama priroda donosi utjehu. /Oh, tko zna, možda neće dugo potrajati pa ću moći podijeliti ovaj neodoljivi osjećaj s nekim tko osjeća poput mene./ ... ... čeznem za slobodom i svježim zrakom, ali sada vjerujem da imamo valjanu naknadu za ono što nam je uskraćeno. ... Govorim o unutarnjoj nadoknadi: Kad sam gledala van ravno u dubinu prirode i Boga, bila sam sretna, doista sretna. A Peter, dokle god ovdje imam tu sreću, radovanje prirodi i još mnogo toga pored, dokle god čovjek to ima, čovjek može uvijek ponovno steći sreću. Sva bogatstva mogu biti izgubljena, ali ona sreća u tvom srcu može biti samo prekrivena velom, a ipak će ti donositi sreću dokle god živiš. Dokle god možeš bez straha gledati nebo, dokle god znaš da si iznutra čista i da ćeš naći sreću.“ /Dnevnik Anne Frank, 23.veljače 1944./
Ruža koju sam ti poklonila i meni je puno značila te mi je, stoga, još draže da je i tebi uljepšala dan , ...- ili ga bar malo učinila ljepšim - ... učinila ga još jednim divnim ... od Gospodina ... nama ... poklonjenim danom ... ................ Od srca ... / iz dubina, krasnih mirnih, Gospodom osunčanih, unatoč tmurnome danu ... :-)/
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
24.10.2010. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ gali, Dijete bez razmišljanja ima povjerenja ... Ne može živjeti bez povjerenja u one koji ga okružuju. Njegovo povjerenje je životna stvarnost ... Da bismo mi susreli Boga, dajmo Mu, ... pružimo Mu najbolje što imamo, dajmo naše djetinje srce - spontano otvoreno, koje se usuđuje jednostavno pitati, koje želi biti ljubljeno .... ........................................... Djeca su i nepredvidljiva. Ona dolaze kad dođu, ne uvijek u pravom trenutku. Mora ih se primiti jer su tu. i kada kada se pojave, bilo vrijeme pravo ili ne. Tako i Isusa primamo .... kao što primamo dijete Znači treba biti budan ... I moliti .................. kako bismo ga mogli primiti kada dođe, ....... uvijek neočekivano, bio trenutak pogodan ili ne. ................................................................... Djec a su često prepuštena na milost onima koji nad njima imaju moć. I nikada unaprijed ne znaju kako će biti primljeni. No, onima će koji ih prime 'ma i s čašom svježe vode ponudi sa ljubavlju ', ako ih i ne shvate jako ozbiljno, podarit svu svoju ljubav ... dati im da se osjete sretnima, ................................................. radi njihove prisutnosti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
25.10.2010. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ borut, žao mi je da ti se filmić ne otvara ... meni je taj filmić nadopuna, proširenje svega onoga što sam o o. Anti Gabriću slušala, što sam o njemu čitala, što smo čitali, onoga što smo mu pisali, molitvom na koju nas je uvijek poticao mu pomagali znajući da i on na isti način neumorno pomaže nas da zadržimo povezanost u duhu, potičući nas na zajedništvo, na ujedinjenu snagu molitve iz toliko srdaca izrečene sa ljubavlju i žarom koja može mnogo dati i brda premiještati; onoga što smo pokušali materijalnoga prikupiti i poslati mu u te daleke krajeve koje je on zavolio, a zavolio je prvenstveno ljude koji su mu povjereni - i kojima ga je Bog poslao te su Ga u njemu prepoznali i stoga i zavoljeli ... I zato što sam ga i ja imala priliku upoznati, izbližega vidjeti, osjetiti snagu koja iz njega izbija i po njemu prepoznati Ljubav u njemu koja ga nosi ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
25.10.2010. (22:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Predivno svjedočanstvo, hvala ti za ovaj video isječak ;)
Svi smo pozvani da slijedimo Antino djelo, da živimo Ljubav i navještamo Radosnu vijest.
LP i BB
20.10.2010. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Zahvalna sam na mogućnosti da pogledam ovaj kratki film o ocu Gabriću, čovjeku o kojem ne znam gotovo ništa. Film mi je potaknuo neka razmišljanja, molitve. Sada želim još više znati o tom čovjeku. Hvala ti Mirjam. Pozdrav.
21.10.2010. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ mamaposebnogdjeteta,
Rođena sam u Metkoviću. Kao mala sam se susrela sa njim. Ostavio je duboki trag u mome životu. Došao je na poziv moje bake koja nije ni očekivala da će doći i sa nama se zadržao u divnom razgovoru i druženju; sve nas je iznenadio, bili smo popriplično uzbuđeni kada je ušao u naš dom. Na vjeronauku smo puno i rado o njemu slušali. Često smo čitali njegova mnogobrojna i redovita pisma svojemu rodnom Metkoviću. Neobičan, divan čovjek koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Iz njega je zračilo. Njegove duboke oči su prodirale u duše ljudi, privlačile ih da su mu rado prilazili, dušu pred njim izlijevali. Mislim da je i baka to učinila dok su bili nasamo: iza toga je bila ozarena, ... - promatrala sam, čudila se, divila ...
Jedna priča iz njegovoga pisma koju sam pronašla u Iskri - Župnom listu sv. Ilije Metković mi je posebna:
MOJ OROBINDO- Bio je to njegov Božić, dan kad se je Isus po prvi put nastanio u jaslicama njegova srca. Božić mog dragog malog Orobinda, slijepca Orobinda. Dugo se od pripravljao za taj sretni dan. Pouku mu je davao naš revni katehista Bhoben. Sve je to Orobindo pamtio: i katekizam, i molitve i pjesme. Sve mora da bude pripravno Za taj veliki dan njegova života. Već je bila kasna noć kad sam se uz nasip Ganges rijeke približio Nafarganju. Odjednom dolje uz Anondov ribnjak odjeknu veseli poklik: »Fadar, fadar — Oče, oče!« Orobinov glas. Već od predvečerja od tu sjedi i čeka. Čeka na svog »gurua« svećenika. Kasna je noć, no za njega su dan i noć listo. Zapravo on noću i nema: vidjeti ono njegovo radosno lice, onaj podsmijeh, one raskriljene ruke. Uistinu, vječni dan vječne radosti. I kao malji prašumski jelen skoči on uz ribnjak prema nasipu Gangesa. Da pozdravi svoga svećenika, da se dotakne njegovih nogu i podigne prašumu tih nogu na svoje čelo. Bože dragi, kako si Ti divan, kako si velik u ovoj ljubav i sreći malog slijepca Orobinda! Uzeo me za ruku mali Orobindo. On će me voditi do kolibe Anondove: sve te staze on znade, svaku rupu, svaku lokvu na putu. Kao da mu ih Anđeli čuvari pokazuju. Iz daleka on već dozivlje majku:
»Mama, onu novu hašuru pripravi. U tanjuru vodu donesi!« Pa je još jednom rukom preko hašure prešao: da se možda majka nije zabunila i staru hašuru donijela! I onda je po lijepom bengalskom običaju oprao svećenikove noge. A bile su toga dana i prašne i žuljave. Od ranog jutra sve do 8 sati navečer pješačili smo katehista Bhoben i ja. Sparina je bila nesnosna. Lađica nas imala čekati južno od Biradnogora, no lađari nisu više mogli izdržati strašnu vrućinu, pa su se iza podne vratili kući. A Bhoben li ja s misnim torbama na leđima, bez hrane i vode po onoj popodnevnoj vrućini morala do Amlametia, gdje smo lađicom prešli na Ranigorsku obalu Gangesa. Bilo je iza 10 sati navečer kad smo svršli krunicu i zajedno sjeli da založimo nešto riže i prženog povrća. I Orobindo sjeo uz nas. No on neće danas jesti. On je Isusu obećao da će postiti i da će čitavu noć bdjeti do nogu svog svećenika, Isusovog namjesnika. Zapravo smo i svi dugo bdjeli. Sparina je bila takova da se spavati nije moglo. A rojevi komaraca samo zuje i zuje ... Orobindo nam je ispjevao par pjesama koje je pripravio za sutrašnji veliki dan. Bila je to krasna večernja: i molitva i uspavanka. Zaspali smo onako na otvorenom, na hašurama — ko Betlehemski pastiru. Mi zaspali, ali ne Orobindo. Obećanje dano Isusu on izvršio. Pa je po noći i do svog ujaka otišao, gdje su mu dva brata i sestrice bile, da ih podsjeti da brzo ujutro ustanu, lijepo se operu i na Misu dođu. Sve to po tamnoj noći, osvijetljenoj njegovom ljubavlju i srećom. I ova noć pred Prvu Sv. Pričest kao da je i još svjetlija bila. Rano ujutro obukao je svoje najljepše odijelo: debeli kaput i vunene hlače. A temperatura već ujutro skoro 40°C ... No on je to lani za Božić dobio i on to mora Isusu pokazati i Isusa razveseliti. Misa bila na verandi kolibe. Pred malim oltarom prašumsko je cvijeće i male svjećice i »sandal« mirisni štapići. Kod prikazanja Orobindo i njegova sekica donose to kao dar na oltar, to i — svoje srce. A svi pjevaju »Onđoli boli — Ovaj vijenac, ovu žrtvu — srca naša, primi, o Isuse!« I Isus je to pitano. I s oltarom ujedinio. Mala koliba postaje živa katedrala, Orobindo prije Pričesti predvodi: »He Probhu Dišu, ešo amar oratore — He Učitelju — Isuse, dođi u srce moje.« Opet se Božična tajna obnavlja: u još jedne jaslice On dolazi. Ruka mi je drhtala od radosti, i ruka i srce, kad sam bijelu hostiju podigao. Mali slijepac Orobindo klečeći čekao je na Isusov dolazak. Kao da je htio otvoriti ona dva suha oka, na licu mu upravo rajski odsjev sreće, ruke ne sklopljene, već raskriljene kao da Isusa zagrliti hoće. I zagrlio Isusa, a i Isus njega. Božićni zagrljaj, zagrljaj Prve Sv. Pričesti. I od radosti poče Orobindo svoju zahvalnu molitvu. Glasno, da ga svi čuju. Da se svi s njime raduju. Bio je to razgovor ugodan: zahvala radosti, molba.
21.10.2010. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
...
»Orobindo Te je dugo, dugo čekao. I Ti si Orobinda čekao. I sada Ti kod Orobinda ostani....« I onda je slijedila duga lista imena. Za svakoga se on moli, nikoga on ne ispušta. Posebno spominje sve male slijepce čitavog svijeta, da bi i oni svi Isusa mogli ljubiti i u srcu čuvati.
Pa sam na koncu Mise pozvao malog Orobinda pred oltar. Sklopili smo zajedno ruke, ruke i srca i blagoslovili i pozdravili sve prisutne i u ovoj maloj Anondovoj kolibi, i sve Vas, drage prijatelje i dobrotvore čitavim svijetom, pozdravili s »Tornader šanti houk — Bio mir s Vama«.
Podignuvši sklopljene ruke k čelu i naklonivši se duboko, svi odgovorili:
»Šainti, šanti.... Mir, mir«.
/O. Ante Gabrić/
..............................
Draga, od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
21.10.2010. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
o Ocu Gabriću gledao sam neke emisije, sretao ga u dokumentarcima , ponešto i pročitao...ali, draga Mirjam - nisam siguran da sam ga ovako duboko i toplo doživio do ovog trenutka ...tu, kod tebe....
tvoj izbor, tvoji dodatni osjećaji i svjedočanstva u komentarima su nešto što su me i zadržali ovdje..i, siguran sam da ću se opet vratiti--- jer, ovo želim doživiti barem dijelom snage i punine kako si ti doživjela.... naročito me se dojmio ovaj film o O. Gabriću, koji je, u svega nekoliko minuta, pozvao me na mnoga promišljanja ali upalio mi i svijetlo da još više progledam u mnogim stvarima... nikada, nikada nismo dovoljno primili topline koja je oko nas, nikada nismo dovoljno isijali prikupljenu toplinu i podijelili je s drugima... uvijek, uvijek imamo snage, prostora ali i želje sve to ponoviti još većom snagom, još većim žarom....
malo sam odlutao mislima..... i hvala ti na ovom predivnom sjećanju uz godišnjicu odlaska dragog O.Gabrića......
BTB!!!
topli ti pozdrav.....
21.10.2010. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Uploaded with ImageShack.us
...
:))
Dragome smotanom
od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
23.10.2010. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Hvala ti na ruži - to je moje najdraže cvijeće! I uljepšala si mi dan.
Danas mi je neki jadan dan - vani je lijepo, a ja...Ma, proći će... Sve prođe.
Želim Vam radostan i lijep vikend i sve dane nakon njega!
Iz srca,
23.10.2010. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Ne mogu otvoriti filmic, ali sam siguran u nadahnutost svecenikovu! Lijepi pozdrav!
23.10.2010. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
hvala ti draga Mirjam ;)
sad sam.... doista ispunjen toplinom, svjetlošću, prijateljskom ljubavi.... hvala ti!
BTB!!!
topli ti pozdrav......
23.10.2010. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ Juijana,
da, često se tako dogodi da nam dan bude baš jadan - kako si i sama rekla. I ovaj prošli tjedan je i za mene cijeli bio i pretežek ... I lomila sam se koliko sam mogla svojim snagama, a nije išlo te sam krenula, izišla van, ... izišla iz sebe, iz svoje čahure u koju su me svi ti dnevni događaji bili zatvorili kušajući naći ... , doći do onoga: I bi dobro !!! I u takvom danu pronaći ljepotu koliko god je nekada uistinu teško, koliko god se trudili i ne ide, i ne ide, pronaći onu iskonsku sreću za koju smo stvoreni, pronaći sreću u svome srcu, ... koju nam tako često remete razne zgode, loše vrijeme, ljudi, svijet i prekriju je kao nekim velom ... Vratiti se središtu. ... Stvoritelju !!! ... OTKRITI ČUDO !!! je predivno iskustvo, divan osjećaj povratka, ... /
Kad zastaneš ...
I ne možeš se sjetiti ...
Kako je izgleda Cvijet?
što ti je htio reći dječji Osmijeh?
kakve su bile Oči onog starca?
Dal' je mladićev Korak bio lak?
...
Spusti se nježno u svoje srce ...
/da, još uvijek kuca i tako je toplo.../
i zapitaj se:
"Gdje?
Otkud sam to otišao?"
I vrati se tamo ...
... u SRCE!
Blagoslovljen budi Bog ! ! !
/mirjam/
............................
... izići negdje u prirodu i pronaći je u netaknutoj ljepoti prirode ...
Sreća ...
„... sa svog omiljenog mjesta na podu gledam plavo nebo i goli kesten, na granama kojeg sjaje kišne kapljice koje izgledaju poput srebra, i galebove i druge ptice koje klize na vjetru ... Dokle god ovo postoji, a ja mogu živjeti i to gledati, ovo sunce, ova nebesa bez oblaka, dokle god to traje, ne mogu biti nesretna ... Najbolji lijek za one koji su uplašeni usamljeni ili nesretni jest izaći van, nekamo gdje mogu biti posve sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer samo tada čovjek osjeća da je sve kao što treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne usred jednostavne ljepote prirode. Dokle god ovo postoji, a sigurno će uvijek postojati, znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve okolnosti bile. I čvrsto vjerujem da u svim nevoljama priroda donosi utjehu.
/Oh, tko zna, možda neće dugo potrajati pa ću moći podijeliti ovaj neodoljivi osjećaj s nekim tko osjeća poput mene./
...
... čeznem za slobodom i svježim zrakom, ali sada vjerujem da imamo valjanu naknadu za ono što nam je uskraćeno. ... Govorim o unutarnjoj nadoknadi:
Kad sam gledala van ravno u dubinu prirode i Boga, bila sam sretna, doista sretna. A Peter, dokle god ovdje imam tu sreću, radovanje prirodi i još mnogo toga pored, dokle god čovjek to ima, čovjek može uvijek ponovno steći sreću.
Sva bogatstva mogu biti izgubljena, ali ona sreća u tvom srcu može biti samo prekrivena velom, a ipak će ti donositi sreću dokle god živiš. Dokle god možeš bez straha gledati nebo, dokle god znaš da si iznutra čista i da ćeš naći sreću.“
/Dnevnik Anne Frank, 23.veljače 1944./
Ruža koju sam ti poklonila i meni je puno značila
te mi je, stoga, još draže da je i tebi uljepšala dan ,
...- ili ga bar malo učinila ljepšim -
... učinila ga još jednim divnim
... od Gospodina
... nama
... poklonjenim danom ...
................
Od srca ...
/ iz dubina,
krasnih
mirnih,
Gospodom osunčanih,
unatoč tmurnome danu ...
:-)/
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
24.10.2010. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Hvala ti, draga Mir!
24.10.2010. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ gali,
Dijete bez razmišljanja ima povjerenja ...
Ne može živjeti bez povjerenja u one koji ga okružuju.
Njegovo povjerenje je životna stvarnost ...
Da bismo mi susreli Boga, dajmo Mu, ...
pružimo Mu najbolje što imamo,
dajmo naše djetinje srce
- spontano otvoreno,
koje se usuđuje jednostavno pitati,
koje želi biti ljubljeno ....
...........................................
Djeca su i nepredvidljiva.
Ona dolaze kad dođu,
ne uvijek u pravom trenutku.
Mora ih se primiti jer su tu.
i kada kada se pojave,
bilo vrijeme pravo ili ne.
Tako i Isusa primamo ....
kao što primamo dijete
Znači treba biti budan ...
I moliti ..................
kako bismo ga mogli primiti
kada dođe, .......
uvijek neočekivano,
bio trenutak
pogodan
ili ne.
...................................................................
Djec a su često prepuštena na milost
onima koji nad njima imaju moć.
I nikada unaprijed ne znaju kako će biti primljeni.
No, onima će koji ih prime
'ma i s čašom svježe vode ponudi sa ljubavlju ',
ako ih i ne shvate jako ozbiljno,
podarit svu svoju ljubav ...
dati im da se osjete sretnima,
.................................................
radi njihove prisutnosti ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
25.10.2010. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ borut, žao mi je da ti se filmić ne otvara ...
meni je taj filmić nadopuna, proširenje svega onoga što sam o o. Anti Gabriću slušala, što sam o njemu čitala, što smo čitali, onoga što smo mu pisali, molitvom na koju nas je uvijek poticao mu pomagali znajući da i on na isti način neumorno pomaže nas da zadržimo povezanost u duhu, potičući nas na zajedništvo, na ujedinjenu snagu molitve iz toliko srdaca izrečene sa ljubavlju i žarom koja može mnogo dati i brda premiještati; onoga što smo pokušali materijalnoga prikupiti i poslati mu u te daleke krajeve koje je on zavolio, a zavolio je prvenstveno ljude koji su mu povjereni - i kojima ga je Bog poslao te su Ga u njemu prepoznali i stoga i zavoljeli ... I zato što sam ga i ja imala priliku upoznati, izbližega vidjeti, osjetiti snagu koja iz njega izbija i po njemu prepoznati Ljubav u njemu koja ga nosi ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
25.10.2010. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...