Sewen

Prije tebe sam nekoliko života imao!
Pitam se od koga li sam te uzimao?
Kako smo samo naivni kada se trudimo,
Nitko ne zna što nas čeka kada se probudimo!

Postoji zimskih dana kada sam baš tužan
I nikome ne trebam, a dostupan sam i uslužan.
Držimo se za ruke, a ruke se suše i hlade.
Bili smo vrtlari bez posla što ništa ne sade.

Da li je bila privilegija o zabludi šutjeti?
Gorjeti iznutra, a izreći nikako ne umjeti!
Ni ovo neće uspjeti jer očima samo služimo!
I neće proći dugo dok jedno drugo ne optužimo!