sjena duše

MOJA LUTANJA II

29.10.2022.

slika: digital artist

Jedanaest dana
iza mirnog čela
luduje misao.

Crna ptica
doletjela je kroz san
i ostala.

Zvijezde se ne gube
s horizonta,
opet čujem tu staricu
kako me zaziva
mračnim glasom,
a sve tone u meni.

Iza mirnog čela
luduje misao,
odvojena sam
od svjetla,
od dana,
od sunca.

slika: digital artist

Jedanaest dana
iza mirnog čela
javlja se misao.

Čitam knjigu života,
slova su nejasna,
gledam srebrnu
traku svjetla
koja se provlači
ispod vrata
i nestaje.

Dajem ti ruku
ne vidiš je,
sve je tako čudno.

slika: digital artist

Jedanaest dana
iza mirnog čela
luduje misao.

Vrijeme je stalo,
u teškom zraku
nema vibracije,
sve je sablasno.

Idem u snove,
tamo je sve
drugačije
... za sada.

napisano 25.06.2008. u 21:03h na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=249182

03.10.2011. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69320

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Oznake: shadow

TRAGOVI U KALEIDOSKOPU ŽIVOTA

13.09.2022.

slika: digital art

Kažu da će asteroid proletjeti i sudariti se s Marsom, kažu, predviđaju, a u toj trigonometriji života prohujali su lijeni sati od kojih nemam ništa pa i to kažu.

Kažu, prošlost je mrtva stavka života, a zašto onda tako jako probija tkivo sjećanja i odlaže se još uvijek u nekom kutku podsvijesti?

Kažu za asteroid da će projuriti brzinom 12 km/s, sve su to rekli, ali ne i da svaka mrtva tvorevina može ponovo nanijeti bol.

Gledam ovo sivo nebo iznad sebe, samo ga gledam, vidim zraku ljepote koja se probija kroz sivi dan u sivi sumrak i mračnu noć.

Ne, nije asteroid, nije ni prošlost, slutim nečujni tijek pješčanog sata koji rotira u glavi i ostavlja svoje tragove, one tragove svog vremena, svog postojanja i sporije, nego ikada sluteći svoje traženje koje me uvijek vraća na isto mjesto – meni.

Vidjet ću tog dana hoće li taj asteroid uništiti neki planet, možda hoću, možda i ne, a hoću li vidjeti svoje tragove ostavljene u kaleidoskopu mog života?

napisano: 23.12.2007. u 16:26h | na portalu iskrica-weblog, a iz moje 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=214573

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4

@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Citat čl. 229. st. 2. Kaznenog zakona:
„Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit će se tko bez navođenja imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način priopći javnosti tuđe djelo na kojemu je označeno ime ili pseudonim autora ili na nedozvoljen način unese dijelove tuđeg djela u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to učini.“

Oznake: shadow

ZABORAVIT ĆU TE

23.08.2022.

slika: digital art

Sanjala sam budna,
kroz sve one godine
bila sam sanjalica,
slušala sam
kako Mjesec pulsira,
pila sam vino
iz zlatnih čaša,
nisam slušala
tajanstvene opomene anđela,
disala sam samo za tebe.

Bio si središte
mog budnog sna,
pjesmom si me očarao
i dočarao mi
kakav svijet može biti,
potoke si usmjeravao
prema meni,
gubio si se
u mnogim tamnim uličicama,
ali su svi smjerovi
vodili u mom pravcu.

Sad je došlo novo vrijeme,
princeza se probudila
bez tvog poljupca na usnama,
došao si bez tragova
u moj budan san,
savijeno gnijezdo
u mom srcu
pokazalo ti je
cvijet kraj izvora
i pokazalo ti je
...sjenu duše.

Zaboravit ću te,
da bih mogla dalje živjeti,
zaboravit ću te.

20.02.2005. u 12:46h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=45371

i 13.10.2009. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/zaboravit-cu-te-2

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/09/1631026788/glasnik.html

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Oznake: shadow

NEZNANJE

23.07.2021.

slika: digital art

Zvijezde su pale u bezdan tame,
duša se okomila sama na sebe
kroz moju budnu noć
prolaziš kao koraljnim grebenom val,
zaustavljaš se i nestaješ.

Ako možeš spojiti
nebo i more zbog mene,
mogu li ja kao maestral
dodirnuti tvoje vlažne usne
i ostati na tren?

Mogu li?

Želiš li?

Sa mojih golih ramena skidaš ruke
kao krila mlade ptice
i opet u daljini čujem
tihe korake sudbine
koja najavljuje svoju glazbu srca.

Vječnost je između tih naših susreta
zvijezde su pale u bezdan tame,
a duša opet ne zna što će učiniti.

napisano: 18.07.2005. u 7:16h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke SJENA DUŠE
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=60385

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH

Oznake: shadow

ZID ŠUTNJE

28.10.2020.

digital artist

Između mene i Neba ne vlada mir,
ponovo krećem sličnim putem,
ali sjenoviti bagrem
ne šumi proljetnim dahom,
već se jesenja elegija uvukla
u njegove raspuštene grane
i stvara zid šutnje
između Mjeseca u očima i plavih daljina.

Poznatim putem krenula je sjena,
kliznula niz cestu
i otišla daleko ispred mene,
na vlažnim usnama
zatitrao je osmijeh,
ali zid šutnje prekrio je
ranojutarnji susret
i zaogrnuo me plesom
ove moje čudne poezije.

Zavezala sam srce
trakama svjetlosti
koja je dolazila s oblačnog neba
pa, iako nema mira
između Neba i mene,
znala sam da ću zalutati
iza tvog plavog pogleda
otkud dolaze vedrina, radost.

Još uvijek sam u sebi
vezana zidom šutnje,
glazbom dalekog oceana
koji sa južnog neba održava vrijeme
u pravilnim horizontalnim vidicima
i onim otiskom duše kojeg ostavljaš
svaki put kad me pogledaš.

Za jedan dan
kad zid šutnje otopi onaj led
koji još uvijek spava u srcu,
neka se daleki ocean južnog neba
pomiri s ovim mojim čudnim stihovima
i zarotira vrijeme
koje još uvijek stoji tamo
gdje si ga zaustavio.

napisano: 10.10.2012. z 07:14h, iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=86034

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2015/03/1631932771/zid-sutnje.html

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Oznake: shadow

CRVENO SUNCE

25.05.2017.

slika: digital artist, gif picture

napisano 16.03.2005. u 7:09h, na portalu iskrica weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=47480

i na portalu Magicus 2009.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25654

i na portalu Magicus: 28.03.2011.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=60537

Rano jutro, svaki dan u isto vrijeme, tamnoplavo nebo, polusrpasta Luna sjaji kao broš zataknut na tamnom baršunu, neke predstave su odigrane, Luna još traje.

Pisala sam ti, da nećeš moći disati u mojoj blizini, a one pjesmom očarane potoke nećeš moći dozivati kao do sada, na pragu novog vremena ljudi se gube u poludjeloj ljubavi, a dok me prati polusrpasta Luna i polako nestaje, jutros sam zaustavila globus na 3 sekunde i nebo je zadrhtalo, otpustilo noć i ustupilo mjesto crvenom Suncu.

Ah, kako mi je crvena svjetlost presjekla te bolne oči!

Iako ih prekrivam poluspuštenim trepavicama, iz očiju su ipak odletjele tamne ptice prema sjeveru, od palog anđela dobih poruku, da su mi otvoreni svi koridori plavozelenih snova, a trenutak trajanja je tako tih, da mi se čini kako i svježe ubranu ljubav mogu zagristi kao zrelu jabuku.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Oznake: shadow

NEMA TE....

01.03.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano: 17.01.2006. u 7:06h na portalu iskrica-weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=81661

i 15.12.2009. na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=36128

Mjesečev krug lomi moja pitanja na dvoje, zaboravljena u dubini noći, a ja sa usnama neba, dolazim na korektnu udaljenost do tebe.

Nema te, ostao si zameten negdje u neposjećenim mjestima, neispijenim pićima, nedočekanim jutrima.

Bez govora, pločice mog mozaika stvaraju još jednu sličicu koju upućujem u prostor, a ti - neupućen u moje tajne - pitaš se otkud mi tolika inspiracija tvojim prisustvom na ovom globusu.

Ne slutiš ništa, a osjećaš sve.

Neispitan si…. treba još puno vremena proći prije našeg susreta, ulazim u predjele nekih mjesta gdje se ne umire i ne živi – samo se postoji.

Postojim... ostajem... zasjenjena za sve... osim za tebe.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery.

Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

Oznake: shadow

KRISTALNA MISAO

29.02.2016.

slika: digital artist

napisano: 15.11.2008. u 19:00h pod naslovom "TEBI" na portalu iskrica-weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=274191

26.09.2011. na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=68963

Kroz ovu tihu noć na dlanu hladan dah, u očima topli sjaj, vjetar raspršuje kristalnu misao, koju ni magla ne krije.

U dubini duše lunarni sjaj, tvoje ruke u bijeloj vodi donose tišinu, dijamantno plave oči gledaju i donose kristalnu misao na dno duše…

Noć je tiha, zvijezde zastiru panoramu grada i očima mačke promatraju to tamno mekano dno moje duše…

Svaka duša ima svoj bezdan, je li netko ikad došao do kraja tog dna?

Gledam noć, hladan dah na dlanu, u očima topli sjaj, na oltaru noći dao si mi boju života, sa dna duše se lagano diše… u auri mirna ravnoteža, sve tamno i mučno pretvorio si u život…

''Život je san… želim ti lijepe snove…''

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery.

Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

Oznake: shadow

ZAŠTO JE UVIJEK SVE SAMO SJEĆANJE?

18.02.2016.

slika: digital artist

iz 1. zbirke "SJENA DUŠE", napisano 2005., objavljeno: Kategorizacija: Poezija::>Ostalo || Datum objave na PM: 25/07/2005[1] na portalu PISAĆA MAŠINA

http://www.cip.hr/pm/tekst.php?poezijaPage=52&user_id=545&film_id=6088

i 20.03.2008. u 19:04 | na portalu iskrica-weblog pod naslovom "Davne priče":

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=232056

Sve je tako prolazno...i ovaj tren koji je sad, bit će prošlost za sekundu... i ovaj dan, tako lijep, sutra će biti tek prošli dan, neka subota, malo oblačna, malo sunčana u zoru ovog ranog proljeća.

Prolazi stvarno svaki trenutak, svaka kap vode isparava na suncu i svaka duša je sve bliže nekoj svojoj konačnosti.

Most daleke glazbe dolazi do mene, kroz staklene riječi pokušavam se sjetiti rotacije prošlih trenutaka između nas, a ostali su u sjećanju.

Zašto je sve uvijek samo sjećanje?

Prolaznost nezaustavljivo uzima svoje, iako su drugi spremni točiti vodu u pijesak, nadajući se da tako pune neko svoje podzemno jezero kao rezervoar za buduće sušne dane.

Za ovaj dan izmišljene su ove riječi, kažu da znam kako u galaksiji postoji još jedna duša poput mene, koja je svjesna, da nema podzemnog jezera, jer je sve…. prolazno.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery.

Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

Oznake: shadow

POŽURI

06.01.2016.

slika: digital artist

napisano 13.02.2004. u 6:42h na portalu iskrica weblog iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=15874

i objavljeno 26.7.2011. na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=65929

Još uvijek gori ono mjesto na kojem stojim, svatko od nas zauzima dio površine ovog globusa i koristi ga dok živi i to mjesto uvijek gori.

Želim od tebe saznati, koliko gori tvoje mjesto postojanja na ovom globusu, bacaš li sidro u oblake ili te dodiruju moje mađarske vjetrovite ravnice gdje ulijećeš povremeno i ostavljaš tragove razbijene jezgre, da se cijede niz nevidljivu kičmu skupljenu oko postojanja ove ledene kore.

Požuri sa istinom u sebi.... i to mjesto na kojem stojiš, znam da gori i gorjet će do zadnjeg trena, dok mi ne utisneš poljubac na vrat.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica

Oznake: shadow

v i o l i n a

08.10.2015.

slika: digital artist

napisano:: Datum objave na PM: 06/07/2004[1] na portalu Pisaća mašina, a iz 1. zbirke "Sjena duše":

http://www.cip.hr/pm/tekst.php?poezijaPage=52&film_id=3058

i 22.12.2006. u 23:15h na portalu iskrica weblog:

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=142658

i 15.06.2011, na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/https:/www.youtube.com/tekst.php?id=64133

jedne večeri sam naletjela na jednu narodnu pjesmu, "Violina", koju je pjevala Lepa Lukić i nakon te pjesme su nastali ovi stihovi:

Uvijek si znao pogoditi glazbu mog srca.

Svih tih godina bio si virtuoz na tom glazbalu što je kucalo samo za tebe.

Srce je kao violina... ''ne diraj je ako ne znaš'' svirati, jer ako takneš bilo koju žicu, nastaju neprepoznatljivi zvuci.

Neka srca imaju žice na kojima sviraju neznalice i takva glazba im zvuči skladno, jer ono što ne poznaš - ne možeš ni znati je li dobro ili nije.

Ako neka violina ima jednu žicu toliko važnu, da traži virtuoza kako bi izvedba bila vrhunska, virtuoz tada mora, također, u sebi imati znanje za tu važnu žicu ... njegovi prsti bi trebali točno pogoditi taj zvuk, jer ako ne zna pronaći, a dirne je ... nastane jauk.

U dnu čaše uvijek ostaju naši zadnji udisaji, ne pamtim više prve susrete s njima, jer prebirem po snovima i tražim po mrežama snova neki ulov, ali mreže snova su noćas bile siromašne.

Tvoje plave oči me noćas nisu pohodile kao dosadašnjih noći, ova noć je bila prazna, ali mirnija.

Napokon, nakon dugog hodanja pustim krševitim obalama, nakon pet dana ne budi me plavo svjetlo tvojih velikih očiju, a na otocima tuge više ne preskačem ritmove srca.

Violina je svirala svoju glazbu, a zvona sa obližnje crkve su se uskladila sa tom melodijom i donijela mi erupciju boja bez glasova.

Bez povjetarca zalelujale su noćas zelene zavjese u mojoj sobi.

Tada davno sam rekla: "ne" i ti si potvrdio: "ne".

Otišla sam u pravcu drugih vječnih tema, novih zvukova, otišla sam u pravcu plamena svijeće što dogorijeva.

I dalje idem tim pravcem prema tišini podzemnog mora samozatajnosti, koje spava u meni.

Srce je kao violina ... ima svoje žice, koje samo pravi glazbenik pogodi pa iz njih nastaje glazba i donosi erupciju rojeva zvijezda u očima.

Jesi li ti posljednji glazbenik, koji je prepoznao tu posebnu žicu ovog rafiniranog instrumenta?

Naravno da jesi, zbog toga ti se uvijek i vraćam.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Oznake: shadow

ponovo...

06.04.2013.

Ponovo se od sjevera prema moru širi bijela koprena snijega...
Ponovo naš san živim sama... uz tebe...
Ponovo po zidovima plešu tamne sjene, prizivane davnim sjećanjima...
Ponovo iz vatre izbijam slovo po slovo tvog imena i ukrašavam ga bijelim biserima...
Ponovo me Sunce izdalo i nije izašlo, kao i prije, tako i sada..
Ponovo lutam svojim svijetom sjena i tame...
Ponovo nisam uspavala mozak po noći, htio je vidjeti moje snove, ispričati mi završnicu...
Ponovo sam otvorila umorne oči, izašla na mutno svjetlo ovog čudnog dana i krenula...
Ponovo sam izmjerila težinu svega i zaključila da sam uvijek... na istom mjestu...

http://shadowofsoul.blog.hr/2009/09/1626699874/ponovo.html

Oznake: shadow

slučajno... ili???... sretan i blagoslovljen Uskrs

28.03.2013.

danas je Veliki Četvrtak, ''...spomendan Isusove posljednje večere.
Slavi se u četvrtak prije Uskrsa.
Veliki četvrtak do Mise večere Gospodnje je ujedno i zadnji dan korizme.
Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja (Missa chrismatis) na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu), te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.
Na Veliki četvrtak uvečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje.
Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje.
Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda.''

Blagoslov, mir i svjetlost Isusova neka budu najveća zaštita života, koji nam je opet pokazao svoje tajanstvo i ljepotu.
SRETAN i BLAGOSLOVLJEN USKRS

Slučajna riječ, slučajni dodir, slučajni pogled.
Sve je veća svjetlost što prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene.
Nikom nisam ukrala tu vatru što je spavala u tamnici duše.
Sama me obasjala i rastjerala sjene namnožene zadnjih godina.
Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor što nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama.
Uz tebe ponovno osjećam, uz tebe caruje plamen i grije.
Uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame.
Uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju.
Pronašle su me skitnice i dovele do tebe da, kao trag svjetla, pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje što nas vodi jedno drugom.
Polako... i slučaj više nije slučaj.
Je li bilo slučajno?
Ili...?

Oznake: shadow

tu si, sve je opet dobro

14.03.2013.

Polako sam shvatila da si mogao otpasti iz mog života, kao slomljena karika čvrstog lanca sjedinjenja što traje i traje.
Kako mi je jučer nebo bilo milostivo!!
Tvoje kretnje nisu ispunile jučerašnje jutro.
Sve je bilo čudno, prazno, tiho, sablasno.
U tom kišnom jutru, bila sam samo ja i ovaj neumorni globus što se tako uporno vrti sam oko sebe!
Zaledila sam jučerašnje jutro i otpuhnula ga kao tanku vlat trave da se izgubi u beskraju vremena.
Moje jutro je počelo drugačije, danas.
Život teče venama, urgentno najavljujući da više nema onakvih stanja kao jučer.
Lišće će se uskoro okititi divnim proljetnim bojama, a zvjezdani krug je noćas bio sakriven gustim sivim oblacima, prepunim vode, prepunim nepomiješanim ludim jutrima i još luđim noćima.
Njihov put, put tih sivih oblaka, otpuhnuo me danas na ove bijele stranice gdje izlazi dio podijeljene jezgre preplašenog srca.
Tu si, sve je opet dobro.

Oznake: shadow

ah, znaš li?

28.02.2013.

I uvijek se pitam, mogu li zelenim voćem (kao slučajno) pasti na zemlju od zrelosti, koja je to vječnost mojih trenutaka i koliko dana još moram čekati da bi se mlade lastavice ugnijezdile ispod mog balkona?
Imam li okus zrele lubenice ili sam daleko od sebe odlutala u tamnije sfere, koje ne poznaju sunčana jutra niti blage rujanske noći pune grožđa, šampanjca i slatkog osjećaja kad gubiš samu sebe, a dobivaš?!
Volim tu gorku slatkoću što se hvata za kožu i odijeva me u najljepšu haljinu oslikavajući staklene fasade moje gladi za tobom.
Uvijek kad sretnem lice anđela sa srcem zmije, ne može mi ništa uljepšati dan, nego kad prepoznam to lice amebe što želi biti čovjek.
Znaš li da me život polako napušta?
Znaš li da me ne zanima što će biti sutra, znaš li da zvjezdano nebo donosi više ljubavi i života od svih zemaljskih blagostanja?
Ah, znaš li?

Oznake: shadow

"ti si pjesma moje duše", naslov po lijepoj melodiji

22.02.2013.

U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba koja pamti gorak okus nečijih usana.
Nježan vjetar promjene lomi mi koljena i oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem, koji daje hrabrost da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba.
Znam da su mnoge od tebe digle ruke, jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama.
Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba.
Ispod velikog osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbojan.
Bez okusa si, bez mirisa, bez boje.
Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav.
Dobro je da si prema meni takav, kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno.

22.2. - sretan rođendan mom suprugu Davoru

Oznake: shadow, Davor

i zoveš me, da ti polako prilazim...

19.02.2013.

U očekivanju sam te, kao gosta mog trenutka radosti.
Ne znam koliko bih dugo zadržala ruke u tvojoj kosi, ali u tom trenu, kad slušam šapat tvog srca, u sebi nosim pradavni prkos prema ritmovima rastanka.
Spuštam se u ponor tvojih očiju i, kao pravednik u tom neumornom stanju, poželim čuti glazbu tvoje duše, tako tihu, delikatnu i lijepu.
Postoje neke riječi koje te diraju ... ma što ja učinila... promijeniti ih ne želim.
Budi uvijek takav, pretvoren u želju, čiji dobar znamen osjećam kako progovara ispod glasa i zoveš me da ti polako, polako prilazim.

pjesma je napisana 2004. i posvećena mom suprugu Davoru...

a dan 19.2.1992. je tužan dan, jer je tada moj tata otišao u Nebo i u sjećanje na njega sam zapalila ovu svijeću vječnog plamena sjećanja...

Oznake: shadow

proljetno predvečerje

15.02.2013.

Plavi san.
Krilo ptice.
Crveno sunce.
Probudila me hladnoća.
Zatvorila sam prozor.
Skuhao si kavu.
Zvono crkve je otpjevalo ono što moj smućeni razum nije prepoznavao ovih dana.
Sunce je sinoć zasjalo u sobi.
Usne su dotakle moje.
Iza čela roj misli je odletio u nepovrat.
Trenutak radosti.
Srce prepuno tebe.
Ruka ti je nestala u mojoj kosi.
Mjesec je svjedočio rijeci ljubavi iz tvojih plavih očiju.
Led se otopio i kao žar potekao između mog srca i stvarnosti.
Iz podmorja se čula pjesma morskih sirena, dubina duše je prekrivena mekim baršunom plavog sjaja što bdije nad mojim životom.