NE VOLIM VIŠE ONA BIJELA JUTRA
slika: digital art
Ne volim više ona bijela jutra
kad sam odlazila kao ptica iz gnijezda
slijedeći poput roba ustaljene korake
i zaboravljajući kako dan može biti kratak,
kad sam u tamnoj sferi moje duše
gledala u oči pitomog lava
i pitala se je li budan ili spava,
kad sam se iskradala
na početku dana od bjelokosti
i nadala se, da neću nikog sresti
pa se vraćala u mračni ponor
svojih bezbrojnih želja
i pitala se, gdje su oni
rastanci dolazaka i sastanci odlazaka?
slika: digital art
Ne volim više ona bijela jutra
ni istinu koja se pojavljuje u zaleđenoj vodi
tvoreći anđela kojeg nemam
i objavljujući mi se kao poruka
koja neće doći,
a opazim tek jedan oblak
koji prekriva rano sunce
i nudi mi one lažne čežnje kojih nemam,
spominje mi neku tamnu svjetlost
koju ne vidim i zaboravlja me isti tren
kad se pogleda u svoj odraz.
napisano: 12.01.2021. u 10:40h iz 20. neobjavljene zbirke u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
