CVIJEĆE ILI OTROV?
slika: digital artist Realengo
Nije to žena koja nosi cvijeće,
već je žena s otrovom,
zato je ljudi nikad neće
smatrati dobrom osobom.
(slika: digital art)
Žena koja nosi cvijeće
dobra je, mila i draga,
ali žena koja otrov podmeće
sjedi jako blizu samog vraga.
(slika: digital art)
Ne govorite mi o ženi
koja nosi takvo cvijeće,
jer tko će ga pomirisati
taj živ ostati neće.
napisano: 08.01.2020. u 19:00h iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
napiši nešto, ako želiš: (26) * ispiši * #
TAJNO MJESTO
slika: digital art
Zakasnila sam
na otkrivanje tajne,
već su je drugi saznali, otkrili,
razbacali po svijetu i nestali.
Jučer u šumi,
dok smo išli
prema onom tajnom mjestu
gdje jedna mala duša spava,
sve je bilo puno inja,
nije bilo hladno,
ali je sve bilo protkano
tim tankim bijelim nitima...
Tišina ...
šuma je tiho disala,
da ne poremeti naše korake
prema tom tajnom mjestu
gdje njena mala duša sanja
u šumi od inja i suhog granja,
tamo gdje se ne čuje ni let ptice,
a suza oblijeva lice,
tuga se svilenim plaštem
nadvija nad nas
pa se ne čuje
ni uzdah ni glas…
Tišina …
samo nijema tišina
neka obavija to mjesto
gdje dođemo često,
da budemo sa njom
kao nekad što smo bili
kad smo se skupa radovali,
smijali i sretan život
sa njom živjeli.
napisano 10.01.2016. u 14:25h, a iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM" i posveta u toj 9. zbirci
…u cvijetu ruže je spavala,
u mirisu jasmina se skrivala,
u mojoj duši se smijala
i u srcu nam je zauvijek ostala…
in memoriam Šuška - 15.2.2002. – 26.11.2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-30-7
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (29) * ispiši * #
ŠUŠKA, SJEĆANJE NA MALOG CVJETIĆA KOJEG NEMA 6 GODINA
Kad je moja Šuška počela pobolijevati, uz mene je u tom periodu bila jedna žena koja mi je pomogla savjetima. Noć prije, nego je Šuška umrla, nazvala sam je, plakala sam kao kiša, a plakala je i ona sa mnom na mobitel, jer sam morala odlučiti o eutanaziji moje Šuške. Bilo je već sve dogovoreno, da Šuškina veterinarka dođe ujutro i to napravi.
Ja sam plakala na cesti na mobitel, plakala je i ona sa mnom. Kiša je padala, a ja sam izašla van iz stana, da to Davor ne sluša i sa njom sam sve to podijelila i na tome joj zahvaljujem, jer je tada pokazala da ima srce i bila sam joj neizmjerno zahvalna zbog svega što je tih dana bila uz mene. O onome kasnije što se događalo neću, jer nije tema ovog posta.
Ujutro 26.11.2015. našli smo Šušku ... ispustila je svoju malu dušicu i nije mi ostavila taj teret odluke, da joj moram oduzeti njen mali životić... otišla je tiho i mirno u snu. Tad je došla i Šuškina veterinarka (zvala sam je), da potvrdi kako Šuškice više nema i onda smo taj dan ja i Davor išli zakopati Šuškicu u onu šumu gdje i Lorki spava. Poslala sam sliku njenog grobića samo blogerici @Angeliji, mojoj dobroj prijateljici, samo njoj, drugome nisam nikome, samo njoj sam poslala tu sliku.
Tih dana sam jako smršavila, bili smo bez peseka, bili smo kao dvije prazne posude, bilo je užasno, a onda je došla Mašenka 13.02.2016. i život se ponovo uselio u naše živote. Oboje smo navikli na peseka u kući i to je strašno nakon 14 godina ostati bez takvog divnog bića, člana obitelji.
Šuška ostaje zauvijek u našim srcima, nezaboravljena i voljena dok smo živi ja i Davor.
26.11.2015. u noći tiho u snu, odletjela je duša mog malog cvjetića u Nebo... imala je 13 godina i 9,5 mjeseci...rođena 15.2.2002., pronašla sam je 2.9.2002. ispod auta ispred moje zgrade, a otišla je tiho u snu 26.11.2015.
napiši nešto, ako želiš: (28) * ispiši * #
KRISTALI SVJETLOSTI I SJENE
slika: digital artist
Nakon mnogo godina
iz oka nije poletio
ni jedan pogled,
a da prije toga
nije zaronio u sebe
i u promašaju ostao
potopljen na dnu.
Tamo gdje iz izvora
izranja nada
obučena u pjenu mjehurića
i ostavlja iza sebe
neispričane priče
sa kristalima vode
koji se zaleđuju
i stvaraju predivan nakit,
to neoštećeno tkivo
i dalje ostaje
u prelamanju svjetlosti i sjene,
u titraju sunca kroz živo tkivo.
U davno sklopljenim očima
kristali svjetla lome
neke čudne pravce
koji odvode
prema tvojim očima
koje još uvijek ne vide
to blago što suga
dobile na dar.
napisano 06.09.2004. u 6:58h | na portalu iskrica-weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=31742
i 6.08.2009 objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=27641
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
OSTAO SI ...
slika: digital art
Kad nam se Mjesec sinoć objavio
u svom punom sjaju
od moje svijesti
više nije ostalo ništa,
odnio si mi osmijeh
daleko u zemlju ljubavi
i pustio ga na dno morske školjke
otkud se čuju
daleki šumovi oceana.
U podivljalom moru grudnog koša
koji skriva srce
zaboravljeno od vremena,
poveo si me preko mosta
kojeg sagradih
kad pronađoh svoju rijeku.
Imao si pravo
tri puta zazivati moje ime
i odustati ili ostati,
ali ostao si
i vratio taj osmijeh na usne,
a na svoje lice
zakitio si ružu tišine
i trnje bacio u beskraj tame.
Jutro nam je donijelo
naše prvo buđenje,
nisam se usudila pogledati,
dok me nisi poljubio
i tako mi je započeo dan.
napisano 13.07.2009. na portalu Magicus gdje čitam vrlo interesantne komentare, pjesma je iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/ostao-si-
i objavljeno sve u niz pjesama 12.05.2011. na portalu Magicus
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/ostao-si
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2017/07/1632090188/ostao-si.html
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
T A M A
stihovi su iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
PUT PREMA SNU
slika: digital art
Na granici tame i dana … zid…
zid tišine…
Iz dnevnog svjetla
ušetala sam u ovu noć,
jasnu prohladnu novembarsku noć,
dok je glazba zarotirala nebeska tijela,
da me odvedu
prema temeljima dublje noći.
Noći za san…
izgubila sam neke glasove iz sebe,
kiše su pale
natopile su i dušu i zemlju,
a u arterijama romore
valovi skrivenih osjećaja
toliko skrivenih,
da mi se čitaju na licu.
Je li moguće iz zlatne posude
nasuti čistu bistru vodu
i prepoznati u tom odrazu svoje lice?
Na granice tame i dana, zid..
zid tišine…
Temelji koji se polako talože
za ovu noć sna
još uvijek prate
pravocrtnu glazbu
koja rotira nebeska tijela.
Neću povući Mjesec u vodu,
želim gledati njegov odraz na nebu,
a kapi što postaju biseri na licu
zaiskrile su i u mom srcu.
napisano: 20.10.2008. 19:13h i objavljeno 13.11.2009. 21:54h portalu Magicus, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/put-prema-snu
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2011/11/1629644915/put-prema-snu.html
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (48) * ispiši * #
KAKO DA ZABORAVIM?
slika: digital art
Kako da zaboravim,
kad vrijeme bez nas prolazi za tren
i polako od nas zaustavlja
crtu po crtu, dah po dah,
treptaj oka se zaustavi
i ostanu tek linearne minute
pretočene u sivo-bijele pramenove
jesenje životne magle,
dok se u noći raširena krila beskraja
polako spuštaju tvoreći
anđela kojeg nema.
Ne mogu zaboraviti
tu davnu 1991. godinu
kad je napadnuta
naša lijepa plava ptica,
moja jedina Domovina.
Kako da zaboravim?
(slika: internet)
Ne mogu gledati
u nebo i misliti,
sve je u redu,
jer još uvijek u duši
osjetim taj drhtaj,
a sivo nebo se od muke svijalo
u svojoj boli i mene zarobilo
u stravi momenta
kad su nadlijetali moj Zagreb,
dok su u Vukovaru ulice bile
crvene od krvi prolivene
za Lijepu našu, plavu pticu.
Zar naša Domovina na karti
ne izgleda kao lijepa plava ptica
koja leti u miru iz mira
i koja se stoljećima bori
za slobodu svoju
i slobodu ljudi svojih,
dok tamo neke ljute duše
žele sve lijepo
iz bijesa da sruše?
Pa kako onda da zaboravim
kad mi svakog 18.11.
suze orose oči
kao i mom suprugu branitelju
i kad mi bol svaki put
uzima dio mog srca?
http://www.digitalne-knjige.com/varga12.php
napisano: 24.08.2017. u 16:30h iz moje 12. zbirke "GLASNICI" 2017. godine za Festival domoljubne poezije “PJESMOM PROTIV ZABORAVA”, Udruge “Braniteljice Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije”, javila sam se na peti natječaj za najljepšu, neobjavljenu domoljubnu pjesmu, pod nazivom “PJESMOM PROTIV ZABORAVA”; pjesma mi je uvrštena u Zbornik i nalazi se na 30. mjestu ... ovo mi je prva domoljubna pjesma koju sam napisala i jako sam ponosna na to što je pjesma ušla u Zbornik.
https://braniteljicevsz.hr/festival-domoljubne-poezije-pjesmom-protiv-zaborava/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-354-076-4Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
OVO JE VIRTUALNA SVIEĆA, DA NJENA SVJETLOST OBASJA PROZOR IZA KOJEG SPAVA JEDAN HRVATSKI BRANITELJ KOJI SE SJEĆA SVOJIH SUBORACA KOJI SU OTIŠLI U VUKOVAR, A NEKI SE NIKAD NISU VRATILI
na prozoru je postavljen lampaš kao i prošle godine kao i svih do sad prošlih godina
napiši nešto, ako želiš: (47) * ispiši * #
POSTOJE LJUDI
slika: digital art
postoje ljudi magle
i ljudi sumraka,
oči su im prazne
od punoće
koja se oduzima
sama od sebe
postoje ljudi sumraka
i ljudi magle,
srca su im tvrda
od praznine
koja ih puni
i oduzima im
njih od njih samih
postoje sumrak i magla
i ljudi njihovi
koji se oduzimaju
jedni od drugih,
nikad se ne sretnu,
samo prođu
i … odlaze
napisano: 18.10.2021. u 16:00h iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
OPET MOJA PJESMA U ZAJEDNIČKOJ ZBIRCI
"BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA / POEZIJA GODINE-2021: REZULTATI KONKURSA - 7. CIKLUS
SAOPĆENJE ORGANIZACIONOG ODBORA
Na konkurs: „BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA / POEZIJA GODINE 2021/ SEDMI CIKLUS“ stigle su 182 aplikacije iz 20 država. Formalne uslove konkursa su zadovoljile 152 aplikacije koje su ocijenjene od strane Stručnog žirija."
http://www.kns.ba/index.php/vijesti/promocije/500-narudzba-zbirke-magnetizam-pjesme-7-ciklis-bpu
Među 152 autora je i moja pjesma Jadranka Varga / R. Hrvatska NEISPRIČANA PRIČA
Međunarodna zbirka poezije “MAGNETIZAM PJESME” sa 7. ciklusa, projekta “Balkanska pjesnička unija/Poezija godine 2021.”
slika: Rose Noir-Facebook
Ne vodi me
u zavjetrinu sjena,
tamo ne mirišu ruže
i ne cvjeta sreća.
Plavi Mjesec baca
svoje sablasno svjetlo
na moje lice.
Čudan i neobičan svijet
prelijeva se ispod tog
sablasnog svjetla,
vidim ga i promišljam
o nekim stihovima
koje sam davno zaboravila
neodlučna sam
gledam li svoj
prošli život ili San?
Iznad grada se nadvio
crni baršun
po kojem sjaje
sitne zlatne zvijezde,
daleke i iznad dosega
ljudske mašte.
Znam da postoji
plavi Mjesec
prekriven svojom
sablasnom sjenom
i znam da je takav
samo zbog toga,
da se osjetim
kao neispričana priča.
napisano: 25.12.2006. u 19:03h na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=143128
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
Sva autorska prava pridržana.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
NA TRGU PTICA
slika: digital art
'Netko te voli’, šapće mi Vječnost, prerušila sam se u noć bez Zore, zatvorila sam srce u svjetlost trenutka i ujedinila sam se s igrom u pjesmi.
Spektar duginih boja baca pozitivno svjetlo na moje konsonante koji se i dalje žele dodvoriti ljubaznoj civiliziranosti amputirane duše.
Željela sam jutros na prozoru uhvatiti Zoru, ali je Suton bio brži i odveo ju je tamo gdje se mnogi pretvaraju u lažne dijamante i gdje se bez riječi gutaju besmisla neke čudne ljudske smislenosti za što nema objašnjenja ni u svetim knjigama ni u ljubavnoj uzvišenosti.
U žurbi sam zaboravila iscijediti oči u tvoj poljubac, zavaravala sam se da to neće potrajati duže, nego će rana Zora zaboraviti moje ime i odvesti me putovima mirisa jorgovana koji uvijek cvjetaju u vrijeme mog rođendana.
Završavam danas ovaj serijal pjesama koje su se počele rojiti oko mirnog čela negdje u kasnu noć sinoćnjeg dana i naglas su se objasnile samo tebi koji znaš kako se šapće na Trgu ptica kad se otkida duša i šalje u hladnu zimu.
Na Trgu ptica si dobio moje srce, a Dušu ćeš sresti kad mi u sljedećoj inkarnaciji šapneš ono ime koje ću prepoznati kad te opet sretnem.
napisano: 27.07.2013. u 17.40h, a iz 5. zbirke "NA TRGU PTICA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
Ova pjesma je posvećena stvarnom događaju od 19.12. do 23.12.2004. na našem "Trgu ptica" kad sam spoznala istinitost prorokovih riječi, mog Alena Jakovine koji je davnog 03.11.1992. prorekao sve ovo što će mi se dogoditi 15.08.2004. kad sam srela mog supruga Davora, a i dalje. Sve je dobilo svoje značenje na tom „Trgu ptica“, a samo ja i Davor znamo što je to bilo, a bilo je sljedeće:
Bila je zima, 19.12.2004. pa 20.12.2004. i dalje još par dana, a on je tu čekao, čuvao je borove cijelu noć, ptice su od silne hladnoće proletjele nebom, dok sam izlazila iz moje VW Jette i nosila mu topli čaj i gablec...
Bilo je oko jedan iza pola noći, radila sam ujutro, a on je trebao raditi tek od 14h, došao je doma, odspavao i opet je otišao na redovan posao čuvati te borove, odradio ga, čekala sam ga u Masarykovoj, brzo odvezla na Trg ptica i tamo je opet čuvao borove do ranog jutra.
Znala sam sa njim sjediti u Jetti, dok je motor radio da se ugrije, a oko 3 ujutro sam žurila doma u Gajnice, da bar malo odspavam do 5 pa opet po njega i dovezem ga kući, da odspava do redovnog posla.
Tad sam mu šapnula uz hladan obraz: "ovo je naš Trg ptica" :) tad je dobio moju dušu zauvijek, a 31.12.2004. u pola noći na Novu 2005. godinu kao dar - dobio je ključ mog stana i mog srca - zauvijek!
Ovo meni znači Trg ptica, to je jedan puteljak na Trešnjevačkom placu pa kad god prođemo kraj tog hladnog mjesta, bilo ljeto ili zima, stisnem mu ruku i nasmiješimo se. Bilo je hladno tih dana, ali srca su nam zauvijek spojena takvim događajima: u dobru i u zlu :)
Tad smo se znali tek 2 mjeseca, bili smo u kreditima, nedostatak novca za Božić i Novu godinu i onda mi je Davor rekao: "Dobio sam ponudu da čuvam borove, dobit ću 100 maraka pa da imamo nešto novca za Božić i Novu godinu."
To je bio tren kad sam vidjela koliko je on - DUŠA ANĐELA...bilo mu je strahovito naporno, ali je izdržao, uvijek sam rekla: u muci se vide junaci, a ta njegova gesta mi je pokazala koliko je dobrote, poštenja i čistoće u toj Duši, koju sam, hvala Bogu, srela i zavoljela.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (55) * ispiši * #
SKRIVENE ISTINE
slika: digital art
Nekad moje tišine
traju godinama,
a kad čujem
jednu pjesmu
zamotam se onim
skrivenim istinama.
Smrznem se samo
od te jedne
skrivene istine,
ali ona je preteška
i bol tu nema ime.
slika: digital art
Te skrivene istine
teške su mi,
vremena su hladna,
okrutna i gola
i ne znam,
nastavljam li dalje
ili sam došla
samo do pola?
Ponekad zalutam
i u hladnu crkvu,
ali kao da nema odjeka
za onu mene
koja nešto čeka.
slika: digital art
Tišina je bila jaka
ugasila je sjaj u očima,
a sjever mi se nasmijao
zamahnuvši hladnim vjetrovima.
Nema me Svjetlosti,
dok skrivene istine caruju
zamatajući me u bijelo
i samo tugu mi daruju.
slika: digital art
Sjever nosi poruku
da dolazi vrijeme lutanja,
a očajanje guta
sva lijepa propuštanja.
Staro vrijeme Svjetlosti
ostaje bez ljudskog govora,
ali vratit će se ono opet
kad svane moja
nova zora.
napisano: 11.11.2021. u 21:00h iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
ZNAT ĆU
slika: digital artist
Kad dobijem ružu
od bijelog anđela,
znat ću da sam otišla
iz crno-bijele kompozicije
strave i užasa
i doplovila opet
na neke čudne pješčane obale
gdje se u daljini Nebo
ne ogleda u mojim očima,
već ga vidim u odbljesku
anđeoske crvene ruže.
Nekako, sve mi se
razlomilo u pogledu,
sve se urušilo u duši
praznina caruje
i ništa mi ne objavljuje,
ali kad dobijem ružu
od bijelog anđela,
znat ću da sam opet poljubila
sočne usne sudbine
i da me Svjetlost miluje
svojom ljepotom.
napisano: 24.01.2017. u 16:10h iz 10. zbirke poezije
"OČI PUNE ZVIJEZDA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-014-6
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (39) * ispiši * #
TIHO JE...
slika: digital art
Ispod mog malog balkona raste mlada trava neiscrpljena karakternom osobinom mog postojanja na ovom globusu.
Nisam se izuzela iz ovog čudnog dana koji mi najavljuje novi početak početka i baca jutarnji sjaj na oči neopterećene blagom svjetlošću, dok se noćna stihija bavila sa mnom na teži način i uronila sam u san teškim mislima, ali zvuk prekriženih bedara me probudio.
Nisam ponovo mogla zaploviti u dubine snova, jer se zora polako najavljivala, dok se noć opraštala i povlačila svoje tamne haljine prema beskraju otkud će opet doploviti i zauzeti svoje mjesto u kutu moje sobe.
U delti života koja se tako fino razdijelila ovog jutra astralni svijet moje duše nije uzburkan niti uznemiren.
Tiho je.
Volim takve jutarnje sate kad polako odlazim iza zrcala u polusvijet iluzornih rečenica, zabranjenih osjećaja i čudne slobode skidanja moje male maske koja je tako prkosno srasla sa licem moje duše i ne strepeći od skidanja onako bezimena i slobodna živi svoj život i to baš u ovoj mojoj mističnoj i nerazumljivoj poeziji.
Nebo boje tvog izdaha naklonilo se, pozdravilo me i otpratilo u trijadu igre ja, ne-ja i Noć.
napisano: 13.04.2012. u 07.00h na portalu Magicus, a iz moje 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/tiho-je
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
KNJIGE - NAGRADA ZA TEMU MJESECA NA PORTALU MAGICUS
NA PORTALU MAGICUS - TEMA ZA MJESEC LISTOPAD - VOLITE LI ČITATI I ŠTO ČITATE
https://www.magicus.info/multimedija/nagradjeni-autori/nagradjeni-autori-u-temi-mjeseca-za-listopad-2021-g
"Na našem portalu objavljeno je dosta knjiga svih mogućih tema. Čitanje je jedan složen kreativan čin koji čine složeni mentalni procesi kao što je: pozornost, vizualizacija i mašta gdje svatko na svoj način zamišlja događaje i glavne likove. Činjenica je da naš mozak treba knjigu."
https://www.magicus.info/vijesti/tema-mjeseca/tema-za-mjesec-listopad-volite-li-citati-i-sto-citate
napisala sam moj tekst "KNJIGE" i poslala ga i dobila sam nagradu
slika: internet
Pitaju me što radim? Kažem: sada pišem knjige... pišem paralelno 2 knjige: jedna je zbirka poezije, a druga je zbirka poezije koja će biti izdana samo za jednu osobu.
U petak 15.10.2021. izlazi moja 19. knjiga, to je zbirka fantasy priča.
Sve knjige pišem paralelno, onako kako mi dolazi inspiracija i u tu knjigu stavim određenu pjesmu ili fantasy priču. 20. i 21. zbirka će izaći kad za to dođe vrijeme, a do tada kad me pitaju što radim, dobit će uvijek isti odgovor: pišem knjige i radim knjige drugim autorima, pišem recenzije tim autorima, ako to žele, uglavnom, vidim da se moj cijeli život vrti oko knjiga.
Cijeli život sam čitala knjige, gledala filmove, slušala glazbu uvlačeći se u moj tajni svijet bajki, lijepe glazbe i SF filmova, trilera i tamo sam imala svoje utočište. Knjiga mi je bila najbolja prijateljica (osim, naravno, moje najbolje prijateljice mame, moje Slavice) i uz knjigu nikad nisam bila sama. Uvijek su uz mene bili glavni junaci neke knjige koju sam čitala i nisam se osjećala osamljeno, ulazila sam u taj čarobni svijet i bila sam stvarno zadovoljno dijete i djevojka.
Kad sam 1969. u dobi od samo 12 godina napisala moje prve 3 pjesme, nisam ni sanjala, da ću i ja jednog dana – izdati knjigu. Ma, ne samo knjigu, već njih 19 (i još su 2 u pripremi za izdavanje), to je za mene bilo nešto o čemu nisam razmišljala do sredine '90.-tih godina, ali to je tada bila tzv. „nemoguća misija“, jer u to vrijeme izdati knjigu, bilo je jako skupo, a ja toliki novac nisam imala.
Tako sam spremala moje pjesme i prepisala ih sve u word, a krajem 2003. počela sam pisati moju „Sjenu duše“ i ispisala sam preko 440 stranica te knjige. Onda su slijedile nove knjige koje sam izdavala, 19 samostalnih zbirki i 6 zajedničkih zbirki poezije sa drugim autorima.
Knjiga nikad nije višak potrošenog vremena, sa knjigom čovjek dolazi do puno spoznaja ulazeći tamo gdje u stvarnosti nikad ne bi mogao doći.
Mama mi je ulila tu ljubav prema knjigama, jer je i ona puno čitala pa mi je uvijek pričala te priče, dok i ja nisam naučila čitati i onda mi je pažljivo birala knjige, ali je primijetila da uvijek najviše volim bajke. Uvijek mi je nabavljala baš takve knjige bajki, jer je vidjela da se nalazim u njima, da ulazim u taj neki svoj svijet kad ih čitam i kad bih završila čitanje neke bajke, vidjelo se na meni da sam sretna, ispunjena nečim posebnim i čekala sam samo novu i novu knjigu, da je pročitam.
Tako sam naletjela i na Zagorku, na njene posebne priče koje su me držale budnom i do jutra. Bio je tu i Sheldon, Zane Grey, Ernest Hemingway, Honoré de Balzac, Emily Brontë, Charles Dickens, Tennessee Williams, Homer, Miroslav Krleža, a posebno pjesnici Antun Branko Šimić, Pablo Neruda, Octavio Paz, Jesenjin, Tin Ujević, Vesna Parun, Gabriela Mistral, Federico Garcia Lorca, Charles Baudelaire, Paul Verlaine, Rumi, J. W. Goethe, Oscar Wilde i mnogi drugi.
Knjiga će zauvijek biti dio mog života, a uz nju je to u mojim ranim godinama postao i film, jer je moja mama jako voljela filmove i uvijek me vodila u kino, da gledamo neke posebno odabrane filmove. Isto tako je bilo i sa glazbom, dakle: knjiga, film i glazba su moja 3 najvjernija prijatelja, naravno, uz moju Slavicu, moje peseke koje sam imala kroz život, a sada i moj suprug Davor koji je tema mnogih mojih knjiga poezije koje sam do sada izdala.
Sada sve knjige čitam online, dakle, e-knjige. Ne čitam više knjige koje su ukoričine, nisam se upisala u knjižnicu ovdje gdje živim, ali čitam jako puno knjiga koje su izdane kao e-knjige, a isto tako čitam i one knjige koje pripremam drugim autorima za izdavanje.
Nema boljeg prijatelja od knjige, jer sa knjigom čovjek nikad nije sam.
Da završim ovaj članak lijepim riječima iz recenzije moje 19. knjige, a recenziju je napisao dr Zlatan Gavrilović Kovač:
"Jadranka Varga, ta nekad jako osamljena djevojka koja je u svom životu dane provodila uz knjige i rano otkrila svijet poezije, napisala je fantasy priče, ali iz svog života i sad, umjesto njenih stihova, čitam istinite, ali fantasy priče iz njenog života. U svijet poezije je uronila davne 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i nikad se nije zaustavila. Uz autoricu me vežu njeni stihovi, ali ovo su priče iz tišine raznih noći kad je ležala u krevetu i razmišljala o svom životu."
https://www.magicus.info/vijesti/tema-mjeseca/knjige
"NAGRADA: ShadowOfSoul
Tajne privlačnosti: Univerzalni zakoni ljubavi, seksa i romantike SANDRA ANNE TAYLOR"
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
MOŽDA
slika: digital art
Navukoh čednu rukavicu
na bestidnu ruku i pokrih se tamom
pila sam male gutljaje tvog daha,
odvijala se gozba ispod neba,
a bilo nam je naklonjeno te noći,
želje su se množile
poput tamnoputih žena
na tržnici punoj zrelog voća,
nježan vjetar zanjihao je
zelene zavjese u mojoj sobi,
dok sam ispijala te male gutljaje
i hranila se tvojim tijelom
kao što se mistik hrani vjerom
u pustinji gdje živi,
a na jelovniku je bilo raznih delicija,
ali uzeh samo ono
što samoća u tebi nije ostavila.
Zaboravila sam skitnicu,
poželjela sam ljubavnika
albatrosi su letjeli
u dalekim zemljama,
oči su zasjenila
krila tvojih prstiju,
mene nije bilo.
Pokrila nas je tama,
zaplivali smo
podzemnim morem požude
i nekih čudnih vibracija u srcima.
Možda ljeto,
možda južni vjetar,
možda kiša
…nešto je utjecalo na to,
da te tako silno poželim.
napisano 02.05.2005. u 7:02h | na portalu iskrica-weblogiz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=52332
i 02.03.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=59195
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
LJUBAZNA MASKA POSTOJANJA
slika: digital art
Zaustavi me na tren, izvuci iz mene onaj tračak svjetlosti koji već odavno spava i zaboravljen je u zadnjoj pretkomori srca koje opet neujednačeno preskače svoje dobro poznate ritmove, a kao nitko drugi ti znaš staviti zapreku pred moju tamu i usmjeriti je dalje od pravca kretanja duše.
Ostala sam blijedog lica i ledenog daha stajati na mjesečnoj stazi koja me odvlačila u moje bezdane, tišina se igra i zlatnim notama umiruje ove vihore koji opet dolaze iz beskraja i razapinju me daljinama, a ja u nepostojećem zrcalu svijesti pregledavam konture mog lica, dok se iznad grada naginje nebo sliveno sa Dušom i oduzima slovo po slovo tvog imena.
slika: digital art
Kako bih te rado zadržala u toj razlomljenoj liniji na dlanu i protumačila znakove neba koje mi nije naklonjeno baš ovih dana!
Zaboravit ću one stare kletve, proći ću i večeras kroz bijele magle koje su se kao koprene rasule iznad mog balkona prekrivajući drveće pa se čini, vjenčanje li je to Mjeseca i Noći ili je meni vrijeme opet u snove poći?
slika: digital art
Ispod maske ljubaznosti Duša teško diše i opet se oduzima sama od sebe, luta kroz bijele magle, sanja o čudnom plemenu koji živi u neprohodnim šumama nježnosti i zaustavlja se baš tamo gdje je Longinovo koplje probilo bedro i gdje se razlila krv boje ruže.
Još uvijek tu zastanem kad dodirnem to bolno mjesto na Duši i umirem svaki puta u sjećanju na ljubaznu masku postojanja.
napisano 20.1.2011. u 13h, na portalu Magicus, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=56929
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69992
inspiracija za ovu pjesmu mi je bila ova rečenica: „Zagrlili smo sunčani trag sliven u tajanstvenu spiralu genoma tvoga života, pozdravili dan zvonkim osmijehom srca i poželjeli dohvatiti kraj duge koja se iskrila iza horizonta jesenjih kiša.“
- Rastopljeno vrijeme, autorica: Dijana Jelčić: http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=56924
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (27) * ispiši * #
NEDOSTAJU MI ...
tata i mama poslije II Svjetskog rata, 1945.
Nedostaju mi
svaki dan to osjećam,
nedostaju mi
često se u mislima rastužim,
nedostaju mi,
a što više da kažem?
Nedostaju mi neke riječi
tišinu sam zamotala
oko sebe kao šal
i polako nestala
u velovima kiše
i znam, da mi oni
ne mogu nedostajati više,
nego koliko mi
svaki dan nedostaju...
... i svi oni susreti tzv. "maminih ukazanja" nastaju od silne želje, da je još jednom vidim pa u drugim živim osobama vidim nju, jer tek kad je otišla od mene, tada sam shvatila koliko mi nedostaje.
napisano: 01.11.2021. u 10:40h iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
crvena ruža mamin i moj najdraži cvijet
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #