BIJELI MIR
slika: digital art
Bijeli mir je zavladao,
Duša je ušutjela,
šutjela je dva mjeseca,
od sebe glasa nije pustila,
trenutak je zamrznula
u dugi period nedisanja.
Ovaj grad ne spava nikad,
prolazim kroz njega
kao što noć prolazi kroz mene,
kao što svjetla gasnu u tami
i čekaju dalji put,
kao što tamno lice fascinacije
zatreperi i odvede
na pučinu besmisla, d
a bih se pokrila
bijelim mirom i odmorila.
Sa sjevernog neba
spušta se bijeli mir
noseći te bijele snove,
ta ‘neotvorena Božja pisma’
i poruke pitajući me
jesam li sad spremna
na dogovor Sudbine i mene?
Ne znam,
odmorila bih se još malo ovdje
na ovom plavom planetu
pa onda zaplovila
u tu godinu Duše
koja čini sto godina ljudskih
i tek onda promijenila
ovu haljinu tijela
koju sa toliko ljubavlju
tek sada nosim.
napisano: 16.6.2013. u 13.05h, iz moje 5. zbirke poezije "NA TRGU PTICA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2015/10/1631721740/bijeli-mir.2.html
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
Afrika
slika: digital artist UnicFantasy
napisano 03.05.2005. u 7:22 h, na portalu iskrica weblog, a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=52460&order=desc
Sa moje kože su izbrisani svi tvoji otisci i svi oni pogledi što su se lijepili za mene kad si me susretao negdje, u prolazu, iznenada i bez veze.
Provukla sam tanku sjenu kroz oči kao koprenu, da ne bih vidjela to plavetnilo što me još uvijek zbunjuje kao u našim prvim danima.
Konvencionalnost nam nikad nije bila jača strana, ali u ovakvim razdobljima je poput mekanog jastuka što probada tkivo i kroz svjetla velegrada odnosi neko vrijeme u nepovrat.
Ledeni požar se širi oko mene kao aura svaki puta kad mi iz prizemlja zazvone telefoni i najave tvoj dolazak.
Uronjena u hrpu sjećanja prolazim kraj tebe i pucam poput stakla od loše vibracije.
I reče mi on ove subote: «volim te najviše na svijetu».
Sledilo se srce od iznenađenja, jer i ja njega volim, bez obećanja u vječnost.. sada... taj dan... tu noć.
Kao nepoznata slova iskustvo je napisalo svoju priču i ostavilo te u našem vremenu.
U ovom vremenu, koje je sada samo moje vrijeme, netko mi šapće «volim te najviše na svijetu», netko mi odmiče kosu i nježno govori «volim te».
Napokon sam doživjela i njegovo «volim te», nakon 9 mjeseci od našeg početka - rodilo se, oživjelo i zarotiralo moju genetsku šifru, izmislilo me kao novu osobu.
To «volim te» odvuklo me od tebe, poput sante leda, koju odgurnemo i pustimo je prema beskraju.
Globus se i dalje vrti oko sebe, a mene je njegovo «volim te» obasjalo kao sunce Afriku.
Ah, ?, - volim te!
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
NA OLTARU NOĆI
slika: digital artist
napisano 30.10.2008. u 11:50h, na portalu iskrica weblog pod naslovom “PUT” i ovdje na blogu 6.9.2012. , a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=270357
pokrio me san sinoć...
san bez snova...
svoja tamna krila spustio je na oči,
noćna tmina zgusnuto se povukla u kut...čekala je...
otvorila sam oči srca...
ispod sunčane staze vidjeh sjenu kako me zove...
kamen i pijesak...
izvor, otkud teče bistra voda, ne gubi se u pijesku...
noćna tmina zgusnuto čeka u kutu...
na oltaru noći zapalila sam svijeću..
otvorenih očiju, dok me san pokrivao,
krenula sam putem sjene što me zvala
da vidim kakav je život pastira...
kako mogu biti pastir,
kad ne znam što je to?
crveno sunce sna se smiješilo...
snovi bez boja, bez vremena...
glazba bez zvuka...
je li bilo prije ponoći ili nakon nje, ne znam...
noćna tmina je zgusnuto čekala u kutu..
sjena me vodila do predvorja raja.
s one strane postoje jedna vrata...
kroz ta vrata prolaze samo čista srca...
zastala sam...
je li moje srce tako čisto?...
počelo je jače kucati...
kuca li od sumnje ili pitanja,
zašto ga to pitam?...
sjena me odvela dalje, pokazala mi je odgovor...
noćna tmina se pokrenula iz kuta...
odgovor je stajao, blistav i jasan, zlatan i čist...
na oltaru noći svijeća je dogorijevala, ugasila se...
odgovor je stajao i dalje, srce se nasmiješilo.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
MOLBA
slika: digital artist UnicFantasy
napisano 23.04.2008. u 6:56H, na portalu iskrica weblog pod naslovom “LJUBAV SAMO BOLI, KAD TE NETKO NE VOLI” i ovdje na blogu 12.12.2010. , a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=238163
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/12/1628499864/molba.html
Zaledi me u oblik svjetla, promiješaj dva dijela mene i jedan dio sebe, izdvoji onu zlatnu boju, koja niti do srca nam spaja i na bijelom stolu rasprostri svoju intimu...
Na sredini neba stoji naš znak, u daljini se gubi noć...
Iz bolnog mjesta više ne izlazi tama, zaraslo je iluzijom liječeno, iz noći u noć polako zaboravljano...
Zamagljen pogled, čist kao kristal...
Preko mene prolazi Mjesečev trak i gubi se na zapadu...
Izdvoji još koji trenutak i zaobiđi to bolno mjesto... zaliječeno je iluzijom i ovim čudnim jutrom..
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
uzalud...
slika: digital artist UnicFantasy
napisano 19.03.2008. u 13:59 na portalu iskrica weblog i 6.10.2011. stavljeno na portal Magicus, a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=231826
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69492
Sva slova, sve riječi, sve rečenice, sve knjige, sve što je pomišljeno, a nikad izrečeno, vjetar je raznio mojim tajnama i zaključao u sebe.
Lakoćom čarobnjaka, u ovoj čudnoj europskoj državici, živim u ovoj inkarnaciji.
Čudno.
Za svaku svoju riječ – nemam odgovor.
Za svaku svoju misao – nemam riječ.
Za svaki svoj san – nemam tumačenje.
Uzalud tražim vrijednost, uzalud mjerim težinu srca, uzalud pokušavam protumačiti znakove pored puta.
Kao magnet, riječ 'uzalud' me prati ovih dana i čudim se sama sebi, da još uvijek tražim staklene perlice bačene u ranom djetinjstvu, koje će mi pokazati put u budućnost.
Čujem glas starice kako me zaziva... zaziva me u tamu...
Led pokriva ovo srce... trule riječi nemaju odjeka...
Riječ 'uzalud' dobiva svoj najpuniji smisao...
Raspast ću se u osnovne čestice postojanja, nestati danas poslijepodne u moje snove, zauzeti položaj kad riječ 'uzalud' nema onu jačinu, koju ima sada...
Mjesec će se uskoro prepuniti sam u sebe, prsnut će u tisuću boli... moram potrošiti tu čudnu riječ .... 'uzalud'.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
ljubav sa plavom ružom...
slika: digital artist
napisano 06.01.2008. u 12:32h na portalu iskrica weblog, kasnije objavljeno na ovom blogu 20.8.2010. i sad ponovo podižem ovu proznu pjesmu, a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=216938
Već treću noć od petog dana pohode me plavi snovi, ti čudni snovi.
U ljubavi sa plavom ružom, boja tvojih plavih očiju, boja prelomljenih linija na dlanu – proročanski snovi.
"Od davnina ljudi su gledali na snove kao na nešto tajanstveno, značajno i moćno.
Smatrali su da su oni jezik nesvjesnog uma koji odražava naše radosti, brige i nade.
Mnogi ljudi vjeruju da razumijevanjem jezika snova možemo obogatiti naše živote i povećati znanje o sebi.
Franz Bardon je smatrao da su oni poruka našeg višeg uma našem nižem umu.
On kaže da onaj tko ne razumije simboliku snova baca neotvorena i nepročitana pisma poslana od Boga."
I tako je počela moja priča sa tim čudnim simbolima..
Sve se događalo prije 18 godina.. te davne 1992. kad sam izgubila voljenog tatu… nije prošlo 11 mjeseci, otišla je i mama za njim…
Na prašnjavom putu svog djetinjstva, našla sam trag sunca što mi je najavio novi element života…
Treperile su zvijezde prošlosti iznad mene, spuštale se sjene u moje snove, pričale mi sibirske priče o ledenoj ljubavi…
Bezbroj ždralova je preletjelo preko moje zgrade, ali jedan glas je ostao isti – razbio je tišinu, pokrenuo moje srce… probudio me.
Bio je to glas duše, tako umjetnički izvedeno, tako divno ispričana priča mog života…
Znam, još uvijek se rotiram oko tvoje planete, prevelika je gravitacija, ali tehnologija napreduje.
Izmišljen je jedan svemirski brod, koji me odnio na jednu plavu planetu…
Tu sam već više od 6 godina… lijepo mi je…gledam te plave oči, tu čistu dušu, te medene usne…
Ne želim više u tvoje ledeno doba, želim istinu svog života, budućnost sa manje pitanja i dilema… čisto jezero iz očiju što me stalno vuče i dovodi na moje obale…mojim dubinama – sa ovim plavim očima što tako mirno i spokojno dišu kraj mene…
tekst označen žutom bojom pronađen je na nekim portalima, ima dosta linkova, jedan od njih je ovaj:
''Naslov: Rasprava o snovima, lucidnim snovima, noćnim morama... uto ruj 18, 2007 2:59 pm''
http://ce-4.forumotion.com/t27-rasprava-o-snovima-lucidnim-snovima-noanim-morama
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
POSLJEDNJI KAMEN IZ RAZRUŠENOG GRADA
slika: digital artist
ova pjesma je vezana sa temom u pjesmi "SVE SU TO SAMO BIJELE NOĆI", napisana je 15.02.2005. u 7:04h na portalu iskrica weblog, a kasnije objavljeno ovdje na blogu 7.11.2011. u 13:41h i na portalu Magicus 31.12.2011., a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=44921
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2011/11/1629612935/posljednji-kamen-iz-razrusenog-grada.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64663
Lice uronjeno u vodu pamti zadnji odraz sebe u zrcalnim kapima.
Spustilo se lice u vodu, da bi izliječilo umorne oči i vratilo sjaj tom zelenilu.
Misao se vinula niotkud, okružila tijelo i ispunila sobu.
Napila se duša ovih slova iz tamnog flomastera što cure neusklađeno i potiskuju sjećanja.
U beskraju su zavijane staze, ne dodirujem više zaštitnu ogradu tamnih koridora kroz koje prolazim.
Put je poznat, iako nema svjetla, u tami se staza mekano proteže u dubinu.
Uspavana sam.
Vidjeh onaj kamen ispod kojeg si me pronašao sklupčanu kao zmiju sa vilinskim suzama u očima.
Isti tren su odletjele između trepavica i navukle sjenu na lice.
Iz tog razrušenog grada ostao je samo taj kamen kao nijemi znamen dalekog doba.
Misao se vinula i ispunila sobu i puštam je kroz otvoren prozor neka poleti prema tebi.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
SVE SU TO BILE SAMO BIJELE NOĆI
slika: digital artist
danas ponovo podižem ovu pjesmu na naslovnicu bloga, napisana je 28.12.2004. u 6:38h na portalu iskrica weblog, a kasnije je stavljena na portal Magicus 20.4.2011. i na ovaj blog 31.7.2012. u 20:02h., a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=40703
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=61537
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/07/1630917802/sve-su-to-bile-samo-bijele-noci.2.html
Iz noći i kiše zalutala sam u taj pretkraj ove godine što polako ide svom kraju i došetala do pitomih obrisa ulične svjetijke, koja je krala osmijeh sa usana čim sam se sjetila tebe.
I tako, šetajući tim plavim godišnjim pretkrajem, kroz kišu i noć što volim u svakom godišnjem dobu, pamtim sebe od prije par godina i vidim se sada.
Razvezala sam kosu i pustila je da pada po ramenima te usmjeri onaj svakodnevni titraj srca prema dnu i da svijet sliči na opis, kojeg mi prikazuješ.
Otkrit ću bijele bokove i priljubiti se uz tebe kao slijepa zmija što je spoznala, da kamen ispod kojeg je spavala, nije njen dom.
Sve su to bile samo bijele noći.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (12) * ispiši * #
NOVA KRAĐA MOJE PJESME NA PORTALU "LEPTIRICA"
KRAĐA PJESME JADRANKE VARGA IZ KNJIGE "SJENA DUŠE"
PRIJAVLJENO JE POSTOM:
http://www.leptirica.com/ShadowOfSoul/blog/krada-pjesme-jadranke-varga-iz-knjige-sjena-duse/
''ShadowOfSoul je online.
13. Oktobar 2015. 10:26 napisao/la ShadowOfSoul
Pjesma Jadranke Varga
"DIJALOG DUŠE"
napisana je pod naslovom PITANJE 15.12.2007. u 18:57h i objavljena na portalu Iskrica weblog
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=213188
Ista pjesma napisana je ovdje na blogu Sjena duše Jadranke Varga pod naslovom DIJALOG DUŠE
Post je objavljen 17.07.2010. u 20:13 sati.
https://blog.dnevnik.hr/print/id/1628007769/dijalog-duse.html
Pjesma Jadranke Varga DIJALOG DUŠE iz 1. Zbirke “SJENA DUŠE”, na stranici 352 !
Knjiga je izdana u digitalnom i tiskanom obliku
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod Nacionalne sveučilišne knjižnice Republike Hrvatske
ORIGNAL PJESMA "DIJALOG DUŠE" JADRANKE VARGA:
''Život nekih ljudi je pustinja, u kojoj rastu krila mašte i odvode ih u lutanja.
Žuti pijesak i žedan kaktus u duši pričaju priče osamljenika, pjesnika i lutalica.
Vjetar briše već rođene dine u pijesku, nailazim na pustinjaka, suhog i mističnog, koristim znakove neba da bih objasnila tajne … znakovi… ispred mene… iza mene… u daljinama… reći ću nešto, ali tiho i najtiše.
Hladno je.
Koža ne osjeća dah.
Otkud vino na stolu?
Otkud svjetlost svijeće?
Otkud nebo u očima?
Otkud ova crna slova osvijetljena svjetlom duše?
Otkud?
Sve je to dijalog – duše.''
************************
I KRAĐA NA PORTALU "LEPTIRICA", neka blogerica MAŠA je preradila originalnu pjesmu, stavila naslov :
Ne samo da je preradila ovu pjesmu, već je od puno pjesama Jadranke Varga pokrala po neki dio i složila svoj "kolaž" i objavila ga 24.7.2013. na portalu Leptirica.
Sve ostalo je to loša prerada mene kao autorice cijele knjige “Sjena duše”, kao uostalom sve što nije od istinskog autora, to je - tuđe!
"Svetlost nas želi, noć nas mami''
24. Jul 2013. 20:01 napisao/la Maša
http://www.leptirica.com/aj_em_masolajna/blog/svetlost-nas-zeli-noc-nas-mami/
EVO UKRADENE PJESME U CIJELOSTI, A I PUNO MOJIH REČENICA SE OVDJE NALAZI PRERAĐENO!
>>>>>> Rastu krila maste i odvode u lutanja. Gde je ta pustinja u zivotu nekih ljudi ?
Pesak i zedan kaktus u srcu prica price usamljenika i lutalice. Kad naidjes na pustinjaka, suvog i misticnog, koristis znakove neba da objasnis tajne...
Zivot kao nedovrsen pravac vodi iz iluzije u stvarnost , odvodi u neimenovanu orbitu oko tajanstvene zvezde.
Mesec i dalje plovi, a vas opet nema. Zaplete se mreza.
Kroz magicnu protocnost vremena ispovednog prostora nekad zaboravljenih puteva tesko se probijaju reci. Tesko izlaze kao kad tece iz nepresusenog izvora. I snovi se odvuku u maglenu zoru hladnog daha.
Teska je noc jos tezeg jutra. A kakav ce biti dan ?!
I secanja izviru iz tamnog mora podsvesti , kojih se secas, i prozivljena su.
Secanja kao strazari vremena , stoje na vratima sna i drhte u progonstvu tvog, i tudjeg srca.
Kap zivota kao bistra voda obavija celo i ostavlja znak.
Izmaknes oslonac pomesan sa krajnostima u vremenu i prostoru. Shvatiti to pravilo u krugu - ne vidim izlaz ?!?
Svetlost se mesa , kao mesto spoznaje razdvajanja energije. Nedeljiva je lepota one duse koja sanja budna.
Pokidana lepota se ogleda u plitkoj lokvi po kojoj su hodale mnoge bezimene siluete.
Uzroci nesagledivi u blizinama, prepoznatljivi su u daljinama.
Radjanje i spajanje ispod zvezdanog neba po hlanoj noci ne mesa se sa sluzavom zivotnom energijom , jer izmedju oba sveta povlaci tanku granicu bez pouzdanog trenutka u tom vremenu.
I mesec se uhvati u mrezu suvih grana drveca bez lisca, kao i svako srce u culnost suptilnog zavodjenja.
Ono sto sad ne znas, osetiti ces. Nesto ce se okrenuti od svoje suprotnosti prema identicnosti.
Zaboravljas nacin otvaranja tarota, ali opet ne zaboravi vesticu u sebi.
I ta stigma dobija svoje konture, srce smrznuto od smrtnog straha doziva i zeli ti pokloniti najlepse sto ljudsko bice krije - ljubav.
Hladno je, ili prevruce.
Koza ne oseca dah.
Odakle su slova osvetljena svetlom duse ?
Nebo u ocima, svetlost svece, sampanjac na stolu ?
Odakle ?
Zar nije to dijalog naseg iskrenog srca ?!.........................<<<<<<<
Što reći na ovu krađu?
Prijava povrede autorskih prava je evidentna!!!!!!
Autorica pjesme i svih rečenica iz gore ukradenih rečenica blogerice MAŠA je JADRANKA VARGA iz Zagreba, autorica knjige “Sjena duše”.
moja e-mail:
shadowofsoul57@gmail.com
molim ovaj portal DA OBRIŠE I UPOZORI BLOGERICU MAŠU DA NE KRADE TUĐE STIHOVE!!!!
Sa poštovanjem,
Jadranka Varga,
pjesnikinja iz Zagreba''
13.10.2015. PRIJAVLJENO PORTALU "LEPTIRICA", dolje navedeni link:
http://www.leptirica.com/ShadowOfSoul/blog/krada-pjesme-jadranke-varga-iz-knjige-sjena-duse/
napiši nešto, ako želiš: (6) * ispiši * #
izgubljena duša je povjerovala u iluziju
slika: digital artist
napisano 07.05.2004. u 10:37h | na iskrica weblog i stavljeno 26.06.2011. na portal Magicus, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=22636
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64632
Bila je to ljubav, moja prema tebi, tvoja prema meni.
Lakirali smo svaki njen dan, svaki njen korak, svaku njenu putanju.
Imali smo je darovanu od velikog života, od valova mora zaljubljenosti gdje smo plivali i ljubili se, dok crne vrane nisu doletjele u taj san i razapele ga na grane bez zelenog lišća.
Čupala sam iz oblaka svoju suzu i potekla je kiša.
Ta vilinska suza pretvorila se u rijeku što i danas teče do jednog razrušenog grada mog života, iza kojeg je ostao samo jedan kamen.
Kamen čvrsto priljubljen uz tlo skrivao je moju sjenu, sklupčanu kao zmiju, u tami.
Poželjela sam piti vino iz razbijene amfore nekog novog doba, poželjela sam kliznuti niz modre valove prema novim noćima, poželjela sam zbrojiti neusklađene misli, sklopiti dlanove u molitvu nebu - neka mi to dopusti.
Ah, poželjela sam te!
Zanijekala sam i razrušeni grad, jedino je kamen ostao čvrsto priljubljen uz tlo.
Bila je iluzija, da si ga pomaknuo, bila je opsjena da su vilinske suze poletjele između trepavica i nestale u daljinama, bila je varka da je prolistalo novo lišće na granama crnih vrana.
Dogodila se iluzija, a izgubljena duša je u nju povjerovala.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Oznake: sjena
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
zablude jedne lude
slika: digital artist UnicFantasy
napisano 30.09.2004. u 18:33h na iskrica weblog i portalu Magicus, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=33535
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=62169
Na ovom mjestu pitanja su teška kao život, koji me drži i vrijeme što me odnosi.
Gledam u čašu nade ne ispijajući je više nikada.
Bez riječi dodirujem beskrajan prostor zablude i divim se svom licu lude.
Ljupko i mirno odmičem pramen kose sa čela da bi kasnije, mnogo kasnije stigle neke beznačajne riječi, koje nisu otopile tugu ove lude, pune zablude.
Večeras mi pašu stvari lagane, fine, umotane u bijeli saten, šuškave i bez ljubavi.
Na poleđini prelaska iz jedne sfere u drugu napisat ću ti stihove za miran san i još bolji sutrašnji dan.
Kao ptica zarobljena u krletci sklupčah se i ponovno plivam svojim dubinama.
Welcome sorrow, goodbye happyness.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
SRCE OD LEDA
slika: digital artist
napisano 2006., objavljeno 1.11.2009. i 5.9.2011. na portalu Magicus, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=67909
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=33167
Ispod tanke bijele brezine kore pronašla sam tamnu crtu, koja me opet odvela u svijet tuge i suza.
Iako mi je temperatura tijela povišena, u mraku sam izlila rijeku što je otišla u nepovrat.
Te slučajne riječi, koje su kao ptice grabljivice raskidale moje srce, vratile su me u zavjetrinu tvog imena gdje je uvijek mekano dno, mirno i spokojno.
Pokretni most između mene i tog dna je poluspušten, ne može se prijeći, ispod nas je provalija.
Kroz mene nije prošla svjetlost, a tama je zauzela svoj položaj i obavila cijelim plaštem moju dušu.
Iako sam s njim, jednako smo udaljeni kao i kad nisam bila.
Slažem kockice, kretnje su mi usporene, ptice odnose zvijezde u nepovrat bijelog dana.
Potopila bih sve svoje naivne snove u duboku vodu, zagrlila bih život između oba kraja i zaustavila vrijeme – da mogu.
U vremenu koje prolazi, zaleđujem komad po komad srca i ne dam više nikome, da mi ga otkida i pogosti se njime tako olako.
Ta karika što me spaja s tobom je jedino mjesto gdje zalazim umorna od tuge i vedrog lica.
Umorilo me ovo vedro lice, umorile su me moje širom otvorene oči.
Najjednostavnija stvar je najkompliciranija.
I dok je jučerašnji dan klizio u svoj nepovrat, krilati San me liječio, davao mi je tajnovite poruke iz kojih ću pokušati pročitati put za dalji nastavak života.
Ne možeš ujediniti razdvojeno, ali možeš ujediniti sebe.
Teško vrijeme je bilo i ostaje za ovakve duše poput moje.
Proces zaleđivanja je počeo, a finalna crta će oblikovati ledeno srce, koje će kucati samo za sebe.
Naravno da jesi, zbog toga ti se uvijek i vraćam.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
v i o l i n a
slika: digital artist
napisano:: Datum objave na PM: 06/07/2004[1] na portalu Pisaća mašina, a iz 1. zbirke "Sjena duše":
http://www.cip.hr/pm/tekst.php?poezijaPage=52&film_id=3058
i 22.12.2006. u 23:15h na portalu iskrica weblog:
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=142658
i 15.06.2011, na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=64133
jedne večeri sam naletjela na jednu narodnu pjesmu, "Violina", koju je pjevala Lepa Lukić i nakon te pjesme su nastali ovi stihovi:
Uvijek si znao pogoditi glazbu mog srca.
Svih tih godina bio si virtuoz na tom glazbalu što je kucalo samo za tebe.
Srce je kao violina... ''ne diraj je ako ne znaš'' svirati, jer ako takneš bilo koju žicu, nastaju neprepoznatljivi zvuci.
Neka srca imaju žice na kojima sviraju neznalice i takva glazba im zvuči skladno, jer ono što ne poznaš - ne možeš ni znati je li dobro ili nije.
Ako neka violina ima jednu žicu toliko važnu, da traži virtuoza kako bi izvedba bila vrhunska, virtuoz tada mora, također, u sebi imati znanje za tu važnu žicu ... njegovi prsti bi trebali točno pogoditi taj zvuk, jer ako ne zna pronaći, a dirne je ... nastane jauk.
U dnu čaše uvijek ostaju naši zadnji udisaji, ne pamtim više prve susrete s njima, jer prebirem po snovima i tražim po mrežama snova neki ulov, ali mreže snova su noćas bile siromašne.
Tvoje plave oči me noćas nisu pohodile kao dosadašnjih noći, ova noć je bila prazna, ali mirnija.
Napokon, nakon dugog hodanja pustim krševitim obalama, nakon pet dana ne budi me plavo svjetlo tvojih velikih očiju, a na otocima tuge više ne preskačem ritmove srca.
Violina je svirala svoju glazbu, a zvona sa obližnje crkve su se uskladila sa tom melodijom i donijela mi erupciju boja bez glasova.
Bez povjetarca zalelujale su noćas zelene zavjese u mojoj sobi.
Tada davno sam rekla: "ne" i ti si potvrdio: "ne".
Otišla sam u pravcu drugih vječnih tema, novih zvukova, otišla sam u pravcu plamena svijeće što dogorijeva.
I dalje idem tim pravcem prema tišini podzemnog mora samozatajnosti, koje spava u meni.
Srce je kao violina ... ima svoje žice, koje samo pravi glazbenik pogodi pa iz njih nastaje glazba i donosi erupciju rojeva zvijezda u očima.
Jesi li ti posljednji glazbenik, koji je prepoznao tu posebnu žicu ovog rafiniranog instrumenta?
Naravno da jesi, zbog toga ti se uvijek i vraćam.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Oznake: shadow
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
boja snova i ljubavi
slika: digital artist
napisano: 16.3.2013. u 20.20h, iz knjige poezije "Plesač na žici"
Tako si slatko zamirisao mojim životom, tako si zarotirao dušu u beskraj pepela sudbine, da sam se kao feniks ponovo probudila uz mističnu glazbu anđeoskih sfera i udahnula miris moje prve jutarnje kave, toliko mirisne i suncem obasjane, mislila sam – sanjam biserno jutro prepuno Božjeg daha.
Skrivam te u očima, zatvaram moj krug postojanja pa ako vile i postoje, znat će me odnijeti prema ušću Neretve i ostaviti tamo da skončam u čudnom sjaju nasukane obale života.
Oduvijek živim lunarnim sjajem, oduvijek me lomiš plavim pogledom, oduvijek ti život na dar dajem i samo pamćenjem se sjećam stvarnosti, jer si mi život obojio bojom snova i bojom ljubavi pa tako i stoljećima trajem.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93505
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
budi netko novi...
slika: digital artist
napisano 18.07.2004. u 19:38h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše" na stranici
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=28607
i 7.6.2011. na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63769
Iz nekog poetskog sna gurnuta sam u praskozorje i ne snalazim se u novim jutrima.
To nisu moja jutra, to nije moje vrijeme, to nije moje Sunce, koje mi presijeca pogled i stvara bol u očima.
Zabolim li te bar malo, zaboli li te ikad moj pogled u očima neke druge žene?
Probudi me i umij lice modrom vodom tvog pogleda, ispuni svaku moju nadu svojom šutnjom, odaberi najfiniji parfem i u njega umotaj moje tijelo, neko vrijeme ostani uz mene, ''budi mi u modi'' ovih dana.
Pomakni tu kocku leda što svojim vrhovima probija moje srce i od njega stvara razderotine, koje ti donosim na dlanu.
Budi netko novi u mom životu.
Željna sam tvog mira i pogleda novog doba.
Nemirna sam, nepostojana na površini, u dubinama duše gubim se i tamo je taj tamni svijet gdje se predivno snalazim.
Živim plavim snom, a između dva udisaja hranim se tvojim postojanjem uz mene.
Taj šapat će probuditi moju dušu i uzdignuti je iz dna mora, dok sa mrtvog crkvenog zvonika sviraju našu najdražu pjesmu.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (12) * ispiši * #
Odlazim u novi dan, ali ti ovdje ostavljam dio sebe
slika: digital artist
napisano 20.10.2004. u 6:55h i ponovljeno 28.02.2008. u 10:43h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše" na stranici 137.
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=35026
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=227800
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=61891
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2013/08/1631690069/odlazim-u-novi-dan-ali-ti-ovdje-ostavljam-dio-sebe.2.html
Daleko si mi od zagrljaja, spajamo se u moru snova za par izlazaka Mjeseca preko horizonta...
Lelujala bih na tvojim usnama, iz mraka bih dodirivala tvoju kosu, a za ostalo bih ti pisala po tijelu i vodila te nježno kroz noć.
Znaš da ćemo jedne ranoproljetne noći podignuti dlanove i hodati gradom kao izgubljene sjene, daleko od svakog uma i past ćemo jedno drugom u zagrljaj kao dvije zvijezde što nestaju na horizontu.
U tebi rađam novog čovjeka, u meni probuđuješ davno zaspalu ženu.
Sazrijevamo jedno u drugome, oporavljamo se od rana, koje su nam zadali plavooki ratnici srca zbog kojih smo mjesecima patili i lutali, pričali mudre riječi, a bili ranjeni i kao takvi bačeni među neke okorjele duše što nas nisu prepoznavale.
Svakoj ljubavi smo ostajali vjerni, ali smo odlazili sve dalje i dalje dok me nisi pronašao i dok te nisam pronašla u ... našim cjelinama.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
uzmi, darujem ti...
slika: digital artist
napisano 06.05.2006. u 11:14 na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=99578
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64712
Pitanja moja teška su kao prostor, koji me dijeli od tebe.
Oduzimam se sama od sebe i dajem tebi, jer tebi treba više, nego meni.
Kao čaša hladne vode jadniku u pustinji, znam da ti treba ovo što imam, ovo malo duše, koju nosim na dlanu razlomljenih linija i nesebično ti pružam.
Ne moraš uzeti, samo pogledaj i idi dalje.
Pogledaj i nahranit ćeš se, u sebi ćeš osjetiti kako tvoje podzemno more buja i izljeva se van i kako me primaš u sebe, a da toga nisi ni svjestan.
Uzmi dio moje duše i nosi sa sobom u druga prostranstva, uzmi taj dio duše kao mladu pticu, koju nosiš na dlanu.
Ne stiskaj ruke, krhko je to što ti darujem.
Uzmi i nosi to sa sobom, neka te čuva i neka u tebi daje snagu za nove živote i za nove duše, koje će te darivati, ali ti i oduzimati dio tvog podzemnog mora što ga imaš u izobilju.
I ne pričaj mi o pragu postojanja, ne pričaj mi o poluotvorenim vratima, ne pričaj mi o podignutim zidovima.
Ostani sa dvije-tri riječi u sebi, poredaj slike kako bi te dovele do tvog cilja i u zanosu nove snage, vidjet ćeš bijeli grad koji ocrtava u daljini – tvoje lice djetinjstva.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
