Osmijeh
Hodam ovim svijetom tražeći osmijeh. Tražim ga svakog dana, osmijeh prijatelja.
Osmijeh nastaje tamo gdje nestaje mržnja, netrpeljivost, neprihvaćanje.
Tamo gdje mogu staviti svoje srce da slobodno poskakuje.
Osmijeh nastaje na licu Boga kada ga ujutro pozdravimo.
Osmijeh nastaje tamo gdje ljudima pristupamo jednostavno, kao ljudi, kao braća.
Nemojmo uskraćivati ljudima svoj osmijeh, on je dokaz sreće.
Kada bi ljudi razmišljali srcem ovaj svijet bio bi bajka. A vjerujem da svi mi volimo bajke.
Živjeti sretno do kraja života! Nije nemoguće, sreća se nalazi u nama!
Često padnemo, udaljimo se od stada Božjega. A Isus uvijek dolazi po nas.
Samoća je teška i kad se udaljimo od našeg ''stada'' postajemo nesretni. Lutamo bez cilja.
Ali tada se vraćamo kući nošeni pravom ljubavi, ljubavi koja se otkriva oko nas.
Tu ljubav zatim mi moramo nositi okolo. Na sasvim jednostavan način, prihvaćanjem i osmijehom.
Gospodine, znam da sam stvoren za sreću, i uvijek je nađem u tebi.
Ti mi je daruješ na najljepši mogući način, time što me dotičeš svakog dana zrakama svoje ljubavi, što mi dopuštaš da živim u ovom svijetu kojeg si stvorio iz ljubavi.
Raj nastaje ondje gdje ljudi imaju srca jedni za druge, gdje žive u ljubavi kao braća, hodajući hrabro u život jedni s drugima. Svi smo mi jedna obitelj, i djeca smo jednog stvaranja, stvaranja koje ima svoje počelo u Ljubavi.
Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
/1 Iv 4,16/
|