Iz dnevnog svjetla
ušetala sam u ovu noć,
jasnu prohladnu novembarsku noć,
dok je glazba zarotirala nebeska tijela,
da me odvedu
prema temeljima dublje noći.
Noći za san…
izgubila sam neke glasove iz sebe,
kiše su pale
natopile su i dušu i zemlju,
a u arterijama romore
valovi skrivenih osjećaja
toliko skrivenih,
da mi se čitaju na licu.
Je li moguće iz zlatne posude
nasuti čistu bistru vodu
i prepoznati u tom odrazu svoje lice?
Na granice tame i dana, zid..
zid tišine…
Temelji koji se polako talože
za ovu noć sna
još uvijek prate
pravocrtnu glazbu
koja rotira nebeska tijela.
Neću povući Mjesec u vodu,
želim gledati njegov odraz na nebu,
a kapi što postaju biseri na licu
zaiskrile su i u mom srcu.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.