Sewen

Vani snježi, vukovi se čuju,
Skrivaju se pred oluju.

Koliba u planini, zametena bez puta,
I srce što mislima luta...

Pune šake sjećanja su moja hrana,
I sitno zadovoljstvo kad doleti vrana.

Godinama sam sanjao iste snove,
A sad je vrijeme za nove!

Nikad nije kasno za živjeti sretnije.
Nikad kasno za ceste prometnije...