Sewen

Moram te izbrisati iz misli, izbaciti iz grudi,
I nadam se da će mi alkohol dobro doći
I nadam se da će sve lakše proći.
Do danas sam uvijek mislio - što će reći ljudi,
Al ne mislim više, nije me briga više,
A sve na poznatu priču miriše...

Baš kad sam potegnuo crtu, ti se javiš
I sav zaborav se vrati u život da me guši
I sav zaborav se vrati da me iz početka sruši.
Htio bih da samnom prvi put proslaviš,
Al moguće da se jutrom ne budem sjetio maštanja,
I stigne me vrijeme opraštanja...

Da li sam ti ikada rekao da si duša koja stvara?!
Da si onaj dah kojeg bih želio na grudima
Da se dičim tvojim otiskom pred ljudima...
Ti mirišeš sobom kao dunja sa ormara...
Otići ćeš jer vrijeme nije na našoj strani...
Imat će tuga od čega da se hrani...