Pitanja moja teška su kao prostor, koji me dijeli od tebe.
Oduzimam se sama od sebe i dajem tebi, jer tebi treba više, nego meni.
Kao čaša hladne vode jadniku u pustinji, znam da ti treba ovo što imam, ovo malo duše, koju nosim na dlanu razlomljenih linija i nesebično ti pružam.
Ne moraš uzeti, samo pogledaj i idi dalje.
Pogledaj i nahranit ćeš se, u sebi ćeš osjetiti kako tvoje podzemno more buja i izljeva se van i kako me primaš u sebe, a da toga nisi ni svjestan.
Uzmi dio moje duše i nosi sa sobom u druga prostranstva, uzmi taj dio duše kao mladu pticu, koju nosiš na dlanu.
Ne stiskaj ruke, krhko je to što ti darujem.
Uzmi i nosi to sa sobom, neka te čuva i neka u tebi daje snagu za nove živote i za nove duše, koje će te darivati, ali ti i oduzimati dio tvog podzemnog mora što ga imaš u izobilju.
I ne pričaj mi o pragu postojanja, ne pričaj mi o poluotvorenim vratima, ne pričaj mi o podignutim zidovima.
Ostani sa dvije-tri riječi u sebi, poredaj slike kako bi te dovele do tvog cilja i u zanosu nove snage, vidjet ćeš bijeli grad koji ocrtava u daljini – tvoje lice djetinjstva.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.