Posljednja večera Leonardo da Vinci,
1495.-1498.
tempera na ciglenom zidu 422 × 904 cm
Santa Maria delle Grazie, Milano
Veliki slikar Leonardo da Vinci prihvatio je da oslika blagovalište samostana
Svete Marije od Milosti u Milanu, a slika je trebala predstavljati
Isusovu posljednju večeru s apostolima.
Htio je da ta freska bude remek – djelo pa je radio mirno i osobito pažljivo.
Iako su fratri u samostanu bili nestrpljivi, slika je vrlo sporo napredovala.
Za Isusov lik Leonardo je mjesecima tražio prikladno lice koje bi imalo sve potrebne crte:
lice s izrazom snage i blagosti, duhovnosti, puno jasnoće. Napokon ga je našao:
Isusa je predstavljao Anđelo, prostodušan i čist mladić kojega je sreo na ulici.
Godinu dana kasnije Leonardo je šetao siromašnim četvrtima Milana,
po zadnjim i najsumnjivijim krčmama. Tražio je lik Jude, apostola izdajice.
Tražio je lice koje bi odražavalo nemir i razočaranje,
lice čovjeka spremna izdati najboljeg prijatelja.
Nakon mnogo noći provedenih među propalicama svih vrsta,
Leonardo spazi čovjeka za kojega je mislio da bi najbolje predstavljao Judu.
Poveo ga je u samostan i pripremio se za slikanje.
Toga trenutka u mladićevim je očima zasjala suza.
'Zašto?' upita Leonardo gledajući to mračno lice.
'Ja sam Anđelo', promrmlja čovjek,
'onaj isti koji Vam je služio kao model kad ste slikali Isusovo lice.'
/Bruno Ferrero/
ČISTA DUŠA ČINI LICE VRLO LIJEPIM!
Post je objavljen 04.04.2007. u 17:22 sati.