Sewen

Ubijaš ko prazna čahura, bez baruta,
Ti si stranac koji ponekad, tek zaluta.
I noćas ću te sanjati bez sna,
Ti si kao pjesma al zabranjena.

Tražio sam svjetlo koje tebi me vodi,
Nije lako kad se bijes iz utrobe, oslobodi.
Opet ću stisnuti mirise u šake,
I postati prosta priča za luđake.

Nije život stvoren da ga brzo spališ!
Nije vrijeme da ti kažem koliko fališ!
Ja na pučini ko brod bez pristaništa.
Kad si bez srca, ne mogu ti ništa!