Vani snježi, vukovi se čuju,
Skrivaju se pred oluju.
Koliba u planini, zametena bez puta,
I srce što mislima luta...
Pune šake sjećanja su moja hrana,
I sitno zadovoljstvo kad doleti vrana.
Godinama sam sanjao iste snove,
A sad je vrijeme za nove!
Nikad nije kasno za živjeti sretnije.
Nikad kasno za ceste prometnije...
Post je objavljen 11.02.2023. u 07:49 sati.