Sewen

S rodbinom nisam odavno na - ti,
Njih ti život samo, dodijeli,
Nije ti jasno, tko ti ih preda...
Spoznaš da ima, gorko od meda.

I prijatelja je nekako sve manje,
Od nekih odustah, neke život žanje.
Upadne čovjek u to neko stanje...
Da se razumijemo, nisam ni ja janje!

Trudim se, shvaćam, i glumim tipa,
Mogu bez toga, kao od šale!
Mogu, al eto neću iz principa!
Neka pričaju, nek kude i hvale!

Ma ipak jesam, tipčina, lola,
Berekin, dasa, gledam iz visa!
Jučer sam kupio još bjesnija kola,
Nije to ljudi momačka kriza...