ODLAZAK PRIRODNIM PUTOVIMA
slika: digital art
Procvjetaj i zaboravi na jug,
jer sad sjever caruje i gladuje
ne zaboravlja i ne oprašta,
a sa mog servera prijete virusi
kao čudni upaljeni sinusi
i od gladi klonule povorke
nemirnih misli što mi se motaju
zbog neotplaćenih dugova
iz prijašnjih života.
Razjašnjeno je neobjašnjeno,
staro drvo iz parka
osamljeno umire,
a preko mog života
samo ta sjena izvire
i odlazi u bijele magle
otkud zna, da povratka nema.
Shvatila sam
tu podvojenost starih Druida
koji su se kitili
pradavnim magijama
zaboravljajući jedino
u trenu britkosti hladnih dana,
da se čudni upaljeni sinusi
nagomilavaju kao ptice oko kruha
ne videći da sve to odlazi
svojim prirodnim putovima.
napisano 11.01.2016. u 18:06h, a iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM"
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-30-7
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
neka ova svijeća gori za sve duše koje su otišle:
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
LUDO JE TO ...
slika: digital art
Ludo je to
što smo činili,
ludo i prelijepo.
Nebo se osulo sivim
koprenama kiše,
zastori magle
sjeli su na glavu Sljemena,
a ti i dalje činiš ludosti.
slika: digital art
Zašto te ne ljube usne neba
i zbog čega noćas nije bilo
punog Mjeseca?
Pitanja su odgovori,
odgovori su pitanja.
slika: digital art
Na slijepom kolosijeku
između nekih tračnica
zaustavili smo naše vrijeme
i razbili se o neke stijene ludosti
koja nas je sinoć vodila
nekim svojim nepoznatim pravcima.
slika: digital art
Ludo je to što si činio
ne slutim ništa, a vidim sve,
nalazim se na nesigurnom tlu
i tu počinje nepristupačan svijet,
svijet sjena, požude i lutanja.
slika: digital art
Ludo je to što si činio,
dobro smo se nahranili jedno drugim,
fizička tijela ostaju otkrivena,
duhovna tijela i dalje su pokrivena,
tkivo je neoštećeno,
ali mi je previše milo,
a bih dalje pisala.
napisano 11.05.2006. u 16:45h na portalu iskrica weblog , a iz 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE", 180. strana
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=100393
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
NOVO DOBA
slika: digital art
Kao da sam bez tijela, raščlanjena na uzorke mašte koji po slabom tlu stvarnosti ostavljaju svoje tragove, pritječu mi nepoznate podzemne misli, pokreću se sjene u dubinama duše, izmamljuju ih tvoje riječi iz prošlosti.
Ukrast ću vatru iz plavog oka i zapaliti je na nebu umjesto sjajne zvijezde i neka tim hladnim plavim sjajem zagriju moju smrznutu kožu koja se cijedi niz svjetlost i nestaje u tami.
Žuti disk danas nije vidljiv, ali je i prehladan za mene, predaleko je od ovog globusa, a on se stalno i stalno neumorno vrti sam oko sebe.
Ledom okovano jezero šuti, nema ga više, novi život polako struji ispod te prozirnosti i nastaje novo doba.
napisano 17.01.2005. u 15:42h pod naslovom "TEBI" | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=42280
i 15.04.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=61353
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
UZVRAĆEN POGLED
slika: digital art
Može li se riječ pretvoriti u tišinu, može li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, može li duša poricati sebe? Možda može, a možda i ne. Ne znam.
Dok se promatram u ogledalu vremena, dok ispitujem konture mog lica, dok zamagljenim očima gledam stvarnost – sve je moguće. Što je stvarnost? Ono što vidim u ogledalu ili ono iza njega?
slika: digital art
Ova bijela slova koja se nižu kao da su pobacana na tamnoj pučini mog života i kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj.
Zagledala sam se sinoć u bezdan – i "bezdan je opet uzvratio pogled", suočio me sa mnom, suočio me s onom vučicom za koju nisam znala, da još uvijek živi u meni. Bezdan me kao ogledalo opet suočio sa gladnim zvijerima koje se probude kad osjete krv, suočio me sa tamnom stranom Mjeseca za koju ne znam što sadrži, dok netko ne ode tamo.
Iz cvijeta života sinoć sam otkinula tek izrasle latice i htjela ih baciti pred tebe, ali sam zastala . Kompas nije pokazivao u tvom smjeru i okrenula sam se tamnoj strani duše.
slika: digital art
Kako se lako može prijeći ta tanka crta između tamne i svijetle strane tame. Volim tamu, jer oči duše su mi preosjetljive, a ružin grm još uvijek skriva tajnu paukove mreže u koju me upliće zov divljine.
Iz unutarnje vatre života izronio je moj crni Mjesec i zacrnio zelene livade djetinjstva, polomio tek izrasle travke ispod mog balkona. Suoči se, Shadow, sa sobom i prestraši se tog suočavanja! Kao krug svega, osjetila sam se opet poput kamena uronjenog u dno, samog, odbačenog, zaboravljenog. Opet onaj isti osjećaj beznađa, opet sam stavljala na tek izraslu ranu oblog od soli i zacrtala novi pravac toka rijeke života.
slika: digital art
Ne bih se željela više vraćati u takva stanja svijesti, ali ne mogu zaboraviti taj osjećaj destrukcije kad sam iza ogledala ugledala – svoje lice. To nije bilo moje lice, to je bilo lice mučnog poroda sebe u sebi, nečeg što nije sraslo sa mojom dušom, to je bio netko koga ne poznam.
slika: digital art
Je li to podsvijest poslala čudne poruke? Jesu li moje oči bile kao žute zmijske oči koje su se ogledale i zadavale mi ugriz po ugriz? Da… to je bilo spuštanje ispod zemlje, to je bio put bez povratka, da duša nije svojim finim cvrkutom dozvala San i prekrila sve sa svojih sedam plavih velova.
Skinula sam sinoć taj sedmi veo, ali ne do kraja. Sve je počelo kad sam napisala, da se kad-tad moram početi suočavati sa svojom santom leda.
slika: digital art
Nisam ti, dragi, sinoć mogla reći , nisam mogla staviti taj crni prsten na svoju ruku, morala sam to drugačije napraviti, ali odabrala sam najgoru opciju – destrukciju i autodestrukciju.
Znam da ćeš mi pomoći u lišavanju ovog tereta, znam da ćeš biti mekan i podatan kao ova noć što dolazi, znam da ćeš iz čistog etera izbiti onu slatku šifru mog imena i pokazati mi pravi smjer. Znam, dušo duše, da ćeš to učiniti, jer jedino si mi ti vjerna – moja duša, koja tihim cvrkutom briše tamnu tamu i ovaj raskol u meni pretvara u most do mene same.
slika: digital art
Na teži način uvijek dobivam život, na onaj surov i težak način učim sebe o sebi i onda kad svoje tijelo darujem Zemlji, znam, neće biti uzalud.
Mogu reći, pogledala sam sinoć iza ogledala, suočila sam se sa svojim demonom u sebi i pozdravila ga jutros opraštajući mu što sam mu dopustila da me zavede. Otkrivajući svoje pravo lice, skidajući veo po veo tamnog sjaja, u svakoj konturi lica vidim plavo nebo, u svakom velu vidim šansu za izlazak sa mračnog dna ponora. Ta istina koju oblačim kao odjeću duše uvijek me spasi od mene same.
slika: digital art
Vani jesen caruje u svom sjaju, tvoj zlatan prsten na mojoj ruci daje mi putokaz da se uvijek trebam suočiti prvo sa sobom. a kad se suočim sa sobom, sve drugo će se izbalansirati samo od sebe, jer jedino sebi ne mogu lagati, jedino sebe ne mogu poricati, jedino sebe ne mogu skrivati – od sebe same. Kad bih to učinila, ja onda nisam ja, ja onda nemam sebe i tad je život bez smisla.
Sa radošću i tugom pozdravljam ovo ogledalo života koje mi je pokazalo taj tren – mene onakvu kakva nikad više ne želim biti.
napisano: 11.07.2010. u 14:39h na portalu Magicus, a iz 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE"
https://www.magicus.info/vijesti/tema-mjeseca/uzvracen-pogled
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
ZBOGOM, LJETO!
slika: digital art
Zbogom, ljeto,
mogli smo, eto,
ti i ja sve,
ali bilo je – ne.
Kratko si trajalo
i puno mi davalo,
a sada odlaziš
pa se ni ne okrećeš.
Zbogom, ljeto,
jednom ćemo moći sve to,
a ti nam se opet vrati
i nek’ te Sunce prati.
napisano: 01.10.2021. u 11:50h, pjesmica je iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
NE VOLIM VIŠE ONA BIJELA JUTRA
slika: digital art
Ne volim više ona bijela jutra
kad sam odlazila kao ptica iz gnijezda
slijedeći poput roba ustaljene korake
i zaboravljajući kako dan može biti kratak,
kad sam u tamnoj sferi moje duše
gledala u oči pitomog lava
i pitala se je li budan ili spava,
kad sam se iskradala
na početku dana od bjelokosti
i nadala se, da neću nikog sresti
pa se vraćala u mračni ponor
svojih bezbrojnih želja
i pitala se, gdje su oni
rastanci dolazaka i sastanci odlazaka?
slika: digital art
Ne volim više ona bijela jutra
ni istinu koja se pojavljuje u zaleđenoj vodi
tvoreći anđela kojeg nemam
i objavljujući mi se kao poruka
koja neće doći,
a opazim tek jedan oblak
koji prekriva rano sunce
i nudi mi one lažne čežnje kojih nemam,
spominje mi neku tamnu svjetlost
koju ne vidim i zaboravlja me isti tren
kad se pogleda u svoj odraz.
napisano: 12.01.2021. u 10:40h iz 20. neobjavljene zbirke u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
TRAGOM MJESEČEVOG SVJETLA
slika: digital art
Mjesečarila sam noćas po malom balkonu iznad kojeg je rasuto svjetlo polovice Mjeseca, a to lutanje me dovelo do napuštanja hrama duše i odlazak u astralnu rapsodiju južnih vjetrova, toplih kiša i čudnih sanjarenja.
Iz dubine uzimam dragocjenu kap životne želje i prosipam je na pijesak moje mašte koja se rasteže u nedogled i beskraj.
slika: digital art
Na licu poljubac jutarnjeg neba najavljuje raskošan početak ovog početka od sedam dana, a kad se Suton i Zora rastaju, bol na trenutak zauzima moj dah i prati cijelu dramu koju su stari Druidi opisivali kao dar bogova.
Ne znam skladno napisati stih koji spava u duši, ali znam osjećaj ljepote kad pogledam u plavo nebo i vidim boju tvojih očiju.
slika: digital art
Vrijeme prolazi, stvara mir odnoseći noćni nemir i nesanicu, besciljno lutanje stazama Mjesečevog svjetla.
U ove rane jutarnje sate nanizala sam moju poetsku ogrlicu i posvećujem je plavoj boji Neba i tvojim iskrenim plavim očima.
napisano:0 2.04.2012., iz 4. zbirke poezije "PLESAČ NA ŽICI" i objavljeno 18.04.2014.. na portalu Očaravanje:
https://www.ocaravanje.com/tragom-mjesecevog-svjetla/
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
ŠTO TI ZNAŠ O MENI?
slika: digital artist
Ne skrivam nikakve velike stvari između vremena sna i buđenja niti sam korak dalje od tebe, ako sam se i pokrenula unutar kruga života.
Kad živa ponoć otkuca svoj ritam disanja i kad se bijeli snijeg zatvori sam u sebe, moje nevidljive oči zalutat će između tvojih plavih suza, odustat ću i baciti srce u ambis tvog života, slijedit ću samo tvoje srce koje šalje šifrirane poruke sa zvijezda.
Nema kraja između srca i srca, nema te ptice koja će preletjeti cijeli put i da neće naći onu dušu koja je čeka, dok mene od čeličnog neba čuva tvoja plava suza, a od tamnice neljudskog stvora me čuva tvoje zlatno srce.
Napisat ćeš pjesmu za mene, nećeš je objaviti ljudskim očima, ali očima anđela će biti vidljiva i razumljiva, očima anđela i srcu mome ta pjesma će biti najljepši poklon
Što ti znaš o meni?
Ništa... znaš samo, da sam plava vještica koja ti čita misli ili sam netko tko je zalutao u tvoj svijet, bez cjeline zaogrnuta i uspavana u sanjarenju ispod tog kamena gdje si me pronašao sklupčanu i zaboravljenu.
Što ti znaš o meni?
Ništa...znaš tek ono što ti ''slutnjom u duši'' darujem, tek ono što spava kraj spoznaje neznanja, tek ono što anđeli čitaju iz tvoje zlatne pjesme.
napisano: 01.04.2013. u 11.45h, iz 4. zbirke poezije "PLESAČ NA ŽICI" i objavljeno 02.05.2013. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93820
06 Veljača 2014 portal Očaravanje
http://www.ocaravanje.com/sto-ti-znas-o-meni/
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava
što ti znaš o meni- iz 2015
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
MJESTO KOJEG NEMA
slika: digital art
Postoji li takvo mjesto kojeg nema, je li to neostvariva stvarnost ili je to “u topos”, gdje ja to živim?
Sve je tiho, mirno, lijep dan se provlači kroz ovaj ožujak, ljudi su ljudi. Što znači biti čovjek, što znači: čovjek čovjeku? Je li čovjek čovjeku vuk, čovjek, ptica, duh, prazan prostor, nepročitana knjiga?
U ''mom svijetu'', na tom mjestu kojeg nema, teško se diše ispod površine, jer tko ne zna živjeti ispod površine, nije lako. Ispod površine površnosti, raznoraznih bahatosti, arogancije, trivijalnosti, površnih floskula, neiskrenosti, okrutnosti i svih drugih negativnosti – stvarno se teško diše onome tko je iznad, ali onome tko zaroni, predivno je: to je mjesto kojeg nema, to je svijet gdje novac ne postoji, tu su ljudi koji ne plaču, već smijehom kupe litru mlijeka, dodirom dobiju komad kruha, pjesmom plate potrošenu električnu energiju, zagrljajem plate račun za potrošeno grijanje, treptajem oka donesu obitelji sočne jabuke i jedni sa drugima tako žive.
Na tom mjestu kojeg nema ne jedu se živa bića, jer ono što ima oči i gleda te – ne možeš jesti. Toliko si inteligentan, da jednostavno tvoja duša ne dopušta mozgu uopće bilo kakvu pomisao, da bi oduzeo život i nahranio se tim otrovom bola kojeg ispušta zaklano živo biće.
Na tom mjestu kojeg nema, sve savršeno funkcionira, jer se ništa ne mjeri i ne važe se, nema procjena, ocjena, kriterija. Tu je sve fino uravnoteženo, sve je umreženo onim finim energetskim silnicama koje kao meteorska kiša prolaze kroz prostor i postaju informacijska komunikacija među ljudima.
Na tom mjestu kojeg nema, moj život je divan i prepun ljubavi koju primam i prosljeđujem dalje, svi smo omotani tim velom univerzalnosti, te bezuvjetne ljubavi jednih prema drugima, da uopće nema ni pomisli ni nikakvih primisli kako bi uopće moglo postojati nešto drugačije osim - ovog mjesta kojeg nema.
Hoće li ikad postojati takvo mjesto kojeg nema, hoće li čovjek ikad prestati izrabljivati drugo živo biće: životinju, čovjeka, pticu, ribu, hoće li čovjek, to vrhunsko biće na ovoj planeti, ikad shvatiti da samo dajući može dobiti, dajući ljubav – ljubav širi i dalje?
Ne znam… ne moram ni znati, jer moj odgovor i moje pitanje uopće nisu bitni, ali znam samo jedno: bilo bi lijepo živjeti u tom mjestu kojeg nema.
napisano 15.03.2012. u 18.43h na portalu Magicus, članak za Temu mjeseca ožujka 2012, iz 7. zbirke „IZBRISANO LICE“
https://www.magicus.info/vijesti/tema-mjeseca/mjesto-kojeg-nema
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-8054-662
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
RAZDVOJENO JUTRO
slika: digital art
Duga lomi jutarnju svjetlost,
a u meni zakopane šifre žive
i nose poruke iz svijeta
otkud sam dolutala
i nasukala se na tvoje obale.
U sivom kamenu
prepoznajem tvoje lice
izvan sfera snova,
a negativni vokali
žude za pozitivnim konsonantima
i pričaju svoju realnost.
Crkveni zvonik je započeo
svoju jutarnju molitvu ljudskom uhu,
da ga posluša i ne zaboravi
pozitivan predznak današnjeg dana.
Sunce je obasjalo mjesto
gdje si otvorio svoje plave oči
udaljen od mene
samo tih šesnaest sati,
ali kao da je nebo ugasilo
svaki plamen svijeće
kad nas razdvaja život
i zora zatiče odvojene
u posebnim molitvama
jutarnjih anđela.
napisano 03.05.2012. u 07.30, na portalu Magicus, a iz moje 2. samostalne zbirke poezije
"PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=80075
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA - MOJA NOVA KNJIGA
crvena ruža, mamin najdraži cvijet (slika: internet)
Dragi moji čitatelji,
danas je 15.10., rođendan moje mame Slavice (15.10.1921.), moje najbolje prijateljice. Željela sam da mi na današnji dan izađe moja 19. knjiga - zbirka fantasy priča
"PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA".
Moja 19. knjiga je zbirka fantasy priča pod naslovom „Priče iz noćnih tišina“ nastala je u razdoblju od 28.01.2021. do 12.09.2021. kao zbirka fantasy priča koje sam zapisivala još i prijašnjih godina. To (ni)su samo fantasy priče, ovo sve mi se događa u stvarnosti pa se pitam, jesu li to samo fantasy priče ili priče iz mog života koje se čine nevjerojatne, ali su istinite.
Ova knjiga obuhvaća jedan novi vid mog pisanog izražavanja, a to su istinite fantasy priče-dotađaji koji mi se događaju pa mislim, da ću i tim žanrom uspjeti doći do srca i duše mojih dragih čitatelja.
Zašto sam stavila naslov „Priče iz noćnih tišina“? Naslov ove knjige je takav, jer su to sve priče koje se pričaju u noćnim satima, ali se meni događaju i danju i noću, međutim, spadaju stvarno u fantasy žanr - „Priče iz noćnih tišina“.
Recenzent i ove zbirke je moj dragi prijatelj dr. Zlatan Gavrilović Kovač, književnik iz Australije i bloger ZLATAN koji je opet kao i uvijek nepogrešivo dodirnuo samu bit onog što sam htjela poručiti i reći ovom zbirkom „Priče iz noćnih tišina“.
Jadranka Varga,
Zagreb, 12.09.2021.
"Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/
"PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA" Jadranke Varga.
Digitalnu knjigu "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA" Jadranke Varga predstavit ćemo uz pomoć recenzije knjige:
"PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA", JADRANKE VARGA
Jadranka Varga, ta nekad jako osamljena djevojka koja je u svom životu dane provodila uz knjige i rano otkrila svijet poezije, napisala je priče iz svog života i sad, umjesto njenih stihova, čitam istinite priče iz njenog života.
U svijet poezije je uronila davne 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i nikad se nije zaustavila. Uz autoricu me vežu njeni stihovi, ali ovo su priče iz tišine raznih noći kad je ležala u krevetu i razmišljala o svom životu.
Najvažnija intencija ove zbirke priča hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga koja nosi ime "Priče iz noćnih tišina" je se literatura stvara u tišinama, u smirajima dana kada usamljeni progovaramo o samoći koje se plašimo i koja nas ubija svojom težinom i koja nam konačno pokazuje što je u našim životima značajno i što je vrijedno, da kraj toga zastanemo bez obzira na mnoštvo drugih interesa koje u sebi nosimo.
Po toj fundamentalnoj intenciji literature ovo djelo Jadranke Varga sigurno će biti zapamćeno kao vrijedni doprinos suvremenom hrvatskom realizmu koji se danas nalazi pred zadatkom sinteze: da primi u svoje forme relativni maksimum životne istine, da bi se moglo pustiti da se pojave dublji smisaoni odnosi.
Ukratko o filozofiji hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, rekao bih, da je to jedan problem kojega možemo deducirati iz same njene poezije koja na fundamentalan način određuje cjelokupno autoričino djelo, ali i njen život isprepleten usamljenošću, ljubavlju, borbom za život, poezijom i jednim bitnim pitanjem, a to je pitanje o kraju naše egzistencije i našoj smrtnosti.
Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 07.02.2020.
Z L A T A N
"Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
slika: digital art
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu https://digitalne-knjige.com/, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala
https://digitalne-knjige.com/
... i mala svijećica neka gori danas za njenu dušu.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
T A M A
napisano: 19.09.2021. u 16:51h iz 20. neobjavljene zbirke u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (12) * ispiši * #
DALEKO
(slika: digital art)
Bio je daleko, dozivala sam ga,
šutio je i okrenuo glavu
pokrio se neprozirnom šutnjom svega
i pomilovao moju kosu plavu.
Zaustavio je vrijeme tog dana
kad sam stala ispred njegovog pogleda,
tiho sam otvorila vrata malog stana
i vidjela kako me zaljubljeno gleda.
Još uvijek se sjetim te kose plave
i tog dana kad sam ga srela,
on sada ide pognute glave,
a ja hodam uspravnog čela.
Zaboravila sam to vrijeme crvenih ruža
kad sam mislila, da mogu s njim do neba
moj životni put se u daljine pruža,
a on nema čak ni ono što mu treba.
napisano 21.7.2010. u 19.30h na portalu Magicus, a iz 4. knjige poezije "PLESAČ NA ŽICI"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=47533
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
SRCE OD LEDA
(slika: digital art)
Ispod tanke bijele brezine kore pronašla sam tamnu crtu koja me opet odvela u svijet tuge i suza, iako mi je temperatura tijela bila povišena, u mraku sam izlila rijeku koja je otišla u nepovrat.
Te slučajne riječi koje su poput ptica grabljivica raskidale moje srce, vratile su me u zavjetrinu tvog imena gdje je uvijek mekano dno, mirno i spokojno.
Pokretni most između mene i tog dna je poluspušten i ne može se prijeći, ispod nas je provalija, kroz mene nije prošla svjetlost, a tama je zauzela svoj položaj i obavila cijelim plaštem moju dušu.
Iako sam sa njim, jednako smo udaljeni kao i kad nisam bila, slažem kockice, kretnje su mi usporene, ptice odnose zvijezde u nepovrat bijelog dana, a ja bih potopila sve svoje naivne snove u duboku vodu, zagrlila bih život između oba kraja i zaustavila vrijeme – da mogu.
U vremenu koje prolazi zaleđujem komad po komad srca i ne dam više nikome, da mi ga otkida i pogosti se njime tako olako i ta karika koja me spaja sa tobom je jedino mjesto gdje zalazim umorna od tuge i vedrog lica.
Umorilo me ovo vedro lice, umorile su me moje širom otvorene oči, najjednostavnija stvar je i najkompliciranija i dok je jučerašnji dan klizio u svoj nepovrat, krilati San me liječio, davao mi je tajnovite poruke otkud ću pokušati pročitati put za dalji nastavak života.
Ne možeš ujediniti razdvojeno, ali možeš ujediniti sebe, teško vrijeme je bilo i ostaje za ovakve duše poput moje, proces zaleđivanja je počeo, a finalna crta će oblikovati ledeno srce koje će kucati samo za sebe.
napisano: 10.04.2007. u 7:13h | na portalu iskrica-weblog , a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=164561
i 01.11.2009. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=33167
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
ZATVORENIH OČIJU
slika: digital art
Obojit ću riječi tamom paučine koja je ispletena oko mog srca za utjehu jeftinim pokušajima lažnog zlata, da se proda pod dragocjenost.
Iz trojstva svetosti neću izuzeti ništa, a tamo gdje se Nebo ljubi s oceanom moje i tvoje usne još nisu dotakle dno.
Albatrosi su raznijeli maštu u beskraj Svemira, odletjeli i zašutjeli i još uvijek gori ovo mjesto na Zemlji gdje stojim, gori mojom dušom, mojim životom i znam, da te susrećem u sebi, znam da me osjećaš u atomu onog kompasa, koji pokazuje sjever, znam sve.
slika: digital art
Dok se Mjesec stidljivo objavljuje i najavljuje svoju punoću, iznad mog balkona ne lete ptice, sve je tiho, čak i ružin grm šuti, čeka, anđeli su razumjeli i shvatili, da je žena najdragocjenije stvorenje, da su voda i Zemlja ono što u kraljevstvu života traje i daje.
Polako skupljam krhotine duše i dajem ih plavom anđelu na čuvanje, a ključ svega leži u prelomljenim linijama na dlanu koje pokazuju putokaz prema čudnim stanjima svijesti, prema dubini duše koja piše svoju sudbinu.
slika: digital art
Sutra, kad otvorim te velike zelene oči, zamirisat će jutarnja kava, zasjat će proljeće novog doba i moj svijet, taj tajni svijet, još uvijek će ostati potopljen u svojoj dubini – zatvorenih očiju.
napisano 26.3.2010. u 20:00h na portalu Magicus, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=41535
i 25.12.2012. objavljeno ovdje na blogu
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/12/1631355921/zatvorenih-ociju.2.html
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (31) * ispiši * #
ONO ŠTO OSTAJE
slika: digital art
neku večer sam čula
tajanstveni šapat,
bio je to tihi glas anđela,
a ja, kao izbjeglica vlastitog uma,
udaljavanjem od sebe
i bez okretanja idem natrag,
dok iza mene ostaje
divljina srca u pitomoj šumi
napisano: 29.09.2018. u 17:03h iz 14. zbirke poezije "RUŽA MOG SRCA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-146-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
