Sewen

Sjećam se kako je zvučalo kada sam čuo,
Zamaha krila, koraka ljudskih, motora i sirena.
Često bih se na vrelom asvaltu izuo,
Sjećam se kako su zvučala vaša imena.

Sjećam se kako je bilo kada sam vidio,
Sva godišnja doba i dani i noći su me pratili.
Pred ljepotom bih se postidio.
I sve što sam dao, nikada mi nisu istim uzvratili.

Sjećam se kako je bilo dok sam osjećao,
I toplo i hladno, i glatko i grubo, i ono što srce štiti.
Sjećam se da sam znao kada sam obećao
Da će mi uvijek trebati to moje sjećanje za "biti".

Sjećam se kad sam se razbio poput atoma,
Toliko sitan, da to nitko nije niti primjetio.
Znao sam da me čeka inducirana koma.
Previše je udaraca, a ja se nikada nisam osvetio.