Sa moje kože su izbrisani svi tvoji otisci i svi oni pogledi što su se lijepili za mene kad si me susretao negdje, u prolazu, iznenada i bez veze.
Provukla sam tanku sjenu kroz oči kao koprenu, da ne bih vidjela to plavetnilo što me još uvijek zbunjuje kao u našim prvim danima.
Konvencionalnost nam nikad nije bila jača strana, ali u ovakvim razdobljima je poput mekanog jastuka što probada tkivo i kroz svjetla velegrada odnosi neko vrijeme u nepovrat.
Ledeni požar se širi oko mene kao aura svaki puta kad mi iz prizemlja zazvone telefoni i najave tvoj dolazak.
Uronjena u hrpu sjećanja prolazim kraj tebe i pucam poput stakla od loše vibracije.
I reče mi on ove subote: «volim te najviše na svijetu».
Sledilo se srce od iznenađenja, jer i ja njega volim, bez obećanja u vječnost.. sada... taj dan... tu noć.
Kao nepoznata slova iskustvo je napisalo svoju priču i ostavilo te u našem vremenu.
U ovom vremenu, koje je sada samo moje vrijeme, netko mi šapće «volim te najviše na svijetu», netko mi odmiče kosu i nježno govori «volim te».
Napokon sam doživjela i njegovo «volim te», nakon 9 mjeseci od našeg početka - rodilo se, oživjelo i zarotiralo moju genetsku šifru, izmislilo me kao novu osobu.
To «volim te» odvuklo me od tebe, poput sante leda, koju odgurnemo i pustimo je prema beskraju.
Globus se i dalje vrti oko sebe, a mene je njegovo «volim te» obasjalo kao sunce Afriku.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.