tu si, sve je opet dobro
Polako sam shvatila da si mogao otpasti iz mog života, kao slomljena karika čvrstog lanca sjedinjenja što traje i traje.
Kako mi je jučer nebo bilo milostivo!!
Tvoje kretnje nisu ispunile jučerašnje jutro.
Sve je bilo čudno, prazno, tiho, sablasno.
U tom kišnom jutru, bila sam samo ja i ovaj neumorni globus što se tako uporno vrti sam oko sebe!
Zaledila sam jučerašnje jutro i otpuhnula ga kao tanku vlat trave da se izgubi u beskraju vremena.
Moje jutro je počelo drugačije, danas.
Život teče venama, urgentno najavljujući da više nema onakvih stanja kao jučer.
Lišće će se uskoro okititi divnim proljetnim bojama, a zvjezdani krug je noćas bio sakriven gustim sivim oblacima, prepunim vode, prepunim nepomiješanim ludim jutrima i još luđim noćima.
Njihov put, put tih sivih oblaka, otpuhnuo me danas na ove bijele stranice gdje izlazi dio podijeljene jezgre preplašenog srca.
Tu si, sve je opet dobro.
Oznake: shadow
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
