Kako da zaboravim,
kad vrijeme bez nas prolazi za tren
i polako od nas zaustavlja
crtu po crtu, dah po dah,
treptaj oka se zaustavi
i ostanu tek linearne minute
pretočene u sivo-bijele pramenove
jesenje životne magle,
dok se u noći raširena krila beskraja
polako spuštaju tvoreći
anđela kojeg nema.
Ne mogu zaboraviti
tu davnu 1991. godinu
kad je napadnuta
naša lijepa plava ptica,
moja jedina Domovina.
Kako da zaboravim?
(slika: internet)
Ne mogu gledati
u nebo i misliti,
sve je u redu,
jer još uvijek u duši
osjetim taj drhtaj,
a sivo nebo se od muke svijalo
u svojoj boli i mene zarobilo
u stravi momenta
kad su nadlijetali moj Zagreb,
dok su u Vukovaru ulice bile
crvene od krvi prolivene
za Lijepu našu, plavu pticu.
Zar naša Domovina na karti
ne izgleda kao lijepa plava ptica
koja leti u miru iz mira
i koja se stoljećima bori
za slobodu svoju
i slobodu ljudi svojih,
dok tamo neke ljute duše
žele sve lijepo
iz bijesa da sruše?
Pa kako onda da zaboravim
kad mi svakog 18.11.
suze orose oči
kao i mom suprugu branitelju
i kad mi bol svaki put
uzima dio mog srca?
napisano: 24.08.2017. u 16:30h iz moje 12. zbirke "GLASNICI" 2017. godine za Festival domoljubne poezije “PJESMOM PROTIV ZABORAVA”, Udruge “Braniteljice Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije”, javila sam se na peti natječaj za najljepšu, neobjavljenu domoljubnu pjesmu, pod nazivom “PJESMOM PROTIV ZABORAVA”; pjesma mi je uvrštena u Zbornik i nalazi se na 30. mjestu ... ovo mi je prva domoljubna pjesma koju sam napisala i jako sam ponosna na to što je pjesma ušla u Zbornik.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-354-076-4Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
OVO JE VIRTUALNA SVIEĆA, DA NJENA SVJETLOST OBASJA PROZOR IZA KOJEG SPAVA JEDAN HRVATSKI BRANITELJ KOJI SE SJEĆA SVOJIH SUBORACA KOJI SU OTIŠLI U VUKOVAR, A NEKI SE NIKAD NISU VRATILI
na prozoru je postavljen lampaš kao i prošle godine kao i svih do sad prošlih godina