......................................................... Badem cvjeta u proljeće među prvima ...
......................................................... na hebrejskom se zove šeked, "bdjelac".
11 I dođe mi riječ Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja ću: "Vidim granu bademovu." 12 Tada mi Jahve reče: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!"... /Jr 1, 11 -12/ ...
.............................................. Rekao sam drvu badema
.............................................. brate, pričaj mi o Bogu
.............................................. i gle, badem je procvjetao
Sretan Ti imendan, draga! Predivan Vivaldi; baš prigodno! Pusa, pozdrav - mislim na Tbe1 Ugodan vikend od Luki+Goldie (luki 2 19.03.2010. 21:08)
@ luki 2, Hvala Ti velika na čestitci !!!... Željela bih još dodati da sam neobično sretna što su mi moji roditelji izabrali baš ovo ime kada su me nosili na krštenje. Tada su se djeca nosila na krštenje odmah po rođenju ... Iako jako dugo nisam ni znala da ga imam, da su mi ga dali i da je upisano u Knjige kršenih i to sam saznala tek kada sam vadila Krsni list potreban za vjenčanje, ugodno sam se iznenadila - da imam tako jakoga zaštitnika, Sv. Josipa !!! Jasnije i još draže mi je postalo kada su mi objasnili povod izboru, ... i razlog ... , i odtada ga sa posebnim veseljem u krugu obitelji slavim !!! Hvala im !!! ... Vrijeme je prekrasno, k'o stvoreno za šetnju. I iako puše izići ću i udahnuti da osjetim ljepotu početka proljeća ... Ugodan ti vikend draga Luki !
Hvala najljepša draga Mirjam! Uživaj; udahni svježi zrak - baš kako smo to danas činile Goldie i ja....Vole Te Luki+Goldie PS: Komentari su se pojaviti i kod Tebe! Hura! Pusa, L+G (luki 2 20.03.2010. 18:12)
@ luki 2, ma, htjela sam još nešto napisati i dodati u post vezano za sv.Josipa, neke meni drage stvari, osjećaje i doživljaje, ali mi se blog nije otvarao /ni komentari/ . I inače radi toga u zadnje vrijeme pišem k'o u nekim nastavcima i dodacima. Ne znam koliko pokušaja treba da uđem u blog, a ne da nemam strpljenja nego jednostavno za to nemam vremena. I kako ne pripremam post na posebnom papiru nego pišem direktno /trebalo bi to možda spremati pa svaki čas pokušavati, ako uspije!/, osim nekog okvirnog nacrta oko teme što nekad poslije ne bude ni blizu toga u postu ... hahaha, to nestane ili tad ne primi ono što sam napisala. Poslije mi je teško tako isto napisati. Ili mi to više nije to. ... I eto sve čekam nadajući se da će ove poteškoće sa blog-om.hr uskoro biti rješene. I vjerujem da hoće, da rade na tome i da čuju koliki su problemi. Danas sam im i ukratko napisala tražeći pomoć no, odgovor je bio samo neko nabrajanje error-a. Ukratko nisam ništa razumjela. ... Strpljivo čekanje je jedini izlaz. Bit će ... ... Dan je uistinu bio divan ..., a vidim i Tebi i Goldie-ci. I, huuuuraaaa, stvarno su komentari proradili /do kad???/
Nase rijeci nasi snovi... Bozje rijeci, put, istina i zivot...Lp (EuM 21.03.2010. 14:11)
Nadam se da će sada komentari raditi; i ja pišem "direktno" postove - pa se zna dogoditi - da nestanu...I slažem se - pokušaš ponovo - no to više nisu te iste riječi.... Slažem se za hranicu kod mene - finoooo! :))) Vole Te Luki+Goldie (luki 2 21.03.2010. 20:02)
@ Slavko, evo, osim ove divne duhovne glazbe, ... , koju mi/nam daruješ i na kojoj ti zahvaljujem privukao me je naš prekrasan kršćanski pozdrav kojim su se nekada ljudi uvijek pozdravljali, osobito kod ulaska u nečiju kuću, i na koji rado odgovaram:
za dobre želje nije nikad kasno...zar ne?... Pa...neka ti sveti Josip izmoli nevidljivu svetost.... ...baš poput njegove... Sretan imendan...draga... (Magdalena 24.03.2010. 21:18)
@ magdalena, hvala draga, nikada nije kasno za čestitke i dobre želje ... ... ... Njegova šutnja, tako očevidno suprotna bezobzirnosti današnje prožeta je razmatranjem Božjega otajstva, u stavu potpune raspoloživosti božanskoj volji. Drugim riječima, šutnja svetoga Josipa ne izražava unutarnju prazninu, nego naprotiv, puninu vjere koju nosi u srcu, i koja vodi svaku njegovu misao i svako njegovo djelovanje … Dopustimo da nas 'zarazi' šutnja svetoga Josipa! To nam je toliko potrebno u svijetu koji je često previše bučan, koji ne pomaže u sabranosti i slušanju Božjega glasa /istaknuo je Sveti Otac 18. prosinca 2005. god/. To što svetoga Josipa čini neprolaznim uzorom upravo su njegove kreposti čestitosti, sposobnosti za rad za dobro obitelji, te njegove pouzdanosti stavljene u službu ljubavi, koje su danas tako daleko od opće osjetljivosti, i koje su često ismijavane, te stoga još potrebnije, ... Koliko je našem svijetu potreban primjer, vodstvo i mirna snaga ljudi poput Josipa! Njemu bih želio povjeriti mlade koji teško ulaze u svijet rada, nezaposlene i one koji trpe zbog posljedica raširene krize u zapošljavanju. /14. svibnja prošle godine Sveti Otac je glasno istaknuo/ ... Neka sveti Josip, zajedno s Marijom, svojom zaručnicom, bdije nad svim radnicima, i izmoli smirenost i mir za obitelji i cijelo čovječanstvo /Sveti Otac na svetkovinu svetoga Josipa, 2007/ ... I presretna sam što mi dadoše to krsno ime i odabraše takvoga zaštitnika !!!
@ Dori, nikada nije kasno, a od dragih osoba mi je uvijek posebno srcu milo primiti čestitke i dobre želje. Teško je to objasniti rječima, bitno da je srcu posve jasno, koliko sam sretna i ponosna radi toga, na moga/našega zaštitnika. ... Sveti Josip je zaručnik Blažene Djevice Marije i zaštitnik Crkve. Sv. Josip je dostojan tolike časti jer u povijesti spasenja poslije Isusa i Marije ima najpovlaštenije mjesto. "Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist" /Mt 1, 16/ ... u njegovim žilama je kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, zaručnik i muž čista srca, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, čovjek koji je s poštovanjem živio s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala. Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. ... ... Badem, bajam, mendula, ... i kod mene ima posebno mjesto u srcu ... A mjesec u kojem cvate i sva događanja sa tim vezana svake godine sa radošću iščekujem. I ... kao što on procvate i u punom sjaju tad zablista i moja duša se tada uzdigne i napuni milostima ... veseljem koje se proširi kućom. i nikakva bura, zima, ... ah, prečesto ih ima, draga, i često su znale ta naša iščekivanja i radovanja opaliti mrazom svojih jezika, svojom opakošću i prevrtljivošću. No, ako i uspiju te jedne godine i unesu žalost u naša srca neispunjenim, a opravdnim i zasluženim nadanjima, zasigurno sljedeće neće uspjeti. Jer sunce, svjetlost, je na našoj strani. I uvijek pobjeđuje ! I radošću cvata nas daruje ! Da, bdijelac je to vjekovni nad svima nama. Onaj koji ispunja datu Riječ, data obećanja. U svakom trenu ! I kada se zagledamo u svoje živote uočit ćemo da je svaki cvat Njegovom milošću dat, ruka Njegova ga je pomilovala i blagoslovila. Dodirnula dušom svojom. ... I Njegovom ljubavlju ispunila. I Njegovom voljom i željom duše mnogih povezala. Da budu jedno !!! ...
Hvala draga Dori ! Duša duša naših je duše dotakla, ispunila i proširila, otvorenim za milost učinila da bii ovakav susret duša upriličila ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
Blog.hrPrijavi seDNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‹ĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă„ĂË€¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ä‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬Ă‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€ąĂËÂĂ˂¬Ë‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬Ä…Ä‚ĂË€šĂ‚ÂÂÂÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„ľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica