napisano 23.04.2008. u 6:56H, na portalu iskrica weblog pod naslovom “LJUBAV SAMO BOLI, KAD TE NETKO NE VOLI” i ovdje na blogu 12.12.2010. , a pjesma je iz 1. zbirke "Sjena duše"
Zaledi me u oblik svjetla, promiješaj dva dijela mene i jedan dio sebe, izdvoji onu zlatnu boju, koja niti do srca nam spaja i na bijelom stolu rasprostri svoju intimu...
Na sredini neba stoji naš znak, u daljini se gubi noć...
Iz bolnog mjesta više ne izlazi tama, zaraslo je iluzijom liječeno, iz noći u noć polako zaboravljano...
Zamagljen pogled, čist kao kristal...
Preko mene prolazi Mjesečev trak i gubi se na zapadu...
Izdvoji još koji trenutak i zaobiđi to bolno mjesto... zaliječeno je iluzijom i ovim čudnim jutrom..
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.