Sewen

Ja sam čuvar izgubljenih misli,
Pjena mora, ostala na obali,
Zarobljen među nevinijima,
U isčekivanju praska zore.

Moj snijeg se ne topi na proljeće,
Crtam ugljenom idealne snove.
Bio sam sve ono što jesam,
Al ostadoh čovjekom praštanja...

Živim u kotlini, na glavnoj cesti,
Al moj dom su planine oko grada.
Duši je mjesto među zvjerima
I rosom pašnjaka, uz žubor tišine.