Marketing
v i o l i n a
slika: digital artist
napisano:: Datum objave na PM: 06/07/2004[1] na portalu Pisaća mašina, a iz 1. zbirke "Sjena duše":
http://www.cip.hr/pm/tekst.php?poezijaPage=52&film_id=3058
i 22.12.2006. u 23:15h na portalu iskrica weblog:
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=142658
i 15.06.2011, na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=64133
jedne večeri sam naletjela na jednu narodnu pjesmu, "Violina", koju je pjevala Lepa Lukić i nakon te pjesme su nastali ovi stihovi:
Uvijek si znao pogoditi glazbu mog srca.
Svih tih godina bio si virtuoz na tom glazbalu što je kucalo samo za tebe.
Srce je kao violina... ''ne diraj je ako ne znaš'' svirati, jer ako takneš bilo koju žicu, nastaju neprepoznatljivi zvuci.
Neka srca imaju žice na kojima sviraju neznalice i takva glazba im zvuči skladno, jer ono što ne poznaš - ne možeš ni znati je li dobro ili nije.
Ako neka violina ima jednu žicu toliko važnu, da traži virtuoza kako bi izvedba bila vrhunska, virtuoz tada mora, također, u sebi imati znanje za tu važnu žicu ... njegovi prsti bi trebali točno pogoditi taj zvuk, jer ako ne zna pronaći, a dirne je ... nastane jauk.
U dnu čaše uvijek ostaju naši zadnji udisaji, ne pamtim više prve susrete s njima, jer prebirem po snovima i tražim po mrežama snova neki ulov, ali mreže snova su noćas bile siromašne.
Tvoje plave oči me noćas nisu pohodile kao dosadašnjih noći, ova noć je bila prazna, ali mirnija.
Napokon, nakon dugog hodanja pustim krševitim obalama, nakon pet dana ne budi me plavo svjetlo tvojih velikih očiju, a na otocima tuge više ne preskačem ritmove srca.
Violina je svirala svoju glazbu, a zvona sa obližnje crkve su se uskladila sa tom melodijom i donijela mi erupciju boja bez glasova.
Bez povjetarca zalelujale su noćas zelene zavjese u mojoj sobi.
Tada davno sam rekla: "ne" i ti si potvrdio: "ne".
Otišla sam u pravcu drugih vječnih tema, novih zvukova, otišla sam u pravcu plamena svijeće što dogorijeva.
I dalje idem tim pravcem prema tišini podzemnog mora samozatajnosti, koje spava u meni.
Srce je kao violina ... ima svoje žice, koje samo pravi glazbenik pogodi pa iz njih nastaje glazba i donosi erupciju rojeva zvijezda u očima.
Jesi li ti posljednji glazbenik, koji je prepoznao tu posebnu žicu ovog rafiniranog instrumenta?
Naravno da jesi, zbog toga ti se uvijek i vraćam.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Post je objavljen 08.10.2015. u 18:43 sati.