Marketing
VERONIKA I ŠIMUN CIRENAC
VI. ISUSOVO LICE NA VERONIKINU RUPCU
"I stvori Bog čovjeka na sliku i priliku svoju" /Postanak 41, 27/.
Sućutna Veronika. Isus si je njezinim rupcem otro krvavo lice.
I na rupcu je ostavio obris svoga lica. Veronikin se rubac u vrijeme
besmrtnoga Dantea častio u bazilici Svetoga Petra u Rimu. Jednoga je dana, čini se,
Dante ondje zatekao jednoga našega, Hrvata - u ushitu pred licem Isusovim.
U svom Raju pjesnik nam predstavlja svetog Bernarda u zanosu pred rajskom ljepotom.
I taj zanos uspoređuje: "...poput onoga koji, možda iz Hrvatske,
dođe da vidi Veroniku našu, pa vjekovječnom čežnjom nezasićen veli:
O Gospode moj, Isuse Kriste, pravi Bože, tako li je, dakle, izgledalo lice tvoje!"
Produžimo razmišljanje!
Povežimo petu i šestu postaju križnoga puta - Šimuna Cirenca i svetu Veroniku.
Na posljednjem sudu Isus će nas prepoznati po tom jesmo li ga mi umjeli prepoznati u svojoj
braći i sestrama: u ljudima potrebnima naše pažnje, naše pomoći, naše ljubavi.
Papa Pavao VI, zaključujući II. vatikanski koncil, reće:
"U licu svakoga čovjeka, osobito kad je prozirno od suza i bolova, moramo prepoznati lice Krista...
Da bi se upoznalo Boga, treba upoznati čovjeka. "Odrazujem li svojim licem lice Isusovo ?
Prepoznajem li na svakom čovjeku lice Isusovo ?
To je "biti ili ne biti" i Hrvatske i svijeta, i mene i tebe: BITI LICE KRISTOVO.
V. ŠIMUN CIRENAC POD ISUSOVIM KRIŽEM
"Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi.I da me tko utješi, ali se ne nađe"
/Psalam 69, 21/.
Isus je sustao na svom križnom putu. I nesmiljeni mu se vojnici smiliše.
Marko je zapisao u svom Evanđelju: "I izvedoše ga da ga razapnu.
I prisile nekog prolaznika koji se vračao s polja,
Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ" (Marko 15, 20...).
Kršćansko je srce uvijek slutilo da su se pod zajedničkim križem sljubila ova dva srca:
Isus i Šimun Cirenac.
Najprije prisiljen izvana, a onda s Isusom sljubljen, Šimun pomaže Isusu nositi križ.
Plod te ljubavi bijahu dva nova Kristova učenika:
Cirenčevi sinovi, dobro poznati u prvoj kršćanskoj zajednici.
Ako ikada, danas je ova postaja križnog puta izazovna i pozivna.
Koliko bijede, koliko žalosti oko nas! Koliki bi željeli da im bar malo olakšamo križ života,
da im budemo Šimun Cirenac.
Matej završava svoje Evanđelje, prije muke Isusove,
velikim prizorom posljednjega suda (Matej 25, 31...).
Ono po čemu će ljudi biti suđeni je ljubav, ljubav jednih prema drugima.
Dva puta na tom sudu Isus ponavlja, pozitivno i negativno:
"što god ste učinili jednomu od najmanje moje braće, meni ste učinili." I što
"niste učinili jednomu od najmanje moje braće, meni niste učinili" (Matej 25, 40. 45).
Ljubav je i suosjećaj. Ali nadasve - LJUBAV JE ČIN...
****************************************************************
****************************************************************
Križni put pogledajte OVDJE /na franjevačkoj stranici/
*********************************************************
********************
Post je objavljen 06.04.2007. u 13:38 sati.