NEDOSTAJU MI ...

01.11.2021.



tata i mama poslije II Svjetskog rata, 1945.


Nedostaju mi
svaki dan to osjećam,
nedostaju mi
često se u mislima rastužim,
nedostaju mi,
a što više da kažem?

Nedostaju mi neke riječi
tišinu sam zamotala
oko sebe kao šal
i polako nestala
u velovima kiše
i znam, da mi oni
ne mogu nedostajati više,
nego koliko mi
svaki dan nedostaju...

... i svi oni susreti tzv. "maminih ukazanja" nastaju od silne želje, da je još jednom vidim pa u drugim živim osobama vidim nju, jer tek kad je otišla od mene, tada sam shvatila koliko mi nedostaje.

napisano: 01.11.2021. u 10:40h iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju



Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


crvena ruža mamin i moj najdraži cvijet

napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #


@Copyright 2005. - 2023. Jadranka Varga - /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.