Sewen

Otvori prozore da upadne snijeg u sobu,
Da uđu vjetrovi i zalede nam dah!
Pa da pričaju, hladno je ko u grobu,
Pa da pričaju kako ih je strah!

Ja sam izgorio prije nego sam shvatio,
Koliko samoće je pod ovom kupolom želja.
Samo sam bježao, nitko me nije pratio.
Nikad za ručak mesa već samo kelja!

Sretan sam u okvirima s kojima sam rođen.
Sjećam se, zamišljam blagoslov dok klečim.
Kažu da stoji mom licu bit namrgođen.
A zapravo samo vlastite komplekse liječim...